Četiri karte iz Davosa koje mijenjaju percepciju migracije u Europi

Karta migracija
3 komentara

Na nedavno održanom godišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu se moglo čuti puno toga. Na sastanak su bili pozvani vodeći ljudi iz cijelog svijeta – poslodavci i političke vođe, istaknuti mislioci, aktivisti i novinari. Obično su teme njihovih razgovora najvažniji problemi u svijetu, a u Europi je u posljednjih nekoliko godina fokus uvijek bio na imigraciji.

U tom smislu je jedno od najzanimljivijih izlaganja bilo izvješće češkog lingvista, matematičara i umjetnika Jakuba Mariana. On se za svoje izlaganje služio podacima Ujedinjenih naroda i Eurostata i sastavio četiri ilustrativne karte podataka koje precizno opisuju trend migracija u posljednjih nekoliko godina. Konačni rezultati su prilično zanimljivi.

U području jugoistočne Europe, posebno na teritoriju bivše Jugoslavije, podatke treba gledati kroz prizmu “preseljenja” stanovništva tijekom ne tako davnih ratnih zbivanja na ovim prostorima. Naime, imigranti su u Hrvatskoj, na primjer, ljudi koji su rođeni izvan Hrvatske, a danas žive ovdje, ali ovako veliki broj imigranata, oko 13,6% u Hrvatskoj i 8,6% u Srbiji vjerojatno treba pripisati “Velikoj seobi” koja se dogodila tijekom ratova ’90-ih.

No pogledajmo kako je prema službenim podacima Jakub Marian u Davosu prikazao situaciju s imigrantima u Europi.

Karta 1.  – Udio stranaca u svakoj od europskih zemalja, uključujući i primatelje azila do lipnja 2016.

Karta 1 - Udio stranaca u svakoj od europskih zemalja ukljucujuci i primatelje azila do lipnja 2016

Prema prvoj karti su zemlje najvećim udjelom stranaca – Luksemburg (45,9%), slijede Švicarska (29,6%), Švedska (18,5%), Austrije (17,4%), Estoniji (15,8%) i Njemačka s 14,5% stanovništva. U Velikoj Britaniji stanovništvo rodom iz drugih zemalja čini 13,4% ukupne populacije.

Važno je naglasiti da Jakub Marian ove podatke temelji saznanjima kojima raspolaže europska statistička agencija Eurostat, a do njih se došlo prikupljajući podatke svih imigrantskih službi europskih zemalja, uključujući one koje se bave dodjelom azila.

Jednostavno rečeno, prva karta ne uključuje radnike migrante koji su nezakonito došli u Europu, a oni čine apsolutnu većinu novopridošlica proteklih godina. No, čak i prema ovim podacima je u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. lipnja 2016. strano stanovništvo u Austriji i Švedskoj poraslo za više od jedan posto, dok je zahvaljujući valu imigranata stranaca službeno u Njemačkoj 0,9 posto više u odnosu na autohtono stanovništvo sa starim imigrantima čine 15,3% od ukupne populacije.

Karta 2. – Iz koje zemlje u koju europsku zemlju dolazi najviše imigranata:

Karta 2 - Iz koje zemlje u koju zemlju dolazi najvise imigranata

Prema ovo karti su jasne dvije stvari, barem na prvi pogled. Zanimljiv je odnos Rusije i Ukrajine. Dakle najviše imigranata u Rusiju “dolazi iz Ukrajine”, a u Ukrajinu “iz Rusije”.

Drugo, ova karta pokazuje da su optužbe zapadnih kancelarija i medija da je Rusija glavni krivac za izbjeglički val s Bliskog istoka i sjevera Afrike apsolutno lažne. Kao dokaz, dovoljno je napomenuti da najveći udio imigranata tijekom 2015. i 2016. godine u Velikoj Britaniji bio rodom iz Indije. U Norveškoj su to bili Poljaci, dok su se Nijemci selili u susjednu Švicarskoj i Austriju. Većina stranaca u Irskoj dolazi iz Velike Britanije, što su gotovo sigurno Irci koji se sele u matičnu domovinu. Dominacija Sirijaca se na ovom popisu vidi samo u Turskoj.

U našoj regiji se bilježi “seoba” iz BiH u sve okolne zemlje, dok u Bosnu i Hercegovinu, navodno, seli stanovništvo iz Hrvatske. Ne navodi se etnička ili vjerska pripadnost migranata, stoga bi ovaj podatak mogao biti upitan, obzirom na pad broja Hrvata u BiH, osim ako se ne radi o ljudima koji su masovno dobili dvojno državljanstvo, čime su samo statistički postali “najveća useljenička skupina” u susjednoj zemlji.

U Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu, imigranti dolaze uglavnom s juga – Alžira, Maroka i Angola, dok u Grčku  i Makedoniju idu uglavnom Albanci. U Poljskoj i Češkoj je većina imigranata iz Ukrajine.

Posebno je zanimljivo u ovom slučaju da veliki dio ukrajinskih imigranata nije preselio na Zapad i ostale europske osim Poljske i Češke, nego u Rusiju, od koje su se praktično htjeli zauvijek odvojiti.

Broj ukrajinskih imigranata je Eurostat dobio od Kijeva, a najveći val imigracije se dogodio krajem 2015 i početkom 2016. godine.

Važno je napomenuti kako većina imigranata u istočnoj Europi, a posebno Ukrajinaca, nije preselila iz Rusije, kao što se može pomisliti gledajući na ovu kartu, nego je riječ o pravnim nijansama europske statističke metodologije.

Naime, nelogično je da je porastao broj Rusa koji su odselili za Ukrajinu, kao što tvrdi Eurostat za razdoblje od 2015. do 2016. godine, nego se radi o “novim Ukrajincima” koji su se vratili s ruskim državljanstvom. Osim toga, veliki dio stanovništva Ukrajine od ranije ima i državljanstvo Ruske Federacije ili posebne ruske dokumente za Ukrajince. Također su u ukupnoj statistici “porasta” imigracije u zemljama istočne Europe ušli i Rusi koji su kupili nekretnine u tim zemljama. Posebno je važno što je tom broju pripisano i cjelokupno stanovništvo ruskog poluotoka Krima.

Karta 3. – Imajući to u vidu, opći trendovi rasta imigracije u europskim zemljama u posljednjih pet godina u postotcima izgledaju ovako:

Karta 3 - Opci trendovi rasta imigracije u europskim zemljama u posljednjih 5 godina

Karta pokazuje da je najveći porast broja useljenika od 2010. do 2015. Godine zabilježen u Luksemburgu, Švicarskoj, Švedskoj, Austriji i Norveškoj, gdje se tradicionalno bilježi najveći udio u ukupnom stanovništvu ljudi rođenih u inozemstvu. Odmah iza njih dolaze Velika Britanija i Finska.

Tek ako računamo razdoblje od 2010. do 2015. godine, vidimo da se velike migracije s prve karte u nas ne odnose na aktualni imigrantski val, kao što je slučaj s Njemačkom, nego na ’90-e, odnosno na preseljenja i davanje dvojnih državljanstava. Posebno bi bilo zanimljivo znati odakle Eurostatu podatak da je u Hrvatskoj od 2010. do 2015. stanovništvo poraslo za 0,6%? Ili je riječ o davanju novih državljanstava i neodjavljivanju onih koji su otišli u inozemstvo, što je praksa u nas, ili je statistika u ovom slučaju nešto previdjela? No, kako god bilo, ostavimo neka bude tako kako su naveli.

No, najinteresantnija je posljednja karta Jakuba Mariana, na kojoj autor ističe iz kojih se zemalja u koju drastično povećala sopa imigranata 2015. u usporedbi s 2010. godinom.

Karta 4. – Trend nove imigracije i iz koje u koju zemlju je 2015. doselilo najviše stranaca

Karta 4 - Trend nove imigracije i iz koje u koju zemlju je 2015 doselilo najvise stranaca

Indijci i dalje odlaze u Veliku Britaniju, Britanci u Irsku, a Poljaci i dalje u Norvešku. Njemačka ima veliki priljev Sirijaca, a zanimljivo je da u Češkoj i Slovačkoj dolazi do “zamijene stanovništva”.

Zanimljivost je da u Mađarsku odlaze Srbi, ili je riječ o Mađarima državljanima Srbije koji uzimaju državljanstvo matične domovine? Srbi navodno odlaze i u Makedoniju i Sloveniju, stanovnici BiH u Hrvatsku, a Hrvati u Crnu Goru. Međutim, statističke podatke u nas uvijek treba uzimati s rezervom, jer se govori ovdje spominju isključivo državljani svake od zemalja, dok se ne spominje njihova etnička pripadnost. Nažalost po nas, to je najvažniji razlog preseljenja u ovim područjima, a sudeći po statistici, ovaj je trend vjerojatno pogodio i Češku i Slovačku.

Zapravo, najvažniji imigracijski trendovi u 2016. su ostali isti kao 2015. godine, ali u nekim zemljama postoje značajne razlike.

Jedan od glavnih među njima je Rusija. Broj Rusa koji se sele u istočne europske države, primaju putovnicu ili poduzimaju korake do primitka ovog dokumenta se značajno smanjio u posljednjih nekoliko godina. Jedini smjer u kojem Rusi migriraju je i dalje Ukrajina. Međutim, tome treba dodati i ukupni pad priljeva imigranata u Ukrajinu iz drugih država, kao i zbog izuzetno pristrane metode uključivanja stanovništva Krima u ovu statistiku Eurostata.

U stvari, pozitivan rast imigranata u Ukrajini se može pripisati Ukrajincima koji rade u Rusiji, te su u tom periodu dobili rusko državljanstvo i vratili se u domovinu. Brojka uključuje i povratak izbjeglica nakon 2014. u nezavisne republike Donjeck i Lugansk, a naravno da je apsurd uključiti građana Ruske Federacije, odnosno Krima, imigrantima koji su “emigrirali u Ukrajini”.

Paradoks je da je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu je Krim obojan u ukrajinsku boju, a veliki porast ruskih imigranata u Ukrajini uključuje stanovništvo Krimskog poluotoka. Barem prema boji, to bi trebali biti “Ukrajinci”, a ne “ruski imigranti”. Sve u svemu, na karti se prikazuje da je rast migracije u Ukrajinu “zbog doseljenih Rusa” 0,3%. No, stvarni demografski podaci su o ovoj zemlji već duže vrijeme potpuno suprotni i doseljavanje Rusa u Ukrajinu bilježi negativne trendove.

Osim toga, karte Jakuba Mariana neizravno potvrđuju i činjenicu su Rusi u posljednjih pet godina sve skloniji za život, stvaranje i rad u vlastitoj zemlji, a ne da se odluče seliti u druge zemlje, regije ili susjedna područja.

Naravno, statistike uglavnom ne prenose određene pojedinosti i ne daju mišljenje o svim važnim detaljima. Mogu biti i rezultat lažnih mjerenja, političkih trendova ili dokaz upitne odabrane metodologije. No, ipak se samo na temelju statističkih podataka mogu dobiti približni rezultate tekućih trendova, te uspostaviti barem nekakva opća pravila za točnu usporedbu. U današnjem svijetu je teško pronaći nepristranu statistiku, jer sve obično imaju svoje skrivene zamke.

Isto vrijedi i za karte iz Davosa Jakuba Mariana. Prije svega one idu u prilog tvrdnjama europskih političara, stoga njihovo prikazivanje nije bilo slučajno. Uostalom, metoda brojanja koja pokazuje više od 1% rasta inozemnog stanovništva u ukupnoj populaciji se odnosi samo na Austriju i Švicarsku, dok u zemljama kao što su Njemačka i Francuska povećanje broja stranaca za razdoblje od 2010. do 2015. godine, prema ovoj metodologiji, iznosi manje od jedan posto.

Neregistrirani radnici, izbjeglice, kao i sve druge kategorije stranaca uredno ne ulaze u statistiku. Tako du Nijemci i Francuzi, prema izlaganju iz Davosa, tijekom predizbornog razdoblja “nemaju o čemu brinuti”. S migracijom u Europi je sve “u najboljem redu”.

Naravno, čisto matematički, jedan posto povećanje migracije ne čini ozbiljnu prijetnju, ali u stvarnosti to nije tako. Europski događaji u posljednje dvije godine jasno su pokazali da su čak i jedan posto neintegriranih ili  neasimiliranih imigranata, koje prati licemjerna “politička korektnost” i “tolerantnost” europske političke elite i jednog dijela društva, najbolji recept za katastrofu.

Za Rusiju su ovi podaci zapravo dodatna pogodnost u velikoj geopolitičkoj igri sa Zapadom. Naime, nakon što su europski političari i mediji optužili Moskvu za priljev “sirijskih” imigranata u europskim zemljama, Eurostat ovim podacima praktično pobija sve te tvrdnje. Još jednom se potvrdilo da Sirija polako prestaje biti karta na koju će se igrati protiv Rusije. Najveća pobjeda u tom smislu je otvoreno priznanje Europske unije za napore Moskve, Teherana i Ankare što su u Astani uspjeli održati pregovore sukobljenih strana u Siriji, te izjave zapadnih kancelarija da će im u sljedećem razdoblju najveća glavobolja biti Trump u Bijeloj kući, nova američka administracije.

azilimigracijaJakub Mariankartestranci
Pretplatiti se
Obavijesti o
3 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
ava
6 godine prije

gluposti

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI