fbpx

Armenija i Azerbejdžan se dogovorili o “pripremama stanovništva za mir”

Armenija i Azerbedžijan žele mir

Ministri vanjskih poslova Azerbajdžana i Armenije su nakon sastanka u Parizu objavili priopćenje koje je jako obradovalo pristalice rješavanja sukoba između dviju zemalja u Nagorno-Karabahu. EurasiaNet prenosi da su se stranke “složile o potrebi poduzimanja konkretnih mjera za pripremu stanovništva za mir”.

Azerbejdžanski ministar vanjskih poslova Elmar Mammadijarov i njegov armenski kolega Zograb Mnacakanijan su se sastali u Parizu 16. siječnja u nazočnosti predstavnika “Skupine iz Minska” OESS-a, koja olakšava proces pregovora između dvije zemlje. EurasiaNet navodi kako je ovo bio njihov četvrti sastanak otkako je nakon travanjske Baršunaste revolucije na vlast u Armeniji došla nova vlada.

U službenom priopćenju o rezultatima sastanka su objavljeni neobični elementi koje su zagovornika mira između dviju zemalja učinili vrlo sretnima. Primjerice, ministri su se “složili da je potrebno poduzeti konkretne mjere kako bi se stanovništvo pripremilo za mir “.

Ako se to doista dogodi, to će biti vrlo značajan događaj, budući da je javno mnijenje s obje strane granice po pitanju spornih teritorija posljednjih godina postalo znatno oštrije. Uzastopne vlade u obje zemlje ni na koji način nisu rješavale taj problem, ali najnovija izjava ulijeva nadu za promjene.

Pregovarači OESS-a su također “naglasili važnost mogućih obostrano korisnih inicijativa za ostvarivanje gospodarskog potencijala regije”.

Ni ovdje nije jasno što se točno misli, ali ako se takve inicijative zaista poduzmu, one će označiti značajan preokret za Azerbejdžan, koji ekonomsku izolaciju Armenije smatra jednim od ključnih elemenata njegove strategije u ovom sukobu.

Ministri su se također složili da će riješiti mogućnost organiziranja sastanka na vrhu između Ilhama Alijeva i armenskog premijera Pašinjana. Dvojica čelnika su prošle godine održala kratki sastanak na marginama summita Zajednice nezavisnih država u Dušanbeu. Rezultat tog sastanka je bio sporazum o uspostavi novog komunikacijskog kanala, zahvaljujući kojem je, prema OESS-u, došlo do “značajnog smanjenja kršenja primirja na liniji razdvajanja i navodnih žrtava”.

Kako podsjeća EurasiaNet, odnose između dvije države komplicira sukob oko Nagorno-Karabaha, zbog čega je početkom ’90-ih između njih izbio punopravni rat.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
igi
Gost
igi
1 godina prije

je,je..šareni leptirići svuda oko njih…a prije godinu ili dvije azeri vade armensku glavu iz vrećice i pokazuju rulji koja u ekstazi kliče..koga oni lažu…nema mira dok jednome ne omrkne a drugome ne osvane.

Riddick
Gost
Riddick
1 godina prije

Nek im je sa srecom tamo tinja rat od 90-ih.

Satan Zagorski
Gost
Satan Zagorski
1 godina prije

Punopravni rat 🙂 pitam se kaje to…a granica izmedju te dvije zemlje je valjda najbolesnija granica na svijetu, sa hrpetinom ekaklava unutar jedne i druge države. Nije to samo Karabah. Lijepo su ih ruSSi zajebali…teško će to bit tamo riješit bez neke razmjene teritorija i/ili stanovništva

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije

a da tek vidiš indijsko-bangladešku granicu

Siniša
Gost
Siniša
1 godina prije

Zanimljivo, ispde da su lidi ljudi rekli da je bolj 100 pregovarati nego 1 dan ratovati;zašto su ih Rusi zajebali, zato što ne ratuju i što se ne ubijaju?

Miki maus
Gost
Miki maus
1 godina prije

Da, imaju cudne granice, ali dosta toga je povijesno uvjetovano. Najcudnija je ona Azerska enklava na zapadu izmedju Turske i Armenije, ali taj dio ima dugu povijest i neko svoje znacenje, pa valjda zato. Armenija nemoze opstati uopce bez pomoci Rusije i Irana. Azeri su sve jaci ekonomski( nafta, plin), samim tim i vojno.Naoko je cudno da Iran drzi stranu Armenije, jer i Azeri su siiti, ali i nije imajuci u vidu da Azera ima duplo vise u Iranu, nego u Azerbejdzanu, pa im bas i neodgovara prejak Azerbajdzan. Uostalom, Azerbajdzan i je bio dio Persije prije nego im je to Carska Rusija otela snagom oruzja. A, sobzirom da su im moderatori pregovora o miru Evropljani, sretno im bilo! Mislim da se nemaju cemu nadati, bar ne dobru. Neka malo pogledaju kako su drugi narodi prosli kad su im Evropljani vodili pregovore i dogovore. To da, kojim slucajem, pregovorima upravljaju Rusija, Iran i Turska, onda da, mozda bi nesto i uspjeli dogovoriti. Evropljani ih jedino mogu gurnuti u jos vecu nesrecu!

Jole
Gost
Jole
1 godina prije

Azerbajdžan održava prilično bliske veze sa Izraelom i to je ono što ih razdvaja sa Iranom.Izrael je pokušavao dobiti bazu ili barem prolazni stacionar za napad na Iran.To je bilo prije nekih 4-5 godina,Ne znam kako je sada ,ali napad na Iran višr nije realna opcija,Nerealna je opcija uvijek moguća.Glede pregovora iza kojih stoji OESS ,ne treba nikako isključiti pokušaj SAD i njihovih europskih vazala da su radili pritisak na Azerbajdžan da pokrene pregovore,a sve u cilju približavanja zapada prema Armeniji i pokušaja da ju se okrene od Rusije.Uostalom,za to i služe kontakti.Siguran sam da je u Parizu bilo jako puno kontakata i formalnih i neformalnih susreta tih delegacija sa zainteresiranim međunarodnim akterima

Ilija
Gost
Ilija
1 godina prije

Državama i državnicima religija je samo sredstvo ili poluga pritiska ako je potrebno. (primjer: Ukrajinska crkva).
Interesi, ekonomski i geopolitički su bitni.
Pa nije srednji vijek – ako je i tamo to bilo bitno. Ili Balkan?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Ako Bog da, ali to može biti samo uspjeh Rusije, Irana koji je na strani Armenaca (čudno, jer su Azeri šiiti) i Turske koja je na strani Azera, iako su Turci suniti. Ako su oni dogovorili mir, a moguće da jesu, onda će mira biti, kako će riješiti ta Gordijev čvor Karabaha? Nemam pojma.

Jole
Gost
Jole
1 godina prije

Iran i Armenija dijele isti anticionistički naboj jer su Armenci i Iranci bili žrtve tog zla.Iran je žrtva puča u organizaciji CIA i MI6 kad je u operaciji “Gladio” srušen Mohammad Mosaddegh,legalno demokratski izabrani premijer Irana.Nakon toga slijede godine očaja i ropstva pod tiraninom šah Rezom Pahlavijem,koji je bio američka marioneta i diktator krvoločniji od Saddama Huseina,a njegova tajna policija SAVAK,koju mu je osposobila CIA,vršila je strašni teror nad Irancima,Nažalost,mnogi još niti danas ne shvaćaju da je današnja iranska teokratska vlast direktno rezultat tog zla jer su se ponosni iranski ljudi u očaju okrenuli vjeri i islamu.Pljačku i genocid nad Armencima su isplanirali Mladoturci (Donemah ),iz kriptožidovske kabalističke sekte.Oni su planeri,a izvršitelji su ponajviše Turci,,uključujući i Kurde.Armenci za pokolj izravno terete Židove i zato je njihov antižidovski naboj sličan kao i kod Irana jer ih je zbližio zajednički neprijatelj.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije

@Jole

Operacija Gladio je ipak nesto drugo.
Operaciju rusenja Mosaddegha je CIA nazvala Ajax, MI6 Boot.

Jole
Gost
Jole
1 godina prije

Pardon.U pravu si.Ajax je kodno ime operacije.Što ćeš.Krečana polako dolazi.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije

Tek dobronamjerna korekcija, nista osobnoga…a i dobro (nam) dodje malo podmazivanja mozdanih vijuga
😉

Kad sam vec pri tipkovnici…

Iran je vecini velika nepoznanica, sto zbog nezainteresiranosti, sto zbog vrlo izvitoperene i modificirane propagandisticki nametnute asocijacije na pomen Irana.
Docim su stvarnost i zbilja ako ne drugacije, ono slojevitije i kompleksnije.
Tako niti u vrijeme Pahlavija u Iranu nije sve bilo ocaj i ropstvo, pa je i “bijela revolucija” imala dobrih i po Irance pozitivnih aspekata. Uostalom, kao imperjalisticka marioneta Shah i nije imao previse izgleda opstati, cak i da je bio sposobniji, dobrohotniji i mudriji. No, eto nije.
Pa je i on skoncao poput Mosaddegha…u operaciji pod (meni) nepoznatim kodnim imenom.
A operativci naravno ponovno i opet isti.
Ponosnim je Irancima dozlogrdilo petljanje imperjalistickih operativaca nezajazljivog apetita u iransko tkivo i naftne resurse, i izabrali su ono sto je u tom trenutku iskljucivalo takvu vrstu nezvanog i nedobronamjernog upliva u njihove zivote. (Premda, upitno i diskutabilno ostaje koliko je i taj izbor bio neizmanipuliran…). Vecina upravo iz protesta, ne jer su vjerski fanatici, nego ocekujuci suverenitet i socijalnu pravdu.

O iranskom stavu naspram Armenije puno govori podatak o postojanju Muzeja posvecenog Armeniji i tragicnim dogadjajima koje ovdje necu imenovati jerbo ce komentar automatski zaglaviti na provjeri i cekanju (znam iz iskustva). Muzej se nalazi u Isfahanu u armenskoj cetvrti tik uz katedralu Vank, i vrlo je eksplicitan u svojim eksponatima. Uglavnom, podrska Irana Armeniji je tradicionalna i manje-vise neupitna.

krkan
Gost
krkan
1 godina prije

Iran se boji jacanja Azera na svojoj teritoriji. Poređenja radi, Azerbejdzan ima 9 miliona stanovnika, a procjenjuje se da u Iranu zivi 20-30 miliona Azera. Perzijsko carstvo, bez obzira sto se zvalo perzijsko, je na vlasti vecinom imalo azerske dinastije. Tabriz (u kojem zivi azerska vecina) je vijekovima bio centar kulture u Perziji. Cak je i ajatolah Hamnei, koji je vrhovni vjerski vođa iranskih siita, Azer po narodnosti.
Peezijanci se u Iranu boje jacanja Azera, te se boje nereda, jer je Iran multietnička drzava, u kojem Perzijanci cine 63% stanovnistva (ako se ne varam). Samo je perzijski dozvoljeni jezik u skolama o administraciji. Time Perzijanci bude nemir među manjinama, jer ih stavljaju na margine drustva. Ali, nazalost, to ce da shvate kad bude kasno. Perzijanci imaju slican kolonijalni i imperijalisticki mentalitet kao i Turci, se sebe vide kao superiorne u odnosu na ostale.

Zbog toga Iran šuruje sa Armencima i Armenijom vijekovoma, pa i sada, jer su im prirodni prijatelj u borbi protiv Azera i Turaka. Među Turcima i među Azerima su i danas izrazene panturkijske tendencije, gdje se gleda pripadnost turkijskom kulturno-historijskom krugi, te pripadnost islamu kao religiji, bez posebnog osvrta na ideoloske razlike među islamskim sektama. Tu se Armenija Iranu nasla kao odlican saveznik.

Međutim, to stanje se sada mijenja. Azeri u Iranu se sve vise okrecu prema Turskoj, a ne prema Azerbejdzanu. Razlog za to je sto je danasnji Azerbejdzan da Bakuom kao glavnim gradom nije bio nesto posebno vazan za kulturu Azera, nego je to uvijek bio Tabriz, koji se nalazi u Iranu. Azeri u Iranu govore širvanski dijalekat, a Azeri u Azerbejdzanu bakuovski, koji su uvslike drugaciji, jer je ovaj u Iranu bio podlozan perzijskim posuđenicama, a ovaj u Azerbejdzanu ruskim posuđenicama.

Azeri sa obje strane gledaju turske televizije, idu u Istanbul na studije i polahko poprimaju govor iz Turske. Tome doprinosi i cinjenica da su dijalekti iz istocne Turske jako slicni azerskom.jeziku.

Ovo za Izrael je tacno, Azerbejdzan ima dobre odnose sa Izraelom. Tu sve u sustini vidi koliko su Azerbejdzanci neprijateljaki raspolozeni prema Iranu. Međutim, Azeri iz Irana su jako antiizraelski nastrojeni.

Po meni Iran sada treba igrati pametniju politiku, jer nacionalizam uvsliko stize i na njihova vrata. Zavrsen je plinovod Azerbejdzan-Gruzija-Turska, a Kina isto radi na transportu plina od Azerbejdzana preko Kaspijskog jezera do Turkmenistana, odakle postoji plinovod do kineske granice. Azerbejdzan je sve ekonomaki jaci, povezaniji, te Iran mora da promijeni karte. Inace ce se dovesti u poziciju i kakvoj je Turska sa Kurdima.

Miller
Gost
Miller
1 godina prije

Odlicna analiza. Dodao bih da ih pored svih tih navedenih cinjenica veze plin. I novac. Svi “novi” oficiri Azerbejdzana se obucavaju u Turskoj. Hiljade studenata iz ove zemlje su na univerzitetima Istambula. Iran trazi prijatelje preko Rusije…tako da je Armenija logicna veza. U okruzenju dva diva logicno da ce Azerbejdzan traziti jakog “prijatelja”…a ovdje mu realno ostaje samo Turska. Zato je uvlaci i previse na svoj teritorij…

Siniša
Gost
Siniša
1 godina prije

Pariz?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik