Postoje politički razlozi evropskog protivljenja projektu izgradnje turskog toka, odnosno gasovoda, tvrdi Alpay Unal, zamjenik predsjedavajućeg Energetskog savjeta Unije komora za razmjenu dobara u Turskoj.
Unal je govorio u intervjuu za ruske medije o projektu izgradnje turskog toka i važnosti istog za Tursku, Rusiju i Evropu.
Turski tok će omogućiti energetsku diverzifikaciju na polju snabdjevanja prirodnim gasom. Memorandum o razumijevanju potpisale su ruska kompanija Gazprom i turski Botas još u decembru 2014. godine. Planirana je izgradnja gasovoda zapremine 63 milijarde kubnih metara, a na liniji između Rusije, ispod Crnog mora, preko Turske do energetskog čvorišta na tursko-grčkoj granici.
Projekat se suočio sa potencijalnom propašću nakon zahlađenja odnosa zvanične Ankare i Moskve zbog obaranja ruskog aviona u Siriji. Ipak, početkom oktobra je potpisan sporazum između dvije vlade o izgradnji novog gasovoda.
Trenutno svjedočimo trendu pada cijena gasa na svjetskom tržištu, a to je rezultat energetske diverzifikacije, naglašava Unal.
Izgradnja gasovoda počeće 2017. i očekuje se da će biti završena do 2019. godine.
Unal je podvukao da strah od sigurnosnih rizika povodom izgradnje gasovoda nema osnova.
“Samo jedan procenat meta terorističkih napada su energetske mreže i gasovodi. Razlog je što svima treba energija.”
Sa stanovišta Evropske Unije, postoji nekoliko geopolitičkih aspekata koji bi se mogli materijalizirati izgradnjom turskog toka. Ukrajina će izgubiti stratešku važnost kao tranzitna zemlja, razjedinjenost o pitanju tzv. “sjevernog toka 2” će ići na ruku Rusiji, a strategija energetske sigurnosti kreirana od EU će sada imati vrlo malo političkog smisla. To su glavni razlozi zbog kojih EU lobira protiv izgradnje turskog toka.