Prisloniš li uho na nadgrobnu ploču, možeš čuti otkucaje srca sv. Nauma, kaže legenda. U tijesnoj, omanjoj prostoriji crkve izvorno podignutoj u čast Sv. Arhanđela Mihajla ljudi bi klekli, prislonili uho i slušali. Izletnici, putnici namjernici ili hodočasnici, tko bi razaznao tko je tko. Klekao sam i ja, zatvorio oči, nastojao isključiti vanjsku stvarnost i…doista se čuo bas dum…dum.
To što čujem, to su otkucaji mojeg bila, racionalizirao sam na izlasku, a onda u suvenirnici zamijenio kovanicu od jednog eura za pet svijeća. Sve što sam sa svijećama imao reći stalo bi u pojam – zahvalnost. Zahvalnost Sv. Naumu zbog njegovog djela i svih onih djela koje mu ljudi pripisuju, zahvalnost precima zbog života koji su u temelju mojega, zahvalnost za život u kojem mogu baš tu paliti svijeću. Sve to bilo je uronjeno u osjećaj stvarnog fizičkog prisustva sv. Nauma. Vjerojatno se to događa i drugima u vjerskom zanosu, pomislih.
Ispod se prostiralo Ohridsko jezero, izgledalo je kao more. Čak su i valovi udarali o obalu. Iznad je tiho, uporno Bijeli Drim utiskivao sebe u jezero i srastao se s njim. Vjenčanje bez pompe. U toj inteligentnoj igri Života, Prirode koja opstaje davanjem, koja svoju veličanstvenost zrcali tek u oku promatrača, osjeti se iskonska Moć, bez titulara i pripadajuće sile. Tom iskazu Božanskoga, Sv. Naum je pridodao čovječje. Od klesanog kamena gradio je manastir, uz mnoštvo graditelja čija je plaća bila radosna dnevnica – završetak radom ispunjenog dana uz saznanje da si ugradio dio sebe, svojih vještina u zdanje posvećeno Svetomu. A svet je Život. Sveta je Vjera.
Bio je to kraj 9. stoljeća, kad je sv. Naum podigao na Ohridskoj hridi manastir. Stotine godina prije prekrajanja povijesti, prije razdvajanja naroda i vjera. Puno je naučio od Ćirila i Metoda, a onda je zajedno sa Sv. Klimentom prosvjećivao svoj slavenski narod. Osnovao je Preslavsku književnu školu, Prvo sveslavensko sveučilište u Ohridu na kojem je studiralo preko 3000 studenata. Crkvene knjige napisane ćirilicom tad u Ohridu mogu se naći u svim pravoslavnim knjižnicama i baza su pravoslavnom kršćanstvu.
Sveti Kliment je danas patron Ohrida i patron današnjih Makedonaca i Bugara, a Sveti Naum Ohridski – narod će reći da je čudotvorac i iscjelitelj. Onima bez dara Vjere ni u jednom Čudu nikakvog čuda nema. Sve je objašnjivo, samoozdravljenja se događaju zbog određenih kemijskih reakcija u tijelu, reći će. Samo što saznati nećemo otkud i kako dođe poticaj za te naredbe iz mozga. Iz prošlosti i davno raspadnutih kostiju ništa ne može doći jer smo u zatvoru trenutka Sad, a Vrijeme se neda preskočiti, zaobići u našem linearnom poimanju svega. A opet se Čudo dogodi, našim tumačenjima usprkos.
Za Ohridsko jezero kažu da je jedno od tri najstarija na svijetu. Brodom preko jezera čija je dubina skoro 300 metara natrag u svijet nacionalnih trvenja, rasta BDP-a, vanjskog duga, tamo gdje je jedna država i jedan izdanak slavnih Slavena poput lista na vjetru svjetskih silnika. Ohrid je na UNESCO-voj listi svjetske baštine kao spomenik kulture i spomenik prirode. Tvrđava cara Samuila, osmanska arhitektura, crkva Sv. Klimenta i crkva Sv. Jovana Kanea, antički teatar i još 363 crkve koje su postojale u Ohridu nisu bile dovoljne da bi zadržale oko 60 000 ljudi koliko je prije samo par godina živjelo u Ohridskoj općini. Ostala ih je tek jedna trećina. Ostali su iselili. Okrenutost prema vanjskom, zamjena svojih vrijednosti tuđima, stranim, život s reakcijama na akcije drugih umjesto življenja s akcijama koje predvode Naumovi baštinici – sve to sve naše slavenske narode čini još manjima i nimalo slavnima. Iseljavamo u tuđe jer smo opčinjeni tuđim, jer preziremo svoje, zavedeni stoljećima prekrajanja dogođene povijesti u kojoj smo zadnji, pokoreni, nikad svoji. A preživjesmo. S jezikom svojim i zapisima na svom jeziku.
Možda se probudimo iz ovog ružnog sna, možda u Drimu vidimo dream kao putokaz za budne snove, možda osvijestimo svoju snagu i preokrenemo tijek namijenjene nam povijesti. To ćemo dogoditi onog trena kad se okrenemo sebi, svome, vlastitom nacionalnom biću.
11 komentara
“Sv. Dujam bi prema legendarnoj srednjovjekovnoj tradiciji bio prvi salonitanski biskup. To je ta tradicija morala zastupati, kad ga je već proglasila učenikom sv. Petra. Budući da bi prema toj i takvoj predaji njega u Dalmaciju poslao spomenuti apostolski prvak već prije svoga dolaska u Rim, dok je navodno bio na čelu Antiohijske crkve (danas se mnogo kasnije vijesti o tobožnjemu Petrovu biskupovanju u tomu sirijskom gradu ne smatraju vjerojatnima!), tvrdila je za nj da je Sirijac (Sirus origine).
Međutim, rezultati arheoloških iskapanja u Saloni i kritička analiza raznih hagiografskih i drugih vrela dokazuju da sv. Dujam nije mogao biti učenikom sv. Petra, jer je živio u Dioklecijanovo doba te, kako je već spomenuto, podnio mučeništvo 10. travnja 304. Već je naglašeno da nije prihvatljiva ni tvrdnja da je on bio prvi salonitanski biskup, pa je i vrlo kritički raspoloženi Bulić prvim smatrao sv. Venancija. Uvjereni smo da treba potpuno odbaciti i navodni Dujmov dolazak iz Sirije, odnosno sirijsko podrijetlo, jer njegovu pripadnost nekoj salonitanskoj obitelji čini vrlo vjerojatnom to što je tu imao sinovca ili nećaka (nepos) koji se zvao Primus te bio jedan od njegovih nasljednika. Činjenica da povijesna vrela potvrđuju upotrebu imena Domnio u ondašnjoj Siriji ništa ne dokazuje, jer imena toga i sličnih oblika tada su bila česta i na rimskomu Istoku i na Zapadu, pa i u Iliriku (sirmijski biskup Domno sudjelovao je godine 325. u radu Nicejskoga I. koncila).
Sigurno je samo to da je sv. Dujam prvi po imenu poznati salonitanski biskup, čije je djelovanje u Saloni nedvojbeno povijesno utvrđeno, te da je on ujedno i najslavniji salonitanski mučenik. Njega su Salonitanci i uopće Dalmatinci toliko častili, da su s vremenom izgubili iz sjećanja sve druge biskupe njegove prethodnike iz vremena skromnih početaka i polaganog razvoja svoje Crkve tijekom prvih stoljeća pa stoga upravo njega povezali s apostolom Petrom. Uostalom, on je živio u vrijeme, kad je ta Crkva bila već zrela, vrlo brojna te dala mnoge mučenike. Osim toga samo devet godina nakon njegove smrti kršćanstvo je dobilo punu slobodu i jednakopravnost s rimskom i drugim religijama pa je Salonitanska crkva mogla u miru i sigurnosti razviti njegovo štovanje, uresiti mu grob i grobove nekih drugih slavnih mučenika iz svoje sredine, iznad tih grobova napokon podići velike bazilike, na više mjesta uklesati u kamen ili složiti u mozaiku njihova imena pa im tako zauvijek sačuvati uspomenu. Tako je glas 0 Dujmovu mučeništvu i štovanju lakše i brže dopro u druge pokrajine Rimskoga Carstva, pa nije ništa neobično što je njegov spomendan unesen u Jeronimski martirologij (Martyrologium Hieronymianum). Taj je vrlo stari liturgijski spis – zapravo kalendar s kratkim podacima o najštovanijim svetim mučenicima iz svih zemalja i krajeva prema danima njihova mučeništva – nastao sredinom 4. stoljeća, ali mu se nije sačuvao original nego za čitavo stoljeće mlađa prerada, a i ta u više različitih rukopisa s nekim varijantama. Postoji i sirijski prijevod toga Martirologija iz godine 412., takozvani Breviarium Siriacum.
Rimski martirologij donosi Dujmov spomendan na 11. travnja, a samo jedan rukopis na 10. travnja. Da je upravo taj posljednji pravi nadnevak njegova mučeništva potvrđuje ulomak kamene ograde nađen u ruševinama Dujmove nadgrobne bazilike na Manastirinama s djelomično sačuvanim natpisom DOMN — IIIIID—. Mulić je taj manjkavi natpis nadopunio ovako: (Depositus) DOMN(7o episcopus martyr) IIII ID (us Apriles), a Egger (XP Memoria beati mar-tyris et episcopi) DOMN (ionis qui passus est) IIII ID (us Apriles). To se popunjavanje oslanja na već poznate činjenice iz spomenutoga martirologija i na stil sličnih natpisa iz 4. stoljeća. Bez obzira na različitost navedenih varijanti popunjavanja praznina u tom natpisu, sigurno je da je dan Dujmova mučeništva 10. travnja, jer u saču-vanomu dijelu stoji »quarto Idus«, a iz spomenutih liturgijskih vrela zna se da su to bile travanjske ide. Da se to nije dogodilo u vrijeme Trajanova progona, kako je htjela spomenuta tradicija, nego Dioklecijanova progona, svjedoči podatak iz spisa Chronicon Paschale u kojemu piše da su u Dioklecijanovu progonu mučeni Petar i Marcelin u Rimu, a Dujam i Feliks u Saloni. Tu je kao godina navedena 299-, ali je za rimske mučenike Petra i Marcelina dokazano da su pogubljeni godine 304., što se smatra nedvojbenim i za Dujma, jer se je upravo na proljeće godine 304. zahuktao krvavi progon te su upravo tada bili pogubljivani najugledniji kršćani, osobito crkveni predstojnici, koji su uporno odbijali žrtvovati rimskim božanstvima, a njihovim se pogubljenjem htjelo zastrašiti ostale kršćane, kako bi ih se privoljelo na otpad od vjere.
Nad Dujmovim su grobom kršćani nakon prestanka progona najprije podigli manju spomen kapelu (cella memoriae), zatim skromnu crkvu i napokon na početku 5. stoljeća veliku trobrodnu baziliku. U blizini mučenikova groba ukapani su poslije salonitanski biskupi. Jedan od tih bio je i njegov sinovac ili nećak već spomenuti Primus na čiji je sarkofag uklesan sljedeći natpis sastavljen na pučkomu (nepravilnom) latinskomu jeziku: »Položen Primus biskup 21. siječnja, sinovac/nećak Dujma mučenika« (DEPOSITUS PRIMVS EPISCOPVS XII KAL. FEBR. NEPOS DOMNIONES MARTORES). Tu u blizini nađeni su natpisi sedmorice biskupa, jednog korepiskopa, triju svećenika, dvaju đakona, dvaju subđakona, jednoga crkvenog vratara (ostiarius) i jedne opatice. Od polovice 5. stoljeća biskupi se više nisu ukapali tu nego blizini groba mučenika sv. Anastazija na Marusincu. U i oko nadgrobne bazilike na Manastirinama ukopano je poslije vrlo mnogo salonitanskih kršćana, pa je tu pronađeno i više stotina njihovih nadgrobnih natpisa, a istraženo čak oko tisuću grobova različitih oblika.
Kako su relikvije sv. Dujma u 7. stoljeću bile prenesene u Rim, a Splićani kosti toga mučenika štovali u svojoj katedrali; uz to legendarna tradicija govorila o sv. Dujmu kao učeniku sv. Petra mučenomu za cara Trajana, a neka vrela kao mučeniku toga imena iz Dioklecijanova vremena, neki su, na primjer u svoje doba Toma Arhiđakon, pokušali te suprotne vijesti pomiriti tako da su pribjegli pretpostavci o dva Dujma slična, a ne istog imena, Domnija i Domniona, od kojih bi prvi bio Petrov učenik te bio pogubljen u Trajanovu progonu, a drugi Dioklecijanov dvor-janik pogubljen u njegovu progonu. Kosti bi prvoga bile prenesene iz Salone u Split, a drugi bi bio pogubljen u Italiji pa njegove kosti prenesene u Rim. Prema tomu pokušaju pučkoga tumačenja do zabune bi došlo navodno zbog sličnosti imena Domnius i Domnio. Neki su takva tumačenja pokušali braniti i u spomenutim raspravama vođenim početkom 20. stoljeća, ali ih je povijesna znanost sasvim odbacila.
