fbpx

Neredovna penzija

Starac na klupi

Tog dana sam iz pravca Čelića preko brda, nekim krivudavim i prašnjavim makadamom, vozio prema Sapni. Dan je bio vreo, pravi ljetni, a hladovina koju je činilo drveće pored puta i čisti planinski zrak ublažavali su nesnosnu omaru.

Na jednoj krivini se odjednom ispred mene pojavi starac umorna izgleda koji je stopirao. Stao sam i primio ga u auto. Usputno smo pričali o mjestu kroz koje smo prolazili, o tome kako se živi sada, a kako se živjelo nekada, te mi on u jednom trenutku reče kako ima penziju. Primijetih kako je važno imati penziju, da je to nešto što ipak ulijeva neku sigurnost, pa priupitah je li mu to jedini izvor prihoda, na šta mi on reče da je to gotovo sve što ima uz ono malo zemlje s koje ima tek nešto za pojesti, a deset maraka penzije ne može sve riješiti.

„Deset maraka je Vaša penzija?!“, zaprepastih se ja. Nisam mogao vjerovati da penzija može biti tako mala, pogotovo što sam se tek nedavno, nakon rata, vratio u Bosnu i pomalo gledao na stvari iz ugla Holandije u kojoj sam živio. To mi je bilo neshvatljivo, jer tamo su ljudi toliko zarađivali za pola sata radeći najjednostavnije poslove. Starac se iznenadio mojoj reakciji, i mislim da je u trenu pomislio kako ja smatram da je to visoka penzija, da ću ga možda čak i opljačkati, pa mi pomalo uplašeno odgovori:

„Ali ne stiže redovno…“

Kako smo nekada neopravdano nezadovoljni, kako mislimo da smo siromašni, jadni, da samo radimo, a nemamo gotovo ništa. Toliko je ljudi na svijetu koji nemaju šta jesti, nemaju nikakvih prihoda, još su i bolesni ili stari, ali mi se nekada osjećamo ugroženijima od njih. Eto, ovaj čovjek se, istina, teško, uklopi i u tih deset maraka mjesečno, (kruh je tada bio pola marke), a nekome je stotinu puta toliko malo. Dobro nam je nedavno poručio u svom intervjuu Ivo Martinović Ićo: „Nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji nema velike prohtjeve.“

Da, zaboravih reći kako se nakon mog raspitivanja o penziji moj auto-stoper naglo „sjetio“ da ipak treba izaći prije, „odmah tu, pored one kuće“. Jadan, prepao se, jer mogu zamisliti kakav bi to udarac bio za njega da mu neko uzme tih deset maraka! Kad je stao na „čvrsto tlo“ ipak nije zaboravio pitati koliko je dužan za vožnju. Pružio sam mu novčanicu od deset maraka uz opasku: „Ja se osjećam Vama dužnim, molim Vas, uzmite ovo!“ Prvo se kolebao, ali je na kraju ipak uzeo novčanicu. Malo mu je zadrhtala brada, nije uspio ništa progovoriti, a čim sam produžio dalje, i meni se isto dogodilo…

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
5 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Issa
Gost
Issa
4 godine prije

Što reći?
Vrijeme je da ovaj lažni svijet zauvjek nestane!

Koba
Gost
Koba
4 godine prije

Činjenica je da smo dosta otuđeni, zatvoreni, i kad se družimo biramo slične sebi (mislim na prihodovni nivo). U društvu opće “tolerancije” toleriramo patnju mnogih oko nas, ali i raskoš pojedinih. Ne zaboravimo svi jedemo iz istog lonca i što jedan uzme više to manje za ostale. Sviđa mi se… Pročitaj više »

Nenad, Apeldoorn
Gost
Nenad, Apeldoorn
4 godine prije

Ivo pa i meni sada nesto brada drhti.
Ipak mislim isto kao Umobolnica (Pa i nije tako umobolna! – opet samo mislim…) da je jedna “dobra” korekcija vrlo pozeljna!

Dina
Gost
Dina
4 godine prije

Tuga. Čemer. Ne možemo nahraniti bogate. U tome je problem.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik