Znanstvenici sa sveučilišta u Exeteru, Bristolu i James Cooku izlagali su ribu vrstu bodljikava kromis (spiny chromis) buci motornih čamaca i prirodnim zvukovima grebena, i to u fazi embrija i neposredno nakon izlijeganja. Rezultati, objavljeni u časopisu Environmental Pollution, pokazuju da su ribe izložene buci u obje faze bile manje sklone reagirati na simulirani napad predatora, a one koje jesu reagirale češće su plivale prema opasnosti umjesto od nje.
Ribe izložene buci nakon izlijeganja bile su u prosjeku 7 posto kraće od onih koje su slušale prirodne zvukove grebena. To je značajna razlika koja može odrediti preživljavanje u divljini, gdje veličina tijela izravno utječe na sposobnost bijega i konkurentnost za hranu.
Kako buka oblikuje ponašanje
Istraživači su podijelili ribe u četiri skupine, izlažući ih buci čamaca ili zvukovima grebena tijekom embrionalnog i post-embrionalnog razvoja, u trajanju do 78 dana. Dan prije testa predatorstva i tijekom samog testa ribe nisu bile izložene nikakvoj buci, što znači da rezultati otkrivaju dugoročne učinke, a ne trenutačnu smetnju.
Test je simulirao napad spuštanjem utega na površinu vode. Prirodna reakcija bodljikava kromisa je savijanje u oblik slova “C” i nagli bijeg. Kod riba koje su barem u jednoj fazi slušale prirodne zvukove, oko 80 posto reagiralo je na ovaj način, a od njih je 20 posto pogrešno plivalo prema predatoru. Kod riba izloženih buci u obje faze, samo 68 posto reagiralo je na prijetnju, a čak 40 posto njih plivalo je prema opasnosti.
Dr. Sophie Nedelec sa Sveučilišta u Exeteru ističe kako prethodna istraživanja pokazuju da buka motornih čamaca utječe na roditeljsku skrb, uključujući prozračivanje jajašaca lepršanjem peraja, što je povezano s njihovim preživljavanjem. “Ako izloženost buci tijekom embrionalne faze senzibilizira ribe, moguće je da jače reagiraju na buku kao mlade jedinke”, objašnjava Nedelec. “To može uzrokovati stres ili utjecati na hranjenje, stvarajući kumulativne učinke koji vode do loše procjene rizika i manje veličine tijela.”
Zaštita grebena počinje tišinom
Ovo istraživanje postavlja pitanje koje se rijetko postavlja u raspravama o zaštiti koraljnih grebena: koliko je ljudska buka zapravo štetna za ekosustave koje pokušavamo očuvati? Dok se svjetska pozornost usmjerava na zatopljenje oceana i kiselost mora, zvučno zagađenje ostaje u sjeni, iako ima izravan i mjerljiv učinak na preživljavanje ribljih populacija.
Nedelec predlaže ograničavanje prometa motornih čamaca u blizini grebena tijekom sezone mrijesta. To je jednostavna, jeftina i učinkovita mjera koja ne zahtijeva velike infrastrukturne projekte ni međunarodne sporazume. Pitanje je samo postoji li politička volja da se turistički i komercijalni interesi stave u drugi plan radi očuvanja ekosustava koji su ionako na rubu opstanka.
Ribe koje ne nauče pobjeći od predatora neće preživjeti do odrasle dobi, a manje jedinke imaju manje šanse za razmnožavanje. To znači da buka motornih čamaca danas oblikuje genetski fond grebena sutra — na način koji nitko nije planirao i koji se lako može izbjeći. Pitanje nije samo koliko smo bučni, nego koliko smo spremni utihnuti.
Dakle, istraživanje ne kaže da je buka „otrovna” za ribu, nego da može promijeniti njezino ponašanje i sposobnost pravilnog reagiranja na opasnost. Buka je i inače podcijenjena. Ona je u stvari: zvuk. A zvuk ima svoje, rekao bih – podcjenjeno, mjesto u našem shvaćanju Prirode. Riba nema uho poput čovjeka. Zvučni valovi u vodi stvaraju promjene tlaka i gibanje čestica vode. Riba ih može registrirati pomoću unutarnjeg uha i bočne pruge. Jednostavno: zvučni val u vodi → titranje tijela i osjetilnih struktura ribe → živčani sustav prima signale → riba registrira zvuk i reagira na njega Unutarnje uho ribe posebno je važno za otkrivanje vibracija i održavanje ravnoteže, dok bočna pruga omogućuje ribi da osjeti gibanje i vibracije vode u svojoj neposrednoj okolini. Zato, kada motorni čamac proizvodi buku, riba ne mora „čuti” zvuk na potpuno isti način kao čovjek. Ona registrira akustičke vibracije i promjene tlaka u vodi, a… Čitaj više »
Sva sreca da se to ne odnosi na nas Jadran koji je postao prometan kao A1