fbpx

Ja, pa ja!

Egocentrik

„Dok sam ja na čelu Vlade, to neće proći!“ „Moja djeca to nikada ne bi učinila!“ „Samo zahvaljujući meni, ta katastrofa je spriječena!“ Ovakvih izjava je napretek. Ja, pa ja.

Prije nekoliko dana pogledah jedan tekst o Ivici Osimu, legendarnom nogometašu i treneru, i jedan podnaslov mi se učini neprirodnim, ne ide uz Osima. On, koliko znam, nikada ne bi rekao baš tako. Podnaslov glasi: „Moji igrači su izašli čisti iz ratova devedesetih.“ Nikada nisam čuo od Osima da svojata igrače, mada ne bi bio nikakv grijeh da ih nazove svojima. Ali opet, ko zna… Uzeh da pročitam tekst do kraja i vidim da izjava izgleda ovako: „Vidite, ta generacija igrača koja je bila sa mnom u Italiji na Svjetskom prvenstvu uradila je nešto što nama ostalima u bivšoj Jugoslaviji nije uspjelo. Ostali su kompaktni, sa sjajnim karijerama iza sebe. Njihov ugled iz igračkih dana sada im svuda širom otvara vrata. Postali su treneri, komentatori, predsjednici klubova ili saveza. Cijenjeni su i u svojim sredinama i u drugim republikama, a to govori da su iz svih problema koji su nas zadesili izašli čistih ruku.“

Dakle, nije Osim rekao „moji igrači“. A zašto je onda u naslovu navedeno tako? Da se razumijemo, tekst je dobronamjeran prema Osimu, nije ovo nikakvo podmetanje, pokušaj da mu se napakosti, nego baš suprotno. Stvar je u tome što je sve više „in“ isticati sebe u prvi plan, naglašavati svoje zasluge. Tako se, prema nekima, pokazuješ moćnim, sigurnim u sebe. Osim pripada generaciji koja je drukčije odgajana. On smatra da drugima treba prepustiti da prepoznaju tvoje kvalitete, a ako ih iznosiš sam, to je kao da si hvalisavac bez pokrića. Meni je, na primjer, bilo neobično kad sam došao u Nizozemsku pa vidio kako se ispunjavaju prijave za natječaje za posao. Pune su laži. Kandidat se hvali da zna strane jezike, a samo ih natuca. Zna raditi sve, a nikada nije ni vidio kako se to radi. Ljubazan je i komunikativan, vrijedan da takvog nema, a sve to nema veze sa stvarnošću.

Dok ovo pišem, pada mi na pamet onaj vic kako je Crnogorac došao u Beograd kod rođaka direktora zaposliti ujaka, koji bi se samo zaposlio pa otišao u penziju, jer je star. Kad ga rođak direktor pita bi li ujaku odgovaralo da radi rano i u smjenama, ovaj veli da taj ne ustaje prije podne. Zna li nešto raditi – ne, jer nikada ništa nije radio. Ima li škole – nema. Onda direktor pita je li bar kao čovjek na mjestu, jer svakako i neće ništa raditi nego odmah ići u penziju, a ovaj mu kaže: „Da ti iskreno kažem, bolji je radnik, no čojek!“ Eto, takav se meni učinio kandidat koga spomenuh da je okitio svoj CV da se činilo kako boljeg radnika i čovjeka na ovom svijetu nema. Kad sam ga pitao zašto to čini kad zna i sam da ništa nije tako kako je napisano, on mi je rekao: „Pa tako svi rade. Oni koji čitaju znaju da je u stvarnosti sve lošije od ovoga što je napisano. I kad bih napisao istinu, oni bi mislili da je sve gore nego što piše, i gdje bih stigao?!“

I tako, postalo je normalno stvari predstavljati bar malo drukčijima, kako bi svako sebi odvadio ili dodao koliko misli da treba, i stvorio svoju sliku, po svojoj mjeri. Zato svako ima svoju istinu. Zato se nekada i izjave, poput ove Osimove, bar malo preurede, dotjeraju, često i dobronamjerno, da bi se stvar „popravila“. Ovaj novinar je, pretpostavljam, bio uvjeren da će Osim, ako ne kaže ono „moji igrači“, ispasti, slabić, mekušac, šonjo koji se ne zna izboriti za mjesto koje mu pripada, i on mu je u tome, dobronamjerno, pomogao. Ali ovaj novinar ne razumije, ili misli da njegovi čitaoci ne razumiju, da je Osim veliki upravo i zbog toga što ima tu „slabost“, što ne ističe svoje zasluge u prvi plan, a svi vide i znaju kako su one velike.

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
2 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Struktura licnosti po Freudu sastoji se od ID (ono),EGO(ja) i SUPER EGO(nad ja).

ID -ONO – prisutno je od rodjenja i zadovoljava sve instinktivno u nama .
Vodjen je principim zadovoljstva , odnosno teznjom za brzim zadovoljenjem potreba .

EGO -JA -njime podesavamo potrebe( ida- ono) uslovima koje prethode zadovoljenju potreba .
Zbog toga i u tom trenutku nastupa taj drugi dio licnosti koji se naziva EGO-JA, vodeci racuna o realnoj situaciji, ego makar i zaobilaznim putem nastoji da omoguci zadovoljenje onoga cemu nagonski ID -ONO tezi.

SUPER EGO -NAD JA – treci i dio licnosti sastoji se od principa normi (kucni odgoj ,identifikacija sa ocem , raznim socijalnim uticajima , vrtic, skola , sportske aktivnosti )koju je licnost usvojila .
Glavan uloga ovog djela licnosti jest sprecavanje ili zadrzavanje refleksnih zadovoljenja zahtjeva koji postavlja ID -ONO, a nisu u skladu sa drustvenim moralom. Posebno razlicitih seksualnih i agresivnih teznji koje potiskuje iz sfera svjesnog u nesvjesno .

Izmedju ONO-JA-NAD JA dogadjaju se povremeni sukobi.
Kad dodje do sukoba,licnost postaje nesigurna i zastrasena.Pojedinac nastoji da svoju tjeskobu savlada,da se oslobodi stanja strahovanja i u tu svrhu koristi razlicite odbrambene mehanizme.

Ovi mehanizmi maskiraju i izoblicuju motive i ciljeve koje super-ego ne prihvaca,a koje id tezi da ostvari makar posredno ili djelimicno. Kad su sukobi izmedju ida,ega i super-ega veoma cesti i ostri,dolazi do poremecaja u ponasanju,do neuroza i dusevnih oboljenja.

Prema Frojdovom shvacanju,za formiranje licnosti odlucujuce je rano detinjstvo. Kakva ce se licnost razviti i kakva ce biti u toku citavog zivota odlucujuci je period do pete godine zivota. Licnost u svom razvitku prolazi kroz odredjene stadijume. U svakom od njih na drugaciji se nacin zadovoljava osnovne nagone.Od toga da li je pojedinac prosao uspjesno sve stadijume,zavisi uspjesan i normalan razvitak licnosti.

Eto tako je objasnio stari dobri Frojd JA ,pa ja!

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Slazem se druze , Frojdove teorije bazirane su na psiholoskoj osnovi , odnosno medicini , dok Gurdjijev svoje postavke bazira na metafizickom u covjeku, ovaj drugi pristup jeste i meni drazi.
Npr svidja mi se kad Gurdjijev kaze citiram .

“Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i ličnosti. Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’.
‘Nije njegovo’ znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.”

“S tačke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na ličnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopšte ni ne postoji u psihologiji.”

“Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više i ne raste.” itd itd itd ….. pozdrav

POVEZANE VIJESTI

Izbornik