Toliko je nedosljednosti o napadu na Saudi Aramco da treba pitati kome napad zapravo treba

Ogromni požari su zahvatili dva naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji u vlasništvu kompanije Saudi Aramco. I dok saudijske vlasti još nisu navele napadače, mediji kao što je BBC odmah su počeli insinuirati da su odgovorni jemenski Huti ili Iran, za New Eastern Outlook piše Tony Cartalucci.

„Iranski borci Huti u Jemenu su krivi za prethodne napade“, piše BBC, iako su Huti i pokret Ansarullah jemenski borci bliski Iranu, a ne „iranski borci“. Prvo, etnički su Arapi, a drugo, pripadaju umjerene šiitskoj sekti Zeida, koja je osnovana u VIII stoljeću u Arapskom kalifatu i razlikuju se od šiita u Iranu ili Iraku, na primjer.

Nakon dvosmislenog i dokazanog opisa navodnih napada, BBC se čak potrudio napisati čitavu kolumnu naslova „Tko bi mogao biti iza napada?“, koja na kraju, kroz razne geopolitičke vratolomije, krivca vidi u Teheranu.

„Borci Huti već su optuženi za napade bespilotnim letjelicama na postrojenje za spaljivanje prirodnog plina Shaybah prošlog mjeseca i na druga naftna postrojenja u svibnju. Pobunjenički pokret usmjeren prema Iranu bori se protiv jemenske vlade i koalicije pod vodstvom Saudijaca“, piše BBC.

„Jemen je u ratu od 2015. godine, kada je predsjednik Mansour Hadi bio prisiljen napustiti glavni grad Sanu. Saudijska Arabija podupire predsjednika Hadija i vodi koaliciju regionalnih zemalja protiv pobunjenika. Koalicija gotovo svakodnevno izvodi zračne napade, dok Huti često ispaljuju projektile na Saudijsku Arabiju“, nastavlja BBC.

Namjerno se u ovoj lekciji povijesti prešućuje nekoliko ključnih činjenica, ostavljajući čitatelje da izvode zaključke kojima podržavaju plan Zapada u odnosu na Iran.

SAD i Saudijska Arabija

Rat u Jemenu je dio američkih operacija smjena režima u kojima su, osim Jemena, mete od 2011. bili Tunis, Alžir, Libija, Sirija i Egipat.

Velika neprijateljstva započela su kada je protjeran američki klijentelistički režim, kojeg su Jemenci svrgnuli s vlasti 2015. godine. Od tada su SAD i njegovi saudijski saveznici brutalno opustošili Jemen, čime su izazvali jednu od najgorih humanitarnih kriza XXI stoljeća.

UN u članku pod naslovom “Humanitarna kriza u Jemenu i dalje je najgora na svijetu” upozorava: “Procjenjuje se da u Jemenu pomoć i zaštitu treba 24 milijuna ljudi, blizu 80 posto stanovništva. Uz glad koja prijeti stotinama tisuća života, humanitarna pomoć sve više postaje jedini spas za milijune ljudi širom zemlje.”

Uzrok ove katastrofe je namjerna blokada Jemena. Čak je i Reuters u svom članku izvijestio: „Ujedinjeni narodi apelirali su u petak vojnoj koaliciji pod vodstvom Saudijaca da u potpunosti ukine blokadu Jemena, rekavši da je oko osam milijuna ljudi “na rubu gladi”.

Zapravo, Sjedinjene Države, zemlja s najvećom ekonomijom i najmoćnijom vojskom na svijetu, zajedno sa svojim saveznicima iz Rijada, pokušavaju uništiti čitavu državu s bombama, izgladnjivanjem i bolešću.

Saudijska agresija je izvršena u ime Washingtona i nije ograničena samo na rat protiv Jemena. Saudijska Arabija igrala je ključnu ulogu u radikalizaciji, naoružavanju i financiranju proameričkih terorista koji se još uvijek bore protiv sirijske vlade, kao i ekstremističke skupine koje destabiliziraju Irak, pa čak i sam Iran.

Isto tako, militanti koji su 2011. godine uništili Libiju su izvučeni iz ekstremističkih mreža koje je desetljećima financirao Rijad. Dakle, Saudijska Arabija ne prijeti samo susjednom Jemenu, već cijelom Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, pa čak i šire.

Kako Saudijska Arabija može biti žrtva?

Nedavni članak kojeg je objavio BBC i koji saudijsko-jemenska neprijateljstva pokušava prikazati kao “rat”, a ne očajničku borbu Jemena za opstanak, još je jedan prikaz ne samo licemjerja Zapada u smislu podupiranja vehabijskog režima i terorizma, potkopavanja ljudskih prava, uključujući pravo na život, već i sudioništvo zapadnih medija u promoviranju ovog licemjerja.

Saudijska Arabija nije i ne može biti žrtva. Ako su SAD proveli invaziju na Irak i svrgnu njegovu vladu s lažnim tvrdnjama o posjedovanju  “oružja za masovno uništenje”, zar Jemen i njegovi saveznici ne bi mogli imati opravdanje da svim mogućim sredstvima potkopaju borbene sposobnosti Saudijske Arabije?  Zar Saudijska Arabija ne vodi otvoreni genocidni i agresorski rat kojeg osuđuje čak i UN?

Huti borci ili Iran, ili oboje, imaju sva prava da udare ekonomski motor onoga što pokreće nezakoniti agresivni rat, kako ga je okvalificirao i UN, kojeg Saudijska Arabija i njezini zapadni sponzori vode protiv naroda Jemena.

Nažalost, provođenje takvih napada, koliko god bili opravdani, ključno je za američke makinacije u raspirivanju još šireg i destruktivnijeg regionalnog sukoba.

Dakle, napadi na saudijske naftne pogone znače jednu od dvije stvari. Ili se radi o odmazdi protiv Saudijske Arabije zbog njezinih zločinačkih aktivnosti širom regije, pokazujući nove vojne sposobnosti koje će povećati troškove Rijada ako nastavi sadašnji kurs vanjske politike, ili je to bila inscenirana provokacija koju će SAD iskoristiti za slanje još više vojnih snaga u Saudijsku Arabiju i da pojačaju napetosti s Iranom na istoku i jemenskim Huti borcima na jugu.

Nedavni odlazak američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona natjerao je mnoge da povjeruju da će se SAD okrenuti novoj vanjskoj politici, posebno prema Iranu. Međutim, udaljavanje Johna Boltona je vjerojatnije bio korak Donalda Trumpa da se uoči još jednog kruga pokušaja da eskalira napetosti s Iranom prikaže kao “mirotvorac”.

U svemu ovome veliku ulogu igraju i izraelski izbori, gdje Trumpu treba pobjeda Benjamina Netanyahua, a izraelski premijer ništa ne čini da to sakrije. Štoviše, koristi lik Donalda Trumpa u predizbornoj kampanji i time želi poručiti da, ako on pobijedi, ne postoji sile na Bliskom istoku koja će se usuditi dirnuti ili proturječiti Izraelu. U tom smislu napad na Saudijsku Arabiju ima smisla i u kontekstu izraelskih izbora i obrane cionističkog entiteta, a to Iran apsolutno ne treba.

SAD su već iskoristile nedavne i vrlo upitne incidente u Perzijskom zaljevu da opravdaju slanje stotina vojnika u Saudijsku Arabiju. The New York Times u svom članku iz srpnja 2019. godine piše kako će „SAD poslati oko 500 dodatnih vojnika u Saudijsku Arabiju“, a slanje tih trupa su potvrdila i dva dužnosnika američkog ministarstva obrane.

Brojka od oko 500 vojnika je dio šireg kontingenta snaga upućenih u regiju u posljednja dva mjeseca, nakon što su eskalirale tenzije između Washingtona i Teherana.

Od svibnja, kada su se dogodili napadi na tankere u Omanskom zaljevu, Washington optužuje Teheran da ih je proveo ili poticao. Iranski dužnosnici demantirali su tu tvrdnju. Obaranje američkog drona u lipnju iranskom raketom zemlja-zrak samo je pojačalo napetosti, zbog čega je predsjednik Trump odobrio vojne udare na Iran, „ali ih je u posljednjem trenutku opozvao“.

Uz sve veći broj američkih trupa u Saudijskoj Arabiji, SAD će biti u boljoj poziciji da u bilo kojem budućem ratu pokrenu napad na Iran, ali i da izvode obrambene operacije zbog zaštite Saudijske Arabije i njene ključne infrastrukture.

Ovaj posljednji napad, zajedno s nizom upitnih incidenata u Perzijskom zaljevu, dao je opravdanje Sjedinjenim Državama za daljnje jačanje svoje vojne prisutnosti duž iranskih periferija, što bi Trump inače morao izvesti u otvoreno provokativnom i neopravdanom obliku.

Upravo su takve provokacije godinama opisivali američki kreatori politika koji su pokušali “gurnuti” Iran u rat sa Zapadom.

Na primjer, u dokumentu Instituta Brookings iz 2009. naziva “Koji je put do Perzije? – Opcije za novu američku strategiju prema Iranu“, američki kreatori politike otvoreno su priznali: „Bilo bi daleko povoljnije kada bi Sjedinjene Države mogle navesti bilo kakvu iransku provokaciju kao opravdanje za zračne napade, prije nego ih pokrenu. Jasno, što je smrtonosnije i jasnije iransko djelovanje, Sjedinjenim Državama će biti bolje. Naravno, bilo bi vrlo teško za SAD natjerati Iran na takvu provokaciju, a da ostatak svijeta ne prepozna ovu igru, što bi je onda potkopalo.“

Koliko god korisna ova provokacija bila za američke vanjskopolitičke ciljeve, niti jedna mogućnost, reakcija Hutija ili Irana ili inscenirani napad kojeg su organizirale SAD, dobra je i za vladare u Rijadu.

No, ovdje se krije i klopka. Za saveznike Washingtona činjenica da su SAD možda provele napad, a ne stvarni neprijatelji Rijada, samo da se pokrene još jedan razorni rat usred kojeg će se naći Saudijci, za nacije poput Saudijske Arabije može biti poticaj da prihvati ispružene ruke budućih potencijalnih saveznika poput Rusije i Kine i krene novim i drugačijim putem.

Vrijeme će pokazati koliko je Saudijska Arabija spremna krenuti tim putem i to učini u okviru pridruživanja rastućem popisu nacija koje izlaze iz američkog unipolarnog globalnog poretka i odabiru pravedniju multipolarnu budućnost.

Bilo da su SAD i Saudijska Arabija napokon isprovocirali istinske napade nacije koju godinama provociraju ili su sami izveli napade, stvoren je opasan „casus belli“ i ostatak svijeta sada mora naporno raditi da odagna vjetrove rata iznad Perzijskog zaljeva.

Kolika je mogućnost da je napad djelo američkih stratega?

Kao što smo već naveli, citirajući New Eastern Outlook, napad može biti koristan Americi i njezinim vazalima u regiji, koji su uglas pozvali da se napadne Iran. Osim toga, napad je doveo do viših cijena nafte, a to znači da je Saudijska Arabija, teoretski, imala prilično valjan motiv za bombardiranje vlastitih objekata.

„Napad na naftne objekte Saudijske Arabije izvršen je uz pomoć bespilotnih letjelica iranskog podrijetla, ali ne s područja Jemena. Koalicija može izdržati napade i obraniti vitalna naftna postrojenja“, rekao je u ponedjeljak službeni predstavnik arapske koalicije koji se bori u Jemenu, saudijski pukovnik Turki Al-Maliki.

Tako je Saudijska Arabija službeno demantirala izjavu jemenskih boraca, koji su preuzeli odgovornost za napad  s desetak dronova na najveća saudijska naftna polja i rafinerije nafte.

“Postoje dokazi da napad na naftne objekte nije izveden iz Jemena, kako su rekli Huti, već je oružje korišteno za napad na Aramco bilo iransko”, rekao je pukovnik Al-Maliki.

Ranije je američki državni tajnik Mike Pompeo službeno posumnjao u jemensku verziju i za napade okrivio Iran. Ove glasne izjave nekako su izgubile iz vida činjenicu da u najvećem napadu dronovima na najveća naftna polja u Saudijskoj Arabiji nije bilo žrtava, odnosno, nisu zabilježeni ni mrtvi ni ranjeni.

Američka prijetnja se potpuno uklapa u taj obrazac i SAD navodno žele nanijeti razorni udarac iranskim naftnim poljima.

Moskva se na najvišim razinama usprotivila nepotvrđenim optužbama protiv Teherana. “Što se tiče nekih ishitrenih zaključaka, nikada nismo bili i nismo zagovornici takvog ponašanja”, izjavio je novinarima u ponedjeljak tiskovni sekretar ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.

“Toplo preporučujemo da se ne žuri sa zaključcima o tome tko je izveo ovaj napad. Smatramo kontraproduktivnim koristiti ono što se dogodilo kako bi se dizale strasti oko Irana u skladu s poznatim američkim kursom”, objavili su ruski mediji koji su citirali rusko ministarstvo vanjskih poslova.

Ipak, od očigledne verzije, prema kojoj su Huti stekli nove tehnologije i uzvratili na saudijsku agresiju na Jemen, Amerika usmjerava pažnju svjetske zajednice u pravcu koji je povoljan za Washington i njegove saveznike.

Tako Al-Arabiya kaže: “Opseg i preciznost napada dronovima na naftne objekte u Saudijskoj Arabiji pokazuju da su izvedeni iz zapadnih i sjeverozapadnih pravaca, a ne iz Jemena, kao što tvrdi visoki dužnosnik američke administracije u nedjelju.”

Teoretski, “razmjer i točnost” trebali bi govoriti u prilog napadu Irana, ali postoji geografski problem, jer Iran nije na sjeverozapadu, već na sjeveroistoku saudijske provincije Al-Sharqiya.

Napad sa sjevera ili sjeverozapada mogao se dogoditi ili iz Iraka, kao što tvrdi Middle East Monitor sa sjedištem u Londonu, ili čak s teritorija Izraela.

“Čini se da je prva očigledna verzija da bi iza napada mogao stajati Iran, koji, kao što znate, usko surađuje s Hutima”, rekao je Konstantin Sivkov, predsjednik ruske Akademije za geopolitičke problem u komentaru za list Pogled.

“Ali napad na saudijske naftne objekte ima drugog korisnika – Izraela, koji ima koristi od uključivanja Sjedinjenih Država u rat protiv Irana.”

„Napad bespilotnih letjelica na saudijske naftne objekte može se vidjeti kao još jedna poveznica u nizu provokacija kako bi se osramotio Iran i Sjedinjene Države gurnule u vojnu operaciju protiv Islamske Republike, vjeruje Sivkov.

Uz to, stručnjak skreće pozornost na činjenicu da se napad na saudijske naftne objekte dogodio uoči prijevremenih izbora za Knesset, a predstavnici vladajuće stranke Likud izraelskog premijera Benjamina Netanyahua tradicionalno koriste agresivnu antiiransku retoriku za jačanje svojih pozicija.

“Maksimalno slabljenje Teherana i američke vojne operacije protiv Irana korisni su za Izrael. S obzirom na to da su iranske rakete sposobne pogoditi ciljeve širom Izraela i prijete samom postojanju židovske države, Iran je za njih neprijatelj broj jedan, koji mora biti oslabljen po svaku cijenu. Ali je ovaj napad koristan i za SAD, jer smanjenje tržišnog udjela saudijske nafte povećava konkurentnost američke nafte iz škriljca”, podsjeća ruski stručnjak, što je u kontekstu krize industrije škriljca u Sjedinjenim Državama važan aspekt.

Uz to, korist imaju svi regionalni rivali Saudijske Arabije, primjerice Katar, jer su sada shvatili da je saudijska protuzračna obrana mjehur od sapuna i da sljedeći udarac može biti ne na rafinerije, već i na bušotine.

Kome pogoduje rast cijena nafte?

No, najneočekivaniji dobitnik od udara može biti sama Saudijska Arabija. Saudijci su rekli da je napad od 14. rujna zaustavio isporuku 5,7 milijuna barela sirove nafte, što je oko 50% proizvodnje tvrtke. Prema nekim izvješćima, trebat će tjedni da se obnovi oštećena infrastruktura.

No kraljevstvo je spremno iskoristiti nesreću koja ga je snašla. U ponedjeljak je na Londonskoj burzi sirova nafta Brent odmah poskupjela za gotovo 20 posto, na 71 dolar po barelu, a nafta WTI za 17 posto, na 64 dolara. Ovo je rekordno povećanje cijena u povijesti praćenja, kažu stručnjaci.

Ovo je poklon Saudijskoj Arabiji, koja se bori s proračunskim deficitom koji je ovog ljeta narastao na 8,9 milijardi dolara.

„Moguće je da će povećanje cijena nafte biti korisno za Saudijsku Arabiju. Proračun monarhije trpi gubitke zbog niske cijene nafte“, izjavio je Igor Juškov, vodeći stručnjak ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost.

Prema riječima stručnjaka, od sredine srpnja svjetske cijene crnog zlata počele su padati zbog slabe potražnje i velikih količina proizvodnje nafte u Sjedinjenim Državama.

Uoči događaja u Saudijskoj Arabiji cijena nafte je pala ispod psihološke razine od 60 dolara po barelu. Naime, uz cijenu od oko 65 dolara se proračun saudijskog kraljevstva ozbiljno troši.

„U iščekivanju inicijalne početne ponude dionica kompanije Saudi Aramco, Rijad je konstantno pokušavao povećati cijenu crnog zlata. Stoga je Saudijska Arabija i smanjila proizvodnju nafte u većem obimu nego što se očekivalo sporazumom OPEC+ i apelirala je na ostale zemlje koje sudjeluju u sporazumu da smanje proizvodnju“, podsjeća Juškov, ekspert za energetski segment cijele priče.

Značajno je da je prošlog tjedna Saudi Aramco smijenio direktora upravnog odbora, a tu je funkciju obnašao ministar energetike Khalid Al-Falih.

„Al-Falih je smijenjen s ministarskog mjesta upravo zato što nije uspio postići povećanje cijena“, rekao je Juškov.

Znakovito je da je kraljev sin, princ Abdel Aziz bin Salman, koji sada djeluje kao glasnogovornik za izračun štete od “iranskog napada”, odjednom postao novi ministar.

“Dolazi novi ministar i događa se ovaj neobičan incident, nakon kojeg cijena nafte raste. Sve je to vrlo čudno. Također je sumnjivo da Saudijska Arabija zahtijeva smanjenje proizvodnje nafte zbog napada dronova, iako izgleda da Huti nisu napadali naftno polje, već samo rafineriju. Postoji toliko sitnih nedosljednosti u ovoj priči da sve postaje  sumnjivo”, naglasio je Juškov.