Louis Braille, simbol marljivosti i uspjeha slijepih osoba, rođen je 4. januara 1809. godine u malom mjestu Coupvray, u blizini Pariza, kao četvrto dijete u porodici Brailleovih. Kada je imao tri godine, igrajući se u očevoj sedlarskoj radionici ozlijedio je oko i zbog infekcije koja je zahvatila i drugo oko nakon kratkog vremena potpuno je izgubio vid.
Po preporuci njegova učitelja roditelji ga 1819. godine upisuju u Kraljevski zavod za slijepu djecu u Parizu. Nadarenost Louisa Braillea vrlo brzo su uočili njegovi učitelji u školi.
U petnaestoj godini Braille je usavršio Barbierovo noćno pismo i razvio sistem čitanja i pisanja pomoću izdignutih tačaka koji se upotrebljava i danas. Oblikovanjem ovog pisma koje zacijelo spada među najhumanije izume svijeta, Louis Braille omogućio je naobrazbu svim budućim naraštajima slijepih osoba i prenio na njih oruđe vlastitog izražavanja.
Brailleovo pismo ili brajica tačkasto je reljefno pismo za slijepe. Za tvorbu znakova upotrebljava se šest tačaka raspoređenih u dva stupca po tri tačke, a svakom slovu abecede odgovara određena kombinacija reljefnih tačaka. Pomoću njih mogu se napraviti 63 znaka, čemu se dodaje još i znak bez tačaka, odnosno razmak. Svako slovo čita se prelaskom prstiju preko niza ispupčenih tačaka. Brajica se može pisati ručno pomoću tablice i šila, mehaničkim putem ili elektronskom pisaćom mašinom, te u novije vrijeme pomoću kompjutera. Različiti jezici imaju i različite Brailleove abecede i znakove. Tri godine kasnije, svoj je sistem primijenio i na muzičku notaciju.
Kao devetnaestogodišnjak postao je redovni učitelj u Kraljevskom zavodu za slijepe u Parizu, gdje je poučavao gramatiku, povijest, geografiju, matematiku, klavir i violončelo.
Louis Braille umro je 6. januara 1852. od tuberkuloze, u četrdeset trećoj godini života, a pokopan je u Coupvrayu.
Na stogodišnjicu smrti Louisa Braillea, uvidjevši veličinu njegovog djela, francuska je vlada 15. juna 1952. godine, uz najveće počasti, prenijela njegove posmrtne ostatke u pariški Pantheon.