Uoči razgovora s američkom stranom o pitanju Donbasa, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je naveo jasne stavove Rusije o ukrajinskoj krizi.
U stvari, Moskva nudi Zapadu da “zatvoriti ukrajinski projekt” i povuče se iz područja koje Rusija povijesno smatra svojom zonom utjecaja. Teško je ne primijetiti tradicionalnu strategiju Kremlja, koji je spreman čekati i vratiti se razgovoru nekoliko godina kasnije.
Za rusku televiziju je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov dao niz značajnih izjava o širokom spektru pitanja vanjske politike. Među ključnima su bile one koje se tiču ukrajinsko krize.
Kao što je poznato, borbe u Donbasu se i dalje vode i situacija je vrlo teška. Službenu retoriku Moskve o tom pitanju karakterizira povišena razina krutosti, a ponekad i vrlo dvosmislena ironija. Dovoljno je podsjetiti na nedavni komentar tajnika ruskog predsjednika kako Kremlj ne sudjeluje u “opskrbi municijom” lokalnih milicija, ali se nada da će “borci imati dovoljno municije da odgovore na agresivne akcije vojske Ukrajine”.
Ključne točke u izjavama ruskog ministra vanjskih poslova su sljedeće:
Prvo, nametanje pune odgovornosti ukrajinskoj strani za trenutno pogoršanje situacije i eskalaciju nasilja u Donbasu. Istovremeno je naglasio da u velikoj mjeri eskalaciju izazivaju dragovoljačke bojne, koji u stvari i nisu dio oružanih snaga Ukrajine.
Drugo, ne samo da nije zauzeo prezriv stav prema vlastima u Kijevu, nego je Lavrov apelirao na savjest svog ukrajinskog kolege Pavela Klimkina i drugih predstavnika vlasti Ukrajine.
Treće, nije optužio Zapad za ono što se događa u Donbasu. Konkretno, ministar vanjskih poslova je istaknuo objektivnost i nepristranost misije OESS-a, koja više ne može “nadzirati” ukrajinsku vojske u dragovoljačke bojne.
U stvari, Kremlj konstantno baca sjeme razdora između Kijeva i nekih snaga na Zapadu, pokazujući im apsolutno beznađe njihovog projekta, što je rezultiralo činjenicom da danas mnogi traže razumnije rješenje u ovoj situaciji i kako “časno napustiti igru”.
Četvrto, vraćajući se na ideju decentralizacije Ukrajine kao metodu rješavanja situacije, Lavrov se, govoreći o tome, žalio da se ne provodi Sporazum iz Minska, koji uključuje davanje široke autonomije Narodnim Republikama, a to su prijedlozi koje su podržani i od strane zapadnih zemalja.
U isto vrijeme je Lavrov istaknuo da, iako su kontakti s novom američkom administracijom već počeli, službenici State Departmenta s kojima će biti moguće razmotriti situaciju u Ukrajini još nisu imenovani.
Naime, ruski ministar vanjskih poslova je u svojim izjavama naveo ruski stav oko budućeg rada s Washingtonom o ukrajinskom pitanju, a razgovore će o Donbasu uskoro voditi s novim šefom State Departmenta, Rexom Tillersonom.
Dakle, njegove bi se izjave mogle svesti na nekoliko osnovnih točaka.
Prvo, Ukrajina je zona ruskog utjecaja, a svi ostali su pozvani da napuste projekt koji nije dao rezultate u posljednjih nekoliko godina. Za Lavrova je ovo glup projekt, koji njegovim stratezima izvlači novac i resurse, a ne donosi im nikakvu korist. U tom slučaju, Moskva je spremna “oprostiti i zaboraviti” sve probleme koji su ovom prilikom nastali.
Drugo, Moskva će o ukrajinskom problemu odlučiti kako smatra da je najbolje. Alat će biti decentralizacija zemlje, što bi na kraju dovelo ili do raspada Ukrajine ili obnove države na novim principima, koji odgovaraju Rusiji.
