Perast – najstarije prebivalište čovjeka u Bokokotorskom zalivu

Najstarije prebivalište čovjeka u Bokokotorskom zalivu, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz ilirskog, rimskog i ranohrišćanskog vremena do danas,  je gradić Perast. Nalazi se naspram najužeg morskog tjesnaca Verige, a u podnožju brda Sv. Ilije.

Perast je oduvijek bio okrenut moru i pomorstvu. Imao je brodogradilište koje je radilo do 1813. godine. Status opštine je dobio 1580. godine  i imao ga sve do 1950. godine. Međutim, najveći procvat Perast doživljava u XVII i XVIII stoljeću. Tada morima plove stotine peraških lađa. U to vrijeme jedna od najpoznatijih pomorskih škola je bila u Perastu.  Zbog toga Petar Veliki, na preporuku Venecije, šalje sinove poznatih plemićkih porodica baš u Perast, da se obučavaju kod poznatog moreplovca i matematičara Marka Martinovića. Po podacima iz 1698. godine, na brodu Marka Martinovića je plovilo 17 ruskih kneževa.

Zahvaljujući pomorskoj  viševjekovnoj tradiciji, ovaj gradić krase najljepše i  najmonumentalnije građevine. S jedne strane to su palate, crkve, spomenici, bogatstva sasuto u UNESCO-v grad, a s druge strane to su ljubavne storije vezane za mlade Peraštanke i hrabre mornare. Pored prekrasne arhitekture, upravo su te legende o ljubavima, nekad tužnim, nekad srećnim, privlačne za hiljade i hiljade turista koji posjećuju svakodnevno Perast. Grad je po svom uređenju veoma jednostavan. Jedna ulica vodi kroz grad duž obale, a od ulice, višebrojna stepeništa vas penju ka prirodnom čuvaru ovog grada, brdu Sv. Ilije.

U centru grada je trg kojim dominira crkva Sv. Nikole  sa zvonikom visokim čak 55 metara. Crkva potiče iz XVII stoljeća, a gradnja je završena 1691. godine izgradnjom ovog velelepnog zvonika. Spomen ploča sa tekstom nalazi se na zapadnom zidu crkve, a posvećena je junačkoj pobjedi malobrojnih Peraštana u boju protiv Turaka 15. maja 1654. godine.  U čast ove velike pobjede, i do danas se u Perastu održava svakog 15. Maja Svečanost „Gađanje kokota“  koja je simbol vještine i ratničkog duha koju su Peraštani tada pokazali.

Pored crkve Sv. Nikole, u Perastu ima još 17 crkava. Pažnju privlači crkva Sv. Ane,  koja se nalazi iznad grada. Freskama je ukrasio veliki barokni slikar Tripo Kokolja  (1661-1713), rođen u Perastu.

Prelijep primjer renesansno-barokne kulture je Palata Bujović sagrađena krajem XVII stoljeća. Vlasnik je bio poznati pomorac Vicko Bujović.  Danas se u njoj nalazi Muzej  grada Perasta, sa velikim brojem eksponata, dokumenata i slika koji podsećaju na burnu prošlost ovog  grada.

Tu je palata porodice Zmajević, koja je generacijama vezana za istoriju Perasta. Matija Zmajević (1680-1735) bio je admiral ruske flote, pod  čijom su komandom  izvojevali za njih značajne pobjede. Andrija, njegov brat bio je nadbisup barski i primas srpski, pored toga i književnik. Krilati zmaj, grb Zmajevića, dominira na portalu crkve Gospa od Rozarija koja se nalazi u blizini palate. Pomenućemo još i palate Smekija, Visković, Balović, Mazarović…

Najveći biser ovog mjesta su dva „plutajuća“ ostrva. Jedno prirodno, ukrašeno čempresima, a drugo vještačko, sagrađeno znojem i vjekovnim trudom svih zahvalnika i pobožnih mornara, bogatuna i vlastele Perasta. Ostrvo Sv. Đorđa, prirodno ostrvo zaklonjeno i čempresima od radoznalih pogleda prolaznika, nažalost nije otvoreno za posjete. Međutim, ostrvo koje sakuplja ljude iz svih krajeva svijeta je Gospa od Škpjela. Legenda nas vodi u 1452. godinu. 22. jula 1452. godine je na stijeni-škrpjelu pronađena ikona Bogorodice sa Hristom. Perštanima je to bio „Božiji znak” i poziv za izgradnju crkve na tom mjestu. Crkva je sagrađena 1630. godine, a kapela četrdeset godina kasnije. Unutrašnjost crkve je oslikao Tripo Kokolja. Ispod oslikanih dijelova crkve nalaze se srebrne zavjetne pločice, ex-voto. Njih oko 2.000 prikazuju detalje pomorskih pobjeda nad piratima ali i zahvalnost mještana na spašenom životu u teškim iskušenjima. Brodovi u oluji, djelovi tijela, natpisi zahvalnosti, uklesani su u svaku pločicu. Tu su i skraćenice VFGA što žnači: Votum Feci Gratiam Accepi – učinih zavjet, dobih milost. U muzeju se pored drugih eksponata, čuva goblen Jacinte Kunić, mještanke, koja je više od 20 godina vezla goblen čekajući svog mornara da se vrati. Izvezla je Bogorodicu i Hrista srebrnim i zlatnim koncima ali i sopstvenom kosom.

Kako bi se sačuvalo ostrvo, Peraštani se okupljaju svakog 22. jula i obnavljaju ga, nasipajući kamenje na dno mora. Uz pjesmu i radost, proslavlja se Gospa, zaštitnica grada ali i cijelog Bokokotorskog zaliva.

Zdravo Kraljice
Bokeškog mora,
Rujna si zora,
Naše vjere štit.

Ono što na kraju posjete svakako ne bi trebalo propustiti je čuvena Peraška torta. Predlažemo da se smjestite na samoj obali naspram ova dva ostrva, i da gustirate tortu koju su još u ono vrijeme majke, sestre, žene spremale svojim mornarima ne bi li im duge i mučne dane na brodu iole osladile. Specifičnost ovog slatkiša je ta što se nije mogao pokvariti tako lako. Mogli ste ga jesti i do mjesec dana. Badem, limun, pjenušava kora, more, zaliv… Jeste li već u Perastu?

Danas ovaj grad broji svega 350 stanovnika. Od 27. septembra 1979. godine, zajedno sa gradom Kotorom, nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.