fbpx

Zakonsko normiranje naše povijesti i sjećanja

prava na sjećanje

U ljudskoj prirodi postoji želja da budemo upamćeni. Imamo urođenu želju ostaviti za sobom naslijeđe ili neki opipljiv dokaz našeg postojanja, koji nadživljava naše prolazno vrijeme na Zemlji. Skupine sastavljene od pojedinaca koji dijele identitet također žude za ovim priznanjem. Kolektivna iskustva, postignuća i povijesti ljudi su izgubljeni, ponekad sustavno zbog institucionalizirane nejednakosti, a drugi kroz tragične, ali često neizbježne cikluse.

Dodatak Općoj deklaraciji o ljudskim pravima (UDHR) u obliku novog članka koji potvrđuje pravo grupa na pamćenje mora biti kodificiran i inkorporiran kako bi se spriječilo pad skupina u zaborav. Trideset članaka Deklaracije proklamira pravo svakog pojedinca na određene osobne i udružene slobode koje se moraju štititi i poštivati. Međutim, ne postoji pravo o tome da se ljudi i kulture priznaju prije i nakon njihove smrti te pravo na oblikovanje i usmjeravanje vlastitih narativa, koje bi mogli eventualno činiti kao pojedinci i kao skupine.

U određenom smislu, ovo je vrhunac svih prava kao nesebična gesta koja prepoznaje postojanje svake osobe i nagrađuje one koji dolaze nakon toga znanjem koje poboljšava našu kolektivnu navigaciju naprijed. Stoga ga treba dodati UDHR-u, kako slijedi:

„Svi pojedinci i ljudi koji dijele identitet imaju pravo na pamćenje, na zaštitu i očuvanje svoje kulturne baštine te na autonomiju nad očuvanjem svog kolektivnog iskustva, kulturnih artefakata i usmene i pisane povijesti.“

Međunarodna klinika za ljudska prava u Berkeleyu predlaže pravo na identitet koje „štiti značajne i spoznatljive vlastite osobine i društvene odnose pojedinca“. Kako se tvrdi u radu koji istražuje razvoj ovog prava, “ljudsko pravo koje” samo ponavlja “postojeća prava nije zrelo za kodifikaciju.” Članak koji nastojimo kodificirati pojačat će postojeća prava i spriječiti izumiranje naroda i njihovih kultura.

Muzeji su jedan od izvora očuvanja kulture i širenja svijesti o raznim narodima i društvima. Zapadni muzeji, međutim, imaju povijest uzurpiranja kultura manjinskih ljudi iz cijelog svijeta. Istina je da muzeji igraju ključnu ulogu u promicanju uvažavanja različitih naroda, ali su mnogi muzeji stekli kulturne artefakte eksploatacijom, kolonijalizmom i imperijalizmom.

U svojoj knjizi ”The Brutish Museums” (”Muzeji okrutnosti”), Dan Hicks nas podsjeća na to da nepravda nije usamljeni prošli događaj, nego tekuća stvarnost, koja se ispravlja samo prepisivanjem povijesti iz okvira gubitka i „hitnim zadatkom afričke kulturne restitucije u kojoj će se muzej različito demontirati, prenamijeniti, raspršiti, vratiti, ponovno zamisliti i obnoviti“. Možemo cijeniti vrijednost muzeja i njihovu jedinstvenu sposobnost sadržavanja predmeta, kao i predmete bez prihvaćanja prisvajanja tih predmeta i povijesti posebnim skupinama. Objavljena 2004., Deklaracija o važnosti i vrijednosti univerzalnih muzeja propisuje da su „muzeji agenti u razvoju kulture čija je misija njegovati znanje kontinuiranim procesom reinterpretacije“.

Skupine također imaju sklonost označavanja određenih internetskih stranica koje simboliziraju ideologije i memoriziraju iskustva. Kulturni krajolici djeluju kao temeljni alati za razumijevanje kolektivne povijesti ljudi. Ta su mjesta povezana s velikom zajedničkom traumom i emocijama, poput ratišta ili spomenika otkrivajućim trenucima formiranja naroda. Oni jačaju identitet stvaranjem osjećaja pripadnosti, jedinstva i otpornosti. Ipak, kulturne krajolike često financiraju vlade ili institucije koje odlučuju kako ćemo pamtiti određene ljude i događaje.

Sjećanje je bitan dio ljudskog iskustva, jer stvara i čuva baštinu i kulturu. Stvaranje memorije i povijesti očito su smišljeni, složeni procesi. Oni su neraskidivo politički, zbog svojih socioekonomskih implikacija, a skupine koje su na vlasti imaju resurse za kontrolu narativa.

Kodifikacija prava na sjećanje dat će marginaliziranim skupinama mogućnost pripovijedanja svoje autentične povijesti, a ne one koje su stvorene za održavanje hijerarhije. Time će se demontirati svjetski sustavi dominacije, koji utišavaju ljude dekonstruiranjem dominantnih ideologija utemeljenih na rasizmu i patrijarhatu. Moramo podići glas u ime onih ušutkivanih, zaboravljenih, pa čak i nestalih. Radi pravičnosti, ljudi zaslužuju da im se omogući proslava njihovih radosti, oplakivanje njihove kolektivne tragedije i pamćenje kulturnog nasljeđa.

Autori: Dr. Yossef Ben-Meir, Emily Oksen, Kristin O’Donoghue

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
8 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Mrčikola
Gost
Mrčikola
9 mjeseci prije

Iskonskom ljudskom biću ne bi bilo ni na kraj pameti da nekakvim pravima, dužnostima, zakonima, pravilima i deklaracijama “omeđi” svoje bivstvovanje i neslućene duhovne mogućnosti.
Život po prirodnim zakonima bi ga u potpunosti ispunio.
Sve su ovo majstorska posla...

Sven
Gost
Sven
9 mjeseci prije

U ljudskoj prirodi je instikt za otimanjem , hrane paznje uzitka. Sve to je veliki akomulator energije koji radi vecinom automatski po instiktu. Vecinom ljudi toga nisu ni svijesni. Sve je energija. Hrana voda zrak misli ljubav mrznja tuga sreca. Vecina ljudi misli da energiju dobivaju samo preko hrane. Jer… Pročitaj više »

Max
Member
Max
9 mjeseci prije

Tko oblikuje prošlost kontrolira budućnosr

POVEZANE VIJESTI

Izbornik