Na Drini ćuprija – Most Mehmed-paše Sokolovića

Višegradski most

Most Mehmed-paše Sokolovića nalazi se u Višegradu, blizu granice Bosne i Hercegovine i Srbije, a jedan je od naznačajnijih spomenika kulture i remek-djelo monumentalne arhitekture Bosne i Hercegovine.

Most je izgrađen u periodu 1571-1577. godine, po želji i naredbi Sokolović Mehmed-paše, Velikog vezira Otomanskog Carstva.

Mehmed-paša Sokolović rođen je daleke 1505. godine u selu Sokolovići, u višegradskom kadiluku, blizu male kasabe Rudo. Otac mu se zvao Dimitrije, a na krštenju je kao dječak dobio ime Bajo. Umro je u Istanbulu, nekoliko godina po završetku izgradnje čuvene Višegradske ćuprije.

Još kao dječak, slijedom običaja tzv. divširme,  odvojen je od svojih roditelja i odveden u Tursku. Divširma, odnosno danak u krvi, onovremeno je bio redovni način oporezivanja u Otomanskom  carstvu, a podrazumijevao je nasilno odvođenje hrišćanske, nemuslimanske, muške djece, u Tursku. Tamo su  dječaci prihvatali muslimansku vjeru i školovali se u vojnim školama kako bi postali  elitni vojnici turskoga cartva, tzv. janjičarskog reda.

Madi Sokolović bio je istaknuti vojskovođa Osmanskog carstva u mnogim bitkama, u ratovima protiv Ugarske i Austrije, a svoje vojno umijeće je potvrdio u čuvenoj bitci pod Sigetom, u kojoj je poginuo slavni Sulejman Veličanstveni, 1566. godine. Oženio je kćerku sultana Selima II, princezu Esmahan, 1562. godine. Mehmed-paša Sokolović je bio Veliki vezir u periodu od 1565. do  1579. godine, u vremenu tri velika sultana: Sulejmana Veličenstvenog (1520-1566.),  Selima III (1566-1574.) i Murata II(1574- 1595.).

Kao Veliki vezir, Mehmed-paša Sokolović je bio naručilac i ktitor mnogobrojnih svjetovnih i vjerskih objekata diljem Otomanskog carstva. Iz pisanih dokumenata poznata je  činjenica da je baš Mehmed-paša Sokolović uticao na odluku  Carigrada da se 1957. godine obnovi Pećka patrijaršija, na čijem čelu je bio vezirov rođak, partijarh Makarije Sokolović; tako je Srpska pravoslavna crkva obnovila svoju samostalnost.

Izgradnja čuvene višegradske ćuprije povjerena je jednom od najvećih arhitekata onvog vremena ”velikom arhitekti Sinanu”. Bio je glavni arhitekt u vrijeme četiri sultana: Selima I, Sulejmana I, Selima II i Murata III. Poznato je da je sagradio oko 360 različitih građevina, a među najpoznatijim djelima su Sulejmanija džamija u Istambulu (1550.) i Selimija džamija u Edirneu (1557.) u Turskoj.  Kodža Mimar Sinan (15. april 1489-17. juli 1588.) rođen je kao Josif, u grčkoj (ili jermenskoj) hrišćanskoj porodici, u selu Agirnas (Ağırnas) kod Kajzerija, u istočnoj Kapadokiji. Kao mladić je, baš kao i Sokolović, odveden u janjičarsku vojsku 1511. godine. Služeći u turskoj vojsci, dobio je priliku da proputuje čitavim tadašnjim Otomanskim carstvom, sve do Rodosa, Bagdada i Damaska; Persije na istoku, Egipta na jugu, ali i Beograda (kada je grad osvojio Sulejman I), Moldavije na sjeveru i Krfa na zapadu. Mnogo kasnije, zapisao je:

Vidio sam spomenike kulture i ostatke velikih antičkih civilizacija. Iz svake ruševine nešto sam naučio, sa svake građevine nešto pokupio…“.

Veliku reputaciju kao graditelj je stekao nakon što je za par dana izgradio most preko rijeke Pruth u Moldaviji.

Višegradski most, pozicioniran na važnoj geostrateškoj lokaciji, kroz istoriju svjedoči o razmjeni kulturnih uticaja Balkana, Otomanskog cartva i Mediterana, između kršćanstva i islama.

Monumentalnost i jedinstvena estetika višegradskog mosta proizilazi iz njegove elegancije po obliku. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine 3,50-4,00 metra i dužine oko 11,50 metara. Most preko rijeke čini jedanaest  klasičnih prelomljenih  lučnih otvora, a krajnji otvor uz desnu obalu Drine oslanja se na dva podzida. Raspon ostalih deset lučnih otvora kreće se od 10, 70 do 14,80 metara. Na lijevoj strani,  krajnji lučni otvor se oslanja na ugao mosta koji prelazi u rampu sa četiri luka pomoću kojih se most pod pravim uglom spaja sa lijevom obalom, prateći prirodni položaj zemljišta. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se profiisani vijenac od sedre sa ogradom mosta koja se nastavlja na njega.

Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja,  koje se nalazi oko 5 kilometara niz lijevu obalu Drine. Nekada je na mostu bila drvena kula, stražarnica sa prolazom koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Vrijeme nastanka kule stražarnice nije poznato, ali je datum rušenja, 1886. godina, zapisan.

Stubovi, svod i čeoni zidovi izvedeni su od sedre sa lokaliteta majdan Višegradske banje. Pojedini kameni blokovi vezani su željeznim klamfama zalivenim olovom. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom, natpisom; dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577.

Univerzalna vrijednost mosta sa stanovišta arhitekture leži u tome što ova građevina svjedoči o usvajanju i prilagođavanju tehnika gradnje tokom dugog historijskog procesa. Isto tako, svjedoči o važnim kulturnim razmjenama međusobno različitih civilizacija, istočne i zapadne.

Na simboličkoj razini, ličnosti Mehmed-paše Sokolovića, arhitekte Mimara Sinana i nobelovca Ive Andrića, zauvijek su upisane u samo biće ove građevine, koja pamti i priča svoje priče i zasigurno  spada u najznačajnija djela čovječanstva.

Most Mehmed-paše Sokolovića upisan je na UNESCO listu svjetske kulturne baštine 2008. godine, i spada u kategoriju zaštićenih spomenika kulturne baštine svijeta.

U periodu 2013-2015. godine, Komisija za očuvanje nacionalnig spomenika, u saradnji sa Turskom agencijom za saradnju i koordinaciju TIKA, radila je konzervaciju i restauraciju mosta. Radovi su bili vrlo zahtjevni, rađeni prema projektu u skladu sa originalnim izvorima i izgledu mosta. Čak je za potrebe pronalaska prave vrste kamena otvoren kamenolom u višegradskoj banji u Vilinoj Vlasi, lokalitetu sa kojeg je vađen kamen od kojeg je most i prvobitno izgrađen. Intervencije su okončane uspješno i građevini vratile stari sjaj.

Ivo Andrić, Na Drini ćuprija:

“Većim delom svoga toka reka Drina protiče kroz tesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsečenih obala. Samo na nekoliko mesta rečnog toka njene se obale proširuju u otvorene doline i stvaraju, bilo na jednoj bilo na obe strane reke, župne, delimično ravne, delimično talasaste predele, podesne za obrađivanje i naselja. Takvo jedno proširenje nastaje i ovde, kod Višegrada, na mestu gde Drina izbija u naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca koji stvaraju Butkove Stijene i Uzavničke planine. Zaokret koji tu pravi Drina neobično je oštar, a planine sa obe strane tako su strme i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoren masiv iz koga reka izvire pravo, kao iz mrkog zida. Ali, tu se planine odjednom razmiču u nepravilan amfiteatar čiji promer na najširem mestu nije veći od petnaestak kilometara vazdušne linije.

Na tom mestu gde Drina izbija celom težinom svoje vodene mase, zelene i zapenjene, iz prividno zatvorenog sklopa crnih i strmih planina, stoji veliki, skladno srezani most od kamena, sa jedanaest lukova širokog raspona. Od tog mosta, kao od osnovice, širi se lepezasto cela valovita dolina, sa višegradskom kasabom i njenom okolinom, sa zaseocima poleglim u prevoje brežuljaka, prekrivena njivama, ispašama i šljivicima, izukrštana međama i plotovima i poškropljena šumarcima i retkim skupovima crnogorice. Tako, posmatrano sa dna vidika, izgleda kao da iz širokih lukova belog mosta teče i razliva se ne samo zelena Drina, nego i ceo taj župni i pitomi prostor, sa svim što je na njemu i južnim nebom nad njim.“

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Zen
Gost
Zen

Uz ovaj most dodao bi priču o jednom mostu kojeg nažalost više nema, ali dok je postojao smatrali su ga 8. svjetskim čudom. Pričamo o mostu Sulejmana Veličanstvenog u Osijeku. Drveni most dugačak 8km kroz močvarna područja Baranje.. Danas u mom gradu nema tih ostataka, ali točno se zna lokacija i putanja istog…

Sulejman je 1526. osvojio Osijek i znao je da, ako želi doći u Mađarsku, treba prijeći Dravu. Također je znao da je sam grad izuzetno važan strateški položaj, jer su Osmanlije mogle preko Osijeka i Bosne doći na Jadransku obalu. Sama gradnja nije trebala predstavljati problem, jer je sličan teren i na Mohačkom polju gdje se odigrala važna bitka u kojoj su Osmanlije odnijele pobjedu. Jedini problemi na koji su graditelji pronalazili, bila je povećanje visina rijeke te nedostatak materijala za gradnju takvog dugačkog mosta. Most se počeo graditi, a Sulejman je onda prema Mađarskoj krenuo obilaznim putem. Veliku ulogu u gradnji imao je i pečuški sandžakbeg Hamza i požeški sandžakbeg Nesuh. Svaki od njih je počeo graditi most sa svoje strane Drave, a kako je Hamza-beg imao veći udio, on se često navodi kao graditelj mosta.

Godine 1566. Sulejman kreće u osvajanje Beča i htio je prijeći preko mosta što prije, te su radovi tada tekli ubrzanije pa je most dovršen 19. srpnja 1566, a dan kasnije je Sulejman prešao preko njega.

Most je bio dugačak čak 8 km (do Darde), širok 6 metara kako su se dvije kočije mogle mirno mimoići. Stajao je na lancima povezanim čamcima na kojima su se učvrstile daske. Sa svake strane imao je ograde, tako da je mogao sa strane ići i po jedan pješak. Svi su građani Carstva, osim vojnika i plemića, trebali plaćati mostovinu, a most se redovito i održavao.[

PPP
Gost
PPP

Hvala Zen na informaciji. Za taj most nisam znao.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Za vrijeme 300 godina Osmanske vlasti u Osijeku je bilo sagrađeno i srušeno na destke džamija, nisu sve bile velebne građevine, bilo je malih kvartovskih džamijica, bilo je pretvorenih crkviu džamije, pa su opet poslate crkve. Kasim-pašina džamija izgrađena je u vrijeme kada su Osmanlije osvojile Osijek 1526. godine. Na mjestu gdje je nekada bila ova poznata džamija, danas se nalazi župna crkva Svetog Mihaela Arkanđela. A most Sulejmana, mislim da je bio na mjestu današnjeg mosta..

Zen
Gost
Zen

Evo vidiš, živim 8 godina u Osijeku nikad mi nitko nije to ispričao. Na kraju o gradu di živiš naučiš od nekog neznanca sa web portala, je be no, hvala drug….
Što se tiče most, most je bio između današnjeg pješačkog i cestovnog, malo bliže Tvrđi, udaljen jedno 500m od cestovnog, ali moguće da je se cesta negdje križala.

Šok
Gost
Šok

prošlo je dovoljno vremena od kraja tursko-osmanskih osvajanja
da možemo podvući crtu i reći:
koliko dobroga su donijeli turci,
tj koliko lošega su donijeli turci,
balkanskim narodima i slavenima uopće.

moje mišljenje je negativno do jako negativno,
uvijek je bolja gimnazija nego azija.

Ivan
Gost
Ivan

A gde nestadose komentari sa Nato bombardovanje SRJ?

Gogi
Gost
Gogi

Nestat će i ovaj tvoj ubrzo … samo čekaj.

RoPe
Gost
RoPe

Problem je u tome sto se taj dogadjaj 1999. Pokušava opisati nezavisno od dogadjaja 1988. i 1991. To je nemoguce.

Siniša
Gost
Siniša

Vala ne može ni od 88….problem je daleko stariji sa izuzetnim komplikacijama kroz vrijeme.

Weteran
Gost
Weteran

1439 godina?

Siniša
Gost
Siniša

Pa dobro…ako neko vidi nešto tako daleko pa zašto da ne;lično ne bih išao tako daleko, recimo već bih krenuo od trena kada se Austrija odlučila uplesti ali već ako želiš idemo bar do 1389. kada se niko NIJE htjeo uplesti.

Bruno
Gost
Bruno

Pa istina, tako je. Ali ima ovdje mnogo baba narikača koji bitke biju za bolju prošlost.

Siniša
Gost
Siniša

?? Bravo za gosn Babića

L. R.
Admin

Poštovani Ivane,

Rijetko kada objavljujemo članke vezano za ratove koji su pogađali naše prostore.

Jedan novinar ne može napisati objektivan članak o tim događanjima, jer još nemamo vremenski odmak i objektivne znanstvene studije koje će nam otkriti pravu istinu.

Tema je bila intervencija NATO-a, a ne Srbi i Albanci.

Neki komentatori su jedva dočekali i krenuli sa svojim “apsolutnim” istinama.

Slični komentari na našem portalu nemaju mjesta.

Hvala na razumijevanju.

Redakcija

Siniša
Gost
Siniša

Hvala vam za taj članak…..

Tadmur Palmirovic
Gost
Tadmur Palmirovic

Dobar tekst Siniša.N.Babić je i prije ovoga teksta pokazao da se izdigao iznad balkanskog blata, za razliku od nas on ne pliva u njemu.Pitanje je jesu li mi čitaoci ,komentatori ili bolje rečeno licemjerni Logičari vrijedni njegova truda ?? NISMO !

Ante
Gost
Ante

«Rijetko kada objavljujemo članke vezano za ratove koji su pogađali naše prostore.»
Čega se bojite ? Očigledno ze takve teme vlada veliki interes.

«Jedan novinar ne može napisati objektivan članak o tim događanjima, jer još nemamo vremenski odmak i objektivne znanstvene studije koje će nam otkriti pravu istinu.»
Relativizacija ! Može i te kako samo vam se istina možda neće svidjeti

«Tema je bila intervencija NATO-a, a ne Srbi i Albanci.»
Po ovome kako postavljate stvari intervencija NATO-a kao da nema veze sa Srbima i Albancima.
Naprosto se dogodila kao grom iz vedra neba.

“Neki komentatori su jedva dočekali i krenuli sa svojim “apsolutnim” istinama.”
“Slični komentari na našem portalu nemaju mjesta.”
Na VAŠEM portalu nema mjesta za sve one komentare koji se vama ne sviđaju.
Ne samo komentare, nego ćete obrisati i cijelu raspravu ako treba.

“Hvala na razumijevanju.”
Ja vas ne mogu razumjeti, tako da mi ne morate zahvaljivati.

PPP
Gost
PPP

Ante, odeš na Imbex i bit ćeš poslužen sličnim temama i komentarima kao u restoranu s 3 zvijezdice. 🙂

Siniša
Gost
Siniša

Možda bi tamo sve razumio…

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ne moraš ni razumjeti. tema je bila da je NATO tada prvi put od osnutka izašao izvan svojih okvira pod izgovorom “humanitarne intervencije”, praksa koja se nastavila i nastavila bi se da, eto slučajno, 24. 03. 2019. ruski vojnici nisu sletjeli u Caracas.

Shah
Gost
Shah

Ja ne znam jesi li ti bio u Srbiji u to vrijeme. Ja jesam. Na mitingu Slobi, da vidim kako to izgleda, bilo je jos par tisuca ljudi.
Drugi dan otvorim Politiku i vidim da je bilo 250 000.
Kako, uzeli su fotografiju i umnozili grupice od 3-5 ljudi i pejstali ih u prazne dijelove.
Jako los rad.
No koliko ti moras biti hipnotiziran da to ne primijetis.

Bond, cigarete Bond?
Gost
Bond, cigarete Bond?

Samo pomislu da misliš da su Rusi takodjer loši dečki kao i ameri i ode komentiranje pod ključ.

Nik
Gost
Nik

Steta sto ste makli komentare ..ne zato da se osobno svadjam ko je u pravu ko u krivu vec da usporedjujem.Naime meni je osobno drago da vidim komentare i razmisljanje ljudi koji prate ovaj portal. Drzim da ovi portal prate amo rec malo pametniji ljudi i nekada su komentari jaci od samog clanka ali ono najbitnije je da se vidi koliko je razlika velika ili mala medju nama jer i to je pokazatelj kako ce nam biti u buducnosti na ovim prostorima….

Zvrk
Gost
Zvrk

Poštovana redakcijo,

Smatram da je veliko razočaranje što ste podlegli niskim strastima nekolicine ostrašćenih komentatora. Koliko sam primijetio mnoga od tih imena do sada nisam čak ni viđao među komentarima.

Ovi naprasnim brisanjem svega ste kaznili i ostale komentatore koji su kako ispada, protratili svoje vrijeme na pisanje i čitanje drugih. Dolazim do zaključka da Vama nije stalo do ostalih. Kao da komentari o “istinama” idu u istu jednažbu s ostalim, razumnijim komentarima koji nisu pozivali na mržnju, reviziju povijesti ili ispravljanje krivih rijeka.

Napisali ste da takvi komentari nemaju mjesta na Vašem portalu. To jest u redu. Međutim, zašto su onda ostali komentari kažnjeni?

Kada će se više ostvariti taj vremenski odmak? Jer kod nas se revidira i pretprošli rat pa je opet kao malo vremena.

Iz mojeg ugla, zabili ste sami sebi veliki autogol.

Ugodno čitanje

Miki maus
Gost
Miki maus

Postavani L R, nije vam ni trebao ovakav clanak o bombardiranju Srbije! Cisti propagandni uradak! Gomila gluposti, Bugari inicirali nesto?! Tko njih dozivljava uopce za ista? BND je ponosan na ovaj clanak N Babica, imaju i zasto!

Tvoja ruka u mojoj ruci
Gost
Tvoja ruka u mojoj ruci

Poštovana redakcijo,

uklanjanjem svih komentara sa te “vruće” teme (koja se, po vašim riječima, nije dovoljno ohladila da bi se o njoj konstruktivno raspravljalo), vi ste obezvrijedili komentare svih onih čestitih komentatora, ultimativno šaljući njihovo slobodno vrijeme i uloženu energiju u groblje bitova na vašem serveru.

RoPe
Gost
RoPe

Rijetko kad, ali pristrano.

viktor
Gost
viktor

”Pod tepih”, kao i uvek. Zato smo takvi kakvi smo i zato nam je kako nam je.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Iz današnje pozicije je doista vrlo bitno da je most stavljen pod zaštitu UNESCO-a kao spomenik kulturne baštine svijeta. Izgrađen prije pola milenija, preživljava zub vremena, što mnogi suvremeni objekti sasvim sigurno neće. Povijesni kontekst u kojem je most izgrađen danas možemo interpretirati ovako ili onako, ovisno o religijskom, ideološkom, nacionalnom programu pod kojim djelujemo. Svjesno ili ne.
Naša stoljetna povijest je povijest okupacija i doista je pravo čudo da smo opstali ikako, a kamo li kao prividno neokupirani.. Svaku zgradu, objekt stariji od 100 godina je izgradila neka tuđa vlast. Austro-ugarska, turska, francuska, rimska,
Iz te činjenice proizlaze i neke druge – građevine ostaju u konačnom vlasništvu onih čiji je kamen; okupacije prolaze, narodi ostaju.

pera detlic
Gost
pera detlic

Pa i nije baš tako. Ima puno objekata starih 800 godina i više, a koje nije izgradila tuđinska vlast. A u Srbiji na primjer ni poslednjih skoro 200.
SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU !!!!

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro

Vlast ne gradi ,grade graditelji Projektanti i inženjeri ,radnici sirotinja .Vlast gleda geopolitički aspekt napredovanja,koristi iz toga .Ipak utješno je što ostaju,(samo utješno s obzirom da se nije gledalo koliki su ljudski gubici u gradnji.)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Problem je nama ”uvaljeni” Veliki vezir Al Podvali
i kako ga se riješiti?

Šok
Gost
Šok

LEJLA O.
“poginuo” slavni Sulejman Veličanstveni, 1566 u borbi sultani ne učestvuju
vjerovatno je bio otrovan u borbi za vlast

Prvi koji su zaustavili turke Sulejmana Prvog Veličanstvenog bili su Hrvati u bitci kod Sigeta pod zapovjedništvom Nikole Šubića Zrinskog, s 2500 vojnika i 69 topova.
protiv:
80 000 osmanskih vojnika;
12 000-15 000 tatarskih vojnika
700 moldavskih vojnika
300 topova

istu sudbinu su doživjeli i mongoli na Grobničkom polju

Alen
Gost
Alen

Prije ce biti da je pao kakav dogovor izmedju onih na visem nivou…

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Hehehe, u sridu Alene……………

Zvrk
Gost
Zvrk

grobnička bitka je mit koji nitko ozbiljan niti ne spominje

Weteran
Gost
Weteran

Danak u krvi:
Najčešća slika je naslno uzimanje dece iz naručja majke!?
Ili drugi, grub, način!?
Bilo je i nečega drugog, univerzalnog -Danak u krvi:
Turska je dugo bila prva-druga imperija svojevremeno. Mnogi roditelji su želeli da im deca rade za takvu državu. Bez obzira na versko opredeljenje.
Mali Sokolović je sa deset-jedanajst godina Poslat administraciji Stambola. I dosegao mogući vrh na lestvici!
I danas roditalji šalju decu u Svetske centre, kao i tada.
I danas mi dajemo Danak u krvi.
A Mehmed paša Sokol je večna legenda i neizbrisiv lik iz naroda Turskog.

Alen
Gost
Alen

He , to se zove odlicno zapazanje .. Bravo weteran….

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

A Omer paša Latas, Ličanin koji je prebjegao Osmanlijama, pozitivan lik, pa onaj Sulejmanov veliki vezir, bosanski Hrvat, bio je u seriji, malo je opisan svakako, ali treba vidjet. Bilo je masa s ovih prostora koji su napravili karijere u Osmanskom carstvu, koje je za vrijeme Zrinskog i Frankopana bilo blaže prema vazalskim državama od beča. Zato su i pogubljeni u Bečkom Novom Mestu, jer su pregovarali da se pripoje Stambolu. Ima tu svega, nije ništa crno-bijelo

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

A Nema paša bez trave 1579 poslije podne?

Zagor
Gost
Zagor

hahahahaha

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Bingo Weteran, ko i ono za nosferatua da li je došao u Siriju zbog………………………………………….

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Treba graditi mostove a ne zidove! Ovo sigurno nije cuo ni procitao Trump.

28.juni
Gost
28.juni

@ Ive,tačno!Mostovi spajaju ljude,a zidovi razdvajaju.

Perun
Gost
Perun

Bajo Sokolovic iz sela Sokolovica graditelj mosta i sluga Porte.Danak u krvi ili Devsirme sto uznapredova do titule pase.Pokojni Sinan Sakic pjevao je jednu pjesmu koja opisuje to doba u kojem je zivio neimar mosta.Citat ,,Harao je i palio
vitkom sabljom seko
carstvom cara Sulejmana
dugo na daleko

Jednog dana dosao je
u borbama vodjen
da zapali i porusi
mesto gde je rodjen

Kob sudbine i njen danak
dade mu na dar
celi zivot da prozivi
kao janicar

Na zgaristu puste kuce
plakala je zena stara
on poteze svoju sablju
sablju janicara

Zar zasija iz ociju
dusi sto sad gine
taman htede poseci je
ona rece sine

Nemoj sine ne gresi se
ako svoga znades
majka sam ti poznajem ti
nad usnama mladez

Sjaha s konja mlad janicar
i sablju ispusti
majka htede nesto reci
ali ne izusti
Tako je is mostom ista prica isti kontekst. Moj otac kaze da oko 15 miliona Turaka ima podrijetlo i korijene na Balkanu .A za Turke da kazem i ovo ,,Otisli su i nikada se ne vratili ” nikad veca pogan zemljom nije hodala.Slaven bijelac slobodan strijelac.

Perun
Gost
Perun

Ostavise Turci jeziv spomenik u Nisu nije ni nalik na most .Cele kula .Toliko o graditeljskom umijecu ,tlacitelja Balkanskih naroda.

No.
Gost
No.

Dali je primio vjeru ili mu je nametnuta?

zoki
Gost
zoki

Zar nije, koliko ja znam, Mehmed-pasa Sokolovic ubijen kao star covjek, izlazeci iz dzamije poslije molitve, od strane nekog vjerskog fanatika koji je izvrsio atentat nozem?

Zvrk
Gost
Zvrk

navodno je riječ o zavjeri u kojoj su uključena sultanova djeca koja su bila pod utjecajem drugih vezira??

Kolega 105
Gost
Kolega 105

Nekada davno vozio sam preko Drine tim mostom, danas je promet automobilma zabranjen i koristi se noviji moderniji most.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Nekome je trebao cijeli most da bi napisao jednu knjigu(Ivo Andrić)?
A meni za skupljanje minusa?

Siniša
Gost
Siniša

Selo Sokolovići…
https://youtu.be/XMefG3t2Mno

Zagor
Gost
Zagor

Vrlo lijepo i poučno.

Siniša
Gost
Siniša

Naravno…bezvremeni Sinan Sakić..
https://youtu.be/b46i5hof9Ik

pera lozac
Gost
pera lozac

Mislim da je ovo prava verzija Janjicara posle toga je i Sinan snimio svoju verziju.
https://www.youtube.com/watch?v=E1EFe1vSb3s

dinaricus vulgaris
Gost
dinaricus vulgaris

vraga je otišao dervišninom to je mitomanija,on je otišao pripremljen sa znanjem turskog i za samo par godina več je bio na mohačkom boju i to ko časnik, bilo je troje paša iz te familje prije njega i oni su ga pripremili i poslali dobrovoljno ili ga je s.p.c. ubacila ko špijuna što ima logike

Siniša
Gost
Siniša

Nije to Tuđman rekao, ako aludiraš na Mostarski most.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Pitajne: kako je pravilno reci i napisati:
NA DRINI CUPRIJA ili CUPRIJA NA DRINI

Sara
Gost
Sara

Na Drini ćuprija mi je omiljena knjiga koju sam pročitala bezbroj puta i koju odavno čitam na način: gdje se sama otprilike otvori, tu počnem čitati. I nikad nije dosadna, uvijek ima nešto novo.

Nigdje u njoj nisam primjetila nikakvu mržnju niti prema kome, samo toplo ljudsko razumijevanje i neki čemer i tugu za vremenima koja prolaze jer moraju proći.

Andrić je naš veliki pisac i naš ponos i dika, ne može ga se prisvajati niti od koga; pogotovo ne od strane bijedno-dnevno političkih i moralnih niškoristi i zgubidana; baš kao što se ne može ni podijeliti ni Bosna , a ni mnoge druge vrijednosti dobronamjernih ljudi sa naše balkanske vjetrometine.

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Ovaj je radio za tamu, nisu mu badava dali nobela, dobro su Radovanom instruirali srbe za ono što su spremali u budučnosti. Proučiti Andrić i Bošnjaci zbornik radova, naročito na kraju Šukriju Kurtovića i Muksima Rizvića “Bosanski muslimani u andričevom svijetu”. Esad Duraković: “Ko prihvati Andrićev svijet kao autentičan, po prirodi stvari smatrat će korisnim istrebljivanje Bošnjaka kao opasnog elementa u samome tkivu tzv. evropske civilizacije – jednako kao što se smatra korisnim bespoštedno trijebljenje štetnoga korova.”

Sarka
Gost
Sarka

U knjizi Osporavana zemlja Aleksa Đilas piše: “Pakt je bio šok za mnoge Jugoslovene, mada Jugoslavija nije bila obavezna da učestvuje u nemačkim i italijanskim ratnim operacijama, niti da dopusti stacioniranje nemačkih trupa na svojoj teritoriji.” Đilas, pojašnjavajući ovu tvrdnju u fusnoti svoje knjige kaže sljedeće: “Najznačajniji ljudi koji su odlučivali o jugoslovenskoj spoljnoj politici bili su knez Pavle, Cvetković, Maček, ministar inostranih poslova Aleksandar Cincar-Marković i Ivo Andrić, jugoslovenski diplomatski predstavnik u Berlinu.”

Sarka
Gost
Sarka

Cuprija je izasao 1945, ako se ne varam. Kako je moguce da Andric pise taj roman bez ikakvih problema u Beogradu. U tom periodu, a za puno manje stvari, glava je letila brze od frizbija.
Nemojte uzimati sve zdravo za gotovo.
Osim toga, u romanu se iznosi tovar laznih tvrdnji koje ce kasnije postati “istorijske cinjenice”.
Andric je, jednostavno, izdajnik i ljudski sljam.

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Klap klap klap Sarka……………………ima i ovaj poučak: Rusmir Mahmutćehajić Andričevstvo…………………………….još jedan uradak tame Jergović veli da svako kritiziranje Andrića je kretenizam, kako se braća po krvi brane……………

Lucija
Gost
Lucija

Ja , zasad, ne radim za tamu. A ni za koga drugog.
Andrić je vrhunski pisac. Zaista je bio diplomat.
Nikad nisam primjetila ništa u njegovim knjigama što bi upućivalo na mržnju prema muslimanima???
A i kako je to izdajnik?
Molim pojašnjenje ove dvije stvari?

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Prouči, kad več voliš čitati i djeluješ kao erudita, Andrić i Bošnjaci zbornik radova, Bosanski muslimani u andričevom svijetu Andričevstvo pa onda donesi ponovo zaključak. Dok to budeš radila evo jedna natukinica samo za tebe: Istraživači skloni logičnom rasuđivanju oduvijek su se, najčešće šapatom, pitali zbog čega je Andrić imao poseban status ili da budemo precizniji, kako je moguće da su jednog potpisnika trojnog pakta, koji je tim činom prizvao Hitlerovu okupaciju zemlje, komunisti tako snažno prigrlili, dok su druge, koji su se unutar brojnih kvislinških tvorevina, također, bavili spisateljskim radom, bez posebne veze sa politikom, izvodili ispred streljačkih strojeva ili su im dodjeljivana mjesta na stubu srama. Na kakvom je to specijalnom zadatku Andrić bio, da bih se domogao takvih privilegija. Lukavost i oprez koju je “poput poljskog ketmana prema politici razvio do paroksizma”, kako to slikovito primjećuje Mile Stojić, zasigurno ga nisu spasili niti mu osigurali partijsko-socijalističku hladovinu u kojoj je nakon Hitlerovsko-Nedićeve decenijama uživao. Promjena identiteta kojoj je Andrić pribjegao, u kojoj je našao spasonosno rješenje, nikako nije mogao biti jedini razlog zbog kojeg se bez „dodatnih pitanja“, o mjestu i ulozi uoči i u ratu, uspio etablirati i u novom političkom ambijentu, potpuno stranom njegovim prijeratnim uvjerenjima. Nešto jače je moralo stajati iza njega, što mu je osiguravalo takvu vrstu nedodirljivosti. Na koncu nije baš tako jednostavno pojasniti šta je maršala Josipa Broza moglo motivirati da prihvati ruku koja se još nije bila ohladila od Hitlerovog stiska, osim njegovog pristajanja da bude ono što je na koncu i bio, „režimski pisac“ sa svim partijskim privilegijama. Ma kako da tako izrečena kvalifikacija zvučala, bila nepodesna za uši, to je činjenica u koju ne može biti bilo kakve sumnje. Dok su drugi pisci poput Miroslava Krleže, Meše Selimovića, Derviša Sušića, Branka Ćopića, Skendera Kulenovića itd., imali česte „nesporazume“ sa partijskom oligarhijom, što je na koncu u prirodi umjetnika kad je odnos prema vlasti u pitanju, Andrićevo partijsko vojevanje proteklo je čak i bez „drugarske kritike“, a kamo li kakve opomene, konfrontaciju da i ne spominjemo. Slavopobjednički je ušao u Sarajevo u kojem je jedino on, blizinu i prepletanje oglašavanja sa Begove džamije, Katedrale, Pravoslavnog hrama i jevrejske Sinagoge, doživljavao kao znak mržnje. Uočavao je mržnju tamo gdje su svi drugi uočavali simboliku zajedničkog života, a za takvu konstrukciju bio je sposoban samo neko ko je mržnju uzeo za spisateljsku paradigmu, koju nikakav umjetnički izraz, ma kako vješto bio izrečen, ne može zaogrnuti. A u Sarajevo je došao nakon što su uz samo jedan glas protiv na koji se odvažio Husaga Ćišić, izglasali prvi Ustav FNRJ obezvrjeđujući zaključke ZAVNOBIH-a, dokument koji je Muslimane uvažavao kao nacionalni identitet. Došao je da proslavi njihovo „brisanje“, osiono, u svom pristupnom obraćanju, podsjećajući poslanike Narodne Skupštine BiH, kako je neizmjerno sretan što je pobijedila njegova a ne Bašagićeva ideja?! Naravno, ideja da bosanske muslimane sa velikom komocijom može i dalje nazivati „domaćim Turcima“, „pripadnicima te nove vere“ itd, a ne Bošnjacima, kako je zagovarao Bašagić. Bez ustezanja je tako nešto mogao izgovoriti, konačno… Pročitaj više »

novo doba
Gost
novo doba

Njegoševa i Andrićeva misija su stubovi projekta britanske krune na Balkanu, nosioc laži i smutnje prema Bosni i Bošnjacima te iskrivljavanje prave slike Bosne prije okupacije ovih prostora od strane Turske. Kamen temeljac i izvoriste ovih aktivnosti je Kosovski mit i laži o ulozi pojedinih naroda i subjekata sa ovih prostora u ovoj prošlosti. Detaljnijom analizom biografija i mjesta edukacija ove dvojice bilo bi jasnije njihovo “umjetničko” djelo koje se nameće kao puna istina i sveto slovo naše svijesti.

poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr
Gost
poewrbvwevnewviuwenrvnqwevr

Andrići je čista tama i konjanik iste, ovdje je čovjek došao do tog zaključka dedukcijom a ja intuicijom. Andrići nije bio ni hrvat nit srbin već komodo varan zato mu je sve bilo dozvoljeno: Divljenje koje današnji apologeti iskazuju spram Andrića suštinski otkriva njihove pritajene naume da Bosnu i Bošnjake gledaju njegovim očima i imenuju njegovim jezikom; Bosnu kao „zemlju mržnje“, „tamni vilajet“, Bošnjake kao „odrode“, „domaće Turke“, pripadnike „te nove vere“… Što se spomenute prevrtljivosti i konformizma pak tiče takav odnos danas je u najvećoj mjeri je potstaknut neoliberalnim trendovima koji sposobnost prerušavanja promoviraju kao vrlinu. Ono što se u tradicionalnom ambijentu držalo sramotom, danas se društveno etablira kao vrijednost. Moderno društvo neoliberalne demokratije teži upravo formiranju takve ličnost koja je lišena identiteta, spremnu da bude ono što je trenutno najaktuelnije, ili još preciznije najisplativije. Takva vrsta transformacije čovjeka kao bića mogućnosti u modernu jednodimenzionalnu spodobu, čiju je pojavu na povijesnoj sceni odavno najavio Herbert Marcuze, doživljava se čak kao čin hrabrosti iako cijeli naum suštinski pokreće materijalni interes i kukavičluk; u književnim krugovima dodatno i strah od anonimnosti, snažno naglašena „estradna potreba“ da se bude u centru pažnje.

Mahmutćehajićeva visprena analiza jasno pokazuje da je poruka Andrićevog djela krajnje problematična sa stajališta historijskih prakse pogotovo u domenu ideološkog apsorbiranja, u krajnjoj liniji za pranje starih i poduzimanje novih zločina. Zbog čega bi takva vrsta znatiželje danas bila problematična i zbog čega bi na istraživanje “skrivenih” razloga njegove misije, koju profesor Lavić potpuno razložno doživljava kao politički program, trebalo staviti embargo? Ako je, koristeći vlastito književno majstorstvo, historijski dokazano omiljeni rekvizit kralja Vlaške Vlada Tepeša Drakule, Andrić gurnuo u ruke Turcima, podrazumijevajući pod njima sve sljedbenike “te nove vere”, krajnje nerazumno je njime danas prijetiti svakome ko se usuđuje progovoriti o takvim i sličnim vrstama književno oblikovanih manipulacija povijesnim činjenicama.

Problem, naravno, nije samo u književnoj manipulaciji. Daleko veći je u činjenici da je jedna takva manipulacija lišena bilo kakve argumentacije posredstvom Andrićevog djela ušla čak i u udžbenike historije. Za razliku od Andrića, Bramu Stokeru takva vrsta igrarije s povijesnim činjenicama nije padala na pamet. Zato se u glasovitom djelu „Drakula“ i odlučio da vampirizira kralja Vlaške koji je, historijski dokazano, uživao u nabijanjima na kolac vlastitih podanika odnosno Vlaha, odakle i potiče izreka „Psuje k’o vlah s koca“. Ta izreka je uoči početka srpskih ustanaka, u cilju širenja antiturskog raspoloženja, kao i junačke narodne pjesme, o čemu najupečatljivije govori Miodrag Popović u knjizi „Vidovdan i časni krst“, samo prepisana i geografski pomjerena u drugi milje, što je, naravno, politički, ali ne i književno-historijski, razumljivo.

luni lunovic
Gost
luni lunovic

mozes li ukrajinac logicno objasniti jos jednom ko je bio na primanju bosnjaka na balkan da se rijesimo stresa nije ovdje tema ivo andric nego arhitektura osmanskog kingdom to je samo destruktivno djelovanje u komentarima da se skrene sa teme ostavi ti ivu andica i bivsu drzavu nek pocivaju u miru bozjem i znamo mi svi gdje se danasnji janjicari skoluju

Siniša
Gost
Siniša

A tek Njegoš i Gorski vijenac.

Sarka
Gost
Sarka

Dakle, Lucija…
Kako bi ja bio sretan da mogu svoje misli, znanje i iskustvo koje sam natalozio decenijama pretociti u 3D format i telepatijom ti ih prenijeti.
A da ih ti mozes primiti.
Kako to nismo u stanju, ja bih morao sada sjediti i pisati ti o svemu tome.
Za to nemam vremena…iz vise razloga.
Jedan je da ja ne dobijam niti sendvic za svoje vrijeme utroseno ovdje (za razliku od drugih). A par puta sam potrosio nekoliko svojih dragocjenih minuta da objasnim moje vidjenje nekih dogadjaja (zadnji put u “napadu na SRJ”) da bi sve to bestraga nestalo.
Zasto, onda, da nastavljam s time?
Drugi razlog je da imam i svoj posao koji mi donosi materijalnu sigurnost.
Treci razlog je da se toga toliko nakupilo kroz, kako rekoh, decenije, da bi mi trebalo strasno puno vremena da sve to pretocim u jednu lako citljivu cjelinu koju bi ti i ostali citali sa interesovanjem.
Kako ni jedan od ovih uslova nijei ne moze biti ispunjen, ostaje mi da ti pozelim srecu u tvome daljnjem edukovanju i razumijevanju geopolitike, sabranih djela Ive Andrica a pogotovu njegove uloge u krojenju tudjih sudbina.
Jedan mali dio ti je ponudio Subaru (izvinjavam se beirhbveiurferbvjehyg jer to ime je nemoguce napisati) a ti nastavi tim tragom i, vjeruj mi, i sama ces doci do slicnog ili istog zakljucka kao i ja.
No, pojam izdajica se, naravno, koristi prema potrebi, osjecajima i shvatanjima svakog od nas.
Za neke je izdajica – izdajica. Za druge je izdajica- Narodni heroj.
Gdje si ti-samo ti znas.

ioaergnaewgfnawefniQEWFZUBQWCFZDS
Gost
ioaergnaewgfnawefniQEWFZUBQWCFZDS

komodo varan je bio Andrići, zato je mogao plivati i u fašizmu i za rata i u socijalizmu, nisu ga smjeli ružno pogledati a kamoli nešto drugo, bio je zaštičen podrijetlom, eno onaj ukros sudac tek sad priča kako je dobio zapovjedi i spisak iz veleposlanstva ciokaubojskog koga ne smije procesuirati, kao da je prije bilo išta drugačije, komodo varani su uvijek bili zaštićeni, Ana veli 500 komodo varana ima više nego 66 milja gala, pa 600 godina jedni te isti imaju svo bogatstvo u gala a i prije su ti vampiri vedrili i oblačili…………..

novo doba
Gost
novo doba

npr. opis “nabijanja Radosava na kolac” je preveden sa francuskog gdje se “doslovno” opisuje čin egzegucije inkvizicije prema muslimanima Španije. Pravilo sila tame je izvrtanje stvari tj. sve ono što rade drugima pripisuju tim istima, pa tako i član Mlade Bosne i neznam ti čega sve, neupitni velikan Ivo Andrić.

novo doba
Gost
novo doba

jadni su narodi i krvava stvarnost onih, kojima je etalon istine i mjera dešavanja na ovim prostorima, književna djela člana tajnog društva i nobelom zastićenog fašiste Ive Andrića.

Buzz
Gost
Buzz

Ako je Ivo fasista, a sta rec o tebi? ?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik