Zamislite sljedeću scenu: obitelj sjedi za stolom. Na tanjurima topla večera, ali na licima – hladnoća. Nitko ne razgovara, jer su svi zauzeti gledanjem u svoje mobitele. Otac provjerava vijesti, majka scrolla recepte, djeca skrolaju TikTok. Nema priče, nema smijeha, nema povezanosti. Samo tišina prekinuta zvukom notifikacija.
To je današnja stvarnost. Društvene mreže, zamišljene kao mostovi među ljudima, postale su zidovi koji nas razdvajaju. I ne pretjerujemo kad ih zovemo digitalnom drogom.
Mladi izgubljeni u beskonačnom skrolanju
Pogledajte mlade oko sebe. U tramvaju, u školi, na kavi – svi s glavama pognutim prema ekranu. Satima gledaju kratke videe i tuđe savršene živote. Ali kad ih pitate nešto ozbiljno – što žele od života, što ih zanima, u čemu su dobri – najčešći odgovor je sleganje ramenima.
To nije zato što su oni glupi ili lijeni. To je zato što su bombardirani sadržajem koji im krade pažnju. Njihov mozak uči živjeti u ritmu od 10 sekundi – koliko traje jedan video. Sve što traje duže od toga postaje dosadno. I tako polako nestaje želja za dubljim razgovorom, za čitanjem, za stvarnim istraživanjem svijeta.
Jer radi isto ono što rade i klasične ovisnosti. Kad stigne notifikacija, mozak ispusti mali val dopamina – hormona sreće. To je onaj osjećaj „ah, netko me lajkao, netko me primijetio“. I onda poželiš još. Još jedan lajk, još jedan komentar, još jedan video.
Ali baš kao i kod droge, nakon tog kratkog vala dolazi praznina. Osjećaš se loše, pa opet posežeš za mobitelom. Krug se zatvara. I tako, bez da primijetimo, mladi provode sate i sate dnevno na mrežama, a da zapravo ništa nisu naučili niti stvorili.
Površnost kao nova valuta
Društvene mreže naučile su nas da nije važno kakav si čovjek, nego kako izgledaš na fotografiji. Nije važno što misliš, nego koliko „pratitelja“ imaš. Sve se mjeri brojkama: lajkovi, pregledi, komentari.
U toj igri nema mjesta za iskrenost ni ranjivost. Ako nisi savršeno nasmijan i sređen – nemaš što tražiti. A život, znamo svi, nije savršen. I zato se generacija mladih sve više osjeća nesigurno, usamljeno i nedovoljno dobro.
Posljedice koje svi osjećamo
Možda mislite: „Dobro, neka mladi izgube vrijeme, to je njihov problem.“ Ali nije. To je problem cijelog društva.
Kad površnost postane norma, gubimo dubinu u svemu – od odnosa do politike. Umjesto rasprava o važnim temama, pratimo viralne gluposti. Umjesto vođa koji stvarno rade, biramo one koji znaju praviti dobre selfije. Umjesto društva koje gradi, stvaramo društvo koje samo gleda – i to kroz ekran.
Važno je reći kako Internet sam po sebi nije zlo. On je alat. I kao svaki alat, može se koristiti za dobro ili loše. Problem je što su ga preuzele korporacije kojima nije stalo do nas, nego samo do naše pažnje i našeg novca.
Ali možemo to promijeniti. Internet može biti učionica, knjižnica, kreativni prostor, most prema ljudima diljem svijeta. Može nam pomoći da rastemo, da dijelimo znanje i stvaramo zajedništvo. Samo ga trebamo vratiti u tu svrhu.
Što možemo napraviti?
- Razgovarajmo s djecom i mladima o tome što gledaju i koliko vremena provode online.
- Uvedimo digitalne pauze – barem jedan obrok dnevno bez mobitela.
- Birajmo sadržaj – umjesto besmislenih videa, pratimo izvore koji nas nečemu uče ili inspiriraju.
- Gradimo otvorene i neprofitne platforme koje će služiti ljudima, a ne profitu.
Vrijeme je da preuzmemo kontrolu
Društvene mreže jesu digitalna droga koja uništava svijet – ali samo ako mi to dopustimo. Svaki roditelj, svaki učitelj, svaki pojedinac može napraviti mali korak da tu priču promijeni. Jer svijet ne trebaju generacije koje znaju napraviti savršeni filter. Svijet trebaju mladi ljudi koji znaju sanjati, misliti, stvarati i voljeti.
A to se ne uči na TikToku. To se uči u stvarnom životu.
67 komentara
Tko ugasi binarni kod i vrati na analogno je oslobodio ljude od digitalnog tamničara. I dalje će biti utamničeni od iste sile al to je podnošljivo jer je analogni svijet nemjerljivo slobodniji od digitalnog.
😁
Digitron.
Sve je pocelo s njim.
A trebao je samo da olaksa ljudima,medjutim samo ih je zarazio a virus ili bolest se unutra organizma razvijala i evo danas dovela do klinicke smrti mnogih zarazenih.
Sve je dobrovoljno,sve je po slobodnom izboru.
Da, to za digitron sam ovdje sto puta spomenuo a da smo svi mi planetarno zadnjih tri i po desetlječa strojno učili umjetnu da se u njoj materijalizira šejtan. On uvijek radi uz pristanak. Ima jedna od Jadranke o virusima:
“Jadranka S.
23 sati prije
Mnogi su čuli za mentalni virus “wetiko”, ali još uvijek nisu posve sigurni o čemu se točno radi. U svjetlu ratnog sukoba u Ukrajini, vrijedi istaknuti kako je rat jedan od najrazornijih oblika pojavljivanja virusa wetiko na globalnoj pozornici. Sam korijen rata uvijek se nalazi unutar nesvjesnog kolektivnog psihičkog stanja čovječanstva, onog istog medija kroz koji wetiko, kolektivna psihoza, izvodi svoju crnu magiju.
Što je “wetiko”?
U knjizi Columbus and Other Connibals urođenik i autor Jack D. Forbes lucidno istražuje psihološku bolest koja je oblikovala ljudsko samouništavajuće ponašanje, a koju su pripadnici američkih starosjedilačkih naroda poznavali stoljećima. Farbes piše: “Tisućama godina ljudi pate od mentalne kuge, bolesti gore od gube, bolesti teže od malarije, pošasti mnogo strašnije od boginja.”
Starosjedilački narodi stoljećima su pratili taj isti “psihički virus”, nazivajući ga na jeziku Cree “wetiko” (windigo na jeziku Ojibwa, wintiko na Powhatanu), što označava dijabolično zlog čovjeka ili duha koji terorizira druge zlim djelima. Profesor Forbes, jedan od utemeljitelja pokreta američkih starosjedilaca početkom 60-ih, kaže: “Nažalost, povijest svijeta u proteklih 2000 godina, u velikoj je mjeri priča o epidemiologiji bolesti wetiko.” Wetiko, odnosno maligna egofrenija, “psihoza” je u pravom smislu te riječi, “bolest duše ili duha”.
Wetiko je bolest psihe, duše i duha koja leži u temelju čovjekove nečovječnosti prema samome sebi. Nema mogućnosti buđenja iz ljudske kolektivne noćne more bez toga da
najprije ljudi postanu svjesni onoga što ljude drži uspavanima.”
+
+
Ali, digitron je super koristan i u njega ne možeš buljiti satima, nego samo kada nešto konkretno radiš, tako da ti digitron apsolutno i 100 % pomaže i ništa ne odmaže, jer nema moć da te na duže vrijeme veže za ekran.
Tako to krene… I mafija je jorisna kad ti posudi novce, tek kasnije je zla kad krene kamatariti. + Za Wetiko
+
Sa digitronom je rođena umjetna, stvor je znao za nju no nama su je tad nevino promovirali kao korist.
+
+
+
+
+
Kao i sa svakom drogom ciljna grupa korporacija (citaj narko kartela) su djeca i mladi. I kao i sa svakom drogom sav tetet borbe protiv toga je na roditeljima. Skola i drzava se ne ukljucuju.
Ne da se ne uključuju, gledaju kako pogoršati stvari, jbg 😛 😛
+
Da. Drzave su u sluzbi korporacija a skole su u sluzbi drzava. A omladina propada. Cak ne mislim da je to cilj. Cilj je sa bogati budu jos bogatiji. Kao i uvijek i u svemu
+
+
Kako ne uključuju? U mnogim državama (ministarstva obrazovanja su, dakako, odigrala ključne uloge) škole su podijelile (m)učenicima tablete sa digitalnim knjigama (DRM, naravno, da ih se ne bi slučajno moglo kopirati na neki drugi uređaj ili – nedajbože – štampati!) “da se jadna dječica ne bi mučila noseći okolo sve one teške knige”.
Da. I rezultat je da su djeca potpuno u digitalnom svijetu. Ne znaju da pisu i nerado to cine. Dopisuju se preko drustvenih mreza, cak i ako se ne poznaju licno, vazno je imati na drustvenim mrezama sto vise pratilaca. Imaju idole medju tiktorema, neke druge “vrijednosti” cijene, ako se to tako moze uopste reci. Potpuno druga interesovanja, povrsna i kratkotrajna. Djevijka od 20 godina kaze da nema strpljenja odgledati film do kraja. Nijedan film. Kako da ima strpljenja citati knjige? Tesko im je objasniti da se mora nesto uciti, cini im se nepotrebno pamtiti bilo sta, jer zaboga sve to zacas nadju na GPT-u ili guglu. Radim sa mladima, nisam dinosaurus sto rece neko ovdje. U toku sam, pa ipak tesko razumijem, cemu potreba da se licne stvari, dogadjaji i slicno dijele sa potpuno nepoznatim ljudima. I kad ih pitam, oni tupo gledaju i ne razumiju, cak ni sta je privatnost. Od roditelja kriju objave koje vide njihovih 400 ptatilaca, negdje. Mi smo pisali dnevnike koje smo krili, a oni rade sasvim nesto drugo. I kad smo givorili jednindrugima nesto ruzno, to je ostajalo u ucionici u nasem krugu drugova, oni medjutim govore svasta jednim drugima na drustvenim mrezama. Potpuno gubeci osjecaj za tezinu rijeci. Ne znam. Meni se cini da je ovo tema o kojoj se premalo govori. A o nekoj ozbiljnoj akciji ljudi koji “brinu” o mladima, nema ni govora. I kao sto rekoh, ostaje na roditeljima i nama rijetkima koji vide ozbiljnost problema da se bore sa vjetrenjacama.
Zaboravih, cak i ovdje ljudi cestonu komentarima pisu ruzne stvari jedni drugima krijuci se iza laznih imena. Pretpostavljam da su obdje ipak neki zreliji ljudi. Pa ipak, vidim potpuno odsustvo osjecaja da je i ovo ipak nana koncu, neki javni prostor. Zar to nije na neki nacin isto, sto djeca i mladi rade na drustvenim mrezamama?
Mozda, ali ovdje i na ZH ponekad komentatori upute na neku knjigu ili film koji prosiri vidike. Ja sam na primjer na ZH nasao dokumentaraca koji nije zabranjen sluzbeno, ali stalno ga brisu i oremjestaju. Zove se Pajeet…. A ovdje sam doznao da postoji nesto sto se zove Demiurgi i da postoji mogucnist da zivimo u konstruktu, a ne simulaciji kako mnogi misle. Nisu svi portali isti.
Da. To stoji. I ja čitam komentare jer ljudi svašta znaju i zaista često nešto naučim. Ne govorim o svim komentarima.
+
+
Limit na internet 2-3 sata dnevno. I kapak! Osim onih vitalnih kanala… sve se to da srediti bez nekih problema. Al’ sve je to šuplja konstruktivna, svijet je prilično davno pogrešno skrenuo tamo kod Albuquerquea, pravac provalija jbg 😛 :P:
+
Pod jedan, trolu, nauci se pisati! Pod dva, zamisli sam…ako mozes.
👍, zato je narod Afganistana,u prosjeku, 90% usklađen s postavkama Stvoritelja, a hrvateki/ce približno 40% s tendencijom pada.
Da, to si čitao u Areni možda?
Mogu ljudi koristiti internet i biti normalni,i obitelji mogu biti funkcionalne.Ne ovisi od interneta ,odnos u obitelji.Odnosi u obitelji se grade još od naj ranijeg uzrasta ,djece.Internet može negdje narušiti te odnose ali, funkcioniranje obitelji ovisi od mnogih drugih faktora.Roditelji i djeca,i supružnici bez obzira na internet,grade svoje veze,koje mogu biti dobre ili loše.Ali ne samo zbog interneta.
Baš tako, krivac nije internet nego njegovo nepravilno korišćenje. Majci je lakše da gurne mobilni detetu u ruke i dete “joj ne smeta”. Ta majka ne shvata da dete želi da se poveže i da se povezuje sa telefonom umesto sa njom!
Posebna priča je prekid komunikacije unutar porodice što izaziva gomilu poremećaja. Nabrajanje svih tih poremećaja bi bilo mnogo pisanja, da definišemo samo jedan: šta se događa kad se iskustvo ne prenosi sa starijih na mlade? Mladima se “iskustvo” plasira preko društvenih mreža…
U pravu je Baba, u pravu si i ti, a tema se ubila za diskutiranje na dugo i široko, jbg 😛 😛
Nije tako jednostavno. Slike i sadrzaji na internetu, donose brzo zadovoljstvo. Cak ni igra male djece nema takvu moc, kao vizualni podrazaj slika koje promicu. Za igru treba ipak malo truda, igracke, masta. Za promicuce slike na telefonu treba samo prstic. Roditelji budu cesto umorni, a treba jos nesto po kuci uraditi, pa pustaju djecu da se zabavljaju telefonom, jer su tada mirna. Tesko se boriti. Treba biti stalno angazovan i takmiciti se takvom moci. Jedino rjesenje je ogranjcavanje vremena na internetu, sto nemonovno vodi u sukob. Da. Mozete i ne kupiti djetetu telefon. Pokusajte. Nekima to uspijeva do uspijeva dok djeca malo ne porastu. Ali svejedno, navikavanje je jako brzo i cesto vodi u klasicnu ovisnost. Ako stw roditelji koji se trude, znacete o cemu pricam. Sve ostalo je teorija. Praksa je mucna i teska
+
+
Većina koja čita i piše slične članke su odavno dinosauri, prevaziđeni, populacija koja nikada nije prepoznala priliku i mogućnosti interneta, evoluciju interneta, nije evoluirala dalje od kalkulatora, nažalost. Populacija koja nije uhvatila priključak sa modernim trendovima, prilikom za zaradom od istoga i slično. Samo ponavljate iste mantre, ekran, gubitak komunikacije, posljedice… Mladi danas imaju ozbiljne vještine, pretražuju ogromne količine podataka, filtriraju, traže njima od interesa materiju, rađa se nova logika stvari, novi poslovi, poslovne ideje i na kraju industrije koje su postale jače od nacionalnih država. Vi ono svoje trljate “nema kruha bez motike” i tako učite i mlade, tj. tako ste zaglupili jednu generaciju… Dosta kukanja, mladi su puno zreliji za svoje godine, nego vi kada ste bili u njihovom dobu.
Očigledno spadaš u mlađe generacije pa da ti čiča kaže koju: ja sam na internetu naučio da programiram, završio nekoliko kurseva u vezi AI ali imam i mnogo drugog znanja koje tvoja generacija nema bez interneta. Tako ako nestane signala većina tvojih vršnjaka neće znati da upali vatru u divljini – čak i ako ima šibice…
+
To sto govorite je veliko uopstavanje. Da, ima djejce koja nauce da koriste internet na svoju dobrobit. Ali vecina ipak ne. Ne gledaju oko sebe i potpuno su nesvjejsni stvarnosti. Okoline, u bukvalnom smislu rijeci. Nemaju strpljena nista da odgledaju do kraja, jer ono sto ne gledaju taj trenutak, moze biti interesantnije. Mnogo djece ima probkem koncentracije i percepcije svijeta oko sebe. I kad gledaju, nisu u stanju da vide. Imaju potpuno odsutan pogled. Mijenja se funkcija mozga. Ne vezu se, ne odrzavaju prijateljstva. Sve je brzo i kratkotrajno. A tek problemi tinejdzera. To je tem baz kraja. Daleko od toga da treba zabraniti internet. Ali sadrzaji na internetu su nesto sasvim drugo.
A ništa,ti proberi nasumice 1000 takvih poslužitelja servera ,od 12. do 22. godine,pa provjeri postotke,koliko ih je zaista stručno skuplja Instant znanje.Može se tu ich zaradit,ali po stvorovim pravilima,a oni koji su upali u to….ne misle izać=NE poznaju vlastite roditelje,skupljaju selfije i kilograme
95% istih provedu 95% vremena bauljajući internetom,uživajući u nebilozama takvih istih i sličnih.
Usput nemaju pojma da vise
svaki dan,po 6-8 sati na uzici (on-line).Mozak im atrofira,a s njim i sve ostalo.
Internet treba ZNATI koristiti,a to opet ,NEMA ‘ko da ih nauči…ili pak neće.
Ovako imaš kao posljedicu više psiho-degenerativni bolesti,kod mladih,a borgami i starijih tzv.osoba,doli u ratu i poraću.
Pa treba se zaista napravit grbav,i zauzet tvoj stav.
+
Netocno, ja sam imao u skoli informatiku prije pojave interneta. Imali smo cak i matematiku binarnog koda. Devedesetih, kad su nam uveli demokraciju, ostao je predmet informatika, ali se na tom predmetu vise nije ucilo programirati vec koristiti windowse i netscape. Vise nisu bili pametnjakovici oni koji su uspjeli tocno zbrojiti dva 16 bitna broja nego oni koji su se znali spojiti dialupom i downodati piratski softver. Tako je pocelo, a zavrsilo je kampanjom Izadji i bori se 99. Danas imas influencere, a za mijenjanje zarulje se zove majstor. Paznja je na nivou zlatne ribice, motivacija na nivou lenjivca. Teska vremena prikatelju moj, djavo ih odnio…
+
Svašta . Pa vi naprosto , nemojte 🤷
…kćer (43) i unuka (14) provele ovo ljeto kod mene 50 dana (zbog preuređenja u stanu). Dnevno deset puta došlo bi mi da im uzmem mobitele i bacim kroz prozor- kako pogledam u sobu one leže svaka na svom krevetu ,s mobitelom…ajmeeeee! Dušu sam ispustila da barem malu animiram da nešto napravi po kuhinji, da sjecka,briše suđe, pravimo kolač…Uglavnom, otišle su od mene prije vremena jer im je moj “režim” bio pretežak. Nema tu pomoći- osim da netko ugasi struju.
+
+
za to su krivi jedino i samo roditelji sve djece u državi.
ne ide mi u glavu šta če djetetu od 8 do 15g mobitel?
pa ajde vi roditelji koji sad imate djecu prisjetite se vremena kad ste vi bili klinci i kako vam je bilo lijepo kad nije bilo mobitela i svi ste večinom ispali ok,šta mislite kakva če vam djeca biti za jedno 30g?
a tek vaši unuci?
+
+
Koji unuci?? Pa natalitet i plodnost toliko opadaju da je pitanje koga će tu uopće biti za 30 godina.
Platon je odgovorio:
“Ljudi se dosađuju u djetinjstvu i žure odrasti, a zatim čeznu za izgubljenim djetinjstvom. Gube zdravlje u potrazi za bogatstvom, a onda troše bogatstvo da bi povratili zdravlje. Brinu o budućnosti, zaboravljajući na sadašnjost, pa na kraju ne žive ni danas ni sutra. Žive kao da nikada neće umrijeti, a umiru kao da nikada nisu živjeli.”
Evo kako se rješava situacija kada netko krši naredbu da nema mobitela za stolom:
https://t.me/SIMUN_NEWS_ROOM/9481
I veća čuda se dešavaju, ali ovaj danas sinhronicitet koji mi se desio je interesantan.
Pola dana sam proveo u putu. A samo od ručka do večeras o ovoj temi sam pričao u 3 različita društva, vidio prilog na TVu i evo ovdje na Portalu.
Čudno…
Ja pripadam onoj generaciji koja se igrala napolju, pa polako dobijala TV igrice, akustične gitare zamjenjivala sa električnim, harmonike sa klavijaturama…pa evo do kompjutera i “pametnih” telefona.
Znači prošao sam sve stadije “tehnološkog napredka” i osjetio ga na svojoj koži.
I dobre i loše strane.
I alkohol ima dobre i loše strane…npr…I najveći gabor nakon pola boce loze (ili šljive) izgleda kao playboy ljepotica.
To je dobra strana.
Loša je…da ujtro zna boliti glava.
Ali dobro…možda ova paralela ne pije vode kod bradatih feministkinja, pa ću o tome nekom drugom zgodom.
Danas smo…tu gdje jesmo. Dugo sam se opirao kreditnoj kartici, ali sam, na kraju, morao popustiti.
Kako dignuti platu?
I danas plaćam keševinom gdje mogu, ali ne mogu svugdje. Ukinuli.
Pa sam morao naučiti koristiti kompjuter, jer…nisam želio prati sudje cijeloga života.
Poslije završio i neku školu baš o njima.
Pa se otimao da ne uvedem digitalni id (da…da…ovdje je to u funkciji već…ne znam, nekoliko godina) jer nisam mogao otvoriti firmu bez tog načina identifikacije.
Kako su me još jebali i pretvarali u zombija…
Telefon…koji više ne služi za razgovor nego za…sve. Samo što mi ga još ne popuši.
(Izvinite na ovakvim riječima, ali počinjem pizditi)
Sve sam pokušao da izbjegnem negativne strane tog “tehnološkog napredka” jer se još uvijek sjećam kako sam funkcionisao i bez njega.
Napravio sam I pjesmu “Sjećanja”, ali vam neću postavljati link na nju, da me neki ‘vamo ne bi spopali da sam šupak koji iskorištava temu Portala.
Sa djecom sam probao uspostaviti kontakt bez da im zabranim korištenje ovog “napredka”.
I mislim da sam uspio. Ali su oni ova nova generacija za koju sam ja dinosaurus i, iako sa zanimanjem, slušaju kako je bilo nama koji smo rasli u kenozoiku, ne bi se mjenjali sa nama. Oni imaju svoj svijet i da budem iskren, ne bi se ni ja mjenjao sa njima.
I često se pitam, da li sam mogao uraditi više?
Znam da nisam, jer bi onda oni, moja rodjena djeca, bili odbačeni od društva kao…nepodobni.
Ali sam sa malim investicijama u zajedničko vrijeme bez mobila i buljenja u kompjuter uspio stvoriti familiju u kakvoj sam ja živio.
U kenozoiku.
A budućnost?
Nek im je Bog ili Big Bang na pomoći.
Tako nekako mi i samom prođe50ak godina,no dobro…treba danas popravljati,što nismo stigli jučer,da sutra nebi bilo…dijagnoza: ni čo”ek -ni Roboter.
Pozdrav Štok!
+
+
+
ZombiLIH? Jbg 😛 😛
Tik tok samoubojice na romobilima. Majku im .ebem, retrovizore moram imati dok šetam kera.
Nabavi kakav Mini Schocker(palica)!
Ti baš nosaju glavurdu u torbi
Ja mislim da mladi jesu glupi i lijeni, a ova digitalna pošast im samo daje alibi, da se ne mora kriviti njih ili njihove roditelje..
TikTok i Instagram su smeće, ali nisu oni krivi što se kriterij za prolaz u školi snižavaju u svim segmentima, od matematike pa čak do tjelesnog.
Kao roditelj nešto sam bio prepametan na početku i odgajao dicu.Kada sam na sreću došao pameti ispričao sam se klincima i počeo ih usmjeravali.Moj uspjeh je bio nevjerojatan.Okretanjem ploče sa A na B stranu pogodija u sridu.Vremena se konstantno mjenjaju a mi to trebamo skužit već jednom.Nisam za nikakve zabrane osim premale plate I pemzije.Mogu govoriti nešto za svoje klince ne druge.Danas su to klinci rastavljenih roditelja i po meni su naj klinci.Bar mislim da je tako.Potpuna otvorenost i tretiranjem kao odrasle osobe i prijatelje dobio sam najbolje.Nisam ih nikada lagao i nemam potrebu lagati.Buljit u ekran od mojbištela je novo doba.Jel dobro il ne vrijeme bude pokazalo.Rat mi smeta.
Legalne droge su u dućkasu i ljekarni a zovu se rakija i apaurin.