Rast američkog duga podriva učinkovitost vanjske politike Washingtona

Američki javni dug - ukupni dug Amerike
19 komentara

Govoreći o nacionalnim interesima zemlje u Washingtonu, krajem srpnja ove godine je američki ministar obrane James Mattis naveo trenutnu strategiju američke vanjske politike koja se treba temeljiti na oživljavanju vojne moći konkurentskih sila.

Mattis je također upozorio da se SAD mogu suočiti s unutarnjom opasnosti, ističući kako je kako rast javnog duga je jedan od oblika “međugeneracijske krađe” s kojom se treba boriti.

Solventnost Sjedinjenih Država i ravnoteža između obveza i moći uvijek su bila tema rasprava o vanjskoj politici.

U svojoj knjizi “Američka vanjska politika – Štit Republike”, pisac i novinar Walter Lippmann je 1943. napisao “kako politika koja ne vodi računa o ravnoteži fiskalne politike, unutarnjih i vanjskih troškova i prihoda, koja ne drži do ravnoteže troškova prilikom vođenju ratova ne može dovesti do razvoja punopravne politike”.

Američki sociolog i politolog Samuel Huntington je 1987. istaknuo da su Sjedinjene Države u inozemstvu preuzele obveze koje nisu spremne platiti kod kuće. Ali ova su upozorenja uvelike zanemarena od strane američkih administracija.

Umjesto toga, nakon završetka predsjedanja Billa Clintona, kada su SAD bilježile proračunski višak, razina duga je stalno rasla. Za vrijeme administracije Georgea W. Busha dug se povećao na 10 600 milijardi dolara, a pod Obamom na 19 000 milijardi dolara.

Unatoč činjenici da je Donald Trump 2017. obećao da će “likvidirati dug u osam godina”, do kraja njegovog prvog mandata dug će premašiti 21 000 milijardi dolara, a 2017. je iznosio 106% BDP-a.

Nedavno su analitičari Goldman Sachsa izjavili kako financijska budućnost Sjedinjenih Država “nije baš dobra” i predvidjeli da će dug i dalje rasti, najmanje do 2028. godine.

Ako su obvezna društvena potrošnja i nenaplaćeni poreza glavni uzrok američke dužničke krize, sudjelovanje u vojnim kampanjama u inozemstvu dovodi do dodatnog povećanja nacionalnog deficita, što se rijetko javno priznaje.

U fascinantnoj novoj knjizi Oporezivanje ratova (Taxing Wars) Sarah Kreps podsjeća da se od 1945. godine dogodio temeljni pomak. Sjedinjene Države nisu nametale ratne poreze i za financiranje stranih vojnih kampanja, uključujući i rat u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu, oslanjale su se isključivo na zaduživanje.

Sarah Kreps pojašnjava kako financiranje deficita omogućava političkim čelnicima da promiču utopiju o “ograničenim sukobima” i uvjeravaju ljude da nisu oni ti koji se financijski žrtvuju za ratove u zemljama koje i ne poznaju.

Američki javni dug - ukupni dug Amerike

FOTO – Rast američkog duga izražen u postocima u odnosu na BDP

Od 1945. su Sjedinjene Države stalno bile uključene u “vidljive i nevidljive” ratove. Uvijek su podlegle iskušenju da bez pompe provedu male, munjevite vojne kampanje, a američki dužnosnici su izbjegavali kontrolu društva i tako je uništena američka demokracija.

Prvog i Drugi svjetski rat su za Ameriku bili sukobi koji nisu uzrokovali oštru antipatiju stanovništva zbog vojne potrošnje. Međutim, troškove i obveze vezane uz ulazak u vojni sukob u Europi su prisilili i Woodrowa Wilsona i Franklina Roosevelta da nekoliko godina pokušavaju objasniti ljudima potrebu za intervencijom. Oba predsjednika su nastojala, koliko je to moguće, pratiti model “naplate nakon pobjede”.

1914. godine, dakle, tri godine prije nego što je Amerika ušla u Prvi svjetski rat, Wilson je najavio da su potrebni novi porezi za financiranje obrambenih programa.

“Posuditi novac je kratkovidno financiranje. Moramo platiti što trebamo i industrija ove generacije mora platiti račune”, rekao je Wilson.

Tijekom Drugog svjetskog rata je došlo do oštrog povećanja poreza. Godine 1941. je maksimalna granična stopa poreza na dohodak iznosila je 78%. Nakon japanskog napada na Pearl Harbor je Kongres podigao porez na dobit 90% i na neto prihod uveo višak od 5% “pobjedničkog poreza”. Općenito, oporeziva osnovica se od 1940. do 1945. godine povećala za 1000%.

Nakon 1945. su Sjedinjene Države sudjelovale u novim ratovima, ali su bili manje skupi od Drugog svjetskog rata. No, problem je u tome ograničeni ratovi nisu bili nimalo popularni. Bilo da govorimo o Korejskom ratu i Vijetnamskom ratu, javnost nije bila zainteresirana za rezanje novog sustava socijalne sigurnosti ili povećanje poreza kako bi plaćali ratove u inozemstvu.

U siječnju 1951. godine se 66% Amerikanaca izjasnilo da američke trupe trebaju napustiti Koreju. Tijekom rata u Vijetnamu predsjednik Lyndon Johnson nikada nije koristio termin “ratni porez” i bilo kakvo povećanje je nazivao “nadoplatom”.

Odbijanje američkih poreznih obveznika da plaćaju rat u Vijetnamu je 1970. dovelo do visoke inflacije, koju je FED zaustavio uvođenjem drakonskih kamatnih stopa, što je dovelo do teške recesije u 1981. i 1982.

Nakon napada 11. rujna su Sjedinjene Države također su odbile platiti avans za ograničene ratove. Umjesto pozivanja na financijske žrtve i uvođenje ratnog poreza, George Bush je od Amerikanaca zatražio da troše više. Zatim je na vlast došao predsjednik Obama, koji je govorio o malim vojnim troškovima u Afganistanu.

Međutim, američke financijske obveze uopće nisu bile male. Studija Kongresnog ureda za proračun, objavljena u listopadu prošle godine,  kaže da je rat u Iraku i Afganistanu američku državu koštao 2 400 milijardi dolara.

Nemoguće je zanemariti nesrazmjer između obveza i korištenja sile na neodređeno vrijeme. Ako se ne pronađe ravnoteža, Sjedinjene Države će se neminovno suočiti ne samo s financijskim, nego i vanjskopolitičkim rizicima na koje je Walter Lippmann upozorio sredinom prošlog stoljeća.

 

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Alen
Gost
Alen

Dugovi se planiraju ,pa je neko mudar planski zaduzio usa dugom koji ne mogu vratiti.. Slicna stvar se desila s UK sekund prije pax americane.. Ratovi financirani dugom su uvjek efektivan nacin unistavanja imperija..Znaju to rotsildovi jako dobro..

Tupko Glupko
Gost
Tupko Glupko

SAD ne može vratiti dugove, najzaduženija su zemlja svijeta, dug im je preko 100% BDP-a.
Najpoznatije bonitetne agencije (naravno, američke) su im davale maksimalni kreditni rejting – npr. S&P im je davao maksimalni AAA kreditni rejting do 2011. kada su ga spustile tek stupanj niže, na AA+.
Realno, rejting bi im danas sa ovakvom politikom koju vode trebao biti 12 stupnjeva niže, na B+.
Sada kada dolar prestaje biti rezervna svjetska valuta, kada se SAD-u obijaju o glavu njihove sankcije/carine najvećim gospodarskim protivnicima, uskoro će i kapital početi bježati od tamo ako ovako nastave.
Trećina američkog budžeta je vezana uz vojsku, ali oni ništa ne rade da smanje taj udio, i dalje izigravajući svjetskog policajca.
A dug zbog toga i dalje neumoljivo raste.
Sa druge strane, od tih 20.000 milijardi američkog duga, Kina posjeduje 1.200 milijardi u američkim obveznicama koje je kupovala temeljem velikog suficita u poslovanju sa SAD-om.
Pokazuje se iz današnje perspektive kao glup potez, jer Kini zbog toga nije u interesu nagli pad vrijednosti dolara, jer gubi novce, tržište i radna mjesta.
Zbog tog razloga Trump pokušava masovno cariniti kinesku robu, računajući da će time otvarati radna mjesta u SAD-u, temeljem zatvaranja istih u Kiini.
Sigurno je očekivao da Kinezi odgovoriti protucarinama, što će u konačnici dovesti do smanjenja potražnje za kineskom robom u SAD-u, a sa druge strane podići ekonomski druge azijske tigrove (Singapur, Malezija, Južna Koreja itd.) koji će preuzeti to tržište, ako se Trump ne sjeti i njima dati carine.
Tako da ne vidim smisao u Trumpovim carinama Kini, ako ih ne nametne svima.
A već radi na tome – Rusija, Turska, Iran, uskoro EU.
Koji razlog će izmisliti da i azijskim tigrovima da sankcije, vidjet ćemo.

Mićo
Gost
Mićo

Hrabrost je potrebna da se kaze, kako rukovodstvo, trenutno najuspjesnije ekonomije svijeta, pravi glupe greske.
Meni bi bas bilo interesantno, da mi neko objasni, iz kojeg fonda Kina subvencira izvoz visokotehnoloske robe i tako na mjesto zapadne industrije, postavlja svoju.

Crodaemon
Gost
Crodaemon

Umjetnim odrzavanjem slabe valute gusi domace trziste/potrosnju na racun izvoza

Tupko Glupko
Gost
Tupko Glupko

Mićo, da Kinezi daju sada sve američke obveznice na prodaju, dolar slabi, panika na svjetskim burzama, moguća nova svjetska kriza efektom domina.
Sjetimo se kako je krenula ona iz 2008. iz jedne manje banke.
Isto tako bi time Kinezi uništili sami sebi radna mjesta, zatvarajući ogromno američko tržište za jako dugo vremena. Možeš misliti kakvo bi bilo demoniziranje Kine u američkim medijima.
Ako Kinezi za te obveznce traže imovinu u SAD-u (tvornice, zemlju itd.), možeš misliti kako bi to završilo – Ameri im ne bi dali ništa, bez obzira što se diče kako je privatno vlasništvo kod njih nepovredivo.
Na to igra Trump sa ovim carinama Kini.

Tako da je jedini način da se Kinezi malo po malo rješavaju američkih obveznica. A to nije nešto što možeš sakriti.
Rusija je puno manja od Kine, ima puno manji izvoz u SAD, ima puno manje američkih obveznica i imala je dobar razlog da ih se riješi bez previše pitanja zbog nametnutih sankcija.

cool
Gost
cool

To će biti uzrok i razlog raspada države u 4 države.

Ivo
Gost
Ivo

Očekuje se alerik soa, da objasni kako je to sve odlično. Liberalizam je nepogrešiv i savršen,samo mi to još ne kontamo. Jel tako soa?

Klump
Gost
Klump

Murica če uvesti martial plan sve fizično zlato i žlahtne kovine zaplenit,zato je puno Fema kampova-zatvora za ljude koji če skrivat zlato..

Valter
Gost
Valter

Povijest se ponavlja …. to su već učinili 1933 zar ne ?

Mercury
Gost
Mercury

Američki dug je ipak puno kompleksnija stvar nego što to ovaj članak da naslutiti. Ovako se standardno priča o dugu neke države, ali kod Amera je to puno složenije. Ipak, članak ne može imati 10 stranica, ali možda je trebalo dodati perspektivu poluge koju im taj dug omogućava što nije primjenjivo na druge države. Pimjerice “China owned $1.184 trillion and Japan owned $1.061 trillion.” Japan je vazal, ali Kini ovo može jako smetati u određenim situacijama.
Druga interesantna stvar je “The share of debt owned by foreigners fell in that time period, to 44 percent from 56 percent, primarily because the U.S. Federal Reserve was buying so much itself.” (2008-2017).
Ima tu još zanimljivih stvari, ali koga interesira, bolje da sam istraži temu.

tedi
Gost
tedi

Pa naravno da americki dug podriva njihovu vanjsku politiku.
Budala vidi da su tamo na vlasti lopovi, secikese,korupcija potpuno involvirana u sve korporcije,od vojnih,,poljoprivrede,kemijskih farmakoloskih,pa sve redom,nema niti jedne grane gde politicari nisu uvezani svi redom,jedne i druge stranke.Demokracija kod njih prelila se kod nas.Kako god vidimo politicare u nasim vukojebinama,sa crnim kesama i kofercetima punim miluna deviza tako je i kog njih.Sve lopov do lopova svijetskih razmijera,pa kod kuce im nista ne vjerujemo,ali nista ni nemozemo,osim vikati da su lopovi,vojsku i policiju placaju da ih stite i sta da radimo,osim da lajemo.I naravno kako da se tim banditima vijeruje u vanjskoj politici,pa sve sto dogovore na svijetskoj razini ne postuju,laz i smo laz i pljacka im je u krvi.

Tupko Glupko
Gost
Tupko Glupko

Tedi, vojsku i policiju plaćamo mi, ne oni.
Oni nisu tu da plaćaju, već da uzimaju.

tedi
Gost
tedi

tupkp,a sa cim mi njih placamo,kada nemamo nista.
Sta kaze Pernar,hoce raspodjelu novca,a ne stvaranje novca.
E sada da ti ne prepricavm ,pogledajte video koji govori sta je na djelu a ne sta ce biti….
https://www.youtube.com/watch?v=m_MC3EGXWiQ

Goki
Gost
Goki

Ucinkovitost.?! Kakva je to rijec i sta znaci… Prisam srpski, francuski i ne lose engleski, ali ovu rijec ne razumim…

Neko ime
Gost
Neko ime

Efektivnost, djelotvornost, efikasnost…, koje dovodi do ocekivanog rezultata, ili koje se izvrsava na ispravan nacin…

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Efikasnost…

Crodaemon
Gost
Crodaemon

USA je duzan u $ a ne u €,£;¥, itd tako da njihov dug nije njihov problem vec nas 🙂

Tink
Gost
Tink

Cro, sustina u jednoj recenici, dok mogu ptebacivati sopstbeni dug na ostatak sveta do tad ce i kontrolisati isti.

Mercury
Gost
Mercury

Ako pod “naš” misliš na cijeli svijet uključujući i Amere onda da. Ameri su “too big to fail” za svjetsko gospodarstvo. Kada bi njihov dug počeo praviti probleme, svi bi se trgali da riješe taj problem. U protivnome svjetsko gospodarstvo bi doživjelo recesiju za koju bi 2008 bila samo komarac.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik