Prije pet godina, 2. svibnja 2014. godine, dogodila se tragedija u Domu sindikata u ukrajinskom gradu Odesi. Službeno je u podmetnutom požaru u zgradi i likvidacijama koje su provodili ukrajinski nacionalisti i neonacisti ubijeno 48 ljudi. Nitko od navodnih sudionika masakra nije kažnjen. Usprkos brojnim snimkama i fotografijama ubojica, materijalni egzekutori i organizatori ovog strašnog zločina su i danas nepoznati.
Prema riječima stručnjaka, tragediju je dopustio službeni Kijev kako slomiti otpor “Euromaidanu” koji je rastao među stanovnicima Odese. Pod pritiskom nacionalista i neonacista, koji su dobili položaje u državnoj službi, vojsci i obavještajnim strukturama, sudovi nisu bili zainteresirani za pronalaženje počinitelja, kažu politički analitičari.
Prošlo je pet godina od tragičnih događaja u Domu sindikata u Odesi, ali ukrajinsko pravosuđe nije imenovalo počinitelje tih strašnih događaja. Te noći je ubijeno 48 ljudi. Šestoro ih je hladnokrvno likvidirano, a deset osoba je ubijeno dok su pokušavali pobjeći od požara koji je zahvatio zgradu opkoljenu ukrajinskim radikalima. 32 osobe su poginule u plamenu i dimu požara koji je podmetnut u Domu sindikata.
Podsjetimo, ukrajinski nacionalisti su unaprijed organizirali progon u Odesi.
Popodne 2. svibnja 2014. su se pristaše “Euromaidana” okupile na središnjim ulicama kako bi marširali u znak potpore “jedinstvu Ukrajine”.
Tjedan dana prije toga je na jugoistoku zemlje proglašena Luganska Narodna Republika, a početkom travnja i Narodna Republika Donjeck. Jednostrano povlačenje ruskih govornih područja iz sastava Ukrajine bilo je logičan ishod takozvane “revolucije” iz veljače koja je u Kijevu provedena pod antiruskim sloganima.
Kronika tragedije
Od prosinca 2013. je grad je bukvalno bjesnio, a lokalni sukobi između pristaša i protivnika “Euromaidana” počeli su mnogo prije 2. svibnja. Ljudi koji su sudjelovali u događajima u Kijevu dovedeni su u Odesu. Od ožujka su se usredotočili na zapreke u blizini Odese. Kao što su tada pisali ukrajinski mediji, zapreke na ključnim autocestama stvorene su na inicijativu guvernera Odese Vladimira Nemirovskog. Nakon toga, Kijev je odobrio ono što se dogodilo u Domu sindikata, nazivajući to “pravnim radnjama”.
“Ove su akcije uglavnom proveli stanovnici drugih regija koji su sudjelovali na događajima u Kijevu i nisu se htjeli vratiti u svoja mjesta prebivališta”, objavila je lokalna gradska skupština 24. travnja 2014. godine.
Ti su ljudi odigrali ključnu ulogu u tragičnim događajima 2. svibnja. O tome se kasnije raspravljalo u izvješću privremene istražne komisije Vrhovne Rade koja je trebala utvrditi istinu o masovnom ubojstvu ljudi u Odesi, ali i smrti u Mariupolju, kao i drugim gradovima Donjecke i Luganske regije u Ukrajini.
“Gradska javnost i nezavisni novinari vjeruju da su ti ljudi bili glavni sudionici u uništenju šatorskog kampa na Kulikovom polu, gdje su se skupljali potpisi protiv nasilnog prevrata provedenog u Kijevu, kao i u podmetanju požara u Domu sindikata”, navode tadašnje lokalne vlasti.
Pojašnjeno je da Vijeće za nacionalnu sigurnost Ukrajine nije odgovorilo na zahtjeve narodnih zastupnika o potrebi da se razjasni ovo pitanje.
Međutim, dijelovi o namjernom paležu i likvidacijama su bili dio preliminarnog izvješća komisije iz Kijeva, a nakon što su dokument potpisali neki zastupnici Vrhovne Rade u njega su unesene promjene. To je izjavila zastupnica Svetlana Fabrikant, koja je nakon objave njegove konačne verzije povukla svoj potpis s izvješća.
2. svibnja 2014. su ukrajinski nacionalisti, neonacisti i takozvani nogometni “ultrasi” planirali održati marš u središtu grada u znak potpore “Euromaidanu” i jedinstvu Ukrajine. Tog dana se u Odesi trebala se održati nogometna utakmica, što je poslužilo kao izgovor za dolazak u grad dodatnog broja nogometnih huligana. Prije utakmice je, bez službenog razloga, Odesu posjetio tajnik Nacionalnog vijeća za sigurnost i obranu Ukrajine Andrei Parubij, koji se susreo s nacionalistima.
Osim toga, došli su i borci dobrovoljačkih bojni Nacionalne garde, kao i predstavnici Samoobrane Maidana i Desnog sektora, koji su pridružili huliganima. Informacije o mogućim provokacijama natjerale su protivnike “Euromaidana” na mobilizaciju snaga, jer su se bojali napada na šatorski grad “Antimaidana”, koji je bio podignut na Kulikovom polju, jednom od središnjih gradskih parkova Odese.
Glavna arena sudara dviju suprotstavljenih skupina bila je Grčki trg u središtu Odese.
Pristaše “Euromaidana” su čak oteli vatrogasnu službu kako bi vatrogasne cijevi upotrijebili protiv svojih protivnika. Nakon toga je bivši čelnik Državnog odbora za izvanredne situacije, Ruslan Bodelan, izjavio kako vatrogasna služba nije odmah reagirala na požar u Domu sindikata, strahujući da će im vozila oduzeti pristaše “Euromaidana”.
Već na Grčkom trgu su pale prve žrtve. Tijekom pucnjave ubijeno je šest osoba.
Ljudi s Kulikovog polja su se sklonili u Dom sindikata, ali se ta odluka pokazala smrtonosnom. Napadači su počeli zasipati zgradu “molotovljevim koktelima” i pucali su na prozore. Dom sindikata se zapalio, a radikali koji su opkolili zgradu su sprečavali ljude da pobjegnu iz vatre. Oni koji su ipak pobjegli iz zgrade zahvaćene plamenom brutalno su pretučeni.
Na kasnije objavljenim snimkama i fotografijama se vidjelo i da pristaše “Euromaidana” nisu dopustile liječnicima da pomognu ozlijeđenima, a ranjenici su s mjesta zločina odvedeni u policijskim “maricama”.
Kratka istraga i to protiv žrtava
Istraga o tragediji povjerena je Glavnom istražnom odjelu Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine, Uredu glavnog tužitelja i Službi sigurnosti Ukrajine. Međutim, Kijev je odmah prozvao “krivce” i onda je vlada na čelu s Arsenijem Jacenjukom optužila policiju Odese što nije uspjela spriječiti provokacije i neutralizirati “teroriste” na vrijeme.
Teroristi su, naravno, bili lokalni stanovnici i pripadnici pokreta “Antimaidan”.
Kijev je odmah u svemu vidio i “ruski trag”. Tadašnji premijer Jacenjuk je naredio tužiteljstvu da pronađe one koji su “pod ruskim vodstvom pokrenuli smrtonosni napad na Ukrajinu i Odesu”.
Od 48 žrtava tragedije, 46 ih je bilo iz Odese, a dvije osobe su došle iz susjednih regija Nikolajev i Vinica. Među ubijenima je bilo sedam žena. Najstarija žrtva imala je 70 godina. Od početka se govori da je zapravo bilo više mrtvih, ali te smrti službeno nisu potvrđene.
Kijev i središnji mediji koje su preuzeli nacionalisti u ukrajinskom glavnom gradu su požurili za požar okriviti žrtve, ljude koji su navodno iz Doma sindikata “bacali zapaljive boce na civile izvan zgrade i pucali na njih vatrenim oružjem, što je dovelo do izbijanja požara”.
Zbog opsega tragedije, koju je vidio cijeli svijet, na kraju je uhićen samo jedan militant “Euromaidana”, Vsevolod Gončarovski, koji je ubijao ranjenike iz Doma sindikata. Međutim, brzo je pušten, a istraga protiv njega je zatvorena.
2015. godine je na Malinovskom sudu u Odesi pokrenut kazneni postupak protiv Sergeja Hodijaka, osumnjičenog za pucnjavu na Grčkom trgu. Međutim, optuženi nikada nije pritvoren, već vodi aktivan društveni život i predvodi organizaciju “Nacionalni otpor”, sudjeluje u raznim nasilnim akcijama, a čak je zaposlen u Vrhovnoj Radi, ako je vjerovati informacijama na njegovoj Facebook stranici. Rasprava o ovom kaznenom predmetu se stalno odgađa. Suci u Odesi su neprestano meta ukrajinskih nacionalista i neonacista, zbog čega ih se opoziva ili sami podnose ostavke.
Stručnjaci sumnjaju da će slučaj imati pravosudni epilog. Mihail Pogrebinski, direktor Kijevskog Centra za političke studije i konfliktologiju, objasnio je da se u Ukrajini nikada ozbiljno ne istražuju slučajevi koji uključuju ljude povezane s nacionalističkim organizacijama.
“Suci su zastrašeni, vlasti se ne žele baviti nacionalistima, jer su oni ” organizirani” momci. Dokle god vlasti nastave voditi takvu politiku, situacija se neće promijeniti”, objasnio je Pogrebinski.
Također, kazneni predmeti pokrenuti protiv bivšeg šefa Ministarstva unutarnjih poslova regije Odesa, Dmitrija Fučedžija, te bivšeg načelnika hitne službe Odese, Ruslana Bodelana, ne mogu se dovršiti, jer su obojica pobjegla u inozemstvo.
S druge strane, šest aktivista bivšeg pokreta “Antimaidan” su čekali izricanje presude u pritvoru, a nekima su oduzete putovnica i podvrgnuti su preventivnim mjerama kako ne bi pobjegli. Zatvorena šestorka je oslobođena odlukom gradskog suda u jesen 2017. godine, ali su Jevgenij Mefedov i Sergej Dolženkov odmah ponovno uhićeni zbog optužbi za “pokušaj narušavanja teritorijalne cjelovitosti Ukrajine” i još uvijek u zatvoru.
Prema Mihailu Pogrebinskom, ovo nije jedinstven slučaj i danas su takvi procesi protiv opozicije postali uobičajena praksa.
“Ne mogu im dokazati krivnju, ali ih ne žele pustiti, jer će u tom slučaju do sudaca doći radikalne skupine i zastrašiti ih. Ukrajinskim vlastima je tako lakše držati nevine ljude u zatočeništvu”, objasnio je stručnjak.
Sličan stav ima i predsjednik Centra za analizu sustava i prognoziranje Rostislav Isčenko, koji je rekao da je službena verzija Kijeva kako je tragedija u Odesi 2014. bila “ruska provokacija”.
“Ne mogu to dokazati, ali drže ljude u zatvoru kako bi imali pokriće za tu tezu. Žele pokazati da je istraga u tijeku i da postoje sumnjivci”, smatra stručnjak.
VIDEO – The Odessa Massacre
“Demonstrativno uništenje otpora režimu”
Tema tragedije 2. svibnja 2014. je i pet godina kasnije izuzetno bolna. Čak su i pokušaji da se otvoreno govori o tim događajima zaustavljeni. Nedavno je zastupnik oporbenog bloka Igor Šurma s parlamentarne govornice podsjetio na događaje od 2. svibnja, rekavši da je tog dana došlo do “animalno planiranog antiljudskog mitinga”, ali mu nisu dopustili da završi govor. Jednostavno su mu isključili mikrofon, a zamjenica predsjednika Vrhovne Rade, Oksana Sirojed, pokušala se uplitati u njegov govor.
2. svibnja je dan pojačane uzbune za ukrajinske sigurnosne snage, a policijska kontrola u Odesi “svake se godine je sve veća, kako bi se spriječili masovni nemiri”.
Ove godine su ograničenja nametnuta na Kulikovom polju i Trgu katedrale, priopćio je ranije ured za tisak policije u regiji Odesa, objašnjavajući da su te mjere potrebne da “zaštite životi i zdravlje ljudi”.
Iako se u Ukrajini promijenio predsjednik, a novi predsjednik je postao komičar Vladimir Zelenski, stručnjaci sumnjaju da će se istraga o tragediji 2. svibnja 2014. pomaknuti s mrtve točke.
Bivši zamjenik Gradskog vijeća Odese, Aleksandar Vasiljev, vjeruje da su organizatori tragedije 2. svibnja 2014 ostvarili svoje ciljeve.
“Ruski pokret u Odesi bio je fizički slomljen, iako je bio vrlo moćan, jedan od najmoćnijih u Ukrajini, dobro strukturiran. Ljudi su ili umrli, ili otišli u zatvor, ili su prisiljeni skrivati se”, rekao je u intervjuu za RT.
Prema političaru, nakon događaja u proljeće 2014. opozicija u Odesi je došla pod snažan pritisak od strane nacionalista i neonacista, zbog čega je bila lišena mogućnosti za obavljanje bilo kakve aktivnosti.
Bogdan Bezpalko, član Vijeća za međunacionalne odnose predsjednika Rusije, slaže se s tim mišljenjem.
“2. svibnja 2014. u Odesi je uz pomoć brojnih oligarhijskih skupina koje su financirale i organizirale ubojstva, te uz pomoć radikala koji su ih izvršili, provedeno demonstrativno uništenje pristaša ruskog svijeta”, naglasio je Bezpalko.
Prema Mihailu Pogrebinskom, ti tragični događaji se mogu nazvati “prekretnicom” u modernoj Ukrajini.
“Nakon 2. svibnja 2014. su mnogi konačno shvatili kako je na vlast u zemlji došao okrutni režim. Da, Kijev je uspio zastrašiti aktiviste u Odesi, a nakon toga više nije bilo ozbiljnijeg građanskog neposluha. Sada je dio ukrajinskog društva jednostavno unutarnja emigracija, koja Ukrajinu smatra stranom zemljom”, zaključio je stručnjak.
Vjačeslav Rabota, koji se nakon pogroma u Odesi preselio u Donjeck, tvrdi kako su Ukrajinci i Rusi sami krivi što se to dogodilo. “Mislim da smo krivi što smo nacionalistima dopustili da preuzmu vlast. Čim su 1990. godine u Lavovu počeli klicati Stepanu Banderi, trebali smo ih zaustaviti u korijenu, a ne oprostiti. Napravili su jedan korak i pogledali našu reakciju i hoćemo li to progutati? Zatim su napravili drugi korak, i tako dalje. Sada skupljamo plodove naše tolerancije. Vjerujem li da ćemo ih pobijediti. Želim vjerovati. Pitanje je kada. Mnogo mi nedostaje rodna zemlja. Ako sam ranije čvrsto vjerovao da ću se uskoro vratiti u Odesu, sada više ne”, rekao je Vjačeslav Rabota.
“Kad režim u Kijevu padne, građani Odese će nacionaliste rastrgati”
Međutim, Igor Nemodruk, vođa javnog pokreta “Front otpora Odese” i pripadnik narodnih milicija Donjecke Narodne Republike misli drugačije.
“Nakon što sam preživio napad na Dom sindikata sam ostao u gradu, ali sam u veljači 2015. došao u Donjeck kako bih nastavio borbu. Šest mjeseci sam služio kao snajperist u specijalnim snagama. Zatim godinu dana kao pozicijsko osoblje. Stvorena je organizacija “Front otpora Odese”. Neki od nas se bore na prvoj liniji, a neki na informacijskom polju. Jednom tjedno na lokalnoj radio postaji emitiramo “Reci Odesa”. Vjerujem li da će se trenutni režim u Ukrajini pasti? Da! Sama se vlast, sa svojim radikalnim mjerama, približava svom kraju. Što se tiče mog grada, čim oslabi medijska propaganda, građani Odese će lokalne nacionaliste jednostavno rastrgati. Sve koje uhvate. Možete biti sigurni”, uvjeren je Igor Nemodruk, vođa javnog pokreta “Front otpora Odese”.
RT / Antimaidan
VIDEO – Prilog na treću obljetnicu tragedije u Odesi
28 komentara
Ukrajinu čeka sudbina Hrvatske, a Srbija ako je imalo pametna okrenut će se demografiji i tradiocionalnim vrijednostima pa možda još i prođe kao Rusija! Naprijed Srbi, ne dajte se od vlastitih “domoljuba” opet navući na nove ratove, ali nemojte ni ulaziti u nikakve unije i saveze. Okrenite se demografiji, pustite ekonomske bajke sa Zapada, jer isti dan kad potpišete za njihove asocijacije skratit će vas za glavu. Dovoljno ste radišni i pametni da sami zaradite za svoj kruh, zadržite stanovništvo kod kuće, mudro raspolažite ulaganjima izvana i sami regulirajte vlastito tržište, poput Kineza! Kad smo već svi ostali iz bivše države propali kao narodi, moja je želja svim Srbima realnog pogleda na stvari da svatko na svoj način napravi nešto po ovom pitanju, jer u pitanju su smrt i nestanak naroda. Ukrajinci su, kao i Hrvati s dovođenjem “doboljuba” na vlast na račun prenapuhane uloge žrtve, dugoročno sami sebi iskopali grob – stanovništvo stari i bježi brzinama kakve u povijesti nisu zabilježene, a istom tom brzinom urušavaju se i ekonomije, čitajte zdravstveni i mirovinski fondovi, a oni su stupovi društva. Dakle, biranje EU-a vam je siguran recept za propast, izumiranje i nestanak sa lica Zemlje. Sretno u šahovskoj partiji sa ekonomskim krvolocima i porobljivačima sa Zapada!
DELUXE, kolega dragi, ma i Srbija opada brojem stanovnika, unatoč tome šta je u samu Srbiju doselio veliki broj izbjeglih Srba iz Hrvatske i iz BiH, te sa Kosova. Negdje sam pročitao da je u Srbiju sa tih područja stiglo preko 600 tisuća ljudi. Hm, unatoč svemu, broj stanovnika Srbije je u znatnom padu, mnogi se iseljavaju.
Zato tako bajkovito razmišljati i pisati, e nema to veze. Sa realnim stanjem. A nije da im je i ekonomska situacija dobra, u nas je ipak bolje. Barem malo.
sve neki teški zločini na ovaj dan.
Prestrašno. Toliko zvjerskih zločina. I to sve zato da bi nečiji sin sa drugog kraja planete Zemlje, nadrogirani kriminalac i niškorist postao President nekog naftovoda.
Hvala Bogu, Alahu, Budi i ostalima iz ove lige, da im je to propalo….
Ok, ti smatraš da si napadnut. A jesu li napadnuti i Srbi unutar Hrvatske prije početka rata i drugo pitanje, je li napadnuta Bosna i Hercegovina od strane Hrvatske ili su Hrvati štitili svoj narod, a Srbi svoj u Hrvatskoj nisu? Pitanje od milijun dolara za genijalca Nika.
Kad kažem napadnuti Srbi unutar Hrvatske mislim na dizanje kuća i kafića u zrak, pojedinačnih ubojstava, dijeljenja otkaza i otuđenja stvari prije službenog početka rata. Toga je bilo s obje strane, ali evo konkretno pričamo o potpirivanju rata s hrvatske strane. Imao sam osjećaj da sam ti ostavio pukotinu za koju ćeš se ići hvatati pa eto mali dodatak.
Ne želim ulaziti u vječitu diskusiju koja nema kraja jer imamo različito mišljenje. Reču svoje razmišljanje, da se mene pitalo nikada rata nije trebalo biti u bivšoj jugi, niti smo se trebali diliti. A sad činjenice po ustavu zemlje su se mogle ocjepiti, prve zločine i zla krv koja je prolivena o tome govore masovne grobnice i spaljena sela i gradovi, Na početku rata svi zaboravljaju da je bila formirana vlada nacionalnog jedinstva ,…nisam genijalac ćak za sebe mogu reći da sam priglup koliko sam vjerovao u neke stvari ali me svaki put iznenade ljudi koji pokušavaju iskrenuti činjenice i prodavati maglu kao da se to dešavalo negdje na Marsu a ne na ovim prostorima. Neću polemizirat više ni uopće šta pisat jer niti je ovo tema …2019 je godina živim u zemlji kojoj živim i onakva je kakvu smo mi dopustili da bude. A šta se tiće Ukrajine ona nikada neće biti biti kao Hrvatska jer jednostavno nisu išli demokratskim sredstvima i izborima koje su im bile obečane nakon što se povukla policija iz Kijeva. Lole su se zaigrale i napravile puč, kada se napravi puč po meni normalno je da se narod digne jer je vlast došla nelegitimno. Sve ostalo ..bolje da ne komentiram…..
Ok, ja sam samo htio ukazati da nije sve crno-bijelo, zato sam i napisao prenapuhane uloge žrtve. Žrtva je bila, ali tako je to – velika riba jede malu, ili tko je jači taj kači. Hrvati sebe smatraju žrtvom, a Bošnjaci sebe u susjednoj državi. Naprosto ne volim gledat stvari s nacionalnog gledišta jer nije objektivno. Mnogi su kod nas htjeli rat i kao što je Majk Majers dolje rekao “Ti će bit načelnici, ministri, heroji… Baš ka i u nas nakon rata”. Te stvari nemaju veze s tim tko je kako došao na vlast, cilj je ostvaren i tu priča staje.
I Ukrajinu će dočekati demografska i ekonomska propast kao što je dočekala nas ako će naizmjence birati klerofašiste i liberale (koji se po ekonomskim politikama ne razlikuju, jer su i jedni i drugi prodane izdajice), tako da paralela i povezanost sa temom članka itekako stoji.
@Nik
ne mogu vam dati dokaze, ali za jedno 50 god. kad se otvore sve arhive (s svih upletenih strana na prostoru bivše YU) vidjet cete da su tajne službe (strane) maestralno zakuhale početke ratno huškačke spletke. Ostalo je povjest.
A da bi uspjele u tome moraju imati podlogu. A di češ veče podloge od crkvene podjele i vjere. Dosta, otiči čemo opet u nedogled s raspravom i nigdje nečemo stiči.
LP
Tako to bude kad su prije 70-ak godina propustili obracunati do kraja sa naci pokretom S Bandere i njegovim sljedbenicima. Zlo ponovo digne glavu cim se stvore uvjeti za to.
Naša slavenska braća Poljaci su još gori. Oni naprosto vape za slovom “P” na svojoj odjeći….
prestanite sa prepucavanjem rusi pamte i vracaju
Rekoh li da jbn komičar nije ništa bolji….
“Pobednik predsedničkih izbora u Ukrajini Vladimir Zelenski je saopštio da Rusija i Ukrajina trenutno imaju samo jednu zajedničku stvar — granicu.
„Nakon svakog ’doviđenja‘, obavezno sledi ’dobar dan‘. Dugo sam razmišljao o ’mnogo toga zajedničkog‘ između Ukrajine i Rusije. Realnost je takva da je nakon aneksije Krima i agresije u Donbasu od našeg ’zajedničkog‘ ostala samo jedna stvar — zajednička granica. ’Zajedničkih‘ 2.295 kilometra i 400 metara. I kontrola svakog milimetra sa ukrajinske strane treba da se vrati“, napisao je Zelenski na svojoj stranici na Fejsbuku.
“Samo tada mi možemo da tragamo za ’zajedničkim‘“, naglasio je on.”
Ovaj će sahraniti Ukrajinu ali postavlja se pitanje kako je moguće da Ukrajina bira nnovog nacistu, ovo nije gluma sa njegove strane.
U stvari – Ukrajina i nije imala šta da bira. Ukrajinci su izglasali onoga o kome su znali ponajmanje, jer od svih drugih su znali šta mogu očekivati. Kao i svugde, izbori su samo farsa, gde se može birati između nekoliko istih “opcija”.
Izbori ne važe?
Narod je pogrešno glasao?
Jbš li ga, moguće su ogromne mahinacije sa nacistima.
Univerzalno pravilo. Nove demokracije.
Ako rezultati slučajno nisu kakvi trebaju biti.
P.S.
Šta očekivati od ovog novog predsjednika? Pa i da ima najplemenitije namjere.
Na koga se može osloniti? Vojsku, policiju, tajne službe?
Stvorenu oligarhijsko-mafijašku strukturu?
Društvo premreženo stranom agenturom?
Ako trepne krivo, maknut će ga i prije inauguracije.
Ti će bit načelnici, ministri, heroji… Baš ka i u nas nakon rata
Svuda je u toku nekakvo nenaravno stanje koje če nestati čim angloamerikanci povuku svoje zločinske papke..u to sam 100 posto uvjeren,nikad ne smemo zaboraviti što su nam uradili zlikovci..smrt fašizmu,sloboda narodu ..
A ne, ne… Prvenstveno treba izvršioce dotući čekićima po bulji, jednog po jednog, baš kao Kinezi onoga što je navigirao na kinesko veleposlanstvo u Bg..
Najveći krivac je izvršioc, onaj koji je to osobno napravija. I tako to triba sudit- posluh tj zapovijed te ne pravda.
Upravo to, takve treba najviše prezirati… Sad bi ih još trebalo poštediti, jer eto bili su zavedeni, kak da ne…
Evo citam na jednom portalu, istine radi odnosi se na dijecu: Stručnjaci upozoravaju: “Nagrade su učinkovitije od kazne” Iz ovoga proizilazi sve oni koji se ogrijese o pravila i moralne norme treba nagraditi a ne kazniti.
Ja se sa ovom postavkom ne slazem, greska i nepostivanje pravila normi donosi kaznu i sto je kazna zesca to su menje sanse u ponavljanje nedjela. Dakle ja ovome nebih dao 6 godina ali bih 60 godina zatvora i to za svaku osobo koja je tamo stradala pod nejgovim zapovijednistvom po 60 godina.
Jedinstvena kazna je totalna glupost, za svaku žrtvu kazna, ako je zakonom propisana 40 godina, tada za svaku žrtvu 40 godina, zbrojimo žrtve, zbrojimo godine i na robiju. nakon smrti na zatvorsko groblje gdje će odležati preostale godine, nakon toga ga familija može premjestiti. To bi se zvala pravna država i pravedna kazna. Sve ostalo je nepravda.
Poznati scenarij, poznati izvršitelji.
I ovo nakon događaja, postupanje ‘vlasti’ – isto poznato.
I, jako je zgodno kada zemlja koju hoćeš zajašiti i očerupati – ima nacionalnu manjinu koja se suprotstavlja…pa je vrlo lako odglumiti da su baš ti ne protivnici uzurpatora, nego protivnici – svega što valja, naravno demokracije i – većinskog naroda…
Daltone, vrhunski. Da mogu, sto pluseva bih ti dao.
Pratim ove Vaše izmjene komentara.
Nisam dovoljno pametan da se uključim, pa ću to prepustiti nekom kompetetnijem.
Ali bi bio veliki grijeh, kad se već otišlo toliko daleko od teme članka, ne podsjetiti na velikog Petra Preradovića. Rođen je u Grabovnici 1818. g. u pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika.
“O jeziku, rode, da ti pojem,/ O jeziku milom, tvom i mojem!”
Pjesme “Rodu o jeziku” i “Jezik roda moga”, objavljene su 1860. g. nakon desetogodišnjeg razdoblja Bachovog apsolutizma, u kojem je piscima bilo zabranjeno pisati na materinjem jeziku.Preradović kao da je čekao, da bi objavio ove dvije snažne pjesme u vrijeme nacionalnog buđenja. Svoj rod podučava da nema potrebe za mržnjom,
“Tuđ tuđinu, tebi tvoj doliči,/ Tuđi poštuj, a svojim se diči!”.
Potiče ljude da poštuju multikulturalnost, ali da više od svega cijene svoje.
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!
Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljub si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U prošasti sjena puka,
Ubuduće niti sjena!
I na kraju.
Petar Preradović se izjašnjavao kao Hrvat pravoslavne vjere.
To je bio NJEGOV izbor.