Današnja Rusija u moralnom, kulturnom i političkom aspektu jasno pokazuje promjene u odnosu na “razvijeni Zapad”. Dva društva se dijele čak i po pitanju liberalizma i konzervativizma, iako često s pogrešnim tvrdnjama i manipuliranjem činjenicama.
Na primjer, liberalizam se kao ideja razvio u carskoj Rusiji, kada su se vodile žučne rasprave što je za zemlju bolje, liberalni put ili konzervativizam. Podsjetimo samo na Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, svjetski poznatog ruskog književnika, koji je u mladosti bio radikalni protivnik ruskog carskog režima, zbog čega je 1849. uhapšen, osuđen na smrt i u trenutku lažnog pogubljenja pomilovan, te poslan na dugogodišnju robiju u Sibiru. Ruski povjesničari tvrde da je to iskustvo s vremenom dovelo do evolucije njegovih političkih stavova od liberalizma prema konzervativizmu i odbacivanju zapadnih vrijednosti. Danas je utjecaj prozapadnih liberala u Rusiji neznatan, ali se ideološka bitka vodi između Zapada i ruskog, uvjetno rečeno, konzervativizma, koji, naravno, nema nikakve veze s američkim neokonzervativcima.
No, ovdje postoji jedan paradoks i zapadno liberali, koji bi se trebali boriti za prava svakog pojedinca, čak i za prava neistomišljenika, postupaju upravo suprotno i ljudska prava su privilegija samo jedne strane u ovom sporu.
Ruslan Hubijev je dobro proučio pitanje korištenja tolerancije kao ideološkog alata. U tom smislu je karakteristično područje Skandinavije. Na primjer, Švedska crtanim filmovima želi “odagnati predrasude” djece prema osobama različite seksualne orijentacije, a gotovo sigurno je da su ti “radovi ” financirani javnim sredstvima. U toj zemlji postoji prvi svjetski “neutralni” dječji vrtić, gdje nema dječaka ili djevojčica, nego su svi “samo prijatelji i samo ljudi”. Što se događa u umovima djece predškolske uzrasti, koja i nemaju jasnu predodžbu o seksualnoj orijentaciji, možemo samo pretpostaviti. No, Švedska glasi za jednu od najliberalnijih zemalja u svijetu, iako se slični eksperimenti provode diljem Europe, čak i u prilično konzervativnoj Italiji, posebice na jugu zemlje.
U Švedskoj su odavno prošla vremena kada se djeci pričalo o “Karlssonu, koji živi na krovu”, priči slave spisateljice Astrid Lindgren koja je govorila o tradicionalnoj švedskoj obitelji s troje djece, gdje najmlađi dječak nije posebno mario za potrošačko društvo i gradski život.
Potrošačko društvo je u toj skandinavskoj zemlji napredovalo i, kao što vidimo, postupno se mijenja i društvo u cjelini. Međutim, “toleranciju među djecom” ne uvodi samo Švedska, nego i UNESCO. Ali se takozvana “inkluzija tolerancije” pokazala kao prvi korak u uništavanju tradicionalne nacionalne kulture.
Ruslan Hubijev je skrenuo pozornost na europski model primanja izbjeglica. U početku je lokalnom stanovništvu bilo rečeno da su tolerancija i politička korektnost dobri, neophodni, neizbježni. Sada svjedočimo obrnutom procesu, jer su političke elite svjesne da će izgubiti izbore i vlast, ako nastave ovim smjerom. No, to se događa da se u suštini ne promijeni ništa, osim percepcije javnosti.
Zatim imamo nastavak. Tradicionalna i konzervativna institucija braka se od liberala na državnoj razini promovira za sve vrste odnosa, da ne spominjemo da je za Marxa u 19. stoljeću, kada žene nisu imale nikakva prava, brak bio “legalizirana prostitucija”. Danas su “liberalne” i “progresivne” zemlje one koje promiču brak, ma kakav on bio i tko ga sklapao.
Međutim, ako u ovom slučaju u Rusiji vlasti ne dozvoljavaju “Parade ponosa” ili povorke “Gay pride”, to je prema istim standardima već “autokracija”. Naravno, to ne vrijedi za Saudijsku Arabiju, Katar ili druge zemlje koje se smatraju saveznicima Zapada. Ponekad, tu i tamo, neka marginalna nevladina udruga ukaže na ovu činjenicu, ali je ruski konzervativizam “zlo koje potkopava univerzalne ljudske vrijednosti”.
U zapadnom tipu “demokracije” se jasno primjećuju dvostruki standardi i to ne samo u smislu općeg morala, već i u politici, što je posebno primjetno u takozvanoj “međunarodnoj suradnji”.
“Rusi su genocidni i krše prava baltičkih država i Ukrajine” je trenutno fenomen koji je u fokusu “humanitarnih aktivnosti” Zapada. Još jedna od priča su upozorenja Moskvi da slučajno ne pokuša “ograničiti prava” nekih izbjeglica u Europi iz Azije i Afrike. Kojih i kako, nikome nije jasno.
Valja napomenuti da je Zapad društvo u kojem je moral kategorija koju određuje novac i vrlo je fleksibilan.
U svim naizgled svijetlim primjerima borbe za individualna prava je primjetna glavna konceptualna zadaća zapadne ideologije, a to je depersonalizacija svjetske, a time i lokalne populacije.
Negdje se to čini ratom, negdje kroz obrazovanje i nove oblike “spolnog odgoja”, koji bi trebao služiti da se mladi uče o rizičnom ponašanju i važnim stvarima po zdravlje i njihove odnose, ali se odavno prešla ta granica. Negdje se to čini prisilnom političkom korektnošću, ali i obrnuto, sustavnim zanemarivanjem i kršenjem temeljnih ljudskih prava.
Naime, dozvoljeno je samo ono što je propisano i određeno od strane liberalne zapadne elite. Ostali nemaju pravo glasa.
U pokušaju poraza nacionalnog “imunološkog sustava” se selektivno koristi “virus tolerancije”. Inficirani državni organizam kasnije prolazi kroz ostale faze bolesti.
Današnja “tolerancija” je pseudohumanizam, jer je, ovakva kakva jest, humana prema samo jednoj strani u procesu kojem svjedočimo.
Uoči pada Ruskog Carstva i građanskog rata koji je uslijedio, a koji je uzeo milijune života ljudi, ruska inteligencija je bila pogođena “virusom tolerancije”, iako bi bilo primjerenije reći da je bila pogođena zapadnim liberalizmom 19. stoljeća.
Prelaskom na europski “ideološki put” bi Rusija automatski imala iste rezultate i projekte koje trenutno provode Švedska ili Norveška. Zbog toga, kako ne bi oboljela, vlast i većina ruskog naroda su odlučili kako je potrebno voditi brigu o imunitetu.
Kosi li se to s klasičnim liberalizmom i pravima i slobodama pojedinca? Zapadni ideolozi i stratezi će reći da, ali njima nikada nisu ni bile važne osobne ljudske slobode. Koncept ljudskih prava, individualnih sloboda i demokracija, svih lijepih riječi na koje su nasjeli mnogi dobronamjerni pojedinci, samo su alat za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških interesa.
Ljudska prava kao oružje za uspostavu globalne hegemonije Zapada
Odličan članak! Pogotovo završetak. Da imam hrpu para ko što nemam, platio bih tiskanje i oglašavanje na svim bilboardima pa nek ljudi čuju i drugo mišljenje. “Koncept ljudskih prava, individualnih sloboda i demokracija, svih lijepih riječi na koje su nasjeli mnogi dobronamjerni pojedinci, samo su alat za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških interesa.”
Dobar članak. Šteta što se tamo svađaju na drugom članku umjesto da ovdje polemiziraju. 🙂
Stvaranje bezlične i amorfne mase koja voli biti šareni artikal i od običnog grma ne razaznati pravu šumu. Bojim se da to već daje nusproizvode.
“U pokušaju poraza nacionalnog “imunološkog sustava” se selektivno koristi “virus tolerancije”. Inficirani državni organizam kasnije prolazi kroz ostale faze bolesti.”
Izvrsna rečenica;virus “tolerancije” je zapravo “biološko” oružje s pogibeljnim ishodom za nacionalni identitet, kulturu življenja i budućnost jednog naroda.
Psihopatski umovi,tvorci neoliberalizma jednostavno zlorabe termin tolerancija za totalitarističko ispiranje mozgova.Misliti i izražavati se,dozvoljeno je samo unutar politički korektnih okvira za koje su zadužene “elite”.A elite su psihopati.
http://www.galaksija.com/planeta/psihopatija_i_politika.htm
“U generalnom smislu, možemo reći da je jedna od glavnih psihopatskih osobina – jedna opsesivna potreba za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugima, s ciljem da bi se oni kontrolirali.”
Zapadne vrednosti, Istočne vrednosti – kakva glupost! Sting to kaže još bolje od mene: “Da li i Rusi vole svoju decu?”
–
Razlike postoje ali su one političko-ekonomske a gledano sa strane morala potpuno nebitne (tačnije moral, ako ga postoji, je iznad njih). Zato se ne bih složio sa Babićem da je ” Zapad društvo u kojem je moral kategorija koju određuje novac”. To ne da nije tačno već nas navodi na opasna razmišljanja tipa “izuzetnosti” (u našoj verziji “nebeski narod”). Manimo se kategorizacija, sve su one veštačke i gotovo sve pogrešne. Kada počnemo da razmišljamo i SPROVODIMO prave vrednosti onda će vrlo brzo biti jasno da je politika pa i ekonomija to što nas vraća nazad.
Ljudsko društvo se dokazano najbolje razvija i najstabilnije je u uvjetima individualne slobode. Konzervativizam brani ideju kolektivnih tradicionalnih vrijednosti koje same po sebi sprječavaju put naprijed jer konzerviraju “trajne vrijednosti” etnosa koje se, prema njima ne mijenjaju stoljećima. Mjera slobode je osjećaj slobode svakog pojedinca da iskaže svoj stav (nacionalni, religijski, spolni itd.) pri tome ne imajući strah da će povrijediti “svetinje” većine. Konzervativizam se hrani mitovima, nacionalnim, religijskim, ili bilo kojim drugim koji slobodnoj individui ne dozvoljava da se ostvari nego se mora utopiti u kolektiv kojeg nužno vodi “nepogrešivi vođa”. Konzervativizam nužno završava u sukobima sa onima koji ne dijele iste mitove (druge nacije, religije itd.).
“Koncept ljudskih prava, individualnih sloboda i demokracija, svih lijepih riječi na koje su nasjeli mnogi dobronamjerni pojedinci, samo su alat za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških interesa.”
Ovo je jako dobro receno. Razne parade ponosa su reklamiranje ideologije a nikakva ljudska prava. Magla.
Zapad je društvo u kojem je moral kategorija koju određuje novac i vrlo je fleksibilan. Ova rečenica je vrh.
Još je RF-u prerano tvrditi da vodi jedini ispravni civilizacijski front. I one političko-ekonomske izbjeglice, koje su u Moskvi kolektivno vođene uz policijsko-vojnu pratnju, su, na kraju, ”završile” u skandinavskim zemljama: dakle još uvijek je prisutna migracija Istok — Zapad, iako je ista prilično poremećena nakon recentne svj. ekonomske krize 2008. god., kada su Portugalci i Španci masovno odlazili u Sjevernu Afriku i Južnu Ameriku, dok je trend odlazaka svakoga bolje situiranog Evropljanina u Južnu Ameriku ili Južnu Evropu prisutan, već, dva desetljeća. Svakako bih prije poantirao da je otvorena ta vertikala Sjever — Jug i Jug — Sjever, barem populacijski, a to će, naravno, utjecati i na njen ekonomski značaj. No kolektivizam rus. tipa ima i mnoge blagorodnosti: recimo Putinova zabrana povratka teroristima, rus. državljanima, u RF — možemo samo zamisliti šta bi se dogodilo da je emigrantsko-teroristički element imao otvorenu kartu povratka u bivšu Jugoslaviju, jer se vidi… Čitaj više »
Opaka ste vi ovdje ekipa. Svoje rusofilstvo prikrivate mimikrijama kao npr. antiliberalizmom i komunistickom nostalgijom a u stvari ste poput ovdasnjih sovinista koji se stide svojih izvorišta u fasizmu. Braćo, budite ono sto jeste, ne stidite se.
Ako svi mrzite pedere onda ih sve poubijajte ili zive zapalite