“Hrvatski scenarij i Oluja za Donbas”

Donbas i Lugansk
149 komentara

Kraj 2016. je bio obilježen važnim događajima u svijetu. U studenom je na američkim predsjedničkim izborima pobijedio Donald Trump, dok se u prosincu vodila ofenziva za oslobađanje Aleppa od terorista, stoga su svi svjetski mediji bili okrenuti zbivanjima u Washingtonu i Siriji.

Krajem studenog 2016. je hrvatski premijer Andrej Plenković službeno posjetio Kijev, što su svjetske agencije popratile s dva retka novinarskog teksta.

Hrvatski premijer je u susretu s ukrajinskim kolegom Grojsmanom i predsjednikom Porošenkom rekao “kako je uvjeren da je Ukrajini potreban mirni put reintegracije okupiranih teritorija”, što je kasnije protumačeno kao ponuda Kijevu da napravi nešto poput “Erdutskog sporazuma“, koji je omogućio mirnu reintegraciju istočne Hrvatske.

Na ovu izjavu je reagirala Moskva, koja je Zagrebu poslala oštru diplomatsku notu i navela kako već postoji “Sporazum iz Minska“, koji nema alternative.

Plenković je tada u Kijevu rekao “da su i Hrvatska i Ukrajina bile žrtve brutalne vojne agresije, da je njihov teritorijalni integritet narušen silom, te da hrvatska iskustva iz reintegracije istočne Slavonije devedesetih godina mogu biti korisna Ukrajini”.

Umjesto besperspektivnih prijedloga o ovom pitanju, rusko Ministarstvo vanjskih poslova je pozvalo Zagreb da se “aktivnije zauzme za rješavanje kroničnih unutarnjih problema u Hrvatskoj”.

“Primili smo na znanje informaciju da je ovih dana pri hrvatskoj vladi formirana radna skupina za suradnju s Ukrajinom koja će u svom djelokrugu imati prenošenje hrvatskog iskustva ‘mirne reintegracije okupiranih teritorija’ Kijevu, koje bi se tobože moglo primijeniti na Donjeck i Lugansk”, stoji u komentaru ureda za informiranje i medije ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Tada je profesor Branko Caratan za televiziju N1 izjavio kako je Plenković vjerojatno mislio na tehničku pomoć Ukrajini.

“Vezano za usporedbu sa situacijom u Hrvatskoj, Erdutski sporazum je napravljen nakon Oluje krajem 1995. i bio je proveden uz prisustvo međunarodnih snaga uz povlačenje Miloševića, što je to potpuno drugačije nego u istočnoj Ukrajini. Tamo je sličnija situacija kao s Kosovom”, rekao je Caratan i dodao “kako Moskva ne bi tako oštro reagirala da Plenković nije spomenuo Krim”.

No, što je zapravo mislio hrvatski premijer, koji je potpuno nepotrebno odnose Zagreba i Moskve doveo do usijanja? Naime, oštre prosvjedne diplomatske note se smatraju jednim od ozbiljnijih oblika komunikacije u međunarodnoj diplomaciji i znaju prethoditi prekidu diplomatskih odnosa, do kojeg, srećom, nije došlo.

Tehnički gledano, “Sporazum iz Minska” i “Erdutski sporazum” se nikako ne mogu uspoređivati, jer je do mirne reintegracije istočne Slavonije došlo nakon ratne operacije velikih razmjera, odnosno “Oluje”, a tek nakon vojnog poraza su predstavnici Srba s područja istočne Hrvatske pristali na mirnu reintegraciju.

To se ne može reći za Ukrajinu, jer ukrajinske snage do sada nisu ostvarile nijednu vojnu pobjedu u Donbasu, ako za pobjedu ne smatramo taktičko povlačenje ključnih postrojbi iz Slavjanska i Kramatorska za obranu grada Donjecka i zračne luke.

