Situacija u svijetu samo pet dana prije inauguracije Donalda Trumpa za američkog predsjednika je prilično neizvjesna. S jedne strane su vidljivi znakovi “mekšeg pristupa” prema Moskvi, posebno nakon najave Trumpa da bi mogao ukinuti sankcije Rusiji, “ako se dogovore oko ključnih stvari, među kojima je i borba protiv terorizma”.
Rusija je odgovorila pozivom novoj američkoj administraciji da sudjeluje u pregovorima o Siriji u Astani, glavnom gradu Kazahstana, preskačući na ovaj način još uvijek aktualnu Obaminu upravu, što je više nego jasna diplomatska poruka odlazećem američkom predsjedniku i cijeloj njegovoj administraciji.
Trump, osim što je najavio reviziju nuklearnog sporazuma s Iranom, zauzeo je oštar stav prema Kini. Poručio je kako će odustati od višedesetljetne prakse “politike jedne Kine”, odnosno nepriznavanja Tajvana, Kini namjerava “zabraniti pristup” spornim otocima u Južnom kineskom moru i uvesti visoke carine za kineske proizvode.
Istovremeno s diplomatskim pozivom Trumpovoj upravi da dođe u Astanu i bude dio rješenja sirijskog problema, Rusija je s Kinom dogovorila zajednički pristup u obrani od američkog globalnog proturaketnog štita, čije se komponente trebaju rasporediti u Južnoj Koreji.
Nemoguće je da Trump računa da može igrati na kartu podijele između Rusije i Kine, što su uspjeli učiniti Kissinger i Nixon, ali u posve drugim povijesnim okolnostima. Ruski potez je sam po sebi razumljiv, a poziv novoj američkoj administraciji se može promatrati u svjetlu tradicionalne politike Moskve suradnje sa svima koji to žele. To je posebno vidljivo u Siriji, gdje Rusija vojno, diplomatski, obavještajno, financijski i na svaki drugi način podržava vladu Bashara Al-Assada, što nije razlog da ima kontakte s Izraelom, Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim akterima, glavnim krivcima za sirijsku krizu.
Ali Kina je nešto posve drugo i može li Rusija ostati po strani u slučaju eskalacije sukoba Washingtona i Pekinga? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, ali se zato može raspravljati o tome može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove oružani sukob?
Može li se Trump natjecati s Kinom, a da ne izazove rat?
Uoči inauguracije američkog predsjednika je još uvijek nejasno koje će točno mjere poduzeti protiv Kine i kakve će biti njihove posljedice.
Donald Trump će za predsjednika Sjedinjenih Država prisegnuti 20. siječnja, a još nije pojasnio koje će mjere protiv Kine poduzeti u okviru najavljenog ekonomskog rata kada preuzme dužnost. Američki časopis The National Interest analizira mogu li njegove mere dovesti do rata s Pekingom.
Tijekom svoje predizborne kampanje, milijarder je predstavio plan “obnove američkog gospodarstva i borbu za slobodnu trgovinu”. Također je optužio Peking za “nepošteno ponašanje” i najavio namjeru da “trgovinskog predstavnika Sjedinjenih Država uputiti da u trgovinskim predmetima podigne tužbe protiv Kine, kako u njegovoj zemlji, tako i u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji”.
Trump je također obećao da će, kada uđe u Bijelu kuću, Kinu proglasiti “valutnim manipulatorom”. Kritizirao je Peking za navodni gubitak američkih radnih mjesta i najavio da će podići carine na kineski uvoz za 45%.
“Pitali smo je li u redu da Kina devalvira svoju valutu, čime otežava našim kompanijama da se natječu, a s druge stane teško oporezuje naše proizvode u svojoj zemlji, ili da gradi masovni vojni kompleks usred Južnog kineskog mora? Ja ne mislim da jest”, rekao je Donald Trump.
Iako kineski dnevni list Global Times “tvrdi da će Trump biti naivna budala, ako želi pokrenuti trgovinski rat protiv Kine,” The National Interest ističe “kako bi Odbor za strana ulaganja u Sjedinjenim Država vrlo lako mogao zabraniti kineske investicije u zemlji”. Časopis navodi kako čelnici zemlje obično ne sudjeluje u poslovima ovog odbora, ali mogu intervenirati, ako vide da je potrebno.
Politika “jedne Kine” i odnosi s Tajvanom
The National Interest upozorava kako se Peking “boji” da bi se Trumpova administracija mogla distancirati od politike “jedne Kine”, koju desetljećima podržavaju svi američki predsjednici i koja je, prema mišljenju mnogih stručnjaka, bila “jamac mira” u azijsko-pacifičkoj regiji.
Bilo kakvo zbližavanje s Tajvanom posebno u vojnom i diplomatskom smislu, Kina će smatrati neprijateljskim činom. U ekstremnom slučaju, dolazak američke vojske ili druge slične poteze Kina bi smatrala agresijom na svoju odmetnutu pokrajinu.
Da bi se situacija mogla razvijati u ovom smjeru vidjelo se iz Trumpovog telefonskog razgovora s čelnicom Tajvana, Tsai Ing-wen, što je prvi kontakt na ovoj razini od kada su Washington i Taipei prekinuli diplomatske odnose 1979. godine.
“Ja u potpunosti razumijem politiku “jedne Kine”, ali ne znam zašto bi mi morali biti vezani ovom politikom”, rekao je Trump.
Američki časopis napominje da bi Trump “mogao biti i u pravu”, jer o ovom pitanju ne postoje nikakvi službeni ugovori ili sporazumi koji bi ga na to prisilili, nego samo niz neobveznih izjava oko rješavanja problema Tajvana na nejasan način.
S druge strane, Trumpov državni tajnik, Rex Tillerson, rekao je u srijedu kako nije čuo za bilo kakav plan o promijeni politike “jedne Kine”.
Američki časopis dalje navodi “kako se Kina protivi bilo kakvim susretima Dalaj Lame i predstavnika Bijele kuće, posebno američkih predsjednika, te kako 2011. godine Sjedinjene Države nisu poslale nikakvog službenog predstavnika na inauguraciju premijera Tibeta, koji je izabran na demokratski način”.
U tom smislu, The National Interest smatra da bi se Trump mogao susresti s Dalaj Lamom neslužbeno, kao što je činio i njegov prethodnik u Bijeloj kući.
U međuvremenu, sam Dalaj Lama, koji je na zaprepaštenje svih “progresivnih” udruga i aktivista Zapada, dao otvorenu potporu američkom milijarderu, smatra “kako će s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući započeti razdoblje mira”.
Govoreći u glavnom gradu Mongolije, Ulan Batoru, Dalaj Lama je u studenom rekao:
“Oduvijek sam smatrao Sjedinjene Države vodećom zemljom slobodnog svijeta. Mislim da postoje neki problemi s odlaskom u Sjedinjene Države, pa ću otići vidjeti novog predsjednika. Ponekad osjećam da tijekom izbora kandidat ima više slobode izražavanja. Sada, kada je izabran, Trump će na ramenima nositi veliku odgovornost, tako da se sada mora prilagoditi realnosti.”
“Vjerojatna uloga Washingtona u kinesko-indijskom sukobu”
Kina je zabrinuta zbog razvoja odnosa između SAD-a i Indije, te zbog rastućih napetosti između Pekinga i New Delhija oko Arunachal Pradesha, područja oko kojega se spore dvije zemlje.
The National Interest naglašava kako Trump nije najavio kakvu će politiku voditi o ovom pitanju i upozorava kako indijski premijer očekuje da će o ovoj temi razgovarati s američkom milijarderom. Također se naglašava važnost Trumpove odluke kojoj će se od dvije zemlje prikloniti u ovom osjetljivom pitanju.
Naglašava se da postoji još niz pitanja koja bi mogla igrati važnu ulogu u odnosima između Washingtona i Pekinga, ali i da će, ako se ne postigne nikakav napredak u bilateralnim odnosima, trpjeti obje zemlje i neće biti stabilnosti svjetskog poretka.
Kao zaključak, The National Interest navodi kako se još ne može tvrditi da će zbog budućih akcija Donalda Trumpa doći do otvorenog oružanog sukoba između Sjedinjenih Država i Kine.
“Trump svoje ciljeve može ostvariti samo općim ratom protiv Kine”
The National Interest je u više navrata u svojoj analizi naveo kako Peking “strahuje“ od mogućih akcija novog američkog predsjednika. Međutim, čitajući kineski tisak, čini se da Kina uopće ne strahuje od bilo koje Trumpove odluke i priprema se za sve scenarije.
Global Times, jedan od najutjecajnijih listova u Kini, upozorio je da će SAD morati pokrenuti “rat na širokoj skali“, kako bi se spriječio pristup Pekingu otocima izgrađenim u izgrađenim u Južnom kineskom moru, što je najavio da će učiniti kandidat za državnog tajnika u vladi Donalda Trumpa, Rex Tillerson.
Naime, tijekom senatskog saslušanja u srijedu je kandidat za američkog državnog tajnika, Rex Tillerson, predložio mjeru koja bi mogla dovesti do sukoba između Washingtona i Pekinga, jer je najavio da bi SAD azijskom divu “mogle spriječiti pristup spornim otocima u Južnom kineskom moru”.
“Mi ćemo poslati jasan signal Kini. Prvo da mora prestati graditi otoke i, drugo, da joj pristup njima neće biti dozvoljen”, rekao je Tillerson.
Kina je upozorila kako SAD “nemaju apsolutnu moć da dominiraju Južnim kineskim morem” i poručila Tillersonu “da će trebati koristiti nuklearnu silu, ako bude htio prisiliti drugu nuklearnu silu da se povuče iz vlastitih teritorija”.
“Sjedinjene Države ne bi trebale misliti da će se Peking bojati njihovih prijetnji”
Kineski list primjećuje da je novoizabrani predsjednik, dok još nije bio na dužnosti, Kina pokazivala “suzdržanost” u trenutcima kada su članovi buduće vlade iznosili “radikalne stavove”.
Međutim, Peking sada naglašava da se SAD “ne trebaju zavaravati, misleći da će Peking uplašiti njihovih prijetnji”.
“Ako diplomatski tim Trumpa kinesko-američke odnose bude oblikovao kao što radi sada, dvije strane se trebaju bolje pripremiti za vojni sukob”, piše Global Times, dodajući da su izjave Tillersona “daleko od profesionalnih”.
U mogućem zaoštravanju odnosa Kine i Sjedinjenih Država do razine otvorenog sukoba nitko ne može ostati ravnodušan, a velike svjetske sile, prije svega one nuklearne, neće moći ostati po strani. U Azijsko-pacifičkoj regiji nuklearnim oružjem raspolažu američka flota, Kina, Indija, Rusija i Pakistan, dok postoji mala vjerojatnost da ga ima i Sjeverna Koreja. Najave agresivnih mjera Trumpa i njegovih suradnika protiv Kine, moguće pogoršanje odnosa između dvije sile, igrajući pri tom na podjele između Kine i Indije, Indije i Pakistana, a navodnim “ustupcima” Kremlj pokušati odvratiti od suradnje s Kinom, ne samo da je naivno, nego i opasno po svjetski mir i stabilnost.
Izgleda da Putin (iz nekog razloga) uspješno amortizira sve udarce, i ne da se izazvati.. pa sad mijenjaju težište za plašenje naroda svjetskim ratom. Ne znam što su naumili (mislim da su i Kinezi u talu sa svjetskim vladarom, bojim se da će se centar [iste] moći premjestiti tamo.. kao što reče i Babić u onom tekstu o Kinezima i globalizaciji {hebo globalizaciju, oprostite g. Maras na izrazu.. a neka bude poštene međunarodne suradnje}). Možda i pukne rat, ali mislim da su za sad zadovoljni samo plašenjem naroda. Javno priznajem da sam se prevario u prognozi da će elektori izabrati Hilari, i izazvati nerede u SAD… ali možda su i planirali pa procijenili da ne bi prošlo.. Na nama je da se mi oslobodimo, i ne idemo za tuiđe interese na bilo koji front. Također i da izmjestimo potencijalne ciljeve sa svog teritorija, i da na Slunju ne bacaju urane… Čitaj više »
I da je ostao “stari establišment” moralo je doći do konfrontacije sa Kinom zbog dedolarizacije koja se sve više sprovodi (da ne objašnjavam, zauzelo bi mnogo prostora). Osim toga, Amerika MORA nešto učiniti da bi zaštitila svoje tržište jer neverovatno veliki procenat robe na njihovom tržištu je proizvedeno u Kini. Ukoliko američki poslodavac mora da se bori protiv kineske cene rada nema nikakve šanse za uspeh. Bilo je samo pitanje vremena kada će američka administracija započeti protekcionizam da bi mogla započeti revitalizaciju privrede jer bi u protivnom doživeli socijalne nemire. Ne znam zašto Trump forsira Tajvan (on je definitivno “najbolje” mesto za početak vojne konfrontacije) i veštačka ostrva jer je protekcionizam sasvim dovoljan za veliku konfrontaciju – jedino ako nema neko “vremensko ograničenje”? Što se tiče odnosa Rusije prema ovoj, već izvesnoj konfrontaciji velika je verovatnoća da će se ponašati kao i Kina u sličnim situacijama – uglavnom uzdržano sa… Čitaj više »
Rat je oduvijek bio i bit će nastavak politike oružanim sredstvima u cilju ostvarivanja prvenstveno ekonomskih interesa, ma u kakve folije se zamotavao, i njegovo otpočinjanje ne ide preko noći već kada određena sila ili savez izvrše pripreme svake vrste (ne samo vojne), i što je najvažnije ako procjene ili objektivno imaju realne šanse i da ga dobiju. Zato ako sukob ne garantuje ostvarenje tog osnovnog razloga zbog kojeg bi i bio započet, a pogotovo ako bi i sam onaj koji ga pokreće mogao u njemu poginuti, do njega neće doći, Jer novac i profit je taj koji stoji iza svega i ako to izostaje, tj ne može se ostvariti uz rizik sopstvenog stradanja, rata neće ni biti. Pri tome nisu isključeni oružani incidenti niskog intenziteta u cilju pritiska, ispipavanja snage, volje i odlučnosti obje strane, toga je bilo i u doba hladnog rada između SAD i SSSR-a, ali dozirano… Čitaj više »
Usa je ekonomski propala zemlja ..dvije stvari je drze u zivotu.. Papir zvani dolar i velika vojna sila.. Ovo zveckanje oruzjem je jedini adut koji imaju i na tu kartu i moraju da igraju osim ako ne prihvate realnost i prihvate velikodusnu ponudu kineza i rusa… Izbor ovog naftasa za sekretara ,simbolicnog imena t.rex, govori u kojem ce smijeru ici politika usa.. Smjer zadrzavanja kontrole trgovine naftom i kontrole puteva kojom se ta nafta doprema.. S tim osigurava dolar koji ih drzi u zivotu a sve uz pomoc usa armije koja je strateski rasporedjenja oko kine i rusije .. Nazalost niti tramp niti bilo ko tu nema izbora jer za prppalu usa ekonomiju koju drzi petrodolar to je jedini izbor..tramp ce tu pokusati nesto ispregovarati ,kazu da je ekspert u tome ,skupa sa ovim naftasem probace nesto … Godine koje su pred nama su hodanje po minskom polju..
Današnja Kina je i stvorena da bude ratni cilj isto kao i Hitlerova Njemačka i Japan u ona vremena.
Jeste li uopce sigurni da ce Trump dugo zivijeti, CIA mu radi o glvi a natovi mu pripremaju obojenu revoluciju.
Odlazeci CIA Director John Brennan je opomenuo Trumpa
nek pazi sto govori i nek ne pravi mir s Rusijom, danas u nedjelju.
Pitanje za komentatore a nije vezano za temu : šta se dešava u Deir ez Zoru?Ono što sam našao govori da stanje nije dobro,..možda neko ima bolji info..
Mnogi su potpuno pogrešno shvatili kako će se sada igrati igra “tebi jedan, meni jedan”. Ništa od toga. Svatko će, kao i do sada, gledati da bude “meni sve, tebi šipak”. To što su američki nacionalisti iznjedrili Trumpa, to samo znači da će se u fokusirati na ono gdje najviše gube, a to su trans-atlanski i trans-pacifički trgovinski sporazumi koji su iznudili inozemni politički sateliti i sponzori globalista od bivše US administracije, a radi izborne podrške raznih nacionalnih grupacija u američkom društvu. Ti sporazumi su pogubni za države i narode, ali su med i mlijeko za multinacionalne financijske konglomerate. Da su i kad bi ti sporazumi postali operativni, to bi značilo potpunu propast i gubitak suvereniteta ionako prezaduženih USA, kao i svih država potpisnica. Za Trumpa su glasali oni koji pune proračun USA, a za Clinton oni koji sisaju proračun USA, a onih koji sisaju, sudeći prema glasovima građana je… Čitaj više »
I prije Nixona i Kissingera odnosi SSSR-a i Kine su postali zategnuti jer su se Sovjeti odrekli staljinističkog ludila, dok je to Kinezima bilo nepojmljivo pa je još tko zna koliko milijuna Kineza stradalo u Velikom skoku naprijed i Kulturnoj revoluciji.
Danas je Kina otišla u drugu krajnost, u kapitalističko ludilo, što se zorno vidi i po abnormalnim nogometnim transferima.
Kineze će puno više zaboljeti ekonomski, od onog “pravog” rata.
A Rusiji bi bilo najkorisnije držati se po strani, i biti dobar i s jednim i s drugim akterom, a oni neka rade što god hoće međusobno.
Na primjeru Sirije vidiljivo je da nije ni Kinezima za vjerovati. Nisu maknuli malim prstom da pomognu Damasku.
Reketarenje (engleski racketeering) ili reket, je izraz koji označava ekonomsku djelatnost vezanu uz organizirani kriminal, U svom užem smislu se pod time podrazumijeva “plaćanje zaštite”, odnosno novac ili druge usluge koje određeni pojedinac ili tvrtka pruža kriminalcima u zamjenu za vlastitu fizičku sigurnost ili neometano obavljanje ekonomske aktivnosti.
*Svaka slicnost sa usa je slucajna..
I ja sam, nažalost, istog mišljenja. Jedina je razlika što ne verujem da će se Rusija zameniti Kinom već će se prikazati kao zajednički neprijatelj (Rusija je već “dokazana”, bilo je potrebno i Kinu uključiti).
Da , stara dokazana taktika udara po bokovim..
ameri trebaju zakucat kineze dok još mogu…kina je nestabilna država i ima sigurno 5-6 načina kako ih se može lako ucjenjivat