U nekoliko navrata se na stranicama ovog internetskog portala pokušavalo upozoriti da se suverenistički i populistički pokreti duboko razlikuju, a da je najveća opasnost po prvi, koji je odgovor unilateralnoj globalizaciji Sjedinjenih Država, utjecaj lažnih američkih emisara “suverenizma”, poput Steva Bannona, koji jeste “američki suverenist”, nazovimo ga tako, ali to pravo ne daje drugima. Prva strana medalje američkog hegemonizma je George Soros, a druga Steve Bannon. Njih dvojica se bore za isti cilj, iako različitim metodama.
Potvrda ove teze konačno dolazi iz Italije, gdje je vlada Lige i Pokreta 5 zvijezda stupila u kontakte s Kinom i krenula u realizaciju zajedničkih projekata i odmah je stiglo upozorenje Bannona, koji se inače predstavlja za prijatelja Mattea Salvinija, koji je podsjetio talijanske “suvereniste” da je Kina američki neprijatelj broj jedan.
U Europi posljednjih godina općenito svjedočimo trendu površnog i pojednostavljenog tumačenja rasta netradicionalnih političkih pokreta, a kategorija “populizma” je spriječila njihovo dublje razumijevanje.
Nedavne inicijative Stevea Bannona i njegove izjave ovih dana pomažu nam da to pojasnimo. Dio političke i ekonomske elite ulaže napore i novac u rast takozvanih “populističkih” pokreta, ne zato što podržavaju aktualni sukob između “vrha i dna”, između “naroda i elita”, već upravo zato što žele upravljati rekonfiguracijom unutarnjih struktura dominantnog atlantističkog bloka u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Stoga imamo različite odgovore na gubitak globalnog utjecaja i uspon novih državnih aktera koje nisu odobrili imperijalistički centri.
To stvara dijalektiku i vrlo jaku izbornu i političku konkurenciju, koja nije uvijek alternativa sustava, već govorimo o dvije strane iste političke varijante ili dvije strane iste medalje.
U svim svojim intervjuima Bannon pojašnjava cilj svoje inicijative i ciljeve europskih i američkih konzervativaca koje organizira i ne skriva da je konačni cilj izgraditi veliku međunarodnu antikinesku koaliciju i potaknuti javnu raspravu i međunarodne odnose u novom Hladnom ratu. Među njima ima i onih koji, poput Berlusconija, teoretiziraju da se taj savez mora proširiti kako bi i Rusiju uključio u ovaj “zapadni” blok. Naravno, iz ruske i kineske perspektive je to glupost, ali je težnja Bannona i takozvanih suverenista koje je uspio okupiti oko sebe sasvim logična.
Pucanje rusko-kineske osovine je preduvjet za diplomatsku i vojnu izolaciju Pekinga, nakon čega se otvara mogućnost za napad na Kinu.
I premda je ovaj scenarij potpuno suprotan izborima Putina i njegovih suradnika, ne može se isključiti da će ovaj zov biti ugodan nekim ušima nekih ljudi utjecajnih u Kremlju. Naime, Rusija još uvijek ima popunjene prostore rezervirane za antikineske članke, što znači da takvih razmišljanja i Kini ima i u ruskim medijima.
Svatko tko se protivi tom novom Hladnom ratu i novom guranju u rat se nasilno napada. Bannon u svom hodočašću po Europi nije štedio ni Vatikan, zbog njegovog povijesnog sporazuma s Pekingom koji vodi jačanju i normalizaciji bilateralnih odnosa. To je posao koji je započet prije nekoliko desetljeća, ali je vidio značajno ubrzanje tijekom ovog pontifikata. Jučer je Bannon kritizirao Papu i podržava sektore koji se u Rimokatoličkoj Crkvi protive dijalogu s Pekingom.
Kritizira i Italiju zbog otvorenosti prema Kini, okrivljujući vođu Lige da se nije dovoljno angažirao u posljednjih nekoliko tjedana i što je pokazao nezainteresiranost, a ne otvoreno neprijateljstvo uspješnoj posjeti kineskog predsjednika Italiji.
Riječi Trumpovog gurua u izbornoj kampanji nam pomažu da shvatimo zašto je izbila oluja pred potpisivane “Memorandum o suradnju u projektu Jedan pojas, jedan put” s Pekingom.
Steve Bannon, kao guru “suverenzima”, Salviniju i Conteu je trebao reći da učine ono što je najbolje za njihovu domovinu, za Italiju i za njezin međunarodni položaj u ekonomskom i geopolitičkom okruženju XXI stoljeća.
Međutim, on je tu kako bi testirao mogućnost izgradnje antikineskog fronta i pokretanje novih križarskih ratova za američku nadmoć u svijetu, a talijanski izbor za pridruživanje klubu “Novog puta svile” sreću ugrožava ovu shemu.
Srećom Talijani ga nisu poslušali. Barem ne za sada, iako je sve još uvijek na razini “memoranduma o razumijevanju”.
Europski suverenizmi i opasne zamke koje ga žele kao alat za Novo američko stoljeće
Populisti će možda osvojiti Europski parlament, ali će to biti pobjeda Bannona
