Dvorište suda u Seattlu utapa se u otpadu, ali čišćenje bi bilo … rasistički?

Kad su dvojica sudaca u Seattlu zatražili od lokalnih vlasti da očiste smeće i ljudski otpad iz kampa beskućnika koje se nalazi u blizini njihove zgrade suda, jedan član vijeća zabrinuo se da bi pranje trotoara moglo biti smatrano rasističkim.

Dvorište okruga King u središtu Seattlea nalazi se u blizini centara za socijalnu pomoć i nekoliko skloništa za beskućnike. „Grad šatora“ izbio je u malom parku. Bilo je nekoliko napada na zaposlenike suda, a čak i dva napada na porotnike u svibnju i lipnju, zbog čega su i građani i zaposlenici suda zabrinuti.

Suci Laura Inveen i Jim Rogers, uz potporu šerifa okruga, Johna Urquharta, zatražili su od okruga poduzimanje akcije u vezi s tim, izvijestio je prošlog mjeseca Seattle Times. Među njihovim zahtjevima bilo je i svakodnevno čišćenje pločnika, koje “smrdi na urin i izmet”.

Član vijeća Larry Gossett, međutim, prigovorio tom zahtjevu je jer bi pranje “vratilo slike o korištenju crijeva protiv aktivista za građanska prava”, prenosi Times.

Crijeva za vodu koristila je policija u Birminghamu, u Alabami, protiv prosvjednika za građanska prava još davne 1963. godine. Takva crijeva se inače koriste i dan danas za pranje pločnika u većini američkih gradova, pri čemu njihovo korištenje u čišćenju grada nikad nije bilo dovedeno u vezu s rasizmom.

Ali ovo je 2019., kada je sve rasističko – tako kaže New York Times – i tko se ne poziva na njega, pretpostavlja se da omogućuje rasizam. Dakle, pločnici u Seattlu moraju ostati prekriveni ljudskim otpadom, kako se netko ne bi uvrijedio.

Konzervativni stručnjaci, koji su ovim slučajem privukli nacionalnu pažnju, nazvali ovu situaciju savršenom ilustracijom “vrhunskog liberalizma”, ideja da smeće i izmet nekako predstavljaju socijalnu pravdu, trebali bi svakome biti uvredljivi.

“Gossettova briga ovdje nije ništa drugo nego suluda”, napisala je Kat Timpf iz National Review. “Što ćete drugo učiniti – ne oprati ih? Jer stvarno, stvarno odbacujem ideju da je ostavljanje trotoara prekrivenih ljudskim tjelesnim otpadom manje uvredljiv potez u ovoj (ili bilo kojoj) situaciji. ”

Timpf nije bila sam u tom raspoloženju, jer je vojska korisnika društvenih medija bila vrlo aktivna zbog izjave vijećnika.

Bi li upotreba crijeva za vodu za gašenje požara bila rasistička? Ili vezanje čamca na pristanište, jer to uključuje stvaranje čvora? Pazite da i vi ne upotrebljavate metle, jer bi to bilo uvredljivo za vještice! –  Samo su neki od komentara s društvenih mreža.

No u pravu su, kada bi se gledalo na takav način svaka radnja može se na neki način smatrati rasistička prema nekom drugom. Pravo pitanje je kako će to ikome pomoći? Banalne situacije iz svakodnevnog života, poput pranja pločnika od fekalija, koje uz smrad ugrožavaju i zdravlje ljudi koji tamo žive, ne bi se trebale zabraniti niti se uopće provjeravati može li se ta radnja smatrati rasističkom ili ne.

Do sada smo nekoliko puta pisali o američkim apsurdima u društvu, tako da nas ova priča nije niti malo iznenadila. Nažalost.