SAD, Kurdi i Sirija – Kako vratiti stvari u vrijeme prije sporazuma Putin-Erdogan iz Sočija

Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan

Iako zapadni mediji na sve načine sporazum Rusije i Turske o Siriji pokušavaju interpretirati kao nešto neprovedivo, činjenice na terenu govore da sve teče upravo onako kako je osmišljeno, uključujući stav sirijskih Kurda.

Jutros su se pojavile informacije o planovima Pentagona za raspoređivanje dodatnih snaga, tenkova i oklopnih vozila na sirijska naftna polja na sjeveroistoku zemlje, ali se kasnije pokazalo da su sve bila medijska nagađanja i pogrešne procjene raznih vojnih „stručnjaka“.

24. listopada je američki predsjednik Donald Trump rekao je da je razgovarao sa zapovjednikom kurdskih snaga „generalom“ Mazloumom Abdiem i rekao da bi Kurdi trebali otići na naftna polja na istočnoj obali rijeke Eufrat.

„On cijeni ono što smo učinili i ja cijenim ono što su učinili Kurdi. Možda je vrijeme da Kurdi krenu u naftnu regiju”, rekao je

Trump, koji je dan ranije najavio da će ukinuti sankcije Turskoj, jer će privremeni prekid vatre na sjeveru Sirije biti “trajan”.

“Sankcije će biti ukinute ukoliko se ne dogodi nešto s čime ne budemo zadovoljni”, rekao je Trump u Bijeloj kući.

Rekao je da će petodnevni prekid vatre, najavljen 17. listopada, „doista biti trajan“, iako je napomenuo da je koristiti riječ „trajan“ u tom dijelu svijeta pomalo upitno.

Iskoristio je priliku i uzvratio kritikom onima koji su rekli da je napuštanje Kurda od strane SAD-a politička greška.

“Neka se netko drugi bori oko tog pijeska dugo obojenog krvlju”, rekao je Trump.

“Isti ljudi koje sam gledao i čitao, koji su mi davali savjete za Sjedinjene Države, su ljudi koji su nas uvukli u nered na Bliskom istoku, ali nikada nisu imali viziju ni hrabrosti da nas izvuku“, kazao je Trump.

“Oni samo govore“, dodao je.

Kazao je da najava trajnog primirja “potvrđuje plan djelovanja Washingtona s Turskom, koji je prije samo nekoliko tjedana toliko preziran”.

„Trajni” prekid vatre je zapravo rezultat rusko-turskog sporazuma, nakon kojeg su ruski vojnici već počeli patrolirati u sjevernoj Siriji. Trump je ovim pokušao sebi pripisati nešto od očigledne pobjede turske i ruske diplomacije.

23. listopada je kurdski zapovjednik „general“ Mazloum Abdi navodno pohvalio Trumpa za svu pomoć u zaštiti Kurda od Turske. Inače je Şahin Cilo, danas Mazloum Abdi, militant Kurdistanske radničke stranke, živio je u Europi kao politički disident, a pridružio se sirijskim Kurdima 2012., da bi kasnije postao vrhovni zapovjednik SDF snaga s činom „generala“.

To je bilo istog dana kada je Mazloum razgovarao s ruskim ministrom obrane Sergejem Šojgom, uz rusku i sirijsku zastavu u pozadini, zahvalivši ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu na svemu što je učinio za Kurde.

Logično je da su „general“ Mazloum i Kurdi spremni pohvaliti bilo koga tko će im dati bilo kakav izlaz iz ove situacije, jer im je alternativa turska vojna kampanja, etničko čišćenje i genocid.

Kurdi su u osnovi izdajnici, bez obzira na to koji su njihovi pravi motivi. SDF i druge kurdske skupine su izdale sirijsku državu. U najtežoj situaciji su se odrekli sirijske nacije i sklopili otvoreni pakt sa Sjedinjenim Državama i tajni s Izraelom, silama koje žele narušiti teritorijalni integritet zemlje i koje nikada nisu skrivale svoju želju za rušenjem Assada.

Sada su ih stigle posljedice i Kurdi ih trpe. Washington ih je napustio kada se smatralo da mu više odgovara da Turska pokrene svoju ofenzivu, nego da ih zaštiti.

SAD još uvijek ne napuštaju Siriju i ostaju u području Al-Tanfa, dok je priča o okupaciji naftnih polja na sjeveroistoku zemlje, što bi bila izolirana američka vojna enklava u sirijskoj pustinji, priča za sebe. Zato Trump sada hvali „generala“ Mazloum, jer mu treba pomoć u zaštiti njegovih vojnika od svih konkurentskih frakcija.

Ako Kurdi prijeđu na naftna polja kako bi ih zaštitili, to bi bila kratkoročna garancija da ih SAD neće napustiti, ali ih sirijska vojska i Rusi sigurno više neće spašavati.

„General“ Mazloum je čak dao izjavu koju su neki prenijeli kao odbijanje odredbi rusko-turskog sporazuma.

Tako je izvijestio i proruski portal South Front koji je članak na tu temu naslovio: „Zapovjednik SDF snaga kaže da odbacuje uvjete rusko-turskog sporazuma na sjeveroistoku Sirije“.

„Sirijske demokratske snage  nisu prihvatile uvjete rusko-turskog sporazuma o sjeveroistoku Sirije, rekao je glavni zapovjednik kurdske skupine novinarima 25. listopada“, prenosi South Front

“Neki od uvjeta koje su dogovorili Rusija i Turska ne služe interesima našeg naroda. Naše mišljenje nije uzeto u obzir i mi nismo bili dio sporazuma”, rekao je „general“ Mazloum, kojeg je citirala agencija NPA.

Kurdski zapovjednik, poznat po imenu “Mazlum Abdi”, dodao je da je SDF izrazio rezervu prema nekim uvjetima sporazuma, zahvalivši Rusiji na njenom trudu.

Unatoč Abdijevoj izjavi, ruska vojna policija već je počela provoditi patrole duž turske granice. Kurdske milicije vjerojatno nisu zadovoljne uvjetom koji prisiljava njihove borce da se povuku iz pogranične regije, ali tako spašavaju živote stotina tisuća civila i svojih obitelji, a borcima, ako polože oružje i vrate se civilnom životu, sigurnost jamče sirijska i ruska vojska.

Kurdi na kraju ipak zahvaljuju Putinu

Mazloum Abdi je zahvalio je “predsjedniku Vladimiru Putinu i Ruskoj Federaciji na njihovim naporima da okončaju rat u njihovim krajevima i da poštede civile te nesreće “. Ovo je sadržaj telefonskog razgovora Abdija i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, kojeg je objavila  tiskovna agencija SDF snaga.

To je “hvala“ Rusiji što je odbacila zavidne prigovore zapadnih medija, koji su sporazum Putina i Erdogana o sjeveroistoku Sirije prenijeli s jedva prikrivenim neprijateljstvom.

Sporazum daje slobodu turskim operacijama na sjeveroistoku Sirije, objasnili su mnogi, krivo interpretirajući dio sporazuma kojem je cilj osigurati sigurnosnu zonu na tursko-sirijskoj granici, odnosno da u njoj ne bude kurdskih YPG i PKK milicija, koje Ankara smatra teroristima.

U stvari, te se milicije moraju povući 32 kilometra od turske granice, kao što se i događa, dok će ruska policija patrolirati područjem kako bi izbjegla sukobe i infiltracije, koordinirano sa sirijskom vojskom.

Turcima nije dana nikakva “sloboda”, toliko da je Erdogan Washingtonu poručio da završava svoju kampanju, a zauzvrat je dobio ukidanje sankcija uvedenih na početku kampanje „Izvor mira“.

Kurdi pod upravom Amerikanaca

Kurdi su, prigovarali su drugi analitičari, pali u ruke Rusa i Damaska, kidajući sve na sebi zbog tragedije koja ih je zadesila odlaskom Amerikanaca

No, je li se situacija Kurda doista pogoršala? Vrijedi spomenuti da kurdske milicije PKK, koje su se pridružile SDF snagama, nisu toliko popularne u Sjedinjenim Državama, budući da su i tamo klasificirane kao “teroristi”.

Otuda određena američka dvosmislenost prema njima, koje nema u Moskvi, gdje su sirijski Kurdi 2016. otvorili službeni ured sa stalnom delegacijom, objavivši za tu priliku sliku portret Abdullaha Ocalana, vođe PKK-a koji je godinama u turskom zatvoru.

Ako uzmemo u obzir bliske veze Moskve i Damaska, možemo zamisliti da bi, bez vanjskih utjecaja, tekao uz puno manje problema, a drugdje bi bio nezamisliv.

I ne samo to, oni koji se žale na trenutnu sudbinu Kurda, ne smiju zaboraviti što se događalo na sjeveroistoku Sirije za vrijeme američke kontrole.

U stvari, tijekom godina američkog nadzora su Turci gotovo svakodnevno udarali na Kurde. Trebalo bi dugo vremena da se pobroje svi napadi, stoga navedimo samo neke primjere.

27. siječnja 2018. je u Afrinu ubijeno osam civila, uključujući petero djece. Time je pokrenuta turska operacija protiv kantona Afrin. 3. ožujka 2016. su turski zrakoplovi bombardirali Afrin i ubili 36 civila. U izvještaju The Guardiana se navodi da je to bio treći udar u 48 sati, a žrtava je bilo i u prethodnim napadima.

To su bile kontinuirane kapanje tijekom kojih su Amerikanci napuštali svoje dragocjene „saveznike“ da se sami suoče s turskom agresijom.

Naravno, dali su mu oružje i municiju, ali nikada nisu ozbiljno tražili od Ankare da prestane napadati YPG milicije, kao što od Moskve traže da ne napada Al-Qaedu u Idlibu.

Amerikanci nikada nisu predložili da rasprede svoje vojnike u Siriju sa zadaćom da interveniraju u sukobu između kurdskih milicija i Turaka, kao što je to učinila Rusija.

SAD i “beskonačna prisutnost” u Siriji

U stvari, razlog neprijateljstva prema Ankari i njenom sporazumu s Moskvom, koji okončava ovo krvoproliće, treba tražiti u geopolitici.

Sudbina kurdskog naroda uopće nije bitna za tvorce glavne fikcije, one koju otkrivaju razni mediji i neovisni portali.

Ono što je važno jest da se povlačenjem američkih trupa iz Sirije smanjuje američka prisutnost na Bliskom istoku i globalne projekcije američkih stratega. Otuda i potreba za očuvanjem statusa quo. Vojna prisutnost, treba podsjetiti, legitimirana je po nalogu američkog Kongresa i prisutnošću „Islamske države“. Ali nakon što je ISIL poražen, produžena je s izgovorom da se spriječe novi mogući napadi.

To je motivacija zbog koje je američko prisustvo u regiji „privremeno definitivno“. S beskonačnom perspektivom i u skladu s idejom beskrajnih ratova neokonzervativaca.

Dalje, nije jasno zašto bi se prevencija terorizma trebala usredotočiti na kontrolu sirijskih naftnih bušotina, gdje bi trebao ostati američki kontingent.

To su misterije američke „borbe protiv terorizma“ koje se vide, a one tajne su možda još nevjerojatnije.

I to nas vodi „oprezu prema tursko-ruskom sporazumu, jer je pun problema“.

Bez sumnje postoje snažni pritisci na Trumpa da preispita odluku o povlačenju. No kritike se mogu javiti i unutar kurdske sfere koja nije jedinstvena, već je fragmentirana i kroz nju prolazi tisuću infiltracija.

Zahtjev nekih zapovjednika Sirijskih demokratskih snaga za američkom intervencijom zbog navodnog kršenja primirja od strane Turske je potpuno očekivan.

U početku se nije znalo jesu li doista snage Ankare krive, ali bizarna žalba sugerira da treba prisiliti Trumpa da tursko-ruski sporazum shvati kao beskorisnu šalu. Spomenuti incident se dogodio u blizini Tal Hamara i provele su ga islamističke skupine koje su napale Kurde. Napad je odbijen, ali ovakvih incidenata i raznih medijskih napisa s ciljem vraćanja situacije u vrijeme prije dogovora u Sočiju će sigurno biti. Ali i to je šahovska partija koju treba dobiti, što Moskva vrlo dobro zna.

South Front / SDF

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

POVEZANE VIJESTI

Izbornik