fbpx

Baš je lijepo drvo biti

Drvo

U vicu pita Mujo Hasu šta bi volio biti u novom životu, kad bi mogao birati, a Haso kaže da bi volio biti konj. „Ne može opet isto!“, šeretski će mu na to Mujo.

A koliko znam, i književnik Husein Dervišević je u svom sjećanju na djetinjstvo pisao kako mu je želja bila, dok je bio dijete, biti susjedov konj. Znam da je i u ratu u Bosni jedan dječak rekao kako bi volio biti komandantov konj, jer on jede šećer koliko hoće. Eto, mnogi bi voljeli biti konj, a ja nešto razmišljam kako je lijepo biti drvo.

Drvo nema nikakve brige oko putovanja. Gdje nikne, tu ostaje cijelog života. Niti mu trebaju prijevozna sredstva, niti putovnice, vozačke dozvole, briga o cijepljenju ako ide u opasne krajeve, niti išta što je vezano za putovanje. Nema stambenih problema. Ne zanimaju ga kamate niti osiguravajuća društva. Boli ga briga za stopu inflacije i stanje na burzama. Ne treba mu jedna odjeća za izlaske, druga za posao, treća za spavanje, četvrta za sport… Ne mora se šminkati ni brijati, ne treba voditi djecu u školu niti je obavezno služiti vojni rok. Ne mora ići u ratove, otimati tuđi teritorij. Ne mora plaćati stanarinu, zarađivati za sebe i djecu, strahovati od zlostavljača… Ma, ne mora – ništa!

Kad si drvo, samo uživaš!

Ne razmišljaš ni o tome gdje ćeš niknuti, jer se i o tome brinu drugi. Tamo gdje te kao sjemenku odnese vjetar ili ispusti neka ptica, tu nikneš. Jelo i piće je svuda oko tebe, i to u izobilju, a ti samo biraš šta ćeš i koliko ćeš. Malo minerala, malo vode koja je uvijek niti prehladna niti pretopla, i samo uživaš. Dok si malo drvce, gledaš okolna visoka stabla i diviš se njihovoj ljepoti i mirisima. Gledaš kako se njihove raskošne krošnje njišu na vjetru, kako ih vjetar ponekad nježno miluje, tek ovlaš prolazeći kroz njihove lisnate kose, a kako ponekad to postaje strasno, čak vrlo strasno.

Drveće se druži s pticama i one mu često dolaze u posjete. Domaćin ih pogosti svojim plodovima, često im dozvoli da u njegovoj krošnji naprave gnijezda i da tu provedu čitav život. Naviknu se jedni na druge kao rod najrođeniji i bilo bi im teško rastati se. Te ptice se ponekad dogovaraju s domaćinom drvetom gdje će sve raznijeti njegove sjemenke kako bi i tamo niklo novo drveće. Nekada drveće odluku prepusti pticama, neka one same vide gdje im se dopada, jer možda će se baš u tom budućem drveću gnijezditi i njihova djeca, ko zna?!

U idućem životu, neka znate, bit ću drvo! Možda me negdje prepoznate. Još ne znam samo da li da se smjestim pored puta pa promatram ljude kako žure na posao s brigom na licu? Ili da se izmaknem negdje daleko od ljudi, usred kakve velike šumetine? Ili da se osamim na velikoj livadi gdje nema u blizini ni drveta ni čovjeka? Ali koje drvo da budem? Možda kakav ogroman, razgranati hrast ispod koga se okupljaju ljudi i u debelom hladu pričaju o svojim uspjesima i neuspjesima? Ili mirisna lipa koja, kad procvjeta, privlači k sebi sve okolne pčele, a i ljude, koji se dive njenom opojnom mirisu? Ne znam još koje ću drvo biti i na kom mjestu, ali već mi se žuri. Odoh ja biti drvo, a vi kako hoćete!

P. S.

Molim vas, nemojte mi samo sada kvariti raspoloženje i rušiti entuzijazam pa u komentarima spominjati drvosječe, šumske požare, udare groma… Pa, dajte, ljudi, bar malo uživanja i nade u bolje sutra, makar to bilo i u mašti!

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
28. juni
Gost
28. juni
2 godine prije

Citirat cu ,dragog mi pjesnika,J.J.Zmaja:Gdje god nadjes zgodno mjesto, ti drvo posadi, a drvo je blagorodno ,pa ce da nagradi… Kada mi je najteze i kada pozelim pobjeci od guzve i galame mir i spokoj potrazim medju drvecem u sumi.

Ive
Gost
Ive
2 godine prije

Svak’ od nas zivi onoliko koliko koliko uspomene na njegova (zlo) dijela i koliko zivi drvo koje je posadio.

Alerik
Gost
Alerik
2 godine prije

Ivo,odlican tekst. Od prve do zadnje recenice rijeci teku u ritmu, skladno.Bravo!

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

Ala….pa biti drvo je zbilja rahat,ovo ispade da je drvo slobodnije od nas!!!!

Trubadur
Gost
Trubadur
2 godine prije

“Odoh ja biti drvo, a vi kako hoćete!”…. Samo nemoj, da žuriš.. Ima vremena…

Zenica
Gost
Zenica
2 godine prije

Hvala za ovaj divni tekst.Danas je sunce obasjalo i sva stabla ogrijalo.Uskoro cekamo da se pupoljci pojave i proljece obznane.Dobro zdravlje i dovoljno srece zelim.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

Ma dobro je biti drvo. Ali zimi hladno a ljeti vruće, ne možeš se skloniti. Opet ako nekom ne smeta ni hladnoća ni vrućina bilo bi mu dobro. Ali meni, kad bih mogao birati nekako bi više pasalo biti mačka. I to seoska mačka. Ljeti se skloniš u hlad, zimi uz peć ( na drva, naravno), lijepo te hrane, pa te miluju do besvijesti, pa te paze, djeca se igraju s tobom a kad ti dosade odeš lijepo pod Ivino drvo i drijemaš.
P.S. Nemojte ni meni kvariti veselje sa spominjanjem zločeste djece koja kamenom gađaju mačke, sa psima, sa buhama…

28. juni
Gost
28. juni
2 godine prije

Ha-ha! Piretis,bravo!Vrlo si slikovito ovo prikazao.☺

17 novembar
Gost
17 novembar
2 godine prije

au brate ivo al si ga bacio

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Najljepše bi bilo biti čovjek kada ne bi bilo ljudi….

stefano
Gost
stefano
2 godine prije

E moj Ivo puno puta sam se pitao šta mi je trebalo dolaziti ovdje, ali kad pogledam čeljad a imam ih trojicu već su gotovo ljudi pa skužim da je imalo smisla. Isto tako mi se čini da se više ovdje ne želim vraćati.

luni lunovic
Gost
luni lunovic
2 godine prije

sve je ok ali ja sam vidio da ima isto tako ljudi koje drvece ili vocke intrresuju kao lanjski snijeg i ptice isto tesko se drvetu kad ga se takvi docepaju zavrsis u kaminu isto kao svinja u kobasicama

Beli
Gost
Beli
2 godine prije

Drvo je zivot, mudrost i srz magije prirode. Drvo je za postovanje i uvijek je bilo sveto – lijep tekst, miran ritam – ali crst i odlucan.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik