Mario Vargas Llosa, peruanski pisac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine, u svom članku za talijanski list La Repubblica je poručio: “Drage feministice, ostavite knjige na miru”.
Nobelovac za književnost Mario Vargas Llosa u svom članku za La Repubblicu analizira rizike pretjerane političke korektnosti prilikom primjene svojih pravila u literaturi. Prema Vargasi Llosi, književnost je uvijek imala neprijatelje. U prošlosti je književnost odlučno uništavana od strane religije, onda su to bili totalitarni sustavi koji su produžili život u ovoj zlokobnoj tradiciji. Prema piscu, danas je “najveći neprijatelj književnosti je feminizam”.
Prema riječima francuskog filozofa Georgesa Bataillea, samo jedan je način za istjerati zlo iz sebe – pisati o njemu, kaže Mario Vargas Llosa u članku za talijanski list.
U posljednjih nekoliko godina, kako tvrdi Vargas Llosa, ne može se isključiti vjerojatnost izumiranja književnosti, što može dovesti do kobnih posljednica.
Prema dobitniku Nobelove nagrade za književnost, ona je uvijek imala neprijatelje. U prošlosti je to bila religija, koja je nemilosrdno uništavala književnost. Onda su došli totalitarni sustavi koji su u ovoj zlokobnoj tradiciji produžili život. Čak i demokracija, zbog moralnih i pravnih razloga, zabranjuje knjige, ali u ovom slučaju barem postoji neka prilika za otpor i da se borite na sudovima.
Sada je, prema Vargasi Llosi, “najveći neprijatelj književnosti feminizam”. Naravno, pisac se ograđuje i tvrdi da ne govori o svim feministicama, već o najradikalnijima, a iza njih stoje ogromne strukture koje podupiru njihove napade na književnost i kulturu.
Naime, gotovo nitko u Španjolskoj nema hrabrosti prosvjedovati protiv feminističke zapovijedi, koje iz nastavnog plana i programa žele isključiti pisce kao što su Pablo Neruda, Javier Marias i Arturo Pérez-Reverte.
“Argumenti su im isti, “dobronamjerni”, kao oni iz manifesta kojeg su “dame” u XX stoljeću potpisale protiv Vargasa Vile, tražeći zabranu njegove “pornografske knjige”. Ili kao što je u analizi “Lolite”, nedavno objavljenoj na stranicama El Paísa, autorica Laura Freixas tvrdila kako roman slavi incestuoznog pedofila koji je silovao djevojčicu koja mu je mogla biti kćerka. Naravno da s takvim stavom prema književnom djelu neće spasiti romantiku zapadne književnosti. Na primjer, čak i roman “Svetište” bi trebao bi biti zabranjen, a njegovog autora Williama Faulknera doživotno staviti iza rešetaka”, piše Mario Vargas Llosa.
Francuska izdavačka kuća Gallimard je najavila da će objaviti zbirku eseja koju je napisao Louis-Ferdinand Céline, ludi antisemit, koji je surađivao s nacistima za vrijeme okupacije. Mario Vargas Llosa priznaje da se on nikada ne bi rukovao s takvom osobom, ali je on napisao dva velika djela, “Smrt na poček” i “Putovanje nakraj noći”, koja su prema Mariu Vargasu Llosi, “apsolutna remek djela, najbolja u francuskoj književnosti nakon romana Prousta”.
Uznemirenost zbog same ideje o objavljivanju djela Louisa-Ferdinanda Célinea prisilila je izdavačku kuću da odustane od projekta.
Prema riječima francuskog filozofa Georgesa Bataillea, zahvaljujući slobodi u određenim razdobljima u nekim društvima je stvorena velika literatura, a ona ne može biti ni moralna, niti nemoralna, može biti samo prava i buntovna ili usiljena i tradicionalna, odnosno mrtva. Literatura bez života i bez zagonetki, zarobljena u luđačku košulju, neće nam dozvoliti da izađemo iz ove zlokobne proklete prirode koji nosimo u sebi. Stoga će ona naći druge načine da postane stvarnost.
“S kojim posljedicama? U obliku podzemlja, gdje se “zlo” ne očituje samo u knjigama, već u samom životu, kroz progon, politički, vjerski i društveni barbarizam. Zbog toga, zahvaljujući plamenu i okrutnosti u knjigama, život postaje samo “manje divlji i strašan” , ljudi su mirniji i međusobno mogu koegzistirati bez trauma i s većom slobodom.
“Inzistirajući na tome da književnost postane bezopasna i pokušavajući da budemo sigurniji, stvorit ćemo si život nepodnošljivim. On će postati područje gdje će, prema Batailleu, demoni svladati anđele. Želimo li to stvarno?”, pita se nobelovac Mario Vargas Llosa.
27 komentara
@RT: Trump orders expulsion of 60 Russian diplomats, closure of Seattle consulate
feministice su udarna sila američke meke sile. sve što miriše na feminizam trećeg vala se skuhalo u CIA-nom loncu … gledajte i uživajte kako vas proglašavaju za primitivce, nazadnjake, nasilnike na najmanju kritiku… reci nešto protiv npr rade borić i gledaj kako ti socijalni kapital nestaje pred očima
…aha..mada sumnjam da su francuski postmodernisti sedamdesetih i osamdesetih godina, koji su svi bili hard core marksisti, radili za CIA-u…ili. ako ti znaš nešto više, reci nam…
Naravno da nisu, ali je CIA ušla u sve pore, danas od marksista imamo Žižeka i Tariqa Alija, jadna nam majka s takvima. Teoretičara marksizma i prave ljevičarske misli Europa i Zapad više nemaju, ako ima netko u Kini, nije preveden, tako da nam dođe kao i da ga nema
@Laki druze, danas se knjizevnoscu bave oni koji ne citaju, uvode cudoredje i odredjuju lektiru.
Žižek je folirant koji nema što da kaže. Potpuno isprazna osoba s kojom se nema što za razgovarati, kako kaže Noam Chomsky. Da dotični predstavlja kakvu opasnost sigurno ne bi dobijao toliko medijske pozornosti i sigurno ne bi imao zajedničke tv “duele” sa članovima Hoover instituta (gdje on šuti i klima glavom). Upravo u tim sedamdesetim je i došlo do kraha ljevice zapadne europe. Tad su se do tada zakleti staljinisti počeli pozivati na Conqesta, sve više se otuđuju od radničkog pokreta, odbacuju marksizam i socijalističku ideologiju i preuzmaju neki oblik liberalizma Karla Poppera. Dali je to bilo slučajno, ako uzmemo u račun da su kasnije padom sssr-a i demokršćani mutirali u neku vrstu free market libertarijanaca, mislim da ne. Interesantno je da se i danas ti američki intelektualni krugovi boje “mrtvog” socijalizma. Možda zato što su da bi ga pobijedili, na duže staze, uništili i sami sebe seleći tehnologiju i proizvodnju na istok. Pogotovo se plaše Staljina kojem pripisuju štošta, iako mu se pri tome na neki način i dive, i to iz istog razloga za što ga mrze. Zanimljivo je da neki krugovi bliski CIA mrze jednu osobu čak i više od samog Staljina, Feliksa Dzeržinskog.
Mora se znati granica, šta je zabranjeno – sve ostalo je DOZVOLJENO.
Svako ima jedinstven ukus pa i kada je literatura u pitanju (danas je dobro da čovek uopšte ima stav o literaturi jer to znači da je koristi). Neko voli uzbuđenje, neko “prljavštinu” a neko korektnost. Terati pisca – posebno poznatog da “prilagodi” svoj stil je bezobrazno. Ako ti se ne čita onda ne čitaj a ne da braniš to i ostalima. Ako si baš radikalni “puritanac” onda traži zabranu kroz zakon a ne razapinjanjem u medijima jer je to pozivanje na mržnju (trebalo bi im objasniti da je to kažnjivo delo ako ne shvataju da je nemoralno). U krajnjoj liniji knjige su stvar izbora, ne mogu se poistovetiti sa TV-om gde gledate ono što puste.
Danas se brzo živi tako da je za očekivati da knjige budu sažetije. Ja najviše volim kada je ideja sažeta tako da za isto vreme mogu “usisati” što više ideja jer “žongliranjem” tih ideja najlakše dolazim do novih. Neki opet vole da čitaju lako štivo i “puste mozak na otavu” – da se relaksiraju. I svi mogu da biraju – da li to neko želi da izdaje dozvolu…
Uskoro će da zabrane i “Zločin i kazna”- jer je to vrhunski dokaz ruskog izivljavanja nad nemoćnima, baš kao što je “Gorski vijenac”- dokaz “genocidnih” namjera Srba!
Sto admini ne raguju na ovo.
GENOCIDNE NAMERE SRBA PREMA KOME, PREMA SAMIM SEBI.
OCEKUJEM BRISANJE OVOFGA POSTA AKO SE DRZITE VASIH PRAVILA
Čovječe nauči da čitaš, pa onda komentariši!
baš kao što je “Gorski vijenac”- dokaz “genocidnih” namjera Srba
hajde objasni mi>?<
Vrati se u vrtić, nemam ti šta objašnjavati!
Ako je bila riječ o Gorskom vijencu, onda su ga oni koji su ga čitali slabo razumjeli. Kao i Andrića i Selimovića, dva velikana bosanske književnosti, iako su se oba deklarirala kao uvjereni Jugoslaveni.
I Andric i Selimovic su mijenjali ideologije,ali im se mora priznati da su odlicni stilisti.
Prijatelju pod navodnicima je.
Mislim da je Zločin i kazna po novom kurikulumu izbačen u RH, pazi “mislim”, treba provjeriti, ali se klasici uglavnom izbacuju i ubacuju nekakve budalaštine.
Pa da zamorno ga je čitati 18-godišnjaku, ali zato je uredu djeci od 2-3 godine servirati japanske crtaće, sa likovima sa supermoćima, sa oružjem i svim ostalim!
Zlocin i kazna nije izbacen u RH….Bar jos nije
Ali Gorski vijenac jeste, a uskoro bi mogao i Bakonja fra. Brne, s tim da moderne bakonje nemaju nikakvu moralnu osjetljivost! Sad treba uvesti Ispovijesti raznih “dama”, od naših do zapadnih, jer se i onako danas većina djevojaka vrti oko šipki, šankova, hotelskih kreveta, više nego oko škole i po učionama!
žongliraš, šumadinac, upravo ti…mora se, kažeš, znati granica što je zabranjeno…pa vidiš, u tome i jest problem…ko je taj koji povlači tu granicu….rekao bih – onaj koji usrdno apologira početne povjesne laži i krije se iza njih.
Da li zagovaraš potpunu slobodu izdavanja? Možda da učenici sami biraju lektiru? I gde je onda kraj – ukidanje zakona?
Tačno je da je teško napraviti meru ali ona mora postojati jer nam je haos najveći neprijatelj – on je saveznik onih koji žele apsolutnu kontrolu nad nama a to se vidi i po delovanju. Zbuni ljude šta je dobro a šta ne, šta je pošteno, pravedno, korisno, moralno, logično, humano, prirodno a šta ne i dobijaš masu koju možeš oblikovati po želji.
Sada nemamo u veru prema vlasti, odbacujemo sve autoritete ali oni moraju postojati u svakom sistemu. Čak i da odlučujemo kolektivno opet mora postojati neko ko će ukazati na štetnost odluke, neko čiji se stav poštuje.
@shumadinac- Ima pravo @samo ćaća, zapleo si se. Slobode ili ima ili nema. Pa i u izdavaštvu. I što to može biti tako pogubno u književnosti da bismo neka djela stavljali na “index”?
A oko podobnosti literature za učenike (ne nužno lektire) teško da postoji jednoznačni odgovor. Primjer, pohađao sam vjersku školu ali je u školskoj knjižnici bilo i Henry Miller-a I Lolita od Nabokova. Mislim da nitko zbog pročitanog nije postao gorim čovjekom nego što bi bio da je izbjegavao knjige.
Knjige moraju biti dostupne. Ja sam pročitao sve što je trebalo, barem mislim, i da nisam pročitao Mein Kampf ne bi točno znao kako je Hitler mislio riješiti “Slavensko pitanje”. Zbog toga sam još više protiv nacizma, a ne da sam postao nazi kreten. Kapital – treba čitati, jer je to najbolja i najopširnije tumačenje kapitalizma i njegovog nastanka i što čini čovjeku. Hoći li ići u partizane danas zbog toga. Mislim da neću. Lolitu nisam čitao, malo sam preletio par stranica i ne zanima me. Ko voli nek izvoli. No popis zabranjenih knjiga ne smije postojati.
Nije baš tako jednostavno Laki. Hitlera si čitao kao zrela, izgrađena ličnost. Kao što znaš, može se manipulisti i sa odraslima, sa decom je to neuporedivo lakše (mada, možda i grešim…)
Pitanje zaista jeste vrlo kompleksno i ne može se odgovarati sa da i ne.
Ali ovdje se uopće ne govori o povijesnim knjigama, nego onima “politički, feministički korektnim” i onima koje se ne bi trebalo čitati, jer vrijeđaju ženu, koga li već u ovom slučaju.
I ovaj lik je sa svakim novim desetljećem mijenjao ideologije. Ali bilo bi suludo poricati njegovu knjižvenu vrijednost.
Feminizam je najveći neprijatelj civilizacije danas. Odavno se nije pojavilo veće zlo na svijetu.