Digitalna droga, opasnija od heroina uništava svijet

Zamislite sljedeću scenu: obitelj sjedi za stolom. Na tanjurima topla večera, ali na licima – hladnoća. Nitko ne razgovara, jer su svi zauzeti gledanjem u svoje mobitele. Otac provjerava vijesti, majka scrolla recepte, djeca skrolaju TikTok. Nema priče, nema smijeha, nema povezanosti. Samo tišina prekinuta zvukom notifikacija.

To je današnja stvarnost. Društvene mreže, zamišljene kao mostovi među ljudima, postale su zidovi koji nas razdvajaju. I ne pretjerujemo kad ih zovemo digitalnom drogom.

Mladi izgubljeni u beskonačnom skrolanju

Pogledajte mlade oko sebe. U tramvaju, u školi, na kavi – svi s glavama pognutim prema ekranu. Satima gledaju kratke videe i tuđe savršene živote. Ali kad ih pitate nešto ozbiljno – što žele od života, što ih zanima, u čemu su dobri – najčešći odgovor je sleganje ramenima.

To nije zato što su oni glupi ili lijeni. To je zato što su bombardirani sadržajem koji im krade pažnju. Njihov mozak uči živjeti u ritmu od 10 sekundi – koliko traje jedan video. Sve što traje duže od toga postaje dosadno. I tako polako nestaje želja za dubljim razgovorom, za čitanjem, za stvarnim istraživanjem svijeta.

Jer radi isto ono što rade i klasične ovisnosti. Kad stigne notifikacija, mozak ispusti mali val dopamina – hormona sreće. To je onaj osjećaj „ah, netko me lajkao, netko me primijetio“. I onda poželiš još. Još jedan lajk, još jedan komentar, još jedan video.

Ali baš kao i kod droge, nakon tog kratkog vala dolazi praznina. Osjećaš se loše, pa opet posežeš za mobitelom. Krug se zatvara. I tako, bez da primijetimo, mladi provode sate i sate dnevno na mrežama, a da zapravo ništa nisu naučili niti stvorili.

Površnost kao nova valuta

Društvene mreže naučile su nas da nije važno kakav si čovjek, nego kako izgledaš na fotografiji. Nije važno što misliš, nego koliko „pratitelja“ imaš. Sve se mjeri brojkama: lajkovi, pregledi, komentari.

U toj igri nema mjesta za iskrenost ni ranjivost. Ako nisi savršeno nasmijan i sređen – nemaš što tražiti. A život, znamo svi, nije savršen. I zato se generacija mladih sve više osjeća nesigurno, usamljeno i nedovoljno dobro.

Posljedice koje svi osjećamo

Možda mislite: „Dobro, neka mladi izgube vrijeme, to je njihov problem.“ Ali nije. To je problem cijelog društva.

Kad površnost postane norma, gubimo dubinu u svemu – od odnosa do politike. Umjesto rasprava o važnim temama, pratimo viralne gluposti. Umjesto vođa koji stvarno rade, biramo one koji znaju praviti dobre selfije. Umjesto društva koje gradi, stvaramo društvo koje samo gleda – i to kroz ekran.

Važno je reći kako Internet sam po sebi nije zlo. On je alat. I kao svaki alat, može se koristiti za dobro ili loše. Problem je što su ga preuzele korporacije kojima nije stalo do nas, nego samo do naše pažnje i našeg novca.

Ali možemo to promijeniti. Internet može biti učionica, knjižnica, kreativni prostor, most prema ljudima diljem svijeta. Može nam pomoći da rastemo, da dijelimo znanje i stvaramo zajedništvo. Samo ga trebamo vratiti u tu svrhu.

Što možemo napraviti?

• Razgovarajmo s djecom i mladima o tome što gledaju i koliko vremena provode online.
• Uvedimo digitalne pauze – barem jedan obrok dnevno bez mobitela.
• Birajmo sadržaj – umjesto besmislenih videa, pratimo izvore koji nas nečemu uče ili inspiriraju.
• Gradimo otvorene i neprofitne platforme koje će služiti ljudima, a ne profitu.

Vrijeme je da preuzmemo kontrolu

Društvene mreže jesu digitalna droga koja uništava svijet – ali samo ako mi to dopustimo. Svaki roditelj, svaki učitelj, svaki pojedinac može napraviti mali korak da tu priču promijeni. Jer svijet ne trebaju generacije koje znaju napraviti savršeni filter. Svijet trebaju mladi ljudi koji znaju sanjati, misliti, stvarati i voljeti.

A to se ne uči na TikToku. To se uči u stvarnom životu.