Treće, ako Zapad, uključujući SAD, ne budu spremni prihvatiti ruski prijedlog, Moskva je spremna čekati još nekoliko godina, sve dok netko u ovoj utrci “ne stane na vlastite grablje”. Treba li podsjetiti da je na potpuno transparentan i prilično sarkastičan način Lavrov govorio i u proljeće 2014. Tri godine od sukoba i raznih provokacija, na kraju se vratio u isti.
Moskva je na stolu otvorila svoje karte. Sada je na redu Washington.
31 komentar
Moskva je cijelo vrijeme i igrala otvorenim kartama dok je zapad blefirao. Ni jedna NATO država nije bila spremna ući u otvoreni rat s Rusijom za Ukrajinu a Rusija je jasno pokazala da neće prihvatiti rezultate puča u Kijevu kao svršen čin. Stoga je organizirala otcjepljenje Krima zbog njegove strateške važnosti i podršku Dombasu kako bi se mogao vojno suprotstavit Kijevu. U slučaju potrebe vojne zaštite Dombasa pripremljene su neophodne zakonske podloge za puno angažiranje ruske vojske i stvarno je bilo jasno i slijepcu da Kremlj nema namjeru odstupiti. Zapad i dalje blefira, ove sankcije nisu efikasne jer u jednakoj mjeri pogađaju i EU ekonomiju, zveckanje oružjem na ruskoj granici i pokretanje propagandne mašinerije u medijima samo su politička poza. Niko u evropskim državama nije toliko blesav da pokrene agresivni rat protiv države s takvim nuklearnim potencijalom kakav ima Rusija. Putin je javno rekao komentirajući vojni paritet s zapadom: Oni imaju više opreme i vojnika ali Rusija je jača od svakog agresora – i tu se uistinu nema šta dodat…
ARKAJ, neozbiljno gledaš, donekle. Nije Rusija pokrenula otcjepljenje Krima. Da si nešto pročitao o tome iz povijesti, onda bi znao da je prilikom stvaranja SSSR-a 1922/23/24 godine,i kasnije fragmentacije SSSR-a na savezne republike, tj.države, postojala ideja, prijedlog, da se Krim izdvoji iz RSFSR i dobije status savezne republike, tj.sovjetske države. Jasno, nije bilo ništa od toga.
Kada se razdružio SSSR 25.12.1991., na Krimu su pune tri godine (1992-1995) bili neredi, nezadovoljstvo što su ostali dio sada nezavisne Ukrajine. Bilo je raznih prijedloga, a jedan od njih je bio da Krim postane samostalna država, neovisna od Rusije i Ukrajine, da bude neutralna i denuklearizirana i zona mira i stabilnosti u tom strateški izuzetno važnom dijelu Evrope, Euroazije, Crnog mora.
Ništa od toga, dobili su status autonomne republike i status da i ukrajinski i ruski budu službeni jezici.
Da nije bilo prevrata u Kijevu 2014 god., i svega što je došlo s tim događajem, sasvim sigurno da bi Krim i dalje bio dio Ukrajine. Ali nakon svega što se dogodilo 2014, naprosto većinsko raspoloženje na Krimu je bilo takvo da pobjegnu iz takve siutuacije u Ukrajini. Plus svega bio je skoro gotov čin da će NATO dobiti vojne baze po Krimu. Zar misliš da bi narod prema tome bio miran? Ne bi, sigurno bi izbio rat. Bilo bi krvi do koljena. I tako nakon referenduma na Krimu, ne samo da se poluotok odvojio od Ukrajine, već je ušao u sastav Rusije. Ne zaboravimo, da Rusija nikada od osamostaljenja od SSSR-a 1991 / 92 god., nije postavljala pitanje povratka Krima…do spomenutih događaja.
Tvoje priče o ratu NATO-a i Rusije su smiješne. Kome normalnome se ratuje? Znaš li koliko ukupno države čalnice NATO pakta imaju stanovnika, a koliko Rusija? O ekonomskoj moći ne treba ni raspravljati, jer koliko znam NATO ima oko 800 milijuna stanovn., Rusija nekih 147 milijuna.
Nuklerani rat nikome ne pada na pamet, jer tvoje priče o nukl.potencijalu Rusije padaju u vodu ako znamo da je nukl.potencijal SAD-a sličan, i plus nuklearne sile V.Britanija i Francuska. Nuklearni rat nikome ne pada na pamet, jer nema tu pobjednika i civilizacija bi se vratila nazad. Ne znam koliko nazad, ali nazad. Možda bi južna hemisfera Zemlje bila pošteđenija, ali daj molim te….koji rat nuklesima!
@Zlatan, u mnogome naša mišljenja se podudaraju samo mi se čini da neke situacije idealiziraš. Kao prvo ekipa koja je preuzela komande u Kremlju nakon Putinova ustoličenja naprosto radi jako malo grešaka a to nije moguće bez planiranja i predviđanja. Ukrajina je bila nestabilna i prije Majdana a neko vrijeme je za predsjednika imala američku lutku veću od Kokošinde. To je dovelo i do problema s stacioniranjem ruske crnomorske flote u Sevastopolju koji su se riješili tek promjenom ukrajinske vlade koja je bila naklonjenija rusiji pa je potpisan novi ugovor. Zar misliš da u takvim okolnostima ozbiljna država poput rusije ne bi razmišljala šta joj je činiti ako se političke prilike opet pokvare? Događaji na Krimu nisu bili spontani nego dobro organizirani a to je bilo moguće samo uz postojanje plana i pripremljene strukture a to je zasluga ruskih službi i jedinica koje su vrhunski odradile postavljene zadatke. Bez podrške stanovnika ovo bi bilo neizvodivo ali bez organizacije koju je pripremila rusija po Krimu bi se ratovalo kao i u Dombasu. Amerikanci su pripremili Majdanski puč i njegov uspjeh je bio okidač za rusku operaciju Krim. Kao što vidiš naše viđenje je skoro identično pa ne vidim u čemu je tvoje viđenje ozbiljnije od moga.
U drugom dijelu svog komentara, o nuklearnom ratu rusije i zapada, opet diskutiraš sam sa sobom jer potvrđuješ drugim riječima ono isto što sam i ja napisao. Konvencionalni rat protiv rusije bio bi skopčan s velikim gubicima na obje strane i ako bi Moskva i Petrograd opet bili u dometu neprijateljskih topova ko to može garantirat da se neće upotrebiti i nuklearke? I koja bi svrha bila osvojit Moskvu i Petrograd ako će Washington, London, Pariz, Berlin ali možda i Zagreb, bit samo gomila radioaktivnih i zadimljenih ruševina?
@zlatane koliko pročitah ti ideš drumom a @arkaj šumom do istog mjesta… Sve ostalo ste obojica napisali samo @arkaj neke stvari brka, vjerujem da u njegovim udžbenicima povijesti nisu napisane neke stvari kao u naše vrijeme
Da
Za sada je Rusija u dobroj poziciji ali ako Amerika bude želela zaoštravanja ponudiće Ukrajini članstvo u NATO što je samo pitanje želje jer oni određuju pravila a što Rusija ne može dozvoliti iako nema pravne osnove za protest (osim “dogovora” o neširenju NATO-a)… Dakle, Rusija je stalno u defanzivi (čak i u Ukrajini i Siriji jer samo rešava probleme koje je Zapad “instalitao”) dok Amerika ima gotovo neograničen arsenal provokacija – opasna situacija koja samo čeka mračan momenat.
Po statutu NATO-a ne primaju se države s neriješenim teritorijalnim pitanjima. Ulazak Ukrajine u NATO je automatska objava rata Rusiji zbog Krima, a to Amerika neće napraviti. Ako bi netko u Americi i bio toliki luđak da to napravi, nema šanse da bi se sve članice NATO-a složile da ih se uvuće u rat s Rusijom. Takve budale bi eventualno mogle biti Kolinda koju se baš i ne pita o tome (odlučuje sabor) i ona kokoš litvanska Kolinda.
NATO je doneo SVOJ statut i može ga menjati po želji kao što ga može i tumačiti. Rumunija i Bugarska nisu mogle ući u EU ni u snovima zbog ekonomske zaostalosti, korupcije… ali su bile potrebne NATO-u. Da li je Amerika napala Srbiju bez odobrenja UN, da li je izigrala pravila kod svih ostalih “intervencija”? Nema svrhe pričati o zakonskim ograničenjima Amerike (za sada), sve se svodi na njihovu želju odnosno planove. Ali imaju vremenska ograničenja…
Da, Amerika je napala Srbiju (i ostale, ali Srbija je početak orgijanja) bez ikakvog međunarodnog legitimiteta jer je znala da neće snositi posljedice, ali objaviti rat današnjoj Rusiji… Mislim da si ipak malo prebrijao i da američku politiku ne vode potpuni debili.
Ja govorim o tome da ako hoće, ako im odgovara KONFRONTACIJA ne napad onda se neće obazirati na zakon. Inače, da do pravog napada i dođe pre bi gurnuli “saveznike” nego što bi i sami krenuli – Ukrajinci, Poljaci, Balti… ima toga za bacanje.
SHUMADINAC, a je li? Rumunjska i Bugarska kažeš nisu mogle ući u EU zbog svoje zaostalosti. Kao da su to neke afričke vukojebine, daj molim te. Ništa “napredniji” nije bio ni Portugal, kada je postajao član te evropske obitelji država i vlada.
Eto , iz jedne Bugarske došlo je u tada još postojeću SFRJ osamdesetih i ranije, dosta kazališnih umjetnika iz Bugarske i Rumunjske. Operni pjevači, glazbenici, dugo je vremena u splitskome teatru prva violina bio Panajot Pankov (Bugarin), zatim baletski plesači. U splitskome teatru već dugo plešu dva brata blizanca Rumunji.
Kako i ne bi, kada je npr.Bugarska pravi rasadnik odličnih opernih pjevača. Dovoljan dokaz da to nije neka zaostala pripizdina kako umišljaš. I da, nisu ništa zaostalije, ali niti naprednije od Srbije. Pojam nečije vrijednosti je jako osjetljiva stvar.
To poglavlje je vjerovatno najlakše za zatvoriti i teško da iko ne ispunjava uvjete. Puno teže je ispuniti ekonomske i pravne uvjete koje se postavljaju kandidatima. Shumadinac je sigurno na to mislio a i ja vjerujem da su ugurane u EU iz političkih razloga. Možda griješim ali sad je ionako svejedno.
@ zlatan – zbog svoje zaostalosti ne u onome o čemu ti pišeš, tu zaista nisu zaostali, već u zaostalosti u svim onim parametrima koji se zemljama-kandidatima nameću kao obavezni prije pristupa, počev od EU demokratskih standarda, ljudskih prava, vladavine prava i sl. pa do finansijskih, ekonomskih i privrednih. U tome jesu bili debelo zaostali, ništa nisu bili bolji od recimo Hrvatske, nisu zadovoljile te standarde a ipak su primljeni, pet godina prije nje u NATO (2004.) i pet godina prije nje u EU (2007.) jasno je i zbog čega.
@Majkl… kako je onda Hrvatska primljena u NATO a ima neriješena teritorijalna pitanja sa svim susjedima… a i prije Hrvatske je primljena Slovenija koja ima neriješena teritorijalna pitanja s Hrvatskom… tako da ti ta konstatacija ne stoji… Sa svime ostalim se slažem
U stvari, Moskva nudi Zapadu ………a ne NATO paklu?
Nato pakt ima svoju zastavu, vojsku, centralu i predsjednika a ne zapad.
@ shumadinac
@ Majkl Đordan
Ti “medjunarodni zakoni” o sirenju NATO pakta, tko ima pravo uci i tko nema, vrijedi samo ako je Rusija na koljenima.
Rusija sad vise nije na koljenima i zakoni se mijenjaju.
Jedno su americki “zakoni” gledu toga a drugi su ruski.
Ako Ukrajina ili Finska ili bilo koja zemlja uz rusku granicu zeli uci u NATO pakt, Rusija ce to tretirati kao da joj je ta doticna zemlja objavila rat.
Aj, da sad vidimo ciji zakon vise drzi vodu, to jest, ciji zakon ce prevladati.
Amerikanci znaju vrlo dobro gdje je njihova “crta”, npr. Rusi nesmu doniti nuklearno oruzje na Kubu.
Rusi imaju svoju “crtu” Amerikanci nesmu uvuci u NATO pakt nikoju zemlju koja je uz rusku granicu.
Ako zele uvuci u NATO pakt Liberiju ili Meksiko, to Rusiju nije briga.
Rusi i Amerikanci imaju neku svoju “crtu” koja je takoreci svetinja i za koju je opravdano izazvati treci nuklearni rat.
Obo dvoje to znaju, narod, obicni puk to ne zna.
Obo dvoje su naucili to postivati.
@Pen… ne stoji ti tvrdnja da: “…Amerikanci nesmu uvuci u NATO pakt nikoju zemlju koja je uz rusku granicu…” … Zar Litva, Latvija, Estonija i Poljska nisu uz Rusku granicu a ušle su u NATO… ili one nisu uzz rusku granicu?… ne kužim
Ako turci mogu podupirati proturske snage u Siriji onda mogu i Rusi podupirati proruske snage u Ukrajini 🙂
Ako su mogli USA & Inc. podupirati anti ruske snage u Ukrajini mogu i Rusi podupirati pro ruske snage.
Vašington može da se slika.
Ako se Moskvi prohte može da bude za par sati u Kijevu.
Šta će onda Vašington? Može samo da slini. Kao i u Siriji.
NATO radi to što radi i radit će uvijek. Crvenu liniju neće niko preći ali vidimo da su je daleko pomakli zadnjih 20tak godina. Zakoni, pravila i pravo su za neke druge, ne i za SAD. Ne vidim način da Rusija spriječi ulazak Ukrajine u NATO osim da se promijeni stanje i svijest u samoj Ukrajini. U potpunom okruženju neprijateljskih država smanjit će se i druge mogućnosti Rusije da parira Zapadu i povlačit će se dok god može. Kad više ne bude mogla …… , ne znam.
Zašto Rusi ne skupe m.. i jednostavno okupiraju Ukrajinu i postave si je dakle po svojim pravilima ako to već toliko žele? Teško da će tu zapad išta moći. Kako misle natjerati Ukrajinu da se postati kako Ru želi bez neke odlučnije akcije?
Ukrajina je na ivici ekonomskog ponora i sama sebe ce urusiti iznutra.Kad se to desi,zapad nece priskociti u pomoc.Tuj je jedan od kljuceva za rjesenje ove situacije.
Krim je bitan , kakva ukrajina…Ovo s ukrajinom je bilo samo radi krima..Bespotrebno je naglabati.koliku stratesku vaznost krim ima za rusiju.. Oko toga se sve vrti..
Kako Amerika sluzi velikom kapitalu tj privatnicima a nato sluzi americi dakle nato je privatna firma za vojno ispunjavanje privatnickih zelja kada to nisu u stanju obicnim trgovinskim ratom…
Takodjer to je privatna firma zaduzena iskljucivo za otimanje prirodnih bogatstava napadnutih zemalja i stavljanje na raspolaganje americi koja sluzi privatnicima..
Tako jednostavno..
Ruska federacija ima najjaču diplomaciju na svijetu. Zato, u posljednje vrijeme, sve sukobe rješavaju u svoju korist. Bravo, Slavenska braćo.
Diplomacija je kao i igranje karata, potrebno je određeno znanje ali ako nemaš nijednog aduta znanje i vještina neće ti pomoći da dobiješ partiju…
Igra je već dugo ista,
SAD je svjestan da mora onemogućiti povezivanje Rusije i EU jer istog trenutka postaje drugorazredna sila.
SSSR su ekonomski uništili utrkom u naoružanju.
Sada to isto rade nastavljaju s Rusijom. Ukrajina tu ima vrlo važnu ulogu.
Glavna je strategija da se da se osnaže desne, neofašističke snage u europskim državama, posebno na “uspravnici” koju SAD naziva “sanitarni kordon” prema Rusiji. Imigranti su tu odigrali ulogu katalizatora.
Neofašističke snage su alat za militarizaciju graničnih zemalja EU prema Rusiji, jer se te zemlje tradicionalno boje Rusa i imaju loše povijesno iskustvo: Estonija, Letonija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Hrvatska, Rumunjska. Jedino Mađarsku i Srbiju još treba “dovesti na pravi put”.
Interesantno je da to isto rade u Ukrajini gdje su podigli snage koje su pomagali Hitleru u 2. svjetskom radu (Bandera). Neobično je gledati jednog Židova (Ihor Kolomoyskyi) koji osniva neonacistički Bataljon Azov, no to je sve dio iste priče.
Me nemoj, pišeš da su SSSR uništili utrkom u naoružanju? Pa ako je to istina, daj molim te, kako je Rusija naslijedila kao najveća ex sovjetska republika svo ono naoružanje, svemirski program, industriju itd…
SSSR se sam razdružio neovisno o nekim drugim činiteljima. Jer svaki sovjetski Ustav, bilo ih je ukupno tri (1924,1936, 1977) garantirao je, da svaka sovjetska republika ima pravo na samoopredijeljenje, uključujući pravo na otcjepljenje. Kada su se stvorli povijesni uvjeti za to, sovjetska federacija se jednostavno mirno razdružila. I to samo zato jer je suverenitet sa savezne države, prešao na republike. glavni inicijator toga bila je baš Ruska SFSR, pa tek onda Ukrajinska SSR itd, itd.
Zanimljivo, ali vrh SSSR-a obećao je trima baltičkim republikam punu nezavisnost, ali je “raspad” SSSR-a sve ubrzao.
Valjda znaš da su se o tome mirnome razdruživanju dogovorili tadašnji lideri Rusije (Jeljcin), Ukrajine (Kravčuk) i Bjelorusije (Cehanovič). Kasnije im se pridružio u razdruživanju i tadašnji i sadašnji lider Kazahstana (Nazarbajev). I tako lijepo, dana 25.12.1991., SSSR je mirno nestao, nikakva trka u naoružanju nema veze s tim, to su laži zapadnih propagandista i lažova.
Slažem se da su te činjenice doprinijele da se raspad desio mirno. Ali svi, pa i ruski ekonomisti tvrde da planska privreda SSSRa u srazu s tržišnim gospodarstvom Zapada nije mogla držati korak, a visoki vojni troškovi su tu odigrali veliku ulogu.
Danas se situacija bitno promijenila u svjetskom gospodarstvu. Zapadne nacionalne ekonomije postale su dužničko roblje privatnog kapitala. Pogledajte koje zemlje imaju najveći dug! S druge strane, bivša socijalistička gospodarstva Kine i Rusije, pod čvrstom rukom partije Kine odnosno Putina bilježe izvrsne rezultate, uz istovremeno snaženje države ekonomski i kao entiteta, gomilaju rezerve i zlato. Rusija je, i pored sankcija, digla poljoprivredu na mjesto najvećeg izvoznika!
Sada su zapadne demokracije, u čvrstom zagrljaju korporacija, super bogatih pojedinaca i neformalnih centara moći koja upravljaju iz sjene, prisiljene forsirati rat, tenzije i sukobe jer jedino na taj način mogu ostvariti ekstraprofite potrebne za funkcioniranje.
Rješenje je tu, pred njima, i svjestan ga je Trump, no elita ga vrlo teško može prihvatiti: suradnja i povezivanje s Rusijom. Jedino takva grupacija, SAD, EU i Rusija se mogu suprotstaviti Kini i drugim istočnim tigrovima. Alternativa je ovo što gledamo sada, a to je siguran put u ratni sukob na području Europe, 3. svjetski rat u zadnjih 100 godina. Ako bi bilo preživjelih, dobitnici su opet – Kinezi.