No, čak i ako spor između Zagreba i Moskve promatramo iz tog ugla, moglo bi se reći da je Plenković naivno ponudio “hrvatska iskustva” kolegama iz Kijeva i tada nikome nije bilo jasno zbog čega je ruska diplomacija tako oštro reagirala?

No, sada kada su eskalirali sukobi u Ukrajini, otkrivaju se neki detalji koji sugeriraju da je Plenković u Kijevu s ukrajinskim premijerom Grojsmanom, predsjednikom Porošenkom i drugim dužnosnicima razgovarao o mnogo ozbiljnijim stvarima, koje su Hrvatskoj apsolutno nepotrebne. Čak i kao članica EU i NATO pakta bi bilo dobro da se u ukrajinskoj krizi držimo po strani, što čini većina zemalja, a stvar prepustimo kancelarki Merkel i Parizu, koji su, uz Rusiju, jamci “Sporazuma iz Minska”, čije odredbe Kijev nikako ne želi ispuniti.

Naime, “Sporazum iz Minska” sadrži sve odredbe koje predviđaju mirnu reintegraciju Donbasa, ali režim u Kijevu nije proveo gotovo nijednu od obećanih mjera, tjednima provodi vojne operacije, što sugerira da problem možda želi riješiti vojnim putem.

“Hrvatski scenarij i Oluja za Donbas”

U tom smislu je znakovita izjava čelnika ukrajinske Vojno-civilne uprave za regiju Donjeck, Pavela Žebrivskog, koji je nekoliko tjedana nakon odlaska hrvatskog premijera Plenkovića iz Kijeva rekao “kako smatra neizbježnom hrvatsku verziju deokupacije Donbasa”, prenosi ukrajinski Unian.

Pavel Žebrivski je to rekao na konferenciji za novinare u Kramatorsku, te napomenuo da nije veliki optimist oko skorog oslobađanja privremeno nekontroliranih područja”.

“Nisam tako optimističan, jer su Rusi sve stavili na pauzu i čekaju stav novoizabranog američkog predsjednika Trumpa”, rekao je Pavel Žebrivski, naglasivši da Ukrajina ni na koji način nije spremna odreći se tih teritorija.

Prema njegovim riječima, Ukrajina mora vratiti kontrolu nad Donbasom, te se obratiti se pregovaračima i zatražiti da vrše pritisak na Rusiju, dok u međuvremenu treba ojačati vojsku.

“Došli smo na kraju do hrvatske varijante”, rekao je ukrajinski dužnosnik, što znači da je moguće prisilno vratiti nekontrolirana područja.

“Druga mogućnost je kao što je bila izgradnja Hrvatske vojske, koja je pet godina kasnije pobijedila vojnim putem”, rekao je Žebrivski, ističući da se on osobno raduje prvom scenariju, “budući da je najgora stvar u ratu – pokapati svoje kolege”.

Međutim, objasnio je “kako je 1995. Hrvatska, nakon dvije uspješne vojne operacije, “Bljesak” i “Oluja”, prisilila odcijepljenu “Srpsku Krajinu” na potpisivanje “Erdutskog sporazuma”, kojim je 1998. godine, uz pomoć Ujedinjenih naroda, nepriznata republika mirno integrirana u Hrvatsku”.

Sada kada je pokrenuta ofenziva ukrajinskih snaga na Donbas, opet je aktualizirano pitanje “hrvatskog scenarija” u vraćanju nadzora nad Donjeckom i Luganskom Narodnom Republikom silom. Dio ruskih analitičara vjeruje da izjave premijera Plenkovića i čelnika ukrajinske Vojno-civilne uprave za regiju Donjeck, Pavela Žebrivskog, nisu slučajne i nepovezane, pogotovo ako promatramo što se događa na istoku Ukrajine.

