Uberizacija gospodarstva više nema budućnosti, tvrdi naš sugovornik iz Pariza. Koncept, koji ne poznaje granice za izvlačenje dobiti s jednog teritorija na drugi, je na izdisaju. Ne, to ne tvrde marksisti-proleteri, nego osobe koje su do jučer iskreno vjerovale u uberizaciju gospodarstva i tržišnu ekonomiju. Pošteni se posipaju pepelom, a oni malo manje se priklanjaju drugoj strani. Bez imalo stida i crvenila na licu.
Već na samom početku riječ Uber mi je bila poznata. Podsjećala me na riječi njemačke himne “über alles” (iznad svega), a čije note nisu njemačke, nego vjerojatno hrvatske iz skladbe “Jutro rano ja se stanem“. Austrijski skladatelj Joseph Haydn 1797. prilagodio ju je i skladio rođendansku pjesmu za cara Franju II, posljednjeg cara Svetog Rimskog Carstva.
Čudne moći ima taj tunel ispod Karavanki. Barbarsku skladbu pretvara u aristokratsku, samo u nekoliko kilometara. Slično je i našim narodima. Kod kuće su krezubi idioti, a kada “izrone” s druge strane Karavanki, postaju vrijedni i pošteni radnici. Ipak, vratimo se Überu.
Koncept Uber, već u svojim riječima teži dominaciji. Dakle, uberizacija je sinonim za dominaciju. Sviđalo se nekomu ili ne, radi se o činjenici. Iskreno, korištenje tehnologije za efikasniji prijevoz, doista je veliki napredak, kao što je proizvodnja i distribucija električne energije, internet, medicina…
Problem je nastao kada je određena grupa osoba osmislila kako će iz Kalifornije nesmetano upravljati i kontrolirati prodaju usluga i proizvoda cijelog svijeta. Dobit takvih aktivnosti je prikriveni svjetski porez na dodatnu vrijednost. Porez na ovu vrijednost se ne plaća tamo gdje je ona stvarno ostvarena, nego iznova u Kaliforniji.
Što se dogodilo s Uberom u Parizu?
“S vremena ne vrijeme koristim usluge Uberu u Parizu. Prvi dojam bio je fantastičan. Odlična cijena, ugodni automobili i efikasnost su me očarali. Što tražiti bolje? To je trajalo dosta vremena, do ove godine. Naručim hitno Uber da me odveze od centra Pariza do predgrađa. Cijena je 25 €, a na ekranu vidim da trebam sačekati 20 minuta do polaska. Odlično, neću zakasniti. Dok nešto čačkam po telefonu, usput pratim na karti vozača koji se vrti oko mene, ali nikako da skrene u moju ulicu. U jednom momentu, odlazi i više se ne javlja. Uber mi javlja da moram čekati dodatnih 40 minuta. Sastanak je propao, a ja se vraćam nervozan kući.
Tri mjeseca kasnije, iznova imam važan sastanak sa svojim bankarom. Točno u 15 sati. Naručim Uber koji dolazi za 12 minuta, a sada je 14:20. Cijena je 8 €. Automobil kojeg pratim polako stiže, ali samo par minuta prije dolaska, okreće se i iznova odlazi na drugu stranu. Ostavlja me. Vjerojatno mu je 8 € premalo. Možda ide po klijenta koji će platiti više? Pukao mi je film i s Ubera se prebacim na konkurenciju koja to odradi bez problema.
Tada sam shvatio što je uberizacija. Tko više plati, taj će biti poslužen, čak i kada imate novaca, ali ste na pogrešnom mjestu. Zamislite da imate zdravstveni problem? Možete tri puta umrijeti, osim ako umjesto lokalne bolnice, odaberete neku na drugoj strani Pariza i platite vožnju 100 €. Tada će Uber po vas doći u tri minute.”, završava ovu interesantnu priču moj poznanik.
Čini se da Uberu ide loše, otkako je Francuska zabranila rad vozačima bez svoje tvrtke. Vozači Ubera danas plaćaju poreze i doprinose jednako kao i drugi poduzetnici. Definitivno, trans-granične uberizirane aktivnosti nemaju šansu u jednom zdravom poslovnom okruženju, gdje su pravila igre jednaka za sve. Govorimo o pravilima igre, ali ne o ponudi. Identičnost ponude također vodi u ropstvo i agoniju. Svi moramo biti jednaki u našoj različitosti.
Ovo sa iberom alesom je samo početak, pričekajte 5G i desetine tisuća satelita iznad naših glava. Prikazuju kolonizaciju zemljana binarnim kodom kao napredak, moš si misliti.
Ali zivi amazonizacija. Prema firmi Amazon.
Najcesce zanimanje u USA je vozac. Ali ne u firmi 8 sati na dan, vec kao „freelanceri“. Zvuci bolje nego nadnicar na sat, zapravo na minute, bez ikakve sigurnosti.
Cekas voznje pored mobilnog. Moze biti voznja od 4 sata, a moze biti od 30 minuta. Taj koji pritiska prvi je dobija. Ako to je to jedina voznja tog dana, tough luck, dobijas placeno samo za to. Jedan momak kaze da taj koji se uzdaje samo u jedan posao u USA nije normalan.
Taj model efektivizacije je mokri san mnogima.
Ali i tamo tesko da ko uzima voznje posle 22.00.
Ja sam isto u početku bio protiv tog modela uberizacije. Medjutim prišli tjedan sam bio u Bukureštu. Relacija od aerodroma do grada je Uberom 5-6 €, a taxijem u kojem rade vrijedni i pošteni ljudi je 12 €. Uzeo sam i u gradu taksi, vozio me je okolo i naplatio 15 € za 2 km. Nije palio taksimetar.
Ovaj Uber je kao i McDonalds, znaš da je smeće, ali je usluga svugdje standardizirana.
Ima li netko postansku adresu glavnog ureda ili sjedista UBERA-a duzni su mi 17000 USA $ i izvrdavaju, stalno se prebacuju sa poslovnice na poslovnicu. Dakle treba mi postansku adresu pa da im posaljem ekipu za utjerivanje dugova, ovi aljbanci su nezgodni i nema duga koji nisu istjerali ali traze tocnu postasku adresu direkcije.