U svezi sa štovanjem sv. Dujma nije nevažan ni položaj njegova lika na mozaiku u Lateranu. Stariji su povjesničari i hagiografi, Bulić i ostali, tumačili da je tu na najčasnijemu mjestu prikazan sv. Venancije, jer se njegov lik nalazi s desne strane sv. Bogorodice i apostola. Međutim, u novije je vrijeme poznati hagiograf Fabijan Veraja dobro uočio da je na časnijemu mjestu lik onoga sveca koji se nalazi desno gledatelju, a ne svecu naslikanomu do njega, pod uvjetom da se uspoređuje s onim likom koji je gledaocu s lijeva te da su oba promatrana lika u jednakoj uda-ljenosti od središnjega lika na toj slici. U slučaju mozaika u oratoriju Sv. Venancija taj zaključak potvrđuje činjenica da su uz središnji lik Bogorodice ostali svetački likovi prikazani sljedećim redom: najprije gledaocu s desne strane sv. Ivan Evanđelist, s lijeve sv. Ivan Krstitelj (kapela je uz krstionicu, gdje se posebno štovalo oba sveta Ivana!), zatim s desne sv. Petar, a na istoj uda-ljenosti s lijeve sv. Pavao, pa s desne sv. Dujam, s lijeve sv. Venancije, pa s desne sv. Maur, a s lijeve sv. Anastazije i tako redom. Kao što sv. Petar u štovanju, osobito u Rimu, uvijek ima prednost pred sv. Pavlom, tako ga ima i sv. Dujam pred sv. Venancijem s obzirom na položaj na tomu mozaiku. Očito je da je umjetnik likove svetaca poredao po sljedeća dva kriterija: po časti njihove službe u Crkvi i po intenzitetu njihova štovanja.
Na pitanje, zašto se u Splitu blagdan sv. Dujma slavi 7. svibnja, a ne na dan njegova mučeništva 10. travnja, odgovor je siguran i jasan: razlozi su praktične naravi naveli ili, točnije rečeno, prisilili Salonitansko-splitsku crkvu da tu veliku svetkovinu pomakne za punih 27 dana unaprijed, jer bi je inače vrlo rijetko mogli svečano slaviti. Deseti dan mjeseca travnja, naime, zbog pomičnosti najvećega kršćanskoga blagdana Uskrsnuća Gospodinova, često bude u korizmi, u velikom tjednu ili u uskrsnoj osmini.” don Slavko Kovačić
Sudbina Ohrida vrlo je izvjesna, postat će grad s većinskim Albanskim stanovništvom, baš kao i susjedna Struga.
Bio sam u Ohridu i obišao bas sve, prelijepo…ljudi isto tako, nekako fini baš. Ali nažalost ta “dobra evropa” koja je toliko dobra i koja samo pomaže po svijetu.,rasturila je sve od Vardara do Triglava.
Točno je kako nas je zapadno carstvo razbilo pa usisalo izvlačeći sve najgore od naroda i pojedinaca, ali dosadi to cili vrime slušat jerbo smo sami krivi i očito nam nije dosta i to je ono najgore
@Moreno interesantno, hoces reci da su ovce krive jer se nisu suprostavile vukovima. Na cemu temeljis ovo?
Bio sám prošlé godine u Ohridu,Makedoniji, mogu reci Jos uvijek se u Makedonii moze kupiti kvalitetnije jelo,voce i povrce nasprem ovog smeca sto prodaju u Ceskoj i Jos nekim evropskim drzavama.
I selo (lokalitet) Trebeniste, odakle poticu zlatne maske (2 su u Beogradu, 2 u Sofiji, jedna u Ohridu) 6 vek p.n.e….. Treb= staroslovenski znaci ,, zrtva” , znaci ”zrtveniste”. I posle ucimo da smo doshli u 7 veku sa trskom u ustima preko Dunava, majko mila.
Moje najiskrenije pohvale i autoru pod nadimkom “Venlo” (Ivo Kobas ?) za ovaj text i redakciji. Dragi moji pobratimi neznam za Vas, ali ja i moja supruga smo odlucili (boze daj nam samo zdravlja) da od sledece goodine svoje odmore i slobodne dane koristimo u setnju uzduz i popreko od Gevgelije pa do Triglava (sto se tice mora eto tu nam je “juzna Makedonija alinas severna Grcma” … :o) …. ). Razlog upravo kao sto je i sam redaktor naevo kao primer za moju Makedoniju … postoje milijardu mesta po ovoj asoj bivsoj YU-gi gde covek moze itekako napuniti svoje baterije … a i iz same sete napuniti svoju dusu …. da poseti i sve ove nase (nesretne) prostore ex YU da bi se uziva u prirodne lepote koje svi mi “posedujemo” a toliko smo nesvesni svega toga i uopste ne cenimo to sto imamo. Da ste mi zivi i zdravi. Pozzzz i svako dobro. ;o)
Proveo godinu dana na karauli više manastira 1990 godine i mogu reći i najbolji dio života.
Dragi moji,
tekst je vrlo dobar, samo ne razumem kako je autoru,koji je posetio Ohrid i njegove crkve,promaklo da su sve te crkve iz perioda Vizantije i da nijednu nisu napravili Makedonci. .I Cirilo i Metodije, naravno nisu nikakvi Makedonci i rodjeni su u Solunu. Ne verujem da mislite kako je Solun u to vreme bio makedonski grad!?!?!?!. Solun nosi ime Aleksandrove sestre Thessaloniki (Θεσσαλονίκη), a Solun je u to vreme bio grad Vizantijske Imperije u kojoj je ,istina, u prvim vekovima od njenog osnivanja zvanicni jezik bio latinski, a onda, vremenom, kako je grcki zivalj preovladavao, jezik kojim su se pisale knjige, a i koji se govorio na ulici i medju ljudima, postao grcki. O makedonskom i Makedoncima ni reci. Crkva Sv. Nauma, kaze autor teksta, prvobitno je bila Sv Mihaila!?!?!?!? I tu njegovo objasnjenje prestaje? Vrlo, vrlo cudno, da ne kazemo tendenciozno. I danas je to crkva Svetih Arhandjela Mihaila a osnivac manastira je Sv.Naum,koji je tamo i sahranjen. Na zalost, nemoguce ga je priupitati kojoj crkvi je sluzio. Makedonskoj sigurno ne. Sluzio je Bogu u okviru zvanicne i nepokradene istorije. Bio je prijatelj Sv Klimenta, ali se ne zna da li je bio slovenskog porekla. Vidite u to vreme nisu postojale nacije u danasnjem smislu. Postojala je Vizantijska imperija u kojoj je preovladala grcka kultura i jezi. Osnivac, pak, i te imperije bio je rimljanin Konstantin.
Srpski kralj Jovan Vladimir (Knez Jovan Vladimir rodj. 990 -Duklja, umro 1016 Prespe,bio vladar Duklje i Srbije) podigao je pravoslavnu crkvu u Elbasanu i obnovio slavni manastir Sv.Nauma u slavu Gospoda koji je omogucio pobedu neprijetelja i slobodu naroda. (tako pise u Vikipediji ) .
Dole tekst prenosim sa site-a SPC …….
” данас је слика славног манастира потпуно другачија. Од како се манастир налази у рукама Македонске православне цркве (МПЦ), која у православном свету слови за расколничку верску организацију, на манастиру преподобног Наума испуњавају се јеванђељске речи о „гнусоби опустошења где стоји ма мјесту светоме” (Мат. 24,15). Уместо неговања предања, уместо монашког живота и богослужења, МПЦ је решила да, за новчану надокнаду, манастир издаје фирмама, које развијају делатност у потпуној супротности манастирском начину живота, уопште, потпуно супротним Православном Хришћанству.
Наиме, МПЦ је манастирски конак претворила у хотел уз допуштење да се већ годинама зове „Хотелски комплекс Свети Наум”. Такође, поред тога што манастир функционише као СПА и Фитнес центар, МПЦ дозвољава деловање у манастиру религиозној групи Art of Living Foundation, чији је оснивач Рави Шанкар. Ова религиозна група управо у манастирском конаку предаје технику дисања – Pranayama, sudarshan kriya…….”
nadalje, vise nista ne treba komentarisati
Ajme ti si nacisto prolupao! Mislim da ti se ne moze pomoci, jednostavno ti si odlucio biti sovinist i toliko.
Mozes se educirati mada ne verujem da ce ti to biti od pomoci. Evo recimo prvo saznaj kada u koje vreme je nastalo ime Sloveni-Slaveni, ko je to prvo upotrebio i s kojim ciljem, recimo prvo sebi objasni sto je “slave-slejv” i ko i danas na “Slovene” gleda s visine???
Drugo pitam se jesi li nekada bio u Solunu, razgovarao s ljudima i tako. Onda je sigurno da si cuo za Branislava Nusica ali sigurno nisi cuo da je 1909 bio novinar u Solunu i da je imao intervju s Janetom Sandanskim, koji je usput u balkanskim okupatorskim ratovima sa samo 4000 ustanika zarobio 14.000 turaka, … kad bi kojim slucajem se desilo takvo sto od strane pripadnika naroda koji se ponosi hiljadugodisnim junastvom tog bi coveka, Jane Sandanski, proglasili za najveceg vojskovodca u istoriji ljudske civilizacije…
Idemo dalje pronadji prijepis Dusanovog Zakonika, ima medju ostalog i zagrebacki, ravnicki i sofiski prijepis, gde se Car Dusan prvo naziva Makedonskim carem pa tek onda ostalih…. pitam se ZASTO? Ti se sigurno ne pitas jer kao znas!
Oko porekla Kirila i Metodija, vec si duboko usao u sferu nacistisckog smeca! Inace je poznato da su Kiril i Metodi poznata grcka imena, pitaj u SPC kad su Kiril i Metodi postali Greki i zasto? Usput ne bi bilo lose da saznas kako su Greki dobili svoje ime i sto znaci, ako si kojem slucaju Grek nemoj se stideti to je istorija mozda si evoluirao do sad. I ti poznati Greki Kiril i Metodi posto su Greki, jelte odlucili dati Slavenima (usput termin se koristi nakon 16 veka) pismenost, jer su kao Greki imali svoje pismo ali iz cisto altruistickih pobuda odlucili i nepismenim slavenima pomoci, o Zemljo tebi je zaista tesko imas svu moju potrebnu potporu jer nebulozama nikad kraja. Ne bi bilo lose da ides u Jordan i tamo u jednom manastiru vidis natpis “Боже Прости”, usput je manastir nastao u 4 veku znaci i freska-ikona (koja usput ima znacenje u makedonskom i znaci LIK iz cega proizlazi LIKONA da bi bilo vise grecki izbacis L dobijes Ikona). Nego nisi rekao jesi ti Slaven iz Raske ili Zete, i recimo kada je prvi put u istoriji koristeno ime Srbija, i opet ko stoji iza toga, odgovor ti se nece dopasti ali jbg kad si proizvod smislene propagande i moras jednom pogledati istini u oci. Ne bi bilo lose pogledati istorijat srpskih kraljevski porodica, jedna loza ide do kcerke cara Samuila.
Pitam se sto ste smislili za njega sto li je on bio?!
Onda bi mogao pogledati Geografiju za srednje skole izdata 1871 u Beogradu autora Dragasevica str. 114 (starosedioci ovih prostora jos u davna vremena behu neki Sloveni ….. to su danasnji Makedonci – sto su ucili djaci u beogradi 1871 a sto uce danas?!?, ako nemas ovu geografiju mogu ti je poslati pa nesto mozes i nauciti.), gde sasvim lepo objasnava ko je ko na Jugoistocnom Poluostrovu (nesto kasnije nazvan Balkan- radi balvanskih elita). Meni je cudno sto sovinisti govore da su Makedonci Srbi a onda te iste “srbe’ ostavljau Grekima da izvode genocid nad njima a u isto vreme Srbi i greki najbolji prijatelji, klasicno ludilo!
Nije da ovo gore napisano ne znas, jer manipulises i iznosis neistine, pa sve ovo je za ostale jer sve ovo ti vrlo dobro znas… no sve je to istorija nekome odgovara nekome ne, danas postoje kulturne matrice svake moderne nacije i iste su tako suprostavljene da uvik mogli sluziti gospodarima sa zlatnog zapada….!
Ipak na kraju bih ti preporucio da posetis Ohrid i Solun pa i Voden sresti te ljude koji tamo zive razgovarati s njima ako i posle toga imas isto misljenje koje si izneo onda ti zaista nema pomoci!