Andrej Saharov: Kako je “inženjer smrti” postao nobelovac i borac za ljudska prava

Andrej Saharov - Gorbačov

Služeno je u liberalnim zapadnim demokracijama Andrej Dmitrijevič Saharov, rođen 1921. u Moskvi, gdje je i umro 1989. godine, ikona demokracije i borbe za ljudska prava. Saharov je, prema zapadnoj historiografiji, sovjetski nuklearni fizičar, disident i borac za ljudska prava. Poznat je kao jedan od tvoraca sovjetske hidrogenske bombe, a potom i najjačeg oružja ikada proizvedenog, sovjetske Car bombe.

Krajem ’60-ih je počeo kritizirati sovjetsku službenu politiku i povezao se s borcima za ljudska prava Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1975. godine, ali je nije mogao preuzeti. 1980. je uhićen i protjeran u interni egzil u Gorki, odakle je po naredbi Mihaila Gorbačova pušten 1986. Njemu u čast je 1985. utemeljenja “Nagrada Saharov” Europskog parlamenta, koja se jednom godišnje dodjeljuje ljudima i organizacijama posvećenim radu u području ljudskih prava i sloboda.

Genij i mučenik ili “peta kolona” u Sovjetskom Savezu?

Ljudi koji su živjeli u vrijeme neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza doslovno su upijali sve priče o Andreju Saharovu, koji je tada postao ikona ruske demokracije, najpopularnija osoba na području bivšeg Sovjetskog Saveza i moralni autoritet Ruske Federacije. O njemu je stvorena slika genija i mučenika koji se borio protiv sovjetskog totalitarnog sustava.

Međutim, kada se iluzija o “demokraciji”, “slobodi” i “blagodatima slobodnog tržišta” počela raspadati, deseci milijuna ljudi su shvatili da su jednostavno bili prevareni, lišeni sigurnosti i reda, javnih službi, besplatnog zdravstva i obrazovanja i postalo je očito da je dobitnik Nobelove nagrade za mir i jedan od stvoritelja hidrogenske bombe Andrej Saharov bio je samo jedan od stotina “projektila” koji su razorili Sovjetski Savez.

I danas vidimo slične aktere, poput Hodorkovskog, Kasparova i sličnih, koji predlažu da se podijeli Rusija, da se zemlja odrekne Arktika, Sibira, Bajkala i drugih “spornih područja”.

Međutim, njihov je utjecaj znatno manji i  nisu toliko nepopustljivi. U svim epohama su se takvi ljudi smatrali izdajicama i neprijateljima naroda. Samo se u vremenima nemira i opće propasti njihova izdaja smatrala “junaštvom”.

Za popularnost Andreja Saharova je zaslužna jedna od najmoćnijih propagandnih kampanja, kako unutar Sovjetskog saveza, tako i na Zapadu. Sve je učinjeno kako bi stvorila slika genija, znanstvenika i branitelja “univerzalnih ljudskih vrijednosti”.

Zapravo, većina ideja akademika Saharova o podijeli zemlje dokazuje, ako ne poremećaj uma, onda otvorenu u iskrenu izdaji.

Saharov u početku nije bio ni aktivist za ljudska prava, ni pacifist. 12. kolovoza 1953. godine su provedeni uspješni testovi termonuklearne bombe, najnovijeg sovjetskog oružja strašne destruktivne moći. Jedan od stvoritelja ovog monstruoznog oružja je bio i tada doktor fizike i matematičkih znanosti Andrej Saharov. Nakon kratkog vremena kao pridruženi dopisni član, 23. listopada 1953. godine Saharov ubrzo postaje aktivni član Sovjetske akademije znanosti.

Nuklearna eksplozija

FOTO: Ilustracija, nuklearna eksplozija

Tada je Saharov predložio opremanje nuklearnih podmornica “Projekt 627” divovskim torpedima od 100 megatona, kako bi termonuklearni projektili mogli gađati američke obale. Mladi znanstvenik je zamislio da ta super torpeda preko Atlantika i Pacifika dosegnu obale Sjedinjenih Država, čime bi se neprijatelju uzrokovala nepopravljiva šteta. Eksplozije termonuklearnih bombi mogu uzrokovati i ogromne tsunamije, a Saharov je predviđao da bi visina valova bila desetke metara. “Valovi ubojice” bi pogodili na desetke gradova i naselja i ubili stotine tisuća civila.

Prema akademiku Igoru Ostrecovu, Saharov je nacrtao shemu kako divovski valovi s Atlantika pogađaju New York, Philadelphiju, Washington, a na drugoj strani, na zapadnoj obali, područje Charlestona, San Francisca i Los Angelesa.

Tijekom razvoja i dizajna super torpedo je dobio kodno ime “T-15”. Međutim, vodstvo sovjetske ratne mornarice se usprotivilo izgradnji ovog ubojitog oružja.

Kontraadmiral Peter Fomič Fomin, koji je sa Saharovom raspravljao o projektu, jednostavno je bio šokiran pri pomisli kakvo bi krvoproliće uzrokovalo ovo oružje.

Rekao je Saharovu da su mornari navikli na borbe s naoružanim neprijateljem u fer i otvorenim bitkama na moru i bila mu je odbojna ideja da se mornarica koristi za masovna ubojstva civila. Admiral Fomin je bio dobro upoznat sa svim strahotama rata i mnogi su životi ugašeni pred njegovim očima, stoga se oštro usprotivio ideji masakra nevinih ljudi. Znanstvenik, koji bez sumnje nikada nije primirisao barut, bio je spreman počiniti masovni pokolj nevinih ljudi.

Ruski časnik Peter Fomič Fomin, sudionik građanskog i Drugog svjetskog rata, od 1949. godine je vodio je novi nuklearni odjel u zapovjedništvu sovjetske mornarice, službenog naziva “6. Divizija”. Odjel je riješio zadaće zaštite flote od neprijateljskog nuklearnog napada i razvio atomsko oružje za sovjetsku flotu. Od 1953. godine, “6. Divizija” pod zapovjedništvom Fomina sudjeluje u dizajniranju prve sovjetske nuklearne podmornice. Od 1954. godine je admiral Fomin bio zadužen za sve poslove na “Projektu 627“.

U početku je super torpedo “T-15” bio uključen u nacrt projekta. 1953. je torpedo Saharova bio dio tehničkog dizajna, a 1954. i dio dizajna nuklearnih podmornica “Projekt 627”.

Prema nacrtu, torpedo je trebao biti dug 23,55 metara, težio bi 40 tona i bio bi kalibra 1550 mm. Međutim, vodstvo pomorske flote Sovjetskog Saveza se  opirali projektu i 1955. godine izmijenjen tehnički dizajn podmornica. Nova podmornica je naoružana s osam torpednih cijevi s 20 torpeda, od kojih je 6 torpeda imao taktičke nuklearne bojeve glave od 15 kilotona, koje su u odnosu na onu koji je htio Saharov bile dječje igračke. Rad na torpedu “T-15” od 100 megatona je obustavljen.

Od inženjera smrti Saharov postaje borac za ljudska prava

Andrej Saharov

FOTO: Andrej Saharov

Postupno znanstvenik odlazi u drugu krajnost i od kasnih šezdesetih godina Saharov postaje jedan od vođa pokreta za ljudska prava u Sovjetskom Savezu. Međutim, njegovo kretanje prema svjetskoj slavi prati niz malo poznatih, ali, otvoreno rečeno, odvratnih trikova, za koje je mogao biti osuđen kao izdajica ili obični sitni huligan, ovisno o “sudačkom uvjerenju”.

Naime, KGB u travnju 1976. podnosi izvješće o Andreju Saharovu u kojem otkriva da su 1976. akademik i njegova supruga Elena Bonner Saharova, druga žena od 1972. godine, počinili kazneno djelo u Omsku protiv vojnika.

Kad su ih vojnici pozvali na red, Saharov je uzviknuo: “Evo vam, štenci, od akademika”, te izudarao dvojicu vojnika i vrijeđao ih. Na sudu u Omsku je Elena Bonner udarila zapovjednika suda, koji ih je pokušao smiriti.

U kolovozu 1976. je nekoliko “aktivista za ljudska prava” je počinilo namjerne huliganske akcije u zračnoj luci Irkutsk. Kad su zaposlenici zračne luke pokušali razgovarati s njima, počeli su ih vrijeđati opscenim rječnikom i prijeteći im. U listopadu 1977. je Saharov je u upravi Moskovskog Pedagoškog instituta, nazvanog po Vladimir Iljiču Lenjinu, vrijeđao dužnosnike. U ožujku i svibnju 1978. godine je Saharov divljao ispred zgrade Saveza sovjetskih društava prijateljstva i kulturnih odnosa sa stranim zemljama i Moskovskog narodnog suda u Lublinu, gdje je opet  udario policajca na dužnosti.

Svi ovi mali trikovi su služili da dobije više kazni raznih sudova diljem Rusije, samo kako bi se prikazao “žrtvom režima”, što je učinkovita taktika koju i danas primjenjuju razni “disidenti” koji se predstavljaju “borcima za ljudska prava”. Ponašanje Saharova i Elene Bonner je tipično za moderne radikalno liberalne zagovaratelje “ljudskih prava”, koji kao da se natječu i činjenju djela sitnog huliganizma, tipičnih za sitne kriminalce.

Međutim, ako se za moderne ruske “borce za ljudska prava”, poput skupine Pussy Riot ili Alekseja Navalnog ne zna geneza njihovog patološkog ponašanja, za Saharova se to ne može reći. Ipak, tada je KGB radio puno ozbiljnije i dublje istraživao potencijalne protivnike režima, da su o Saharovu i Eleni Bonner znali doslovno sve.

Dok još nije ni bio progonjen, ali je bio praćen, KGB u svojim dokumentima ukazuje na pogoršanje mentalnog stanja Saharov i da je ponašanje “akademika” u nesuglasju s okolinom, da je pod snažnim utjecajem okolnih naroda, a posebno svoje supruge, koju ja osumnjičena za povezanost s američkom Središnjom obavještajnom agencijom. Ponašanje akademika je jasno proturječilo zdravom razumu. Znakovi nestabilnog mentalnog zdravlja Andrej Saharov su bili vidljivi u njegovu raspoloženju, koji je iz razdoblja otuđenosti i izolacije brzo prelazio u fazu rada i društvenosti, i obratno.

Alexey Navalny

FOTO: Aleksej Navalni

Dokument od 26. kolovoza 1980. napominje kako, prema mišljenju najvećih sovjetskih psihijatara, Saharova karakteriziraju duboke mentalne promjene koje stručnom kolegiju daju razlog da vjeruje u njegovu “patološku osobnosti, koja se često javlja u obiteljima u kojima je velik broj oboljelih shizofrenije”. Naime, brat i kći akademika su imali tu dijagnozu, a sin mu je liječen od neurastenije.

Mnogi su u njega primijetili megalomaniju, koja je rasla proporcionalno naporima zapadnih struktura da ga promoviraju kao “globalnog borca za građanska prava i slobode”.

Andrej Saharov: Rusija je prevelika i treba je podijeliti

Međutim, rastuću megalomaniju “globalnog borca za građanska prava i slobode” je pratio i jasan plan podijele Rusije, koja je preslika stare geopolitičke teoriju takozvanog “Heartlanda”, koji je pokojni Zbigniew Brzezinski opisao i osuvremenio u svom poznatom djelu “Velika šahovska ploča”.

Saharov se od običnog huligana, čime je privukao pozornost Zapada, postao pravi neprijatelj naroda kad je počeo govoriti o “velikim planovima” u reorganizaciji Rusije. Suština svih njegovih planova je bila je uništiti Sovjetski Savez, kojeg je smatrao Velikom Rusijom. U prvoj fazi je Saharov predložio da se država raskomada u male nezavisne regije, a u drugoj fazi ih treba staviti pod kontrolu svjetske vlade.

Andrej Saharov je to nazvao “političkim izrazom približavanja Zapadu”. Nacrt ustava kojeg je izradio Saharov predlaže proglašenje pune neovisnosti svih nacionalnih i teritorijalnih republika, uključujući i autonomne regije Sovjetskog Saveza. Prema njegovu planu bi punu političku neovisnost trebalo dati ne samo republikama koje su stekle neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, nego i Tatarstanu, Baškiriji, Burjatu, Jakutiji, Čukotki, pa i autonomnom okrugu Jamal-Nenec.

Svaka republika bi treba imati sve odlike neovisnosti – financijski sustav, oružane snage, agencije za provedbu zakona, institucije i ostalo. Ostatak Rusije se akademiku činio prevelik, pa je predložio da se i to podijeli u četiri dijela. Štoviše, Saharov je predložio da se podijele provedu tako da jedan dio čine čista područja, ugodna za stanovanje, a da se u druge regije preseli sva “prljava i štetna” proizvodnja. Jasno je da su područja bivšeg Sovjetskog Saveza trebala biti mjesto “prljavih” industrija.

Gorbačov

FOTO: Mihail Gorbačov

Ovo bi u svakoj normalnoj državi u kojoj postoje službe za zaštitu ustavnog poretka bilo dovoljno za slanje Saharova na mjesta koja nisu tako ugodna. Međutim, od kazne su ga sačuvali sovjetski i zapadni kustosi. I jedinima i drugima je trebao čovjek koji, uz težinu “oca hidrogenske bombe” i “akademika”, ima i Nobelovu nagradu za mir, jer je samo on sovjetsko stanovništvo mogao “voditi u pravom smjeru”.

Mnogi su predviđali da će SSSR ubrzo propasti, a značajan dio sovjetske elite je na tome i radio, sanjajući istovremeno o “buržujskom” životu s jahtama, zlatnim WC školjkama i striptizetama. Stoga su ljudi poput Saharova za sovjetsku “crvenu buržoaziju” vrijedili zlata.

Brežnjev i ostale sovjetske vođe tog doba više nisu govorili o “neizbježnosti sukoba dvaju sustava”. Oni su umjesto ideološkog sukoba izabrali gospodarsku suradnju sa Zapadom, što možda i nije bio loš odabir, da nisu upali u klopku kulturne suradnje i razmjene iskustava.

Stoga glavne likove disidentskog pokreta nitko nije ni primijetio. S njima su vođene preventivne rasprave, na kojima su jedni varali druge, dijelom se pokret ograničavao, ali ništa više od toga. Međutim, takve se ljude moralo izolirati od javnosti ili primijeniti najviše mjere zaštite društva.

Međutim, progon je opet dao željeni rezultat, jer su objavljivanjem u tisku njihovih “svakodnevnih patnji” stekli svjetsku slavu, zbog čega su izazivali zavist među prosječnim sovjetskim građanima. Zapravo, takva “represija” je bila oglas za disidente i povećala im je cijenu.

Značajnu ulogu u degradaciji Saharova je odigrala njegova druga supruga, Elena Georgijevna Bonner. Prvo razdoblje njezina života se nije mnogo razlikovalo od sudbine tisuća drugih sovjetskih građana. Njezina majka i očuh pali su kao žrtve represije, ali država nije spriječila Elenu Bonner da uspješno završi školu, da uđe na sveučilište i pridruži se Komsomolu. Tijekom rata je mobilizirana kao medicinska sestra. Bila je liječnik u vojno-sanitetskom vlaku, a zadobila je i ozbiljnu ranu i potres mozga. Nakon rata je Elena Bonner ušla u Medicinski institut i uspješno radila kao pedijatar. Dobila je i odlikovanje “Izvrsnog radnika zdravstva Sovjetskog Saveza”.

Međutim, odjednom se plan promijenio i Elena Bonner je, kao i Saharov, uspjela ostvariti svoje ambicije i postati braniteljica ljudskih prava svjetskog ugleda. Za razliku od Saharova, koji je bio znanstvenik i inženjer smrti, čiji se planovi i projekti, srećom, nisu proveli u djelo, Elena Bonner je ipak bila obični pedijatar, uz svo dužno poštovanje prema ovoj profesiji.

Godina 1975. je za Elenu Bonner bila vrhunac slave. Naime, ona je primila Nobelovu nagradu za mir dodijeljenu njezinom suprugu, jer Saharova nisu pustili iz Sovjetskog Saveza. Žena čije su “kuhinjske ideje” samo zanimljive prijateljima i susjedima, bila je na vrhuncu svjetske slave.

Elena Bonner Saharov,

FOTO: Elena Bonner i Andrej Saharov

Elena Bonner je bila svjesna da zapadni kustosi od njih očekuju nove potvrde o životu u sovjetskom totalitarnom režimu i za tu su bili spremni platiti slavom za oboje i novcem.

Andrej Saharov je bio puno manje agresivan prema Sovjetskom Savezu nego njegova supruga, ali kao “tipičan muškarac”, barem u to vrijeme, on u obitelji nije odlučivao ništa.

Elena Bonner i je poslije smrti Saharova ostala neprijatelj Rusije. Pozdravila krvavo raspuštanje Vrhovnog sovjeta početkom ’90-ih, radovala se u uspjehu čečenskih terorističkih skupina tijekom dva čečenska ratova, a tijekom rata 2008. je podržala Saakašvilijem režim u Gruziji. Čak i na samom kraju karijere se nije mogla suzdržati od prosipanja otrova i među građanima Rusije je organizirala potpisivanje peticiju “Putin mora otići”.

Tvrdolinijaška struja je Dmitriju Medvedevu 2013. zamjerala da uništava Akademiju znanosti prema receptu Elene Bonner, koja je ranije tražila da se Ruskoj akademiji znanosti oduzmu upravne i ekonomske funkcije. Međutim, panika se nepotrebno podigla i malo je učinjeno, barem kako je to zamišljala slavna disidentkinja, supruga Andreja Saharova.

Jedina represija koju je Andrej Saharov pretrpio je bilo slanje u egzil u Gorki. Nakon niza protudržavnih aktivnosti, osuda invazije na Afganistan, iznošenja apsurdnih tvrdnji o stanju u Sovjetskom Savezu, koji su istog trenutka prenošene u svim zapadnim medijima,  22. siječnja 1980. je na putu do posla, priveden i zajedno sa suprugom Elenom Bonner bez suđenja protjeran Gorki, grad gdje su slani strani državljani. Kao što smo rekli na početku, po naredbi Mihaila Gorbačova je Saharov pušten 1986.

Tijekom boravka u Gorkom, Andrej Saharov i Elena Bonner su nekoliko puta štrajkali glađu, što im je samo podiglo rejting na Zapadu, što se vidi i po brojnim kampanjama za njegovo puštanje na slobodu, odnosno da mu se da pravo na slobodno kretanje po cijelom teritoriju Sovjetskog Saveza i svijeta. Znakovita gesta Washingtona je bila da je područje udaljeno pet minuta hoda od Bijele kuće, gdje se nekad nalazilo sovjetsko veleposlanstvo, preimenovano je u Trg Andreja Saharova. U raznim glavnim gradovima su se od 1975. godine redovito  održavale “Rasprave Saharov” i slična okupljanja koja su nosila njegovo ime. Srećom po SAD, Sovjeti su ’50-ih imali admirala Petera Fomiča Fomina i trg u blizini Bijele kuće bi trebao nositi njegovo ime, a ne čovjeka koji je planirao kako što brže i učinkovitije razoriti istočnu i zapadnu obalu Sjedinjenih Država, što bi značilo milijune civilnih žrtava.

Nažalost, iako su u manjini, čak i danas u Rusiji ima ljudi koji Saharova, Gorbačova i Jeljcina smatraju herojima, umjesto da se otvoreno i jasno kaže da su to bili neprijatelji naroda. Srećom, Ruska Federacija danas nije u istoj slijepoj ulici kao nekoć Rusko carstvo i kasni Sovjetski Savez, koji su se u globalnom sukobu sa Zapadom panično plašili poraza.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Ante.
Gost
Ante.

Od kada je pao komunizam svaki puta kada se netko prozove borcem za demokraciju i ljudska prava cijele države padaju u ekonomsku krizu jer bivaju pokradene i uništene od tih boraca za ljudska prava.

Amater
Gost
Amater

Savršeno točno …. kome ioš nije jasno ???????????

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Osobno, kad sam pročitao, držim da je , kao kad sin zamrzi oca, zamrzio SSSR, uključujući RFSR, kad su mu rekli da mora obustaviti krvoločni projekt T-15 i otišao u drugu krajnost. Klasični tip za psihologa, psihopatologa, a onda ovi ekscesi da privuče poroznost,…., pa propaganda , i eto ga, nobelovac za ljudska prava.

Rustam
Gost
Rustam

U SAD-u, ljude koji previse glasno zagovaraju odcjepljenje neke savezne drzave, npr. Teksasa, CIA ubija.
Gledao sam dokumentarac na tu temu. Presretnu na cesti u sumi, poubijaju sve u autu i zatvore slucaj.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Sudeći po naraciji prema kojoj je Saharov u prvoj fazi svog života bio odgovoran, genijalni znanstvenik, a u drugoj papučar, pod utjecajem svoje druge supruge te sklon šizofreniji, zaključilo bi se kako se negdje usput slomio. Ali u prvom dijelu života je projektirao oružja za masovna ubojstva, a u drugom se posipao pepelom. Čini se kako je druga polovica njegovog života bila tek borba protiv samoga sebe, odnosno onoga što je tad radio i što je predstavljao. Da ga je Zapad, čim se počeo buniti protiv sovjetskog režima, odmah uzeo pod svoje, kao heroja, borca za ljudska prava je logično.… Pročitaj više »

Željko
Gost
Željko

Nemam ništa protiv nikoga, a nisam ni za koga jer nitko nije savršen ali “Bonner was born Lusik Georgievna Alikhanova[7] in Merv, Turkmen SSR, USSR (now Mary, Turkmenistan). Her father, Georgy Alikhanov (Armenian name Gevork Alikhanyan), [8] was an Armenian who founded the Soviet Armenian Communist Party,[3] and was a highly placed member of the Comintern; her mother, Ruf (Ruth Bonner), was a Jewish Communist activist.” “izabrani narod” je svugdje, prvo uzela mamino prezime da naglasi pripadnost a drugo gledajući Hollywood pomislio bi svatko iole normalan da je “izabranog naroda” oko 2 milijarde na Zemlji a ne 14,2 milijuna, podatak… Pročitaj više »

Alen
Gost
Alen

Kako god pogledas ne mozes izbjeci cinjenicu ,kad malo proceprkas , da neko iz odabranog naroda, uvjek stoji tu negdje, uz nekog , kroz citavu istoriju dogadjaja..
Bigaje, to je samo slucajnost ?

shumadinac
Gost
shumadinac

Nema ti Željko tu jevrejstvo nikakve veze, ovo je tipičan razvoj bolesti uz osvetoljubivu samoživost – nešto što se lako i kod nas može naći. Tu ni pare nisu presudne, jedino je bitno da “pokažu mrskom neprijatelju” koji ih je na neki način “zakinuo”.

Alen
Gost
Alen

Ma nobelovac je puko ko sifon al nije on bitan.. Prica je o osobi iza… To je taj sablon…uvjek iza .. Cionsti ne jevreji…

Tarzan
Gost
Tarzan

shumadinac
‘jevrejstvo’ je začin za svaku ‘mućkalicu’ i ‘bućkalicu’.. Kaiser William I ih je prvi skužio i otišao se dogovoriti sa turskim sultanom da im neda državu. Kaiser je čak otišao osobno do Jeruzalema? i naredio izgradnju 3 katoličke crkve.

shumadinac
Gost
shumadinac

Pisaću…

Alen
Gost
Alen

I onda idu ratovi.. Opet slucajno ?

Фон унгер
Gost
Фон унгер

Читам о овој његовој жени, после његове смрти све његове радове предала Американцима. Замислите колико је Совјетских тајни овакве и сличне особе деведесетих предали Американцима.

bbbb
Gost
bbbb

Ne kaubojima več njenoj braći po krvi koji vladaju svijetom za pitaj boga koga.

Alen
Gost
Alen

Albania, Serbia, Montenegro, Macedonia, Bosnia and Herzegovina, and the self-proclaimed Kosovo republic are about to be offered EU membership, according to the Financial Times.

Izgleda da nas kupuje jedna velika strana firma , kazu da ce id.nas napraviti novo drustvo s nazivom Slozna braca DD…

alan ford
Gost
alan ford

Elena Bonner je hazarka i ne treba dalje objašnjavati. Ne znam je li u srodstvu za tajkunskom hazarskom obitelji Bonner u Austriji. Oscar Bonner, austrijski tajkun i hazar (danas ima oko 73 godine) je vlasnik bečkog lista Der Standard i član skupine Bildererg. Der Standard propagira anti-rusku politiku. Tko se spanđa sa hazarima, taj postaje njihov sluga. Kao i ona glupača Ksenija Sobočuk, udata za hazara Maksima Vitorgana, Kao i Donald Trump, čiji je zet hazar, Jared Kushner. U stvari je hazarska lihvarska klika sa Rotschildom sufinancirala Lenjina i oktobarsku revoluciju 1917., sa ciljem da se uništi velika carska Rusija,… Pročitaj više »

Alen
Gost
Alen

Jos samo ako znas zasto oni rade to sto rade , vjerujem da poznajes njihov rad kroz istoriju ,i onu malo dalju..

Zvrk
Gost
Zvrk

velika carska rusija je iznutra bila uništena.

alan ford
Gost
alan ford

portal logično, pa po Bogu ljudi, kada pišete ruska imena i prezimena, pišite onda pravilno, a ne kopirajte englesku transkripciju.
Mislim da se treba pisati Jelena Bonner, a ne Elena, jer barem mi Slaveni znamo da se rusko E uvijek čita kao Je. Naprimjer Ekaterina=Jekaterina itd…
Za vrijeme Jugoslavije, to se svugdje pisalo točno, i u hrvatskim i srpskim novinama, a ja danas vidim na hrvatskim portalima, oni snobovi pišu ruska imena sa engleskom transkripcijom, prepišu vijesti sa englsekih i američkih portala, pa pišu naprimjer Jeltsin ili čak Yeltsin, umjesto Jeljcin…ili Khodorkowski, umjesto Hodorkovski…itd.

Željko
Gost
Željko

@ alan ford Muka mi je od našeg novokomponiranog hrvatskog jer kada čujem Armenija, Azerbaijan, Georgija, VeneZuela ide mi se na WC…etc.!

hAZE
Gost
hAZE

Armenija je naziv države. Kako bi je drukčije trebali zvati? Georgia je država u SAD-u, a Gruzija na Kavkazu. Krive transkripcije su odraz činjenice da danas svatko može biti novinar.

Željko
Gost
Željko

“Naši novinari na HRT” su sve promijenili, da im je da nas upišu kao Germane bilo kako, pričamo “jezik” koji ne razumijemo samo da nismo kao istočni susjedi, u jednoj rečenici “novinari” vele glazba i muzika, natrag i nazad, muka im je kada kažu srednji vijek jer ne mogu reći srednje stoljeće, unatarg kažu, pa što ne kažu unataragiti, malo je OFF TOPIC ali muka mi je, a Armenija ja sam učio da je Jermenija, Azerbaijan kako vele na HRT ja sam učio Azerbejdžan, VeneZuela ja sam učio Venecuela, Georgija, ne mislim na USA državu nego na državu sa Tbilisijem,… Pročitaj više »

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Postoji novi pravopis, ali ne onaj iz ’90-ih, ludi, gdje se države pišu na njihovim izvornim imenima u Hrvatskoj. No, nije ovo jezični portal, iako nema tu šta komplicirati. Ako članak na hrvatskom, onda je napisan točno, ako je autor iz Srbije, pa napiše Jermenija i sve je na čistoj ekavici i po standardima srpskog jezika, opet nema problema. Ovdje je ključno pitanje kad je ovaj Saharov poludio. Ali je doslovno isto s Navalnim. Uspije okupiti 600 budala u Moskvi i 1000 u Petrogradu i to se prikašu kao demnstracije mase boraca za ljudska prava. Pa kad je prije nekoliko… Pročitaj više »

Tarzan
Gost
Tarzan

Željko
Super i hvala. A ja si stalno mislim kako sam mogao toliko zaboraviti nas jezik i govor.

hAZE
Gost
hAZE

U hrvatskom jeziku ne vrijedi pravilo “po Vuku”, niti u ruskom, kao što si i sam napisao Elena se čita Jelena. Razne transkripcije su samo odraz na kako nisku granu je palo novinarstvo…

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Еле́на Гео́ргиевна Бо́ннэр , kako se ovo piše? Yelena Bonner, kako pišu u SAD ili, što je pojasnila profesorica slavistike i ruskog, prevoditi kako piše u originalu s ćirilice, ne dodavati i ne oduzimati slova, npr Zakharova i sl. Osim ako si završio slavistiku , ali ne znam gdje?

alan ford
Gost
alan ford

citat na kraju članka: “Nažalost, iako su u manjini, čak i danas u Rusiji ima ljudi koji Saharova, Gorbačova i Jeljcina smatraju herojima, umjesto da se otvoreno i jasno kaže da su to bili neprijatelji naroda. Srećom, Ruska Federacija danas nije u istoj slijepoj ulici kao nekoć Rusko carstvo i kasni Sovjetski Savez, koji su se u globalnom sukobu sa Zapadom panično plašili poraza.” — u slijepoj ulici nije, ali, mislim ipak da je Rusija previše pasivna. pa to sam i ja govorio i pisao, a to kažu i dva velika poznavatelja i kritičara SAD-a, koji inače podržavaju Rusiju; William… Pročitaj više »

Alen
Gost
Alen

Sam broj unutrasnjih neprijatelja rusije je poznat sigurno uzem ruskom vodsvu , pravoslavnom dijelu vodstva i zasigurno je jako mocan ,ne toliko da ima glavnu rijec ali dovoljno da moze izazvati dosta problema. Otud balansiranje sa zapadnim partenrima i stvaranje privida da je rusija previse mekana u odnosima s zapadom… Upravo radi odnosa pravoslavnog vodstva rusije s tim unutrasnjim dijelom.. Plus tu se i nalaze domaci izdajnici rusije koji zarad licnog uspjeha i vlastite gluposti zele i dalje odnose s zapadom vjerujuci u njihove magle a i oni se nalaze pi bitnim polozajima a upravo ovaj hazarski dio djeluje na… Pročitaj više »

Zvrk
Gost
Zvrk

Za njega se sumnjjalo da je jedan od takozvanih uvoznih disidenata. Dakle on je kakti bio protiv sovjetskog sustava kojem je koju godinu prije podario sve i onda ga odjednom zapadnjaci slave.

bbbb
Gost
bbbb

Saharov dnk mu je dozvoljavao da se iživljava i bio je zaštičen odabranim porijeklom od bilo kakvog progona.

bbbb
Gost
bbbb

Al i nekakva korist od njegove ideje. sad će rusi sa sinom T-15: Status-6, i imati u šahu istoćnu i zapadnu obalu sa samo dva torpeda. Po efektu slično kao i onaj perzijanac koji je reklamirao emp od kojeg bi sve što ima elektorniku u sebi palo sa neba, prestalo voziti i ploviti ili roniti. Zemljokrati rusi nisu badava prikazali ko fol slučajno one spise na stolu. To je za valokraciju čisti šah mat, sa dva poteza ponište njihovu glavnu prednost, vladanje oceanima, morima i tjesnacima. Pretvore je u njihovu najveću slabost, ciokaubojgusari shebani ste.

samo ćaća
Gost
samo ćaća

…Vi pričate o propagandi….hahahaha….pa ovo je uvjerljivo najzabavniji portal…genij je umobolan ako nije u našem krdu…kužim…idemo dalje momci.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Zašto ne bi znali da je oduševljeno radio na projektu T-15 i da je u deklasificiranim izvješćima KGB-a i to pisalo. Uostalom, nitko ga nije ni dirao dok nije počeo pretjerano lupetati i glumiti “Dalaj Lamu”. S*ao je 15 godina, i pravio budalaštine po SSSR-u, dok im nije prekipjelo. Nacrt ustava o podijeli rusije neću ni komentirati. Napravi ti nacrt ustava za RH da 22 županije budu neovisne i promoviraj ga po Hrvatskoj, da vidimo što će biti. Dobro je da nije prošao kao onaj u parizu , što su ga Bugari “bocnuli” kišobranom s šiljkom s nekim otrovom.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Uostalom, to nije dijagnoza i samo su dvije rečenice u cijelom tekstu. tako da vješto vadiš iz konteksta.

Willer
Gost
Willer

Koji jadan clanak. SSSR ne postoji jer je bio los. Nije kriv Saharov sto je losim odlukama Politbiroa Komunisticke partije SSSR od pobjednika u ww2 i znanstvene velesile 50-ih poceo zaostajati u znanstvenom i tehnoloskom napretku vec sredinom 60-ih. Zanimljiva je ta kronologija propadanja, ne samo u znanosti nego cjelokupnog drustva opcenito. Paraliza i zastoj uzrokovana losim odlukama vodstva zemlje. Tako da, ako je Saharov bio projektil protiv SSSR-a dobro je i ucinio. Svaka mu cast na tome. I za kraj glupo je usporedjivati aktiviste poput Saharova i Navalnoga. Drukcija su vremena danas. Ovakve usporedbe i clanci su neozbiljni pamfleti.

Tarzan
Gost
Tarzan

60-e su ‘proizvele’ raketne motore koji su za zapad jos uvjek Sci-Fi, Prvi satelit, 80-e prva orbitalna stanica Mir. 70-e i 80-e DDR sportasi i pocetak stereoida. Probaj zamisliti auto industriju danas bez ‘tockastog varenja’? Itd.

Willer
Gost
Willer

To o cemu ti govoris moja je struka. SSSR je poceo nazadovati sredinom 60-ih. Ameri su sletjeli na Mjesec i tu je bio kraj utrke. Apollo misije su dovele do ubrzanog razvoja elektronike i integriranih krugova. Razvoj racunala i informaticka revolucija, zapadna propaganda je tim postala puno jaca. I da, tocno je da rade legure na bazi titana koje su daleko najbolje za raketne motore. Osim tockastog varenja dali su i veliki obol MIG/MAG varenju. Za tokarske nozeve su razvili posebni nagib kuta ostrice (Riskov)… Ali, sve to skupa nije bilo dovoljno. Stvar je u tome da te tehnologije nisu… Pročitaj više »

Željko
Gost
Željko

@ Willer Napominjem nisam ni za koga jer nitko nije savršen, bio sam i baniran par mjeseci na portalu, ali da li su ti sletjeli na Mjesec pitanje je veliko, zar ne ?

Tarzan
Gost
Tarzan

.Willer
.a sto je bilo prije, varenje ili robot za varenje? Sto se tice Apollo misija, poslije 911 sve je moguce pa tako i ‘picnic on the moon’ koji spominjes.

Willer
Gost
Willer

Jesu li sletjeli ili nisu uopce nije bitno. Bitno je to da su u svemirskoj utrci razvili moderna racunala i da su zbog toga i dan danas sila broj jedan. A sto se tice sovjeta oni su 50-ih zbilja dominirali u znanosti i tehnologiji. Sve ode receno o varenju i svemirskoj utrci je razvijeno kod njig 50-ih. Dio zasluga pripada i Saharovu a najvise Staljinu i pobjedi u ww2. Zasto su odbacili svoj put i razvoj te poceli kopirati zapadnu tehnologiju ne znam. Mozda je zato saharov bio ljut na vodstvo zemlje. Propali su onda kad se Hruscov poceo slikavati… Pročitaj više »

Bilo kuda, kiki svuda
Gost
Bilo kuda, kiki svuda

Neznam, kako se prosjecni covjek ne upita, zbog cega je mogla jedna pobjednicka strana nakon drugog svjetskog rata toliko usporava u razvoju, a gubitnik toliko ubrzava.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik