Budući da Moskva i Damask očigledno slijede vlastite ciljeve u sirijskoj provinciji Idlib i neće podržati Tursku koja nastoji spriječiti priliv migranata iz ove regije, Ankara bi trebala preispitati svoj put prema Siriji i odustati od nekih ideoloških “ klišeja”, piše Daily Sabah. Prema kolumnistu publikacije, jedan od tih „klišeja“ je važnost teritorijalnog integriteta Sirije. Kako smatra novinar Haki Öcal, Turska se u tovim okolnostima više ne mora obazirati na integritet arapskog susjeda, jer podjela zemlje na više neovisnih entiteta može pomoći u sprečavanju migrantske krize. Zanimljiva teza, posebno kada se radi u tuđoj zemlji, kojoj je već otet teritorij današnje turske pokrajine Hatay, ali poslušajmo što na pamet pada Turcima.
„Američki novinar Jonah Goldberg je u svojoj knjizi „TiranIJa klišeja – Kako nas liberali varaju u ratu ideja“ naglasio apsurdnost starog narativa “da su jedni teroristi, a drugi borci za slobodu”, piše Haki Öcal, kolumnist turskog Daily Sabaha.
Kao što novinar naglašava, autor ovog “postmodernog i relativističkog aforizma” bio je bivši američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima Gene Kirkpatrick, koji je kritizirao administraciju američkog predsjednika Jimmya Cartera zbog korištenja dvostrukih standarda u međunarodnoj politici, ali mnogi su to shvatili kako su sami htjeli.
Kirkpatrick je izgovorio čuvenu frazu iz 1985. kada je na Sveučilištu Harvard govorio o ulozi vjerovanja u međunarodnoj politici, prisjećajući se riječi američkog državnog tajnika pod predsjednikom Franklinom Rooseveltom Cordella Halla o jednom od proameričkih diktatora, kada je rekao: „On je možda kurvin sin, ali on je naš kurvin sin “, kaže Öcal.
Kao što priznaje turski novinar, on je, za razliku od većine nazočnih, događaj napustio s mišlju da “razlika između dobrih i loših momaka još uvijek nije tako nevidljiva, a kasnije je na stranicama svog lista napisao da Washington nije sposoban razlikovati teroriste od boraca za slobodu, zbog čega će se Turskoj najvjerojatnije vrlo teško biti boriti protiv “lažnih izjava separatističke Kurdistanske radničke partije”.
“Bio sam u pravu. Progon naroda Rohingya, koji nije prestao, podržali su dobitnici Nobelove nagrade za mir u ime borbe protiv terorizma. Milijun žena i djece kojima je bila potrebna hrana i voda nazvani su teroristima upravo u zgradi UN-a. Jemence, koji samo žele mirno živjeti, bombardirali su njihovi muslimanski suvjernici, navodno jer su i teroristi. Posljednje žrtve ovog dvostrukog standarda bili su Sirijci u Idlibu”, piše Haki Öcal, ali su ti „Sirijci“ pripadnici raznih islamističkih terorističkih skupina, od kojim mnoge u svojim redovima imaju najmanje Sirijaca.
Prema mišljenju Öcala, u sirijskoj pokrajini tamo ima pravih terorističkih skupina, ali i predstavnika „umjerene opoziciji“, uključujući naoružanu, ali onu su tamo i ti su ljudi „proglašeni teroristima i počela ih je bombardirati njihova vlastita vlada”. Zanimljiva teza, ako u obzir uzmemo od medija zanemarenu antiterorističku kampanju turske vojske u jugoistoku zemlje, kada su oklopno-mehanizirane brigade „čistile gradove“ od kurdskih militanata. Kampanja traje i danas, iako manjeg intenziteta, dok su u početku korištene kopnene snage i ratno zrakoplovstvo, a kurdski gradovi i sela su pretvarani u ruševine, dok je iz ratnog područja u prvih nekoliko dana izbjeglo 180 000 civila. No, vratimo se zanimljivoj tezi Hakija Öcala.
„Očito je da zaključci Johna Goldberga o apsurdnosti subjektivnog pristupa koncepta terorizma nisu bliski političkom vodstvu Ruske Federacije. Rusija i njen saveznik Bashar Al-Assad kao teroriste vide sve koji pripadaju sunitskoj grani islama, a imaju osobno oružje. Turska nije obvezna davati ove lekcije o ljudskim pravima Moskvi i Damasku, međutim, od potpisivanja sporazuma iz Sočija 2019. Ankara pokušava spriječiti priljev još 4 milijuna sunitskih Sirijaca na svoj teritorij“, piše turski novinar.
„Ako je za Rusiju zadatak da oslobodi Siriju od svih sunita važniji od problema Turske, turske vlasti trebale bi tražiti druge načine kako spriječiti novu migrantsku krizu i preispitati svoj kurs u Siriji, zaključuje Öcal.
Prema Öcalu, sada postaje jasno da suniti u Siriji trebaju “podijeliti ovu zemlju”, a taj se proces ne bi trebao provoditi preko kurdskih organizacija poput Jedinica za samoobranu (YPG), već preko Kurdskog nacionalnog vijeća, odnosno koalicije ENKS, koja je bliska Ankari i zalaže se za autonomiju Kurda u Siriji.
“Kako nas uči Goldberg, upravo se to događa kada se oslobodite tiranije klišeja, na primjer, poput klišeja o teritorijalnom integritetu Sirije”, zaključuje autor.
