Trump želi pomirenje Indije i Kine, međutim…

Modi i Jinping

Dok tenzije rastu između azijskih divova, američki predsjednik želi zadržati mir. Washingtonski kreatori politike, koji Indijcima pokušavaju suprotstaviti Kineze, mogu biti naivni kao Trump.

Dok se Indija i Kina uključuju u drugi krug svog desetljetnog graničnog spora na Himalaji, Donald Trump nije se mogao oduprijeti iskušenju da ponudi svoje usluge “posredovanja i arbitriranja” između dva azijska velikana.

Trumpova je ponuda pala, a i Delhi i Peking odmah su dali do znanja da im nisu potrebni posrednici. Predlažući posredovanje Indiji i Kini, Trump je možda bio inspiriran nedavnim uspjehom u sklapanju sporazuma OPEC+ koji je okončao brutalni rat s cijenama nafte između Saudijske Arabije i Rusije.

Ako je uspio pomiriti takve izazovne operatore poput ruskog predsjednika Vladimira Putina i saudijskog prestolonasljednikaMohammeda bin Salmana, zašto ne bi ponovio isti podvig s indijskim premijerom Narendrom Modijem i kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, za koje se Trump hvali da je u izvrsnim osobnim odnosima?

Postoje barem dva razloga zbog kojih jeTrumpova intervencija u kinesko-indijskom sporu naišla na slijepu ulicu. Prvo, teško je biti učinkovit posrednik ili arbitar u međunarodnoj politici ako nemate utjecaj na stranke u pitanju.

Trebate biti u mogućnosti pružiti poticaj stranama da ispoštuju vaše posredovanje ili kazne ako ih ne čine. U rusko-saudijskom slučaju, SAD su imale puno utjecaja kao ogroman proizvođač nafte koji je sposoban pokrenuti globalno tržište energije. Međutim, nije jasno kakve nagrade ili kazne imaju Sjedinjene Države za Kinu i Indiju. Najvjerojatnije ih nema.

Drugo, najbolji posrednik je onaj koji je percipiran kao nepristran i neutralan. S tim u vezi, Bijela kuća ima očit hendikep, jer SAD Indiju smatraju ključnim partnerom i prijateljem, dok se Kina smatra konkurencijom i suparnikom.

Amerika okrivljava Kinu

Otprilike u isto vrijeme kada se Trump ponudio kao arbitar, visoki dužnosnici u Washingtonu nisu se stidjeli istaknuti tko je, prema njihovom mišljenju, krivac i agresor u vezi s Himalajom.

Alice Wells, glavna zamjenica pomoćnika državne tajnice za Južnu i Srednju Aziju, ponašanje Kine nazvala je “agresijom, stalnim pokušajem promjene normi, pomicanjem onoga što je status quo, kojem se treba oduprijeti bilo da se radi o Južnom kineskom moruili je to u indijskom dvorištu, kako na kopnu tako i u Indijskom oceanu”.

Kaže da, u usporedbi s američkim dužnosnicima, čak i indijski promatrači zvuče manje optužujuće prema Kini kada analizira ono što stoji iza trenutačnog problema u pograničnim napetostima. Na primjer, potpukovnik HS Panag tvrdi da je politički cilj Kine održati “status quo”, za koji Peking strahuje da može biti poremećen stalnim rastom indijske strateške imovine u spornom pograničnom području, a ne pokušavanju oduzimanja više teritorija iz Indije. U Indiji postoje stavovi koji priznaju vlastiti dio povijesne odgovornosti New Delhija u stvaranju i pogoršanju graničnog spora i pozivaju na kompromis s Kinom.

Međutim, konačno rješenje graničnog pitanja između Indije i Kine možda nije nešto što bi Washington uistinu želio. Trump je možda jedina osoba u američkoj vladi koja želi da Indija i Kina sklope mir, pod uvjetom da za to dobije zaslugu, a možda i Nobelovu nagradu.

Ali dečke koji sjede u State Departmentu, Pentagonu i istraživačkim centrima u Washingtonu nije briga hoće li Trump dobiti Nobelovu nagradu. Za razliku od Trumpovog, njihovo razmišljanje je definitivno geopolitičko. A to u suštini znači razmišljanje u smislu ravnoteže snaga. Oni razumiju da je rastuća i ambiciozna Indija jedini realni protutežni saldo protiv Kine. Za tu ulogu nema samo drugih kandidata. Rusija je u dogovoru s Kinom. Japan je sila koja opada i vojno je slab. Blok ASEAN zemalja jugoistočne Azije čini se kao stado mačaka koje mogu napraviti ništa u vezi monolita kineske moći.

Podijeli i vladaj

Američki donositelji odluka također znaju da, kako bi održale kontrolu nad Euroazijom, SAD moraju zadržati taj super kontinent podijeljen u odnosu na sebe, što znači da nikada neće dopustiti istinsko zbližavanje dviju najvećih sila Azije, Indije i Kine.

Da budemo sigurni, upravo nacionalizam u Indiji i Kini sprječava Peking i Delhi da zaustave svoj antagonizam. Ali Washington im to neće olakšati. Otuda američki pokušaji u namamljivanju Indije u koalicije i aranžmane, poput Quad-a, koji su usmjereni na suzbijanje Kine.

Delhi je dosad prihvatio igru, veselo podržavajući diskurs o “dvjema najvećim demokracijama”. Ali Indija je vrlo pragmatična. Ona neće rado biti sluga Washingtonu time postajući, kao što se mnogi američki stratezi nadaju, glavnom frontom protiv Kine.

Čini se da je strategija Indije u tome da dobije maksimalne moguće koristi od svog partnerstva sa SAD-om, izbjegavajući tako značajnije sudjelovanje u naporima koje SAD predvode u zaustavljanju Kine. U tom smislu, kreatori politike u Washingtonu, koji Indijcima pokušavaju suprotstaviti Kineze, mogusa svojim mirovnim inicijativama, biti naivni poput Trumpa.

Izvor: RT | Artyom Lukin

16
Ostavite komentar

avatar
10000
 
5 Grupirani komentari
11 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
15 Komentatori
Roko PaicZ.A.Z.A.Maxhiber Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Alen
Gost
Alen

Jesu to šestokraki iselili iz indije ?

sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg
Gost
sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg

Ako jesu rat je uskoro.

hiber
Gost
hiber

Potpuno je nejasano zašto Indija nije stalna članica sigurnosti, a Kina jest. Ili nekakva Francuska.

Amazon
Gost
Amazon

Da ima puno nejasnoća jer to je sve na temeljima 2 svj. rata. Članica sigurnosti bi trebala biti Indija, Brazil, Iran, Pakistan, Sj.Koreja tj bar svi koji imaju nuklearno oružje a da je njihovo osobno (ne u američkim bazama).

Borik
Gost
Borik

Kina je kolonijalna sila koja je okupirala Tibet i uništila Tibetanski narod i njegovu kulturu.
U klasičnom ratovanju Indija nema velikih šansi protiv imperijalne kine koja gleda kako da povrati Vladivostok.
Indija treba biti u vjeuću siurnosti.

hAZE
Gost
hAZE

Kina je u Tibetu uklonila robovlasničko društvo u kojem su svećenici apsolutni autoritet, a ostali njihovi robovi. Tibetanci su dobili pravo na zdravstvo, obrazovanje i ostale tekovine moderne civilizacije koje su im bile uskraćene. Generalno im je svima puno bolje, ali svećenici više nemaju apsolutnu vlast.

hiber
Gost
hiber

Laž. Nitko u Kini nema pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, osim partijsko-državnog aparata. Slično kao u USA. Dobiješ brutto, platiš porez i to ti je to.

Roko Paic
Gost
Roko Paic

hiber, potpuno je nejasno tebi no mnogi znaju da je u vrijeme osnivanja UN-a bila kolonija, a ne država. Dakle, nije bila priznati međunarodni pravni subjekt, a kao takva nije mogla biti ni članica UN-a, a kamoli stalna članica Vijeća sigurnosti. Da bi neka država naknadno postala članica Vijeća Sigurnosti potrebna je suglasnost svih država članica istog, a to se sigurno neće dogoditi u skoro vrijeme.

sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg
Gost
sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg

Gušter laže čim zine, upravo suprotno spremaju kafenima i kinezima.

Z.A.
Gost
Z.A.

Ekonomski razvitak (posebno Kine) ove dvije zemlje , ubrzo je i posljedicno buduce konfrotacije izmedju ove dvije najmnogoljudnije zemlje na planeti .Previse je dodirnih tacki konfrotacije izmedju njih a da se u buducnosti nebi desio i sukob vruceg inteziteta . Do nekog veceg sukoba u blizoj buducnosti nece biti , jer Indusi dosta kaskaju za Kinom mada u vojnom potencijalu taj omjer i nije toliko u korist Kine . Nagovjestaj da bi sukoba moglo biti je i podatak da je Kina postala saveznik sa Pakistanom , zato je Indiji veoma vazno da u doglednoj buducnosti imaju SAD za saveznika . Ova moja nagadjanja temeljim na osnovu Indijskog ulaganja u vojsku i naoruzanje . Danas je Indija zemlja , poslije tri najjace armije svijeta , koja najvise ulaze u svoje vojne potencijale i izbila je na cetvrto mjesto po snazi jacini i naoruzanosti svoje vojske .Ovolika izdvajanja za vojsku nisu samo radi nekog potencijalnog sukoba sa Pakistanom .Indijska armija je davno stekla prednost nad Pakistanom u konvencionalnom naoruzanju , zbog toga se pakistanska doktrina odbrane u slucaju sukoba sa Indijom zasniva i na upotrebi nuklearnog oruzija . Snaga Indijske vojske davno je presla okvire medjusobnog suceljavanja sa Pakistanom u igri su veci ulozi gdje bi snaga vojska Indije stajala iza provedbe Indijske politike u regionu i na svjetskom nivou .

sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg
Gost
sobnesnbiueiubgvaewrngvaewrrg

Ono oko na vrhu naoružava ovo šesto kafeno oko za rat, dobro si to skužio.

Mrčikola
Gost
Mrčikola

Z.A. dobro viđenje situacije, jedino ovo #indijska politika# baš ne stoji.
Nikad se oni, kao ni Američani, nisu oslobodili krune ni onih iznad nje.

Z.A.
Gost
Z.A.

Mrcikola da znas bez imalo lazne sujete u meni , da si u pravu za tu krunu ali kad pises dosta ti stvari promakne da napises a u ovom slucaju sam to potpuno zanemario.

Max
Gost
Max

Kolega Z A. odlična analiza.

Z.A.
Gost
Z.A.

Ima simbolike u ovom mom komentaru… meni tri najdraza virtualna prijatelja sa ovog portala su se oglasila na moj komntar .Valjda vas smijem nazvati svojim virtualnim prijateljima ?

Max
Gost
Max

Pa zar je on toliko naivan da misli da će prihvatiti posredovanje najvećeg rivala?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik