Gen. Sulejmani je kao mučenik „Osovinu otpora“ učinio jačom nego ikad

Prošlo je skoro 50 dana otkako je američka bespilotna letjelica ubila generala Qassema Suleimanija, zapovjednika Quds snaga Iranske revolucionarne garde i cijele “Osovine otpora”. Točnije, ubijen je u noći između 2. i 3. siječnja na aerodromu u Bagdadu, zajedno s onima koji su ga pratili. Je li oslabila “Osovina otpora”? Što se dogodilo od tada?

Sirija

Na sirijskom frontu vojska Damaska postigla je izvanredan rezultat i sa svojim saveznicima, a ovdje nećemo govoriti o Rusima, već „Brigadi Zulfiqar“ libanonskog Hezbollaha, uspjela je prvi put od 2012. osloboditi dionicu od 432 kilometra autoceste koja ide od Damaska do Aleppa. Također je proširio sigurnosni obod duž zapadne strane ceste. Strateški važni gradovi Saraqib, Rashideen, Khan Al-Asal oslobođeni su zajedno s brdom Al-Eiss, brdom koje je generalu Sulejmaniju uvijek bilo prioritet. Baš u Al-Eissu su ubijena i pokopana 23 Hezbollahova vojnika i danas libanonski pokret želi vratiti njihova tijela kući.

“Osovina otpora”, zajedno s ruskom zapovjedništvom, prisutna je u operativnoj sobi u Aleppu i povezana je s vođama u Damasku i bazom Hmeymim. Odatle se upravlja operacijama protiv islamističkih terorističkih skupina i osigurava se potrebna obavještajna i zračna podrška. Sirijska vojska uspjela je stvoriti veliki sigurnosni perimetar duž autoceste M5 Damask-Aleppo koju je Turska obećala zaštititi i deblokirati još u listopadu 2018., ali to obećanje nikada nije održano. Ovaj napredak ukazuje na strateški put koji se temelji na dobro definiranim ciljevima, a ne na trenutnim vođama smjene. Ono čemu Sirija teži, a zemlja je važan član „Osovine otpora“, jest oslobađanje cijele zemlje i taj će se proces nastaviti čak i ako budu ubijeni druge vođe, vojne ili političke.

Iran i Rusija nastavljaju razgovore s Turskom kako bi pokušali održati otvorenim dijalog sa Sirijom, unatoč onome što se događa na bojnom polju. Gubitak generala Sulejmanija ne mijenja njihove ciljeve.

Irak

Što se tiče Iraka, za života se Sulejmani nije mogao nadati da će parlament glasati u korist protjerivanja američkih i svih drugih stranih trupa iz zemlje. Umjesto toga, ta značajna odluka je sada donesena i ako se povlačenje ne bude poštivalo, položaj američkih trupa u Iraku postat će položaj okupacijskih snaga.

Irak mora nastaviti zadržavati ograničeni broj NATO snaga na svom teritoriju za obuku svoje vojske i rezervnih dijelova, jer je kupio nešto vojne opreme od zemalja NATO pakta. Ali čak ni tim vojnicima vlada u Bagdadu ne može ništa garantirati, pogotovo ne nakon narodne mržnje izazvane atentatom na iračkog zapovjednika Abu Mahdija Al-Muhandisa, kojeg su Sjedinjene Države također likvidirale u bagdadskoj zračnoj luci. Vjeruje se da će novoizabrani premijer, nakon što se formira vlada, kao prioritet u programu odrediti odlazak američkih trupa iz zemlje.

Treba naglasiti da se danas, a to se u Iraku nikada nije dogodilo od 2003. i godine okupacije, irački otpor ujedinjuje i vodi ga jedan vođa. Poziv Moqtada Al-Sadra da se izađe na ulice protiv Sjedinjenih Država učinio ga je vrlo popularnim. Unatoč početnom neodobravanju Nourija Al-Malikija i Sayeda Ammara Al-Hakima, sve su skupine pozdravile izbor Allawija za novog premijera, izbor koji nosi potpis Moqtada Al-Sadra.

Moqtada Al-Sadr je uvijek bio zabrinut kada je u Iraku boravio general Sulejmani. Iranskom generalu se uopće nisu sviđale njegove stalne političke promjene zbog kojih je dobio nadimak „kameleon iračke visoke politike“. Vođa Sadrista je bio protiv Hashd Al-Shaabi armije i imao je svoju brigadu, „Brigadu 313“, zbog čega je podržao prijedlog da se razoružaju sve iračke skupine koje pripadaju “Osovini otpora”. Ali sada on djeluje zajedno s tim skupinama, nešto što general Sulejmani nikada nije uspio postići.

Libanon

Nova vlada na čelu s Hassanom Diabom upravo je formirana u Libanonu, a najbliži saveznici Washingtona u toj zemlji nisu dio nje. “Osovina otpora” pomogla je ubrzati formiranje nove vlade i pomogla Diabu da prebrodi mnoge prepreke na njegovom putu. Diab je prihvatio prijedloge koje je dala “Osovina otpora” i zajamčio legitimitet Hezbollaha za obranu zemlje od vanjskih agresija.

Libanski parlament dao je Diabu povjerenje koje mu je potrebno za početak njegova mandata, a „Osovina otpora“ je tako uspjela izbjeći vakuum vlasti koji bi zemlju lako gurnuo u kaos. Ovih dana mnoge zemlje uspostavljaju kontakt s premijerom kako bi mu pomogle u vrlo teškom pothvatu da Libanon izvuče iz ozbiljne ekonomske krize, najgore od 1945. i godine neovisnosti.

Do danas militanti Hezbollaha i dalje primaju plaće u američkim dolarima, bez smanjenja, usprkos “maksimalnom pritisku” s kojim je suočen Iran i oštrim sankcijama uvedenim protiv Hezbollaha.

Palestina

U Palestini su svi ujedinjeni protiv “Sporazuma stoljeća” kojeg je predstavila američka administracija. Svi su ga odbili, uključujući predsjednika Mahmuda Abbasa koji više ne vjeruje da mora poštivati Sporazum iz Osla Arafata i Rabina, niti bilo koji oblik sigurnosne suradnje s Izraelom i Sjedinjenim Državama. Palestinci iz svih slojeva se ne odriču prava na povratak u svoje krajeve i odbijaju „sporazum“ koji im uskraćuje vodne resurse, sprečava im pristup Mrtvom moru i oduzima 30% Zapadne obale. Takvo jedinstvo među palestinskim skupinama nije zabilježeno desetljećima.

Afganistan

U Afganistanu se SAD od početka godine suočavaju s neobičnim ponašanjem talibana. General Franck McKenzie, zapovjednik američkih snaga na Bliskom istoku, priznao je da je “došlo do porasta iranskih aktivnosti u Afganistanu, što američke i koalicijske trupe dovodi u opasnost“.

„Možda Iran vidi priliku da napadne nas i koaliciju putem opunomoćenika u Afganistanu”, rekao je zabrinuto Mc Kenzie i dodao kako vidi “zabrinjavajući trend zlonamjernog miješanja Irana”.

Talibani su početkom godine oborili američki avion kojeg je koristila CIA. Pentagon je priznao gubitak dva časnika koji su bili u zrakoplovu, ali izbjegava davati dodatne informacije.

Jemen

Glasnogovornik oružanih snaga u Jemenu, general Yahya Sari, otkrio je detalje najhrabrije vojne operacije vođene ikada protiv koalicije koju predvodi Saudijska Arabija na području Nahim i Marib, operacije nazvane “Buniyan Al-Marsus” ili “Čvrsta struktura”.

Kazao je da je napadnuto 17 neprijateljskih brigada, a jemenske snage sada mogu kontrolirati velik dio provincije. Također treba imati na umu da Jemen razvija svoje vojne sposobnosti kao nikad do sad i može duboko ciljati Saudijsku Arabiju i njene naftne resurse, što je nedavno potvrđeno napadom na saudijski grad i luku Yanb  udaljen 1000  kilometara od mjesta lansiranja modificiranih raketa „Burkan 2. Ne treba posebno naglašavati važnost obaranja saudijskog zrakoplova „Tornado“, koji je „bezbrižno“ lebdio nad Sanom i gađao civilna područja i položaje Huti boraca, kada ga je pogodio projektil nedavno „modernizirane“  jemenske protuzračne obrane.

Utrka u kojoj se “Osovina otpora” predstavlja kao glavni junak čini se nezaustavljiva, usprkos atentatu na generala Sulejmanija. Pojava novog otpora koji se događa na sjeveroistoku Sirije, u provinciji Hasaka, signalizira novi spontani pristup kojeg “Osovina otpora” može učvrstiti. Ono što se dogodilo u selu Khirbet Ammo potaknulo je novi val akcija otpora u drugim zajednicama protiv američkih okupacijskih snaga koje su, kako je rekao predsjednik Donald Trump, ionako tamo da kradu sirijsku naftu.

Nenaoružani muškarci sukobili su se s naoružanim američkim konvojem, tražeći od vojnika da više ne dolaze. To je logika, ali i konkretan cilj koji se s vremenom ukorijenio među članovima “Osovine otpora”.

Svi ti događaji govore nam da je na kraju lik vođe gotovo irelevantan i najbolji vođe su oni koji vode računa o tome da mogu biti i ubijeni. Nažalost, mora se priznati da je general Qassem Sulejmani postigao daleko više kao mučenik nego glavni general Quds snaga IRGC. Međutim, tko god je čitao skraćeni životopis generala, kojeg smo objavili na ovom portalu i zbog kojeg su svi korisnici koju su ga dijelili na Facebooku bili upozoreni ili blokirani na nekoliko dana, zna da je general Sulejmani, ako postoji to mjesto odakle može vidjeti što se događa, sretan onim što je za života izgradio i što je za sobom ostavio. Podsjetimo na riječi iz rijetkih intervjua koje je davao.

„Ljudi obično o raju razmišljaju kao o mjestu fascinantno šarenih krajolika, žuborećih potoka i lijepih žena. No, postoji još jedna vrsta raja – bojno polje. Bojno polje na kojem se ratuje za svoju zemlju“, izjavio je u američkom atentatu likvidirani zapovjednik Quds snaga Iranske revolucionarne garde, general Qassem Sulejmani, idejni tvorac “Osovine otpora” američkom imperijalizmu, širenju židovske države i utjecaju vehabijske dinastije Al-Saud u regiji.

Život generala Suleimanija – Od siromašnog dječaka do najboljeg vojnika Bliskog istoka

E. J. Magnier