Doduše, pokušaji ukrajinske vojske nisu dali rezultate, ali Kijev pokušava izvući maksimum iz svega. Ako ne uspije, snage nepriznatih republika i Rusija će odmah biti optuženi za provokaciju i kršenje “Sporazuma iz Minska”. Trenutna situacija u Avdejevki i bitka u prosincu kod Debalceva su dokaz.

Naravno, buduće akcije Kijeva u Donbasu će se odrediti i stav Zapada, ali iz EU i Washingtona nije stigla željena podrška.

Međutim, to ne mijenja želju Kijeva da Donbas ne vrati u okviru Sporazuma iz Minska, nego po “hrvatskom scenariju”, kao što je rekao Pavel Žebrivski .

“Moguću želju ukrajinskih vlasti da silom vrati Donbas potvrđuju i njihovi kontakti s Vladom Republike Hrvatske, koja je u studenom osnovala posebnu skupinu za pružanje savjeta Kijevu”, piše u uvodniku ruskog portala EurAsia Daily, koji pojašnjava završetak rata u Hrvatskoj.

“Zagreb se odlučio za vojno rješenje i 4. kolovoza 1995. je počela operacija “Oluja”, što je bio posao Hrvatske vojske, dok je u planiranje bila uključena američka privatna vojna tvrtka MPRI, a hrvatske su snage imale obavještajnu podršku NATO-a. Od petka do ponedjeljka je 150 tisuća pripadnika hrvatskih snaga sigurnosti gotovo u potpunosti izbrisalo teritorij Srpske Krajine, gdje su se suočili s vojskom od oko 40 tisuća pripadnika lokalnih milicija. Nakon poraza, RSK je napustilo preko 200 000 hrvatskih Srba”, komentirajući izjave ukrajinskih dužnosnika piše ruski portal, ali ne spominje Erdutski sporazum i mirnu reintegraciju istočne Slavonije.

Sada se postavlja pitanje: što radi savjetodavna skupina Vlade Republike Hrvatske? Prvo, ako govorimo o “Erdutskom sporazumu”, tadašnje hrvatsko vodstvo nije vidjelo nikakvih problema da, uz sudjelovanje predstavnika Ujedinjenih naroda, sjedne za isti stol sa suprotnom stranom i pregovara o načinu mirne reintegracije. S druga strane, službeni Kijev uporno odbija bilo kakav susret s predstavnicima Donjecka i Luganska i šalje neslužbene posrednike, kao što je bivši predsjednik Leonid Kučma. Međutim, on nema nikakvih ovlasti za donošenje bilo kakvih odluka, što pregovore čini besmislenima.

S vojne točke gledišta, ono što ujedinjuje Donbas sa “Srpskom Krajinom” je strateška priprema za mogući napad. Uoči pokretanja ofenzive “Oluja”, hrvatska je vojska na teritoriju Bosne i Hercegovine zauzela gradove Glamoč i Bosansko Grahovo, čime je okružila cijelo južno područje oko Knina i mogla provoditi napad i s jugoistoka.

Otprilike istu prednost Kijevu želi ostvariti ako zauzme uporište u Debalcevu.

Međutim, razlika između Hrvatske tada i Ukrajine danas je da Kijev nema perspektive za obećani ekonomski napredak, a zemlja je u dubokoj gospodarskoj krizi. Stoga nema snage da Donbas vrati silom.

Čak i u Kijevu mnogi priznaju da, ako se donese strateška odluka da se provede”hrvatski scenarij”, povratak Donbasa i Krim može trajati desetljećima”. To je u intervjuu izjavio bivšim savjetnik čelnika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), Markijan Ljubkivski,  suradnik “Ukrajinskog sokola” i bivšeg čelnika SBU, Valentina Nalivajčenka.

Ipak, “puzajuća deokupacija” Donbasa se nastavlja, a situacija u Avdejevki je očiti primjer. Osim toga, u Kijevu vjeruju “da će se zadržati sankcije protiv Rusije, koje će i dalje slabiti režim u Kremlju, te da će Moskva biti prisiljena prestati podržavati Donbas, kao što Beograd nije bio u stanju pružiti pomoć  Kninu tijekom akcije hrvatske vojske”.

“Stoga se čak i humanitarna katastrofa u Avdejevki, kojom ukrajinske vlasti pokušavaju utjecati na stav Donalda Trumpa, savršeno uklapa u hrvatski scenarij Kijeva za Donbas”, piše EurAsia Daily.

Ako gledamo odluke Kijeva, one nikoga ne trebaju iznenaditi. Međutim problem je što bi hrvatsko savjetodavno tijelo, koje je osnovano “kako bi pomoglo mirnoj reintegraciji Donbasa“, u prvom redu trebalo savjetovati ukrajinske kolege da izravno pregovaraju s čelnicima Donjecka i Luganska, čak i ako ih ne priznaju za legitimne predstavnike “dvije ukrajinske regije”. U tom smislu, Zagreb možda može pomoći Kijevu u mirnoj reintegraciji DNR i LNR. U slučaju da Kijev od Hrvatske želi savjete kako silom vratiti nepriznate republike, a Plenkovićev savjetodavni odbor udovoljava željama Porošenka i ukrajinske vlade, činimo greške s nesagledivim posljedicama.

Sve što treba je sjesti za stol i provesti odluke sadržane “Sporazumom iz Minska”, a prvi uvjet je da Kijev postupi kao hrvatsko vodstvo 1995. i pokrene izravne pregovore s političkim vođama DNR i LNR. Bilo koja opcija, a posebice ona ratna poput “Oluje”, završit će katastrofom, za koju bi rusko vodstvo djelomično krivim moglo smatrati i hrvatsko savjetodavno tijelo, što nam nikako nije potrebno.

Donbas - Hrvatski scenarij
Donbas – Hrvatski scenarij
donbashrvatski scenarijmirna reintegracijaOluja
Pretplatiti se
Obavijesti o
149 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
subaru
7 godine prije

Krajina je mijenjana za Posavinu dok još Miloš nije ni znao da će izgubiti Kosovo al će biti obeštečen sa pola BiH koji je duplo veći prostor od Kosova a taj prostor RS će biti upaljač sljedečeg rata. Sličnosti sa Donbasom nema jer rusi tamo brane Moskvu, mogu ići samo naprijed, nazad ni milimetra a naprijed će ići stotinama kilometar kaad dođe vrijeme za to.

mars
7 godine prije

Ako bi se htjeli lagati i nadmudrivati, mogli bi to do u nedogled, ali činjenica jeste da je “Oluja” bila klasična NATO vojna operacija u izvedbi HV-a. Bez političkog, organizacionog, logističkog, informacionog, stručnog, oružanog i svakog drugog vodstva NATO-a, ona ne bi bila moguća u obliku i razultatima koje je polučila. I to je osnovni razlog što ukrajinska “Oluja” nije moguća, jer NATO nije do sada, a neće ni od sada ni htjeti, ni željeti, ni moći da tako nešto pruži Kijevu. A razlog tome je što na drugoj strani kao podrška Donbasu stoji Rusija a ne Srbija kao što je bio slučaj tada u Hrvatskoj, i pružanje svega toga Kijevu doveo bi sam NATO i SAD na rub direktnog vojnog sujoba sa Rusijom, pri čemu nije potrebno uopšte raspravljati do čega bi on mogao dovesti. Toga su itekako svjesni i NATO i SAD, jer da nisu, do sada bi… Čitaj više »

shumadinac
7 godine prije

To oni hoće da “hrvatskim planom” maskiraju pomoć vanzemaljaca…

Dobro, ono sa Fincima i “malim zelenim” je debilizam. Ali kako nazvati ovo: ukrajinskoj vojsci (dojučerašnjoj SSSR vojsci) koja ima značajnu zapadnu logističku podršku neophodno je hrvatsko iskustvo za vojno vraćanje teritorije (pošto o diplomatiji i ne razmišljaju – a nema ni svrhe). Sovjetsko iskustvo zajedno sa američkim, britanskim, nemačkim nije dovoljno nego… ima li šta niže od debilizma?

Ali ima nešto ozbiljno što se dešava. Odnosi na relaciji Moskva – Minsk su sve hladniji i to nije prvi put. Ne mogu da tvrdim ko je tu u pravu (uopšteno) ali Lukašenko vuče neke čudne poteze koji strašno podsećaju na Janukoviča. Vrlo podlo izabran momenat od nekog ko stalno govori o bratsvu.

Majkl Đordan
7 godine prije

Ne znam, meni je smiješna teza da Hrvatska savjetuje Ukrajinu o vojnim pitanjima. Koliki god da je Plenković anemični ljigo, toliko glup ne može biti. Kolinda bi već mogla biti toliko glupa jer je ona jednostavno neinteligentna barbika, ali sumnjam da nju itko pametan ozbiljno shvaća. Punašna ljepuškasta plavuša s lošim stilom odijevanja, napirlitanim trepavicama i očajnom frizurom ima fetiš na uniforme i puške, ali to je to što se tiče njezine povezanosti s umijećem ratovanja.

Majkl Đordan
7 godine prije

Baj d vej, Donbas silom ne bi zauzeli ni Ameri sa 200 000 najelitnijih vojnika i uz uporabu svih čuda koja su im na raspolaganju, a di će jadni demoralizirani Ukrajinci koji ne mogu mobilizirati 100 000 ljudi ni kada prijete prijekim sudovima onima koji mobilizaciju odbijaju. Putin je lijepo rekao da je Rusija jača od svakog agresora, a Donbas je pod direktnom zaštitom Rusije tako da tu svaka priča završava.

Ulica V.V.P.
7 godine prije

Hvala Babichu na jos jednom dobrom clanku.
Rusija je 100% u pravu i zelim joj – ako dodje do rata – da udje u Kijev.
Rat u Hrvatskoj nema nikakve veze s Ukrajinom.
Hrvatsko rukovodstvo se pridruzilo gospodaru kaosa.
Gospodar kaosa je NATO pakt.
Ljudi mislu da u stozeru NATO pakta piju crnu kavu po cijeli dan jer nema vijesti iz stozera po novinama i TV, itekako se oni tamo dogovaraju svaki dan i kuju planove kako izbrisati Rusiju s mape svijeta.
Nazalost i Hrvatska se pridruzila ovom udruzenom zlocinackom poduhvartu.

bo9
7 godine prije

Alexandar Dugin
“Incredibly beautiful—one of the best moments of my life,” he said after Trump’s inauguration.

Dugin’s role in resolving the crisis with Erdogan over the jet incident was confirmed by Ismail Hakki Pekin, a former head of Turkish military intelligence. He was one of five members of the Patriotic Party, including a fellow retired general and a retired admiral, who flew to Moscow in December 2015 for four days of meetings that Dugin arranged with current and retired Russian officers.

Jing-sung
7 godine prije

Plenkoviću je osigurano rotiranje po foteljama ili visoki polozaj u NATO ili EU.

Garibaldi
7 godine prije

Sasvim drugo vreme … posve druge okolnosti…. jednostavno neozbiljno. nemoguče . uspoređivati …

David
7 godine prije

Andrej Plenković – is a boot-licker

Ulica V.V.P.
7 godine prije

Dobar si za propagandu LOL
… Poslije rata je u jednom razgovoru sa jednim španjolskim političarem rekao da se divi fašističkom diktatoru Franciscou Francou…………..

Weteran
7 godine prije

Formalno: Ima sličnosti između sukoba u Ukrajini i sukoba na teritoriji SFRJ !!
Suštinski: NE!
Dogovoreni Nesrećno Bratoubilački rat, sa podizvođačima, stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, nema nikakve suštinske sličnosti sa onome što se dešava u Ukrajini !!!
Možda se ja varam ??

jale
7 godine prije

Moje mišljenje o ratu u Hrvatskoj, danas, 2017. godine, dijametralno se razlikuje nego mišljenje koje sam imao devedesetih. U Hrvatskoj nije bilo nikakve vojne agresije, već građanski rat uzrokovan pobunom dijela srpskog naroda, koji je revoltiran ukidanjem konstitutivnosti bez dijaloga, razgovora i sporazuma, isprovociran brutalnim nasiljem prema pripadnicima srpskog naroda od strane neoustaških fanatika i kriminalnih grupa na ulici, na radnim mjestima, u svojim obiteljskim domovima, bez adekvatne institucionalne zaštite, bio prisiljen reagovati kako je reagovao. U Ukrajini se događa potpuno isti scenario samo što se u ukrajinskom slučaju u ulozi hrvatskih Srba nalaze ukrajinski Rusi.

shumadinac
7 godine prije

Nerado ulazim u ovu temu ali dok se o tome ne priča neće se ni shvatiti – a ako se ne shvati može se ponoviti. Ogromna većina Srba i Hrvata smatra da su isključivo oni drugi krivi a u pitanju je samo ugao iz koga se gleda. Hrvati su odlučili da stvore svoju državu (iz kojih god razloga) i na to su po ustavu imali pravo. Formiranjem države Hrvatska je imala svoju teritoriju i normalno je da je insistirala na teritorijalnoj celovitosti a pojavili su se elementi koji su tu celovitost dovodili u pitanje. Sve po zakonu i logično – verujem da bi ovo bio stav prosečnog Hrvata. Hrvatska je imala pravo na državu ali tek kada bi se rešila sporna pitanja koja su za njih neprijatna i zato insistiraju na trenutnom otcepljenju. Srbi kao konstituvni narod imaju pravo u slučaju razlaza da biraju sa kim će živeti posebno što… Čitaj više »

Bill Clinton
7 godine prije

Mene sada nema da sređujem stvari, zato ovi (katolički) velikodostojnici, da prostite, palamude…

Majkl Đordan
7 godine prije

Ja bih u ovo vjerovao da sam vidio ili čuo Tuđmana do to izjavljuje, ovome jednostavno ne vjerujem.Tuđman je bio uvjereni antifašista, to je vrlo lako provjeriti. Pa on je nakon što su završili najgori sukobi 91.-92. nemilice pomeo ustašoide.

Alen
7 godine prije

Od kad se franjo tukao s muslimanima ?.. Ako sam dobro preveo s engleskog..

Tadmur
7 godine prije

Antifašizam je na Balkanu umro zajedno sa Josipom Brozom.

Majkl Đordan
7 godine prije

@Rogi, bergaZ Ajde dječače raspitaj se tko je bio pokrovitelj Slobi. Da ti pomognem – AMERIKANCI, točnije njegovi prijatelji (bar je on mislio da su mu prijatelji dok nije shvati, ali bilo je kasno) Kissinger, Eagleberger… Vlast Tuđmana profašistička? Zanimljivo. To znači da je Slobo bio pozitivac koji se borio protiv Hrvata fašista.

Sarajevo
7 godine prije

Ukrajina može ponovo integrirati te iste dijelove natrag, i to bez ispaljenog metka. Samo nek’ protjeraju naciste koje im su im EU/NATO mirotvorci instalirali i dogovorit će se.

…a što se Hrvatske tiče, iskreno se nadam da će što prije s neba pasti (jer je sa zemlje zbrisana) neka snaga koja će ukazati građanima RH da ih trenutno njihova NATO vlada prejeftino žrtvuje po svjetskim tezgama. Stvorila je ta vlada oko sebe žive zidove i mostove, narod sve uspješno progutao, teško će biti vratiti Hrvatsku Hrvatima.

Georgij Žukov
7 godine prije

Ne trebas do sutra , dovoljno je pogledati video gdje pocasni predsjedniki hrvatskih antifasita stipe mesic 90 -tih progovara o jasenovcu ,kod takvih antifasista poput njega i tudjmana ne treba ti fasita . Ja sam te govore slusao u zivo i od pocetka mi je bilo jasno da tudjman zeli gradjanski rat i da je rat dogovoren sa milosevicem .Da mi se da a ne da mi se , sada bi ispisao 10 stranica teksta sa dokazima da sam u pravu al cemu? proslost se ne moze mijenjati a buducnost ne postoji , dakle uzdravlje i uzivajte u svakom trenutku sadasnjosti .

Saša
7 godine prije

Realno si opisao Šumadinac,a ne navijački.Ovi prostori se vrte u začaranom krugu i u dvostrukim aršinima koje normalno razmišljanje ne može prihvatiti,jer prema njima : Od Jugoslavije se mogu odcjepiti Republike,od Hrvatske i Bosne se ne mogu odcjepiti RSK i RS, od Srbije se može odcjepiti Kosovo,a ako gledamo šire Krim ne može od Ukrajine ,a Tajvan može od Kine,Škotska na može od Britanije…ma hajde.To je toliko očigledno a neki pokušavaju pozivanjem na neko međunarodno pravo da opravdaju zakon jačeg.

Jupiter
7 godine prije

Poređenje besmisleno!
Hrvatska pred napad ima kovertiran dogovor , političku i vojno loističku podršku vodečih zapadnih aktera i brojčanu prednost u ljudstvu četiri prema jedan.
Ukrajina ot toga svega ima korumpirano rukovodstvo i armiju koja je anemična i nemotivisana.Sa druge strane je vojna sila koja može da ih slomi ako nastave da izazivaju mečku.

Dundić
7 godine prije

Skrećem pažnju na bulažnjenje desničara u Hrvatskoj, a to je i anemični Plenković prihvatio, da postoji nekakva velika sličnost hrvatske i ukrajinske povijesti..Sličnosti su minimalne, praktički ih nema, radi se o potpuno drugačijim događanjima u tim zemljama, i svako izjednačavanje je nasilje prema jednoj i drugoj povijesti. Ono što zaista jest slično i što neonaciji ne žele još javno reći jest da su obje zemlje imale snažne pronacističke, zločinačke mehanizme u obje zemlje, i tu je ta jedina sličnost. Kao što su obje imale i puno antifašista, pa jedni i drugi svoju povijest žele od toga očistiii. Radi se o prostačkom, neo-naci revizionizmu.

Georgij Žukov
7 godine prije

Umoran sam , odradio sam danas svojih 10 radnih sati , sve sto imam u zivotu su mojih 10 prstiju i malo mozga dostatnog da prosudi sto je ISTINA a sto laz .Citam ove komentare i tuzan sam , spontano i refleksno mi dodje da stjeram sve u tri p m , onako sirovo i iskonski balkansko.I da se upitam onako sumoran i sam kao jablan gromom razvaljen zagledan u casu preduboku.
Zverko ludila zar si se probudila, crni ti je princ opet poljubac dao,ma ne znate vi , nema oslobodjenih , spasen je tek prvi pogodjeni a svi drugi su taoci vecitog kosmara .
A onda opet sklopim oci i nebom naidju ladje , zvona , lavez , pa komsijske svadje i miris svezeg oranja .
Hrvati i Srbi su nazalost isti komad balege koje je tocak povijesti prepolovio na pola.

Georgij Žukov
7 godine prije

Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo, al’ je znano
iza gore, iza dola
iza sedam, iza osam

I jos dalje i jos gore
preko mornih, preko gorkih
preko gloga, preko drace
preko zege, preko stege

Preko slutnje, preko sumnje
iza devet, iza deset
i jos dublje i jos jace
iza sutnje, iza tmace

Gdje pijetlovi ne pevaju
gdje se ne zna za glas roga
i jos hudje i jos ludje
iza uma, iza Boga

Ima jedna modra rijeka
siroka je, duboka je
sto godina siroka je
tisuc’ ljeta duboka je

O dubini i ne sanjaj
tma i tmusa neprebolna
ima jedna modra rijeka
ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke

Laku noc 🙂

Alen
7 godine prije

Jel stao rat ?

Alen
7 godine prije

Slabo ti.nas poznajes jako slabo ,da covjek pomisli koliko ti je fake news ispro mozak .. Ima.nas radikalnih islamista koliko i kod vas radikalnih nacionalista… Opet da kazem odvoj hrvate, dijelom sam hrvat po baki, od tudjmana….

New world
7 godine prije

@ Andrej , Kazes [ Međutim, upravo je on odlazio na sastanke sa Hitlerom, što se i vidi iz priloženoga ]
Nisam povjesnicar, koliko se puta sastao Pavelic s Hitlerom?
Ako je bilo jedan puta onda to nisu bili sastanci nego sastanak.

Hitleru su odlazili u posjetu i iz engleske kraljevske obitelji a britanski premjer Chambelan se susreo vise nego jedan puta s Hitlerom.

Mnogo zapadnih drzavnika je u ono vrijeme prije izbijanja rata vise drzalo do Hitlera nego sto danas drzu do Putina.

Staljin se nije nikad susreo s Hitlerom pa su mu Nijemci unistili 90% gradova u europskom djelu Rusije.
Molim te budi tocniji u iznosenju podataka.

Mikojan
7 godine prije

Zašto se uspoređuje Hrvatska sa Ukrajinom? To je neusporedivo.
Mislim da je bolje gledati na Ukrijinu kao na Jugoslaviju pa će neke stvari biti jasnije.
A tako će na kraju i završiti.

Koča Popović
7 godine prije

Prosjecan Ukrajinac i Rus, Hrvat i Srbin su upravo to, prosjecni. Valja ih zloupotrijebiti u odrzanju vladajucih.

Saša
7 godine prije

Majkl Đordan,ajd igraj košarku jer veze nemaš ili nećeš da znaš šta se dešavalo na ovim prostorima.Tuđman nije želio rat,a ratom je jedino mogao ostvariti nezavisnost,dok zakonskim putem ne jer je Jugoslavia imala svoj ustav i bez drugog konstitutivnog naroda nije mogla mjenjati status.Najgluplje od svega je lične sudbine koristiti kao argumente jer su svi u tom bezumlju pretrpili i stradali ,a ne samo jedna od strana.

Georgij Žukov
7 godine prije

Samo pola sam u temi naslova , no dozvolit cu si mozda i zavrsiti diskusiju komparacije ukrajinskog rata sa ratom u Jugoslaviji iako su scenaristi i glavni glumci isti u oba rata . “Kao što su napredni njemački pisci iza Drugoga svjetskog rata postavili, ne bez rizika, ogledalo pred lice nacije i nastojali joj pokazati što su sve u njezino ime učinili nacisti, i mi ćemo morati kad-tad postupiti na sličan način. Hrvati to nisu učinili ni za zločine ustaša u prošlom ratu – danas to čine za nas sinovi naših Židova, čiji su roditelji pobijeni po ustaškim logorima. Srbi ponovo slave Dražu Mihajlovića zaboravljajući kame njegovih četnika ne samo uz krvavu Drinu. I Slovenci su dugo šutjeli o svojim zločinima, s kraja onog rata. Malo tko od nas pomišlja na to da sebe pogleda u ogledalu povijesti, bojeći se vlastite slike. Pisci se klone takva nezahvalnog posla. Nacionalna inteligencija… Čitaj više »

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI