Ekonomska kriza osamdesetih i njene posljedice – SSSR vs. SAD

Gorbačev i Regan

Nacionalna gospodarstva Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država tijekom ’80-ih nisu prolazila kroz najbolja vremena. Uvriježeno je mišljenje da se “stagnacija” u gospodarstvu ’80-ih dogodila samo u Sovjetskom Savezu, a ovu činjenicu mnogi stručnjaci nazivaju preduvjetom za njegov daljnji kolaps. Međutim, treba imati na umu da su SAD u tim godinama također bile u društveno-ekonomskoj krizi.

Ekonomska situacija u Sovjetskom Savezu ’80-ih

Ekonomska situacija u Sovjetskom Savezu od ranih ’70-ih i sve do sredine ’80-ih nije bila najpovoljnija, jer je dosegla fazu postindustrijskog razvoja. Gotovo svake godine se najavljivala nova gospodarska reforma ili eksperiment osmišljeni za rješavanje gospodarskih problema SSSR-a, čime se nisu mijenjala okvirna pravila igre. Ideje demokratskog socijalizma, popularne među mnogim istaknutim partijskim vođama, propale su.

Istina, globalna energetska kriza koja je buknula i porast cijena energenata, posebno nafte, za više od 20 puta, uz aktivni razvoj naftnih i plinskih polja su postali rastući izvor prihoda za gospodarstvo SSSR-a i omogućili su Brežnjevu da za nekoliko godina odgodi gospodarsku krizu.

Ali sedamdesetih godina nije bilo porasta produktivnosti rada, dok je ona u sljedećem desetljeću, prema mišljenju nezavisnih stručnjaka, općenito pala za 8%. U tom trenutku je “utrka za vođama” u velikoj mjeri izgubila svoje značenje, budući da su mnogi veliki nacionalni projekti ili izblijedjeli ili su izazvali snažan protest znanstvene zajednice. Pokazatelji prosječnih maloprodajnih cijena u državnim i zadružnim trgovinama su se za to vrijeme, govorimo o razdoblju od 1970. do 1985. godine, “značajno povećali”, ali ono što je uslijedilo poslije je bila katastrofa.

Naime, od 1970. do 1985. je cijena mesa porasla s 1,74 na 1,89 rubalja po kilogramu, riba je poskupjela s 0,74 do 0,77 rublje za kg, deset jaja s 1,01 do 1,03 rublje, šećer s od 0,85 ne 0,86, krumpir s 0,13 na 0,15 po kilogramu, i tako dalje. Općenito govoreći, iako uz ovaj rast, cijene na malo za kućanstva su u sedamdesetima bile stabilne. Ali od sredine ’80-ih je porast cijena već postao primjetan, posebno za električnu robu i elektroniku. Novi potrošački proizvodi su bili kvalitetniji i njihova je proizvodnja bila radno intenzivnija. U maloprodaji je bilo i sve više uvezene robe.

Početkom osamdesetih godina je sovjetsko rukovodstvo bilo suočeno sa zadaćama koje se na mnogo načina odnosile na tehnološki zaostatak Sovjetskog Saveza, zbog čega je nedostatak konkurentnosti domaćih proizvoda na svjetskom tržištu bio očigledan.

Mihail Gorbačov, koji je 1985. godine preuzeo dužnost glavnog tajnika KP Sovjetskog Saveza, došao je do zaključka da bi samo radikalna ekonomska reforma mogla spasiti gospodarstvo zemlje. Početkom 1986. godine je predstavljen koncept ubrzanog socio-ekonomskog razvoja, prema kojem je zemlja do 1990. godine morala povećati proizvodnju hrane 2,5 puta, a do 2000. udvostručiti industrijski potencijal i riješiti sve stambene probleme.

Međutim, ogroman birokratski aparat za čije se održavanje godišnje trošilo više od tadašnjih 40 milijardi rubalja, bez ikakvog entuzijazma je primio na znanje inovacije Gorbačova, sprečavajući njihovu provedbu u svakom pogledu. Postalo je jasno da takve reforme ne samo da nisu poboljšale, već su dovele i do pogoršanja socio-ekonomske situacije u zemlji.

Već s početkom 1987. je došlo do karakterističnog pada proizvodnje, a 1989. godine je prvi put usvojen proračun s deficitom.

Ukupna propast se dogodila 1987. godine, kada je ukinut državni vanjskotrgovinski monopol, čime je razbijen ionako slab sustav opskrbe stanovništva. Ta je odluka dovela do toga da su poduzeća masovno postala izvozno orijentirana. Ukidanjem državnog vanjskotrgovinskih monopola se nisu izvozili samo proizvodi koji su proizvedeni u Sovjetskom Savezu, nego i robe i usluge kupljene u inozemstvu za javnu potrošnju. Prihod od takvih trgovinskih manipulacija bio je nevjerojatan. Sovjetski Savez se kao država odrekao prava da regulira trgovinu s inozemstvom i tako je nastao El Dorado za lokalne partijske birokrate koji su upravljali sveukupnom proizvodnjom i uvozom strane robe za građane, koju su poslije preprodavali u inozemstvu.

Konačno, subvencionirane cijene u Sovjetskom Savezu, koje su se primjenjivale na široki spektar proizvoda za građane, bile duplo manje od tržišnih cijena istih proizvoda u zapadnim zemljama. Zbog slobodnog, bolje rečeno divljeg izvoza, došlo je do manjka robe.

U ljeto 1989. godine je došlo do velikih nestašica osnovne robe – šećera, čaja, lijekova, deterdženata, a malo kasnije je izbila i kriza duhana. Pogoršanje u sektoru opskrbe je dovelo do masovnih štrajkova rudara Donbasa, Kuzbasa i Karagandskog bazena. U velikim gradovima kao što su bivši Lenjingrad, Sverdlovsk, Perm i drugima, ljudi koji su izgubili nadu u kupovini s bonovima su počeli organizirati spontane skupove.

Prethodno je partijsko vodstvo bilo prisiljeno poduzeti konkretne mjere. 1986. je usvojeni zakon “o individualnoj radnoj aktivnosti”, a 1988. zakon “o suradnji”. Ti zakoni su djelomično legalizirati mala poduzeća. Istodobno se počela voditi borba protiv nezarađenih prihoda, a zatim je pokrenut masovan napad na privatne podružnice. Ove mjere ne samo da su narušile rast novih oblika gospodarskih aktivnosti, već si im dale otvorenu kriminalnu prirodu. Ali novi poduzetnici nisu mogli biti zaustavljeni. Iskoristivši slabost zakonske regulative i nezasićenost tržišta, počeli su povećavati cijene. Prihod kojeg su ostvarivali je zbog nedostatka bankovnih računa morao biti opran. Prema riječima stručnjaka, godišnji promet kapitala sive ekonomije u Sovjetskom Savezu je dosegao 90 milijardi rubalja.

Dakle, reforme Mihaila Gorbačova u ekonomskoj sferi ne samo da nisu spriječile stagnaciju gospodarstva, već ga i gurnule u duboku društveno-ekonomsku krizu i tada se u svemu osjetila recesija.

Zbog reformi Gorbačova je 1991. godine došlo do stvarnog kolapsa. Ako je usporedimo s 1985. godinom, šest godina poslije, uz sve navedene mjere, SSSR je smanjio stopu rasta gospodarstva, zlatne rezerve zemlje su se smanjile, a inozemni dug se povećao učetverostručio.

Sovjetska ekonomija propala je upravo zbog događaja iz ’80-ih, koji su postali fatalni ne samo za partijsko vodstvo, nego i za cijeli sovjetski narod.

Onda je došao “trenutak nade”, ali doslovno trenutak. Ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza dolazi era Jeljcina i do dolaska Vladimira Putina je pravni sljednik bivšeg socijalističkog mastodonta, Ruska Federacija, prošla kroz najgore doba u novijoj povijesti. Zemlja je se pretvorila u klasičan ratni plijen kojeg su komadale zapadne zemlje i kompanije, vjerujući u sigurnu i vječnu pobjedu u Hladnom ratu, uz plan da se Ruska Federacija u bliskoj budućnosti pretvori u “labavu federaciju” de facto neovisnih republika, uz srednjoročnu perspektivu potpunog raspada. No, to se nije dogodilo i danas, gledajući Rusku Federaciju, njenu vojnu i ekonomsku moć, koja je dovoljno velika da zaštiti i osigura priličnu razinu blagostanja svom stanovništvu, čak i saveznicima, svjedočimo realizaciji najveće noćne more većine zapadnih političara.

Ekonomska situacija u Sjedinjenim Državama ’80-ih i posljedice programa “Reaganomics”

Sjedinjene Države su se ’80-ih također suočile s problemom proračunskog deficita i deficita trgovinske bilance. Prije nego se vratimo u prošlost, podsjetimo da je to ponovno veliki problem američkih uprava u proteklih nekoliko mandata, ali se čini nerješiv.

Ali kada se to dogodilo početkom ’80-ih, proveden je program gospodarskog oporavka. Temelj je bio novi kurs ekonomske politike američke vlade tijekom predsjedništva Ronalda Reagana, koji se zvao “Reaganomics”. Uz provedbu “strukturnih reformi”, neoliberalnog modela koje je prethodno eksperimentiran u Latinskoj Americi, počevši s vladavinom generala Augusta Pinocheta u Čileu, kasnije i drugim zemljama, novi kurs Ragana se temeljio na ekonomskoj teoriji opskrbe.

Ukratko, Ronald Reagan se, umjesto da regulira potražnju za robom i uslugama, oslanjao na poticanje njihove proizvodnje.

Uz smanjenje rasta državne potrošnje rezanjem socijalnih programa, vlasti su provodile politiku dereguliranja poduzetničkih aktivnosti, a smanjivale su inflaciju smanjenjem novčane mase. Kako bi se potaknula strana ulaganja, određene su visoke kamatne stope na bankovne kredite. Program “Reaganomics” je također uključivao smanjenje poreza na dohodak pravnih i fizičkih osoba. Građani s niskim prihodima su uglavnom bili oslobođeni plaćanja saveznih poreza.

Tim sredstvima je Reagan pokušao povećati koncentraciju proizvodnje, ostvariti tehnološko i strukturno restrukturiranje gospodarstva, smanjiti javni dug, inflaciju i nezaposlenost.

Istovremeno sa smanjenjem poreza, Reagan je počeo povećavati izdatke za naoružanje, čime se potpuno distancirao od politike prethodnih predsjednika, Nixona, Forda i Cartera.

Ako je 1980. godišnji deficit američkog državnog proračuna bio 2,7%, pod Reaganom je dosegnuo prosječnu stopu od 4,2% bruto domaćeg proizvoda.

SAD su 1983. započele ekonomski bum koji je trajao sedam godina, a dogodio se u kontekstu dubokog restrukturiranja gospodarstva povezanog s novom fazom znanstvene i tehnološke revolucije. Realna ulaganja u opremu za obradu informacija su se na godišnjoj razini povećala u prosjeku za 13%. Zbog toga je ostvaren značajan gospodarski oporavak. Realni BDP od 1979. do 1989. godine i osobna potrošnja u 1989. godini su premašili brojke iz 1979. za trećinu, uglavnom zbog povećanja zaposlenosti. Stvoreno je više od 17 milijuna radnih mjesta, ali uglavnom u uslužnom sektoru. Stopa nezaposlenosti bila je 5%, što je najniža razina od 1973. godine.

Glavni čimbenici gospodarskog rasta, koji je počeo 1983. godine, nestali su  1989. Tada je završio proces gospodarskog restrukturiranja, koje je, dok je trajalo, stvorilo uvjete za ubrzanje obnove i širenja proizvodnje, te stalnu razinu realne potrošačke potražnje, uz privlačenje ogromnih financijskih ulaganja drugih zemalja u američko gospodarstvo.

Međutim, ’80-ih godina su se pojavili i negativni trendovi u gospodarskom razvoju Sjedinjenih Država, na koje nitko nije obraćao pažnju. Zbog programa “Reaganomics” je deficit državnog proračuna iznosio 152 milijarde dolara, a početkom ’90-ih se povećao na 290 milijardi dolara, dok je javni dug iznosio oko 4000 milijardi dolara, čime su SAD postale najveći dužnik na svijetu.

Nakon najdužeg oporavka, američko gospodarstvo ušlo je u razdoblje oštrog usporavanja. Od 1989. do 1992. godine je prosječan realni rast BDP-a bio samo 1%. Mnogi stručnjaci Reaganovu politiku poticanja kreditiranja konačne potražnje nazvali klicom globalne ekonomske krize.

Došavši na vlast 1992. godine, Bill Clinton je pokušao revitalizirati gospodarstvo, stimulirajući proces ulaganja. Međutim, sve do danas američki dug raste, a svake se godine usvaja proračun s “planiranim deficitom”. Kao što vidimo, ta je politika Sjedinjenim Državama osigurala izlazak iz trenutne krize, ali je nakon nekoliko godina blagostanja uslijedila sustavna kriza koja traje sve do danas.

Sumirajući, vidimo da su obje supersile tijekom ’80-ih bile u društveno-ekonomskoj krizi. U Sovjetskom Savezu se produktivnost rada smanjila, zlatne zalihe su se topile, a dug zemlje se povećao gotovo četiri puta. Gospodarska kriza u zemlji je počela pod Brežnjevom, ali je zbog povećanja troškova energenata na svjetskom tržištu bila odgođena. Međutim, ne za dugo, što potvrđuje kolaps gospodarstva i sovjetske države.

Kriza u američkom gospodarstvu nije bila toliko pogubna, budući da nije bila toliko sustavna. Unatoč ogromnom dugu, zemlja je u to vrijeme uspjela potaknuti razvoj malih i srednjih poduzeća, što je dovelo do tehnološkog prodora i pojave budućih inovacijskih divova. SAD su stvorile uvjete za privlačenje resursa, dok su iz kriznog Sovjetskog Saveza ovi izvori “pobjegli”.

Nakon svega dolazi do obrata, današnja Ruska Federacija ima prilično razuman plan restrukturiranja gospodarstva koji, usprkos sankcijama, nije podbacio ni u jednom segmentu. Ameriku trenutno vodi Donald Trump i usprkos nekim pozitivnim statističkim pokazateljima još uvijek nije uspio pronaći pravi put za oživljavanje američke ekonomije. Sukob s Kinom i Europskom unijom zbog trgovinskog deficita i s Rusijom iz geostrateških i geopolitičkih razloga se pokušava riješiti “argumentima sile”, što po mnogima neće dati nikakav rezultat. Unutar zemlje trump ima previše protivnika da bi u djelo proveo neke svoje ideje. Zapravo bi ga se moglo usporediti s Mihailom Gorbačovom, koji je 1986. godine predstavio koncept ubrzanog socio-ekonomskog razvoja. O tome kakav bi on bio da se proveo se ne može raspravljati. Partijska birokracija i ideološki uspavana znanstvena zajednica ga nisu provodili na lokalnim razinama i onda počeli su se donositi ad hoc zakoni koji su na kraju, kao što smo opisali, uništili tada već ostatke ostataka Sovjetskog Saveza.

U otprilike istoj situaciji je i Trump, koji je Americi predstavio plan restrukturiranja koji je samo u infrastrukturi predviđao ulaganja od 1000 milijardi dolara, ali uz proporcionalno sudjelovanje središnje države, uprava američkih saveznih država, lokalnih samouprava i okruga i privatnih poduzetnika. Baš kao u Sovjetskom Savezu, čelnici saveznih država i okruga i privatni ulagači su ovaj plan odbili, što je jasno po tome da o njemu danas više nitko ne govori. Nakon toga Trump poseže za ad hoc mjerama kao što su carine, ucjene i prijetnje, a rezultate ćemo vidjeti krajem 2020. i na završetku mandata.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
alan ford
Gost
alan ford

Vrhunac, ove antikineske propagande, bio je proljevni članak, Jurice Pavičića, pored Ante Tomića, glavne propagandne perjanice Jutarnjega lista. Jurica je pokazao je ljigavu kurvanjsku prevrtljivost, za Soroseve pare. Poznato je da je on inače deklarirani jugofil, što nikada nije ni krio i da je također na neki način i titofil. Inače, iako se ne slažem sa tim, neman ništa protiv toga da je netko jugofil i titofil. Međutim, Pavičić je u ovoj propagandnom proljevu od članka, za hazarske pare, pljunuo i u vlastiti svjetonazor, pa se rugao socijalizmu i obožavanju Tita i rugao se Kini i namjeri kineza da navodno naprave neki zabavni park u Kumrovcu, itd, itd. Da je u Hrvatskoj propala tranzicija, tužno zaključuje Pavičić, i sarkastićno govori da će nas sada spašavati komunističke vođe iz Kine.. Ali se ovaj ljigavac ne pita zašto je propala ta tranzucija, zašto smo od naših američkih i zapadnih “saveznika” u zadnjih 20-ak godina, dobili samo govno i pun kurac. Samo nas opljačkali do gole kože u suradnji sa svojim banditskim plaćenicima iz HDZ-a i SPD-a, koji se smjenjuju na vlasti. Ono što smo dobili od naših “zapadnih saveznika” su samo gej parade, pederizacija na sve strane i bezbroj NGO-vnara, koje masivno zajednički financiraju EU, SAD i mafijaš Soros.

Alen
Gost
Alen

Nije samo hrvatska popljačkana vec komplet istok evrope… Onih 16+ iz DU.
O tome pisem stalno..
Ali neka , ovaj ” humor ” znaci samo da se , sad kad su nas doveli na dno , povlace u svoj kazamat..
Siguran sam da ce za njima da krene bjezati i domaća oligarhija..
Mislim da su bolja vremena pred nama..

Bruno
Gost
Bruno

Pa dobro, Ante Tomić je dobio kantu govana po glavi. Od tada ga zovu poglavica Apacha Kanta Govana. Jurica Pavičic ima facu kao sagnjili krompir. Pogled na kantu govana je ugodniji od pogleda na njegovu facu. Bolesne frustracije takvih likova su jasne kad im se pogleda face. Ne znam tko čita njihove tekstove i tko se uzbuđuje zbog toga šta takvi jeftini, bezvezni plaćenici napišu. Takve likove ja bih prisililo da traže azil u islamskim zemljama. Prisilni boravak u islamskim zemljama dokazano liječi kvazi ljevičarske stavove. Dobro, oni zastupaju stavove gazde koji ih plaća što je opet razumljivo. Slagao se netko s tim ili ne.

Dečko sa ulice
Gost
Dečko sa ulice

Baš tako. Drago mi je kad pročitam da ima ljudi koji identično misle kao ja. Baš da kantu govana.

zlatan
Gost
zlatan

BRUNO, Ante Tomić, britko secira naš primitivno-plemenski mentalitet, i koketiranje velikog dijela javnosti sa ustašlukom, nacizmom i fašizmom. Zato mu svaka čast, pravi je. Jasno da je dobio kantu govana, a šta očekivati od naroda koji je izabrao jednog Keruma da bude gradonačelnik?

Kihote
Gost
Kihote

da si dvije riječi sa tim balegarom progovorio i ti bi mu prolio kantu izmeta po faci. Talenta za pisanu riječ ima, to mu priznajem, proza mu je tečna, al šta ti to znači kad ti je duša prekrivena mekim drekom. tri balegara: Tomić Jergović i Pavičić. Uf, Butkovića najvećeg balegara od svih sam i zaboravio, hebote dje je taj završio na kraju? ugl. spodobe

Bruno
Gost
Bruno

Tvoj primitivno – plemenski mentalitet, Zlatane. Govori za sebe. Samo lopovi sude cijeli svijet po sebi. Ostale gluposti nemam volje komentirati, ne znaš ti ni šta znači fašizam. Misliš li na izvorni talijanski fašizam ili neki drugi? To su priče propalica koje je pregazilo vrijeme, ne znaju stvarati radna mjesta, ne žele raditi, znaju samo životariti na tuđi račun, pa potežu takve prastare ideološke prožvakane priče, kao da to nekoga zanima.
Milijuni građana bivše države su otišli raditi u Njemačku, jeli tako? Jeli im išta značila prošlost? Nije ništa. Samo da zarade dobre njemačke marke. U Njemačkoj to nikoga ne zanima, uostalom otac Gerharda Schrödera poginuo je kao njemački vojnik, slavni njemački kancelar Helmut Schmidt bio je njemački vojnik u ratu u Rusiji. I to ni jednom Rusu nikad nije smetalo. Vladimiru Putinu Nijemci su pobili skoro cijelu obitelj, pa čovjek Nijemce opet cijeni, perfektno priča njemački i za njemačke poslovne ljude koji dolaze investirati u Rusiju uvijek ima vremena. Za tebe i takve poput tebe sigurno nema.
Tvoga Antu Tomića plaćaju isti oni koji plaćaju naciste u Ukrajini da ubijaju Ruse. Dobro Ante Tomić ne kaže koju o tome. Zapamti, Zlatane, čovjeka puno više definira ono o čemu šuti, nego ono o čemu govori. Takvi poput Tomića su plaćeni da seru i oni seru. Strogo pazeći da ne kažu ništa o ruci koja ih hrani. I da ne kažu ništa što je iole važno.
Kerum… Ima milijun mana. Ali je i zaposlio nekoliko tisuća ljudi. A ti i Ante Tomić šta ste napravili? Koga ste zaposlili?

samo tako
Gost
samo tako

Kanta govana je argument ? Za primitivce poput tebe i bacanje u more, paljenje automobila također ?

žrec
Gost
žrec

re samo tako…..Za nekoga tko ispušta fekalije kroz usta i pero, kanta istoga je vrlo odmjeren vox populi. Sve te epehaovske spodobe od Tomića do Jerge zaslužuju isto. Pravi intelektualci nikada nisu ni od koga kupljeni, umrli su u bijedi. Ovi fejkeri iz jutarnjeg lista su postali milijunaši još prije nekoliko godina, i sad oni dociraju s visoka primitivnoj naciji koja njihovu lovu neće vidjet za života.

dsfgboasneugnaserngauesnr
Gost
dsfgboasneugnaserngauesnr

Bravo Žrec.

Bruno
Gost
Bruno

Svakom prema zasluzi.

Dečko sa ulice
Gost
Dečko sa ulice

Takve “perjanice” hrv. novinarstva preskačem pod obavezno. Gnjilež truli li ga truli po medijima. Ovaj portal se još da pročitati, ali takva propaganda jutarnjih plaćenika kao Pavičić i Tomić, smrde na pokvarenu ribu, ljigavci beskrvni. Fuj.
Mora, kad pročitaju, da se sami sebi gade.

samo tako
Gost
samo tako

Dečko, fulao si portal

Bruno
Gost
Bruno

A ti si fulao ceo fudbal.

alan ford
Gost
alan ford

zbog posjete kineske delegacije Hrvatskoj…

kako su odmah kao po komandi reagirali hrvatski lažljivi mainstream mediji u službi Washingtona i ciohazarske duboke države, pa prenose komentare svojih njemačkih pobratima u službi istih gazda. Pa kažu Sorosev Index i Warburgov Net, gle kako “Nijemci” upozoravaju na opasnost partnerstva Kine i Hrvatske. A ti “Nijemci” koji se spominju u člancima Indexa i Neta, su Deutsche Welle, Spiegel, DPA i Frankfurter Allgemeine Zeitung. Sve lažov do lažova iz ciohazarskog šupka duboke države.
Deutsche Welle je državna radio-televizija za inozemstvo, koja prenosi propagandu Merkeličinog režima. Glavna urednica Ines Pohl, muškarasta lezbača poznata po antiruskim stavovima. Ranije je bila dugogodišnja urednica dnevnog lista “Tageszeitung” (TAZ), koji je neslužbeno glasilo stranke Zelenih. Za nagradu je dobila položaj glavnog urednika državnog DW-a.
Tjednik “Der Spiegel” je jedan od najpodmuklijih i najlažljivijih njemačkih mainstream medija. Ratnohuškački Spiegel je prije 5 godina, nakon pada malezijskog aviona MH17 u Ukrajini, optužio Rusiju i zahtjevao rat protiv Rusije. Prije 3 godine za vrijeme opsade Alepa, Spiegel je otvoreno navijao za glavosječe ISIL-a i objavio članak pod naslovom: “Islamisti su jedina nada za Alepo”. A poznata je afera njihove perjanice, novinara Claasa Relotiousa, koja je izišla na vidjelo krajem prošle godine, kada se saznalo sa je Relotius, godinama lagao i izmišljao članke i za to dobivao nagrade. Ali Spiegel opet nastavalja sa laganjem. U zadnjem broju tiskanog izdanja, objavio je propagandni članak, da Putin i Rusija navodno upravljaju sa strankom AFD.
Njemačka novinska agencija, DPA je, kao i naša HINA, samo podružnica američkih ciohazarskih lažljivih agencija, Reutersa i AP-a.
FAZ, je također lažljivi propagandni list. Glavni urednik, Klaus-Dieter Frankeberger je član Trilaterale i “Atlantikbruecke”- glavne elitne organizacije u Njemačkoj, Rockefelerove podružnice u kojij su članovi i Merkelica i svi vodeći političari, glavni urednici medija i šefovi koncerna.

na ovoj šemi mreže njemčkih mainstream medija, sa kojima upravlja duboka država, CFR. Bilderberg, Trilaterala… su svih četvoro: DW, FAZ, Spiegel i DPA.
https://swprs.org/netzwerk-medien-deutschland/

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Kineska posijeta Hrvatskoj je; “Trla baba lan da joj prodjer dan.” tko je tu bio sefa sa hrvatske starane, arogantni, .prepotentni i anemicni koji o ekonomiji zna da je to pojam o kojemu on nema pojma. S|ve je to ista prica vec 20 godina ili vise, nema tu ni znanja ni muda.

Alen
Gost
Alen

Taj ce razguliti prvom prilikom tamo odakle je i poslat , skupa s gazdama i takvima kao on…

Mat
Gost
Mat

Ive……..nije bas tako,gos. Plenkovic je bio tu da ispuni formalnost I stavi zvanicni potpis,a za sve ostalo ce se pobrinuti oni koji su u praksi pokazali i dokazali da imaju i………..mu*a i znanje,lijep pozdrav

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Gorby je bio i ostao njonjo, iz prve ruke imam informaciju kako je plako pred predsjednibima kolhola i molio ih da povecaju proizvodnju inace ce Rusija umirati od gladi, umijesto da je rekao da ode glava onome tko ne ispuni savizni plan u proizvodnji hrane. I tu je osnovni uzrok pada i raspada SSSR-a. Slaveni u svom genetsko, sklopu traze cvrstu rukusa jasnim i decidiranim nacionalnim interesima. Jednostavno receno slaveni svi i svida moraju osijecati strahopostovanje prema liderima. Nema tu demokraskih prava mora biti naredba i kazna za neprovodjenje, ne biti arogantan i prepotentan, a rezultai brzo moraju biti vidljivi, pogledajte sam,putina i sijetite se Tita.

Alen
Gost
Alen

Ispada da je tako..

Miki maus
Gost
Miki maus

Nisu samo Slaveni takvi, svi su. Socijalizam , izmedju ostalog, polazi od pretpostavke da su ljudi moralni i svjesni, a ne da ljudi funkicioniraju po nacelu- nagrada ili kazna. Ljudska narav je konstanta od kamenog doba, sada i kad, ako, budemo zivjeli i u Svemiru. Nepromjenjiva.

ARBUN
Gost
ARBUN

Sjecam se slike u nekim novinama,Milanovic prvi ministar u vladi RH ulazi u Erste banku.Zgodno bi bilo doznati gdje Andrej i njegovi ministri podizu novac od placa skupa s saborskom kamarilom.Jedina banka u vlasnistvu RH je Postanska koju nitko jednostavno ne JEBE cisto zbog guzolizacko-podanickog mentaliteta.TITO,TITO JE ZAKON ,CAR, zato mu je i doslo 125svjetskih glavesina na ispracaj.Moja pokojna baba je uvijek govorila, “Tko od straha mre prdec mu zvone”.Tudjmanu je na sprovodu bilo 100 guzolizaca i to je to.

samo tako
Gost
samo tako

A koja to firma u državnom vlasništvu ima račun u HPB ? Mislim da nema nijedna, što nije stvar straha nego “domoljubne” politike HDZ-SDP-HNS. Priljepci su fakat nebitni

Ivo
Gost
Ivo

Ive, Miki Maus, svaka čast. Vrhunski ste to rekli.

zlatan
Gost
zlatan

IVE, zaboravio si da Slaveni nisu bili jedini stanovnici SSSR-a, a razni narodi SSSR-a su i rasno, etnički, kulturološki i religijski, bili raznolikiji nego cijeli ostali Svijet zajedno. Jedino se sa raznolikošću SSSR-a, mogla mjeriti Indija i cijeli Indijski Potkontinent.
Neki vole religije, e pa samo da napomenem vjere koje su bile prisutne u ex-SSSR-u: kršćanstvo (pravoslavno, protestantsko i katoličko), islam (sunitski i šijitski), judaizma, budizam (lamaistčki budizam), zaratustrijanstvo, te brojne animističke vjere plemenskih skupina….
Službena pisma u SSSR-u: u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji, Azerbajdžanu, Kazahstanu, Turkmeniji, Uzbekistanu, Tađikistanu i Kirgistanu ĆIRILICA, u Litvi, Latviji, Estoniji LATINICA, u Gruziji GRUZIJSKO nacionalno pismo, u Armeniji ARMENSKO nacionalno pismo….Prije Revolucije, muslimanski narodi su pisali arapskim pismom, pa su dvadesetih prešli na latinicu, pa su tridesetih prešli na ćirilicu. Budistički narodi su pisali tibetanskim pismom, pa su prešli najprije na latinicu dvadesetih, pa na ćirilicu tridesetih godina. Baltički narodi su stalno ostali na latinici, a Gruzijci i Armenci, na svojim nacionalnim pismima.
Ako uzmemo u obzir tzv.muslimanske narode ex-SSSR-a, taj SSSR je prije svoga kraja, bio peta ili šesta po veličini muslimanska država Svijeta !

A to da Slaveni trebaju tvrdog vođu, hahaha, koja smijurija. Baš su Slaveni skloni anarhizmu i lako su snalažljivi. A šta Germani ne vole čvrstoga vođu? Koje gluposti ……………….

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton

Sovjetski Savez su na Zapadu zvali ”Sovjetska Rusija”. I dan danas za nekadašnji SSSR znaju reći Rusija.
E pa ta ”Sovjetska Rusija” je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila 23,8% teritorije, 48,5% stanovništva, 41% BDP, 39,4% industrijskog potencijala, 44,6% vojnog potencijala……..
Gubitak je još i veći, jer je privreda bila uvezana, pa su se pojedine komponente proizvodile u drugim republikama, a onda je nastupila njihova ”privatizacija i pretvorba”. Od 1991-1994. g, Rusija je jednostavno poharana, pa je nastao sloj oligarha, mafija kolo plesala po Moskvi, stanovništvo osiromašeno do bijede, a vojska u raspadu. Naoružanje i vojna oprema su se prodavali za kikiriki. Vrhunski znanstvenici su bili gladni. A Amerikanci, i ne samo oni, su za bagatelu dolazili do ruskih tehnoloških i naučnih dostignuća.
”Washington Post” je 1995. g. objavio da je ”gigantski transportni avion An-124 s neobičnim tovarom sletio na aerodrom Hantsvila, u saveznoj državi Alabama… Njime su nam dopremljeni dijelovi najsavršenijeg ruskog sistema PVO, kupljeni za Pentagon u tajnom aranžmanu firme “BDM” – ona je za 64 milijuna dolara u SAD isporučila kompleks SA-10 (S-300).”
Priča ide da je informatičko-tehnološka tvrtka “Belteheksport” u Bjelorusiji kupila taj kompleks i nešto kasnije, sa saučesnicima iz ”nezavisne Ukrajine” ga poslala u SAD.
Još 1992. g. general-major Brailovski je maznuo proviziju od 1,1 milijun dolara. jer je posredovao prodaji ”Tunguske” i tada najnovijeg tenka T-80U, tvrtki ”A Binder Inc”, registriranoj u Liberiji. To sve je završilo u Britaniji.
Tko zna što bi bilo od SAD, koje na svom teritoriju nisu imale rata poslije Građanskog, neometano se razvijale, a u međuvremenu grabile što su mogle i tlačile koga su stigle, da im se nešto tako dogodilo.
Oporavak Rusije spada u jedno od čuda i nije nerazumljivo zašto su Amerikanci mislili da je sa Rusijom gotovo.
Ali, propustili su priliku nokautirati grogiranog protivnika. A takvu priliku teško da će više imati.
P.S.
U međunarodnim odnosima stvari nikada nisu jednoznačne ni crno-bijele. Važno je i vrijeme kada se neke stvari događaju. Povjesničari će jednom imati puno posla da objasne kako je ruska vanjska politika u isto vrijeme bila ”prosrpska”, dok je istodobno omogućavala dovoz oružja u Hrvatsku, koja je tada bila pod embargom.

zlatan
Gost
zlatan

DALTONE, točno. Ali zaboravlja se da su neke snage na Zapadu govorile “Sovjetska Rusija”, zbog mržnje prema socijalizmu i zbog toga da je taj SSSR dao pravo na identitet svim narodima SSSR-a. I jer je taj SSSR, u svim svojim Ustavima (1924, 1936, 1977), dao pravo svim saveznim republikama pravo na samoopredijeljenje i otcjepljenje. Daje li to pravo SAD, svojim saveznim državama? Jasno da NE daje, jer su SAD ipak unitarna država.
SSSR je odmah po svome nastanku opismenio svoje male plemenske narode u polarnim krajevima i dao im nacionalne autonomije, a npr., SAD su tek 1924, a jedna Australija tek 1967 priznale svoje male plemenske narode. Sve te demokracije: SAD, Kanada, Australija, N.Zeland, su tek nakon SSSR-a priznali svoje autohtone narode. Hm, komunisti zli-:) !?
Po meni, oporavak ove sadašnje Rusije nije ništa posebno. Po meni, je uspon SSSR-a, nakon Revolucije, pobjeda SSSR-a u WW2, te izuzetno brza obnova, i uspon SSSR-a nakon rata, za divljenje. Ok, Rusija, ova sadašnja, jest bila u krizi, ali svaka kriza dođe i prođe.
No, autor članka piše samo o Rusiji. A šta je sa drugih 14 republika ex-SSSR-a? Kako je u Bjelorusiji Ukrajini, Kazahstanu, Azerbajdžanu…itd.
Uvijek me nervira izjednačavanje ove sadašnje Rusije sa cijelim SSSR-om.
Nemam volje DALTONE, tražiti te postotke koji se navode u komentaru, ali ovako napamet znam, da cijeli ex-sovjestki prostor trenutno ima nekih 297 ili 298 milijuna stanovnika. Rusija nakon povratka Krima, trenutno ima 146,8 milijuna. Znači Rusija ima oko 49% stanovništva cijelog bivšeg SSSR-a, u trenutku raspada Rusija je imala oko 51,5% stan.cijelog SSSR-a. I to bez Krima, jer je Krim tada bio dio Ukrajine. Znači sa Krimom bi ih bilo oko 52,5 ili skoro 53%.
Taj relativni pad stan.,Rusije treba tražiti u nižem prirodnom prirastu nego među muslimanskim republikama bivšeg Saveza.
Ta razlika u prirastu vidljiva je i na Kavkazu. Jedna kršćanska Gruzija, nakon raspada SSSR-a, opala je brojem stanovnika, uglavnom zbog iseljavanja, a susjedni muslimanski Azerbajdžan je porastao.

No, ako pogledamo slavenske države bivšeg Saveza, onda je uočljivo da je Bjelorusija tu negdje. Broj stanovnika stagnira, Rusija koja je slavenska oko 83-84%, danas je manja za nekih 3-3,5% od svoga maksimuma, a slavenska Ukrajina izgubila je nekih 14-15% stan., od svoga maksimuma.

I da, ne treba biti stručnjak, raspadom SSSR-a, daleko je više izgubila Ukrajina od Rusije. Logično, jer Rusija je bila pola stanovnika cijele bivše države, Ukrajina nekih 18%. No, Ukrajina je imala samo poljoprivrede, trećinu cijelog SSSR-a. Raspadom SSSR-a, gdje su to mogli izvoziti? Samo to, a gdje je industrija, znanost? Ukrajina je prošla daleko gore raspadom zajedničke države od Rusije. Brojke to potvrđuju, ne emoicije.

samo tako
Gost
samo tako

Nikakvo čudo da zapad mrzi Putina koji im je ispred nosa zatvorio samoposlugu. Za utjehu imaju više vrtnih patuljaka sa budalastim osmjehom na licu

Mucke
Gost
Mucke

Tema clanka je izvucena iz konteksta dogadjanja prethodnih desetljeca i kao takva nedorecena.Zametak ondasnjih a i danasnjih problema se dogodio krajem WW2 kada se dogodio dogovor velikih svjetskih sila oko svjetskog poretka nakon rata.Da podsjetim,tim dogovorom su SAD dobile sve moguce poluge upravljanja svijetom od sjedista UN-a ,sjedista MMF-a,Medjunarodne Banke za Drzavna Poravnavanja,Sjedista Zlatnih Rezervi(Fort Knox) za cijeli svijet kojima cijeli svijet svojim zlatom garantira stabilnost i nedodirljivost americkog dolara.Ovim polugama se moglo ,u vrlo malo vremena,baciti na koljena i najstabilniju i ekonomski prosperitetnu drzavu sto su amerikanci koristili kad god im se prohtjelo.Zasto je tadasnji predsjednik SSSR-a pristao na ovo mi je tajna do danasnjeg dana i taj njegov potez mi se cini kao naj neinteligentniji drzavnicki potez svih vremena.

Pajo
Gost
Pajo

Zato sto rade zajedno
Drzave i zakoni su samo za raju
A oni lete gdje hoce bez pasosa

ergoaengnaewrgfnaiufiaewfae
Gost
ergoaengnaewrgfnaiufiaewfae

Onaj koji je sebi, a ne đu junajted stejtsu, dao sve te poluge je brat po krvi flekavom i to sve objašnjava, čitaj pozorno Alan Forda…………….

Šok
Gost
Šok

raspad waršavskog pakta je počeo kada
usa nije htjela dati kredite poljacima
pa su se pojavili sindikati solidarnost
i agenti tipa lech walesa i slični
koji su sistem nagrizali iznutra

Koča Popović
Gost
Koča Popović

Koliko je ono milijuna dolara prenio papa Ivan Pavao II da bi financirao rušenje poljskog socijalizma?

Bruno
Gost
Bruno

Nije ni trebao ništa rušiti. Socijalizam je bio toliko jadan da se srušio sam od sebe. I ovaj tekst ti opisuje kakva bijeda je bio Sovjetski Savez. Stalno u krizi…

zlatan
Gost
zlatan

BRUNO, SSSR nije bio bijeda stalno u krizi, kriza je zaista počela kako autor navodi u članku, tek sa eksperimentiranjem kapitalizma, za vrijeme Gorbačova.
Sa povijesne točke gledišta, SSSR je bio jedna prilično uspješna epizoda ljudske povijesti. Golemi euroazijski prostor nekadašnje Carevine, zvala se ROSSIJSKAJA IMPERIJA, taj SSSR je pretvorio najprije u federaciju. Iako je SSSR formalno bio konfederacija, ali je u stvarnosti bio federacija, po nacionalnom i povijesnom ključu.
Ta sovjetska država, je prvi put u povijesti, dala pravo malim narodima na identitet, dali su im pismo, i nacionalne autonomije. Od dominantno poljoprivredne i seljačke države, SSSR se pretvorio u industrijskog diva, u dominatno urbaniziranu državu, stanovništvo koje je do Revolucije bilo oko 40% i više od toga nepismeno, opismenilo se skoro 100%. O značenju sovjetske znanosti ne treba trošiti tekst. Dovoljno se sjetiti da je SSSR u vremenu koje pamtimo mi stariji (od 1960-tih do kraja SSSR-a) imao oko 7% svjetskog stanovništva, davao oko 20% svjetske industrijske proizvodnje i oko 33% svih znanstvenih inovacija. Dovoljno se sjetiti da je npr.televiziju prije WW2 imalo samo pet država (SAD, V.Britanija, Njemačka, Francuska i SSSR), da je SSSR prednjačio u kozmičkim uspjesima, masu puta sam nabrojao detalje o tome, neću više, jer svatko pismen to može otkriti. I to mora znati !
Taj SSSR je kao industrijski i div u svakom drugom pogledu, zaustavio sile Trojnog pakta, i rat preokrenuo u korist Saveznika. SSSR je spasio evropsku, pa i svjetsku civilizaciju od tame nacističkog fašizma. Kasnije, u doba Hladnog rata, ipak je kao jedna od dvije supersile, SSSR bio ona ravnoteža koja je spriječile da samo jedna strana diktira uvjete ostatku Svijeta.

Šta se tiče širokih masa, hm,hm….taj SSSR je izmijenio krajolik sa nepregednim novim gradovima, i industrijskim objektima i čim sve ne, tako da gledati SSSR na početku socijalizma i na kraju, to je naprosto neusporedivo. Po svim pitanjima.
Slažem se jedino u tome, da je nakon šta je socijalizam u SSSR-u, dosegao vrh industrijske moći, da je država trebala krenuti drugim putem, ali negirati i lagati da je to bila bijeda, može samo netko tko mrzi ili tko ne zna.
Ipak, uvijek moramo pogledati početak, i priznati da je svaka startna osnovica SSSR-a ranih dvadesetih, bila daleko lošija nego tada SAD-a i razvijenog dijela Evrope. Na kraju socijalizma, ta je razlika bila daleko manja. A ne smijemo zanemariti ni činjenicu, da je taj golemi prostor nekadašnjeg SSSR-a, u 20-tom stoljeću imao dva puta ogromna razaranja i masu smrti. Mislim na Prvi svjetski rat i građanski rat nakon Revolucije, te još gore, na Drugi svjetski rat. Uz napomenu, da npr., SAD ništa od toga nisu imale……

BRUNO, malo više točnog pisanja, ne bi škodilo.

Bruno
Gost
Bruno

Hajde Zlatane, ne lupetaj. Koga ti misliš impresionirati tim svojim kvazi znanjem sa Wikipedie? Nije mi stalo do hvalisanja i nadmetanja sa lakrdijašima, a osim toga mi ljudi koji radimo nemamo vremena odgovarati na svaku glupost. Pa, Zlatane, pobrkao si opet mnogo toga. Prvi Svjetski rat vodila je carska Rusija, SSSR tu nije ni postojao. U Sovjetskom Savezu teklo med i mlijeko, veliš, ljudi bili bogati. Čitava zapadna Europa sanjala o tome da se tamo preseli i prima plaću od 150 rubalja i bocu votke? Ti to ozbiljno? Da imaju životni vijek od 62 godine kao muškarci u Sovjetskom Savezu? Pa Sovjetskom Savezu je trebala pomoć FIAT – a da im izgrade auto industriju da mogu barem proizvoditi kopije FIAT 124! A danas u Rusiji se proizvode BMW, VW, a odnedavno i Mercedes. Krivo ti to, Zlatane? Ne znam kad si ti bio u Rusiji, ja sam bio prošle godine. Znam kako zemlja i ljudi danas izgledaju, neusporedivo bolje nego ikad prije. I ne voze socijalistički jad od automobila danas. A sjećam ih se prije pada socijalizma i kratko nakon toga. Zombiji praznih pogleda, svi potpuno isti, jad i bijeda. Danas je Rusija kapitalistička zemlja, životni standard neusporedivo veći nego u doba socijalizma, a ruski turisti najbolji potrošači. Bio sam nedavno u Pragu i u Beču. Sve je puno ruskih turista. Zamislimo to u doba SSSR – a. Nezamislivo, jeli tako?
Izgradile su se brojne zemlje, Zlatane. Itekako. Prouči malo povijest Sjeverne i Južne Amerike, Australije i njihove gradove.
Tko je njih izgradio i kako? Ono što je izgrađeno u Sovjetskom Savezu bilo je izgrađeno silom, uz brutalnu represiju i strašnu cijenu u ljudskim životima.

Zvrk
Gost
Zvrk

Brunči, vrati se u kolhoz. Majka Rodina vapi za takvom intelektualnom snagom.

Bruno
Gost
Bruno

A u kolhozu je puno prije mjesto tebi i Zlatanu. Ja sam kapitalist, šta ću ja u socijalističkoj poljoprivredi?

Zvrk
Gost
Zvrk

Znači, ipak si yuppie.

RAJKO
Gost
RAJKO

da leh je bio zajeban igrac i mafiozo ja bi reko sjecam se brodogradiliste u gdanjsku morao je cak i papa koji je ipak bio poljak da smiruje jaruzelskog i generale ustvari cjeli varsavski pakt je bio spreman da intervenise no jaruzelski je uveo ratno stanje no opet je banda pobjedila zahvaljujuci oklijevajucoj politici gorbACOVA I EKIPE SJECAM SE I KRIZE U BIVSOJ SFRJ NARAVNO VEC TADA SE MOGLo OSJEtiTI OVO STO I dan DAnas osjecamo trulost sistema POSLE SMRTI VOLJENOG SINA SVIH NARODA i narodnosti nije vise bilo isto a opet narod je nastavio ono sto je najbolje znao drpati ko je bio malo odskocniji drskiji i lukaviji sjecam se da je u to vreme cak i nocni cuvar sagradio vikendicu u vodicama gdje li a bio je i invalidna 0soba radio je u robnoj kuci u kninu no opet kazem cast izuzecima kako je mogao on NO NA KRAJU IPAK GADNO SVRSIO bili su mu i testisi otekli jadnom naravno svemu dodje kraj sigurno je da Marks i Engels nisu zamisljali socijalizam po vukojebinama ISTOCNE Evrope i da je on bio samo neciji nesretni eksperiment i sigurno ga nisu zamisljali onako kako se on sprovodio a sprovodio se ko je kome mogao kajlu da smjesti ko i dan danas u divljem kaPITAlizmu treba ga okarakterisati ko divlji zapad jeste to kad vlast djeli tvornice koncerne hotele kadrovimA KOJE JE TREBALO DRZATI U ZATVORIMA MA DALO BI SE DO SUTRA ELABORIRATI SISTEMATIZIRATI TEME OGOLJAVATI DO KOSTIJU SVE

Bruno
Gost
Bruno

Tu konfuzije koju si nadrobio ne razumiješ ni ti sam…

Lucija
Gost
Lucija

Regan je otpustio administraciju i ponovno zapošljavao…ovo je svugdje nužnost, jer birokracija zakonito raste dok ne iscrpi sistem.
Hrvatska i Mađarska su do prije par godina imale najglomazniji državni aparat, ali sad smo bez konkurencije…koliko ima ministarstava? 19?
Može netko to nabrojit?
A agencija?
Osim smanjenja ovih čuda, provode se i mjere ekonomske politike.
Regan jest bitno smanjio poreze za nižu i srednju klasu, a samim tim se povećala potražnja, pa su svi drugi učinci ‘reganomike’ možda nebitni.
Glede SSSRa, podsjećam vas na onaj nedavni članak koji ukazuje da sav ‘raspašoj’ možda i nije bio slučajan.
Malo je poznato, sad izlazi na vidjelo, da su u Rusiji postojali bivši pripadnici policije koji su dokazane lopove jednostavnl – likvidirali.
Usprkos tome, postoje podaci da je mafija izvlačila iz Rusije 5 milijardi mjesečno.
Nisam sigurna da je to nemoguće: pogledajte podatke koliko se od nas ilegalno izvlači (jedina procjena: Nataša Srdoč, za zemlje nato, dakle Slov.i Hrv., prije C. gore)…

Ivo
Gost
Ivo

Lucija,mani se procjena nataše srdoč, to je vrlo zloćudna persona. Iza nje stoji hazarija najgoreg tipa. Da ti to bude jasno, samo trebaš sagledati njenu ukupnu djelatnost, iz koje proizlazi jasna agenda. Krajnje opasna osoba, sreća je da nema talenta za pridobijanje ljudi, tako da je politički hendikepirana, i može samo svrdlati svojim atlantic institutom. Zaobilazizi naširoko, sve podatke uzimati s krajnjom skepsom, a nabolje nikako.

Aga
Gost
Aga

Bitno je opaziti da kineski stratezi bilo vojni bilo ekonomski vrlo dobro su analizirali Americko,i Jugoslavensko gospodarstvo prednosti i mane , to se da vrlo lako utvrditi, Od amerikanaca koriste BiG Deal program razvoja zemlje, od Yugoslavije uvezanost privrednih subjekata zaokruzenost proizvodnje. Te vrlo bitno rade na kompaknosti kineske nacije jedan narod jedan put!!! ne dozvoljavaju vjerskim ili nekim narodnim ideologijama i korupciji kao jugoslaviji bunu brbljanje da budu vece od državnog cilja, jer malo koja drzava se unisti izvana akt napada drzava na drzavu oruzjem
kraj 20st i pocetak 21st. primjer je unistavanja cijelih drzava stvaranjem unutarnjih tenzija između skupina. Tek kasnije ide udar na rascjepanu drzavu

samo tako
Gost
samo tako

Kina ima mnogo naroda i mnogo etničkih skupina

Lucija
Gost
Lucija

…I dobro ih kontrolira. I ne cjepka teritorij.

Ivan
Gost
Ivan

Mao Ce Tung je kazao:”Gorbačov je IDIOT”!

mars
Gost
mars

@ Ivan – slažem se sa tom konstatacijom, ali s obzirom da je Mao Ce Tung umro 1976. godine, dakle mnogo prije nego je Gorbi u partijskom i državnom aparatu imao takvu funkciju sa koje bi mogao uticati ili krojiti politiku SSSR-a, nekako mi se čini da ta izjava baš i nije Maova. Ne znam, možda sam neinformisan, pa bih volio vidjeti-čuti-pročitati kad, gdje i kojim povodom je to Mao izjavio – ako je izjavio.

Bruno
Gost
Bruno

Glupost. To je rekao Marko Polo.

zlatan
Gost
zlatan

IVANE, Maoje umro 9.9.1976, a Gorbačov je na vrh SSSR-a, došao 11.3.1985. I jedan i drugi događaj jako dobro pamtim. Inače Gorbačov je u sam vrh države i partije, došao tek 1978… sve nakon smrti Maoa.
Šta ste tako mahom slabi u matematici?

Tumanski
Gost
Tumanski

Ne, u filmu “Nixon” je Brežnjev rekao: Mao durak. ?

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Rusiju je ekonomski uništilo natjecanje sa usanima u proizvodnji super skupih atomskih podmornica. Dali su se navