Neki ljudi imaju ne samo isto ime, nego i prezime. Ali nekada se dogodi da im je i ime oca isto. Izuzetno, može se poklopiti i datum rođenja, a onda su moguće svakakve komplikacije.
Moj otac se zvao Ilija Kobaš, a njegov otac Marijan. U mom selu su u to vrijeme bila četiri sumještanima s takvim imenom, prezimenom i imenom oca. Da bi se znalo o kome od njih je riječ, koristili su se nadimci, a ako nema nadimka, snalazilo se na druge načine. Uz ime mog oca na uplatnicama za plaćanje poreza je stajao uvijek dodatak – mlađi. Tako je bilo dok su bili samo njih dvojica poreznih obveznika, a kad su stasala još dva domaćina, ostalima su dopisali i nadimke. To s istim imenima je bilo zbog običaja da se ponavljaju imena predaka u familiji, a i danas je u mom kraju vrlo živ i omiljen taj običaj.
Međutim, desi se da neki ljudi imaju isto ime i prezime, a da nisu u srodstvu, čak su nekada iz različitih zemalja ili naroda. Recimo, košarkaši iz Hrvatske i Srbije Bogdanovići. Čak su im imena, Bogdan i Bojan, slična i dodatno zbunjuju publiku. Isto se zovu, istim sportom se bave u isto vrijeme u istoj ligi i postižu vrhunske rezultate, obojica u Americi, a sve je samo slučajnost. Ili dva Dragana Lukača u Bosni i Hercegovini – obojica na čelu policije, jedan u Federaciji jedan u Republici Srpskoj, jadan Srbin, jedan Hrvat koji se nikada nisu ni sreli niti znali jedan za drugoga dok ih, u zreloj životnoj dobi, nije povezao isti posao. Ako se kod ovakvih slučajeva spomene samo ime i prezime, zbunimo se i ne znamo o kome je riječ.
Evo, danas me „presiječe“ kad pročitah da je Ivo Banović pobio nekoliko ljudi, jer čovjek s takvim imenom i prezimenom i istih godina je moj prijatelj, cimer iz studentskih dana, koji nije sklon ni svađi, a kamoli ubijanju. Tek dalje iz teksta zaključih da nije riječ o mom cimeru. Naravno da znam da on nije taj koji bi ubijao, ali u trenu čovjeku svašta prođe kroz misli – je li se branio, je li mentalno „pukao“, je li i on bio u nekom afektu…
A nekada i imena ili prezimena znaju biti zbunjujuća zbog samog svog značenja. Više puta sam se zbunio gledajući naslove tipa: Mladić uhićen, odao ga prijatelj, ili: Mladić uhapšen zbog zločina. Prva riječ u naslovu napisana je, naravno, velikim početnim slovom pa u trenu pomislim da je to prezime i da je Mladić koji se spominje Ratko, jer se stalno piše o tome kako njega traže. A u stvari priča se o mladiću, momku koji je počinio to zbog čega o njemu pišu.
Zbunjuju i imena koja su slična ili ista, ali imaju drukčiji naglasak. Imenjaci, kaže se u narodu. Postoje Senad i Senada. Ivo i Iva, Nada i Nadan. Ali postoje i, recimo Alija i Alija – naizgled ista imena, ali imaju drukčiji naglasak, i jedno je muško, a drugo žensko. E, jednom sam doživio da se tako brat i sestra blizanci, s istim imenima, švercaju tako što je samo jedno od njih završilo fakultet, ali i ono drugo je koristilo istu diplomu, i tako nekoliko godina dok ih „dušmani“ nisu odali.
Čudno je to sa sličnim imenima. Ali teško da će se nesporazumi zbog toga riješiti, čak i uz najbolju namjeru. Jednostavno, prema zakonu vjerojatnosti nekada će se neka imena i prezimena, pa i još neki podaci poklopiti i zbunjivati nas. Naše je da se u tome snalazimo.
Ha-ha!U mome gradu (sto ja znam)ima dvanaest osoba sa imenom i prezimenom kao sto je moje.Godinama je dolazilo do grješaka,ali najveća se desila kod ljekara porodične medicine. .Sedam godina su moje podatke i historiju bolesti unosili u karton druge osobe ,koja je još i ljekar.Sasvim slučajno,prosle godine ,vidjeh da ime oca nije ime moga .To rekoh sestri koja se šokira.Otrča doktoru,nasta strka,ne dao Bog da doktorica sazna šta se desilo. Meni se jedva i izviniše.Ali nije važno,bitno je da njihova doktorica ne sazna.?
Xahaxa poznajući putešestvije ta dva Dragana jesi li siguran da se nikada nisu “sreli”!?
Onomad…dodje vijest da je moj otac poginuo na ratištu, čujem ja to u školi ali sve nekako ja ne doživljavam to pa ni mami ni sestrama ništa ne zborim o tome, kažu sve se potrefilo jer u novinama piše ime i prezime te ime oca;bili neki pametni ljudi pa odu u vojni odsjek i provjere, zbilja jeste tako ali godina rođenja nije ista i iz Kotor Varoš je mučenik bio…a jesu ga izljubile žene kada se vraćao kući na odmor, i sada samo o tome zbori..jbš rat, žene ga izgrlile i izljubile ?
Ime je znak, je li tako? Je. A ti se zoveš Nenad. Možda ti se roditelji nisu nadali, iznenadio si ih. Može biti.Što misliš kako bi se zvao da su ti se roditelji nadali? Nemam pojma. Možda bi se zvao Nadan, ali bi onda morao biti ‘lep kao greh’, a ti si ružan pa je bolje da si Nenad. Ajd u k! Malo se naljutio. Slijedećeg puta će on mene dignuti. Čujemo se nekoliko puta na godinu, vidimo čak i rjeđe, ali zadnjih 20-ak godina traje to prijateljstvo. Imena na izboru je manje nego li ljudi. Nismo baš kreativni. Prezimena kao pomažu da ne dođe do konfuzije. I opet se ponavljaju. Danas to može predstavljati problem samo poštaru i to nekom novom. Oni stariji znaju kakvu tko poštu prima pa se vrlo rijetko prevare. Ma je pošte sve manje. Mailova i messengera više. Poštar je nasljedna titula. Naš poštar je… Čitaj više »
Ako ste primjetili u tekstu se nije pojavio ni jedan primjer poduplanih imena ženskih osoba (…eee, tu Ivo već diskriminira žene 🙂 ) Ma šalim se, razlog za ista imena očeva i sinova leži u patrijarhalnom načinu života i odgoja. Sinovi su ponos očeva i još ako je prvorođeni, gotovo sigurno je dobio ime po ocu ili djedu. Kako su (nekad) sela nastajala doseljenjem neke porodice na to mjesto, tako su i prezimena uglavnom bila ista, a mijenala su se samo ako bi zet ostao u istom selu na “ženinom” imanju. Nadalje, imena su se djeci davala tako da odgovaraju religioznoj skupini kojoj pripadaju pa u katoličkoj obitelji nije moglo biti ime npr. Hasan ili Alija, isto kako se u muslimanskoj obitelji nije davalo imena poput Ante ili Božidar. Kada bi se slučajno dogodio miješani brak (u novija vremena) imena sinova je birao otac ovisno iz koje religijske skupine dolazi.… Čitaj više »
Imena nismo sami birali. O tome su odlučili drugi. Pa sad, nekome se sviđa njegovo ime (i prezime) nekome ne. Ima ih koji su ime mijenjali jer im je ružno ili tamo 90-ih jer je “nezgodno”. Jedan je, iako već blizu četrdeset baš tada zaključio da mu ime i prezime nikako ne odgovaraju pa je oba zamijenio. Sve to službeno i sudski. Do danas ga baš nitko ne zove po novom imenu nego svi po starom. Dali zbog inercije ili prkosa nije bitno, bitno je da je “džaba krečio”. Drugi je (isto 90-ih), puno duhovitiji od prethodnog, na dan kad je bila plaća ušao u prepunu gostionu i s vrata glasno objavio: Sada će vam Slobodan Milošević svima platiti piće. I platio je. Četvrt stoljeća kasnije ima ih koji još pričaju da im je Slobo osobno platio piće. Sa nadimcima stvar zna biti zeznuta. Jednostavno, najčešće još u djetinstvu, prilijepe… Čitaj više »
Najparadoksalnije je kad se srbin i hrvat istog imena i prezimena prepucavaju ko je veči hrvat i ko je veči srbin.
u sluboodarskom kraju poput moga daje se ista imena svima muškima u porodici pa kad dođe vlast po kojega da im se onoga što najmanje doprinosi 🙂