Riječi su teže, opasnije od činjenja

Dvojica. Jedan je govorio jedno. Drugi govorio sasvim suprotno od prvoga. Prije ili poslije govora, i jedan i drugi su savršeni složeni organizmi. Nisu činili ništa drugo do govorili. Ako su to govorili javno, onda taj govor dopire do velikog broja ljudi. Ima odjeke. Jedan će odjeknuti jače, drugi možda slabije. Jeku će upiti u svoje umove drugi ljudi, svoja razmišljanja i ponašanja korigirati u skladu s onim što su čuli, a rezonira s onim što su razvili kao svoj zdrav razum ili s onim čim su prekrili svoj zdrav razum u zamjenu za koristi.

Riječi su teže, opasnije od činjenja. Prethode činu. Prethode gibanjima masa.

Kao što vjetar zaleluja prvi red stabljika žita, a one prenesu svoje njihanje s vjetrom na sljedeći red, tako se događa i s pokretima masa ljudi. Riječi izgovorene s pozicije autoriteta, medijski posredovane prema svima su taj vjetar. Impuls. Usmjeravanje.

Ako su Riječi u svojoj suštini slovima zaogrnuta istina, a stabljike koje nose klas počivaju na zdravom razumu, Riječi će služiti usmjeravanju ispravnog ponašanja, reagiranja u skladu s opasnostima iz okoliša, pravovremeno.

Ako su u pitanju one druge riječi, sve što dođe kao njihova posljedica, zato što su u svojoj biti manipulacija, bit će na štetu mnogih, na korist rijetkih.

Možemo prezirati manipulatore, proglasiti ih krivima, osuđivati, što je dobra reakcija, dođe li kao rezultat prirodnog distanciranja većine od manipulatora. Uistinu, oni ne čine nikakvo zlo samo po sebi. Tek su pokušaj parazitiranja pojedinaca na organizmu većine. Pokušaj se ne računa. Računa se uspjeh. Zli ljudi povlače puno ispravnih poteza, organizacijskih i svakih drugih, koji su nužni za uspjeh njihovog projekta koji je odraz njihovog zločinačkog uma.

Prava odgovornost za uspjeh Zla (pod ovo možemo staviti sve manipulatorske, parazitske namjere raznih psihopata, udruženih kartela, organizacija) jest na onima do kojih dopire jeka riječi. Na drugim ljudima. Znak inteligencije i zrelosti čovjeka jest njegovo ponašanje u skladu sa zdravim razumom, uz korištenje prava i sloboda ograničenih pravima i slobodama drugih.

Slijeđenjem autoriteta, slavljenjem velikog (ili malog) vođe, odrasli stavljaju svoju sudbinu u ruke drugoga, u potpunosti oviseći o određenosti vođe prema dobru ili zlu. Tako čine nezreli, neodrasla djeca (ma koliko godina imali, godine same po sebi ne određuju zrelosti).

Naš oslonac u životu bi trebali biti samopouzdanje i vlastiti zdrav razum.

Očito je da će onda upravo to biti meta psihopata – uništiti samopouzdanje i u sustav (vladanja, izbora, ekonomije) ugurati mehanizme koji će imati potencijal za upliv u zdrav razum većine.

Svi ti mehanizmi su odavno razvijeni, njihovom utjecaju mogu odoljeti samo oni koji se ne odriču vlastitog zdravog razuma, koji su sebe izgradili i točku oslonca pronašli u samima sebi.

Većina će ipak reagirati kao klasje u petom, petnaestom redu – zanjihat će se zato što se njišu drugi. Ne žele biti različiti od drugih, ne žele odbacivanje od većine, ne žele stršiti. Kud svi Turci, tud i … Kud Ivo, tud i ja!

Shvatit će mnogi kako im sustav nudi zaštitu, napredovanje, materijalne povlastice, lažno uvjerenje da su bolji od drugih, samo ako slušaju.

Sedam smrtnih grijeha – lijenost, zavist, škrtost, oholost, neumjerenost u jelu i piću, bludnost i srditost su takvi stoga što su ishodišta svih drugih grijeha, a po svom sadržaju oponašaju nekakav oblik sreće ili se prema sreći odnose parazitski. Umrijet ćemo svakako, s grijesima ili bez njih (ta činjenica ne umanjuje veličinu ispravnog življenja), način na koji živimo ipak će biti uvelike određen nespomenutim, osmim grijehom – grijehom posluha.

Zlo ne mora raditi ništa, dovoljno mu je uvjeriti dobre ljude da čine zlo, sve će učiniti ljudi sami. „Više zla u dvadesetom stoljeću počinili su bezlični birokrati, nego tiranski diktatori.“

Veliki vođa, stranka, partija, sustav – oni naređuju, ljudi slušaju. Ne čine ništa loše, samo poštuju zakone, poštuju naredbe, pravila, mjere, preporuke pa ovisno o vrsti naredbe i tipu službe jedni po naredbi prebijaju po ulicama druge, jedni ne puštaju u bolnice potrebite pomoći zato što nemaju masku, nemaju dovoljno nisku temperaturu ili što drugo.

Spomenusmo na početku dva savršena organizma i snagu riječi. Skoro su savršene tehnički i platforme na kojima počivaju portali. Jedni svoje platforme stavljaju u službu manipuliranja, drugi u službu istine, ma kakva bila. Činjenica da smo na ovom portalu govori o tomu koju smo stranu izabrali.

Preporuka za čitanje: Natalija Princi-Duhović – Osmi grijeh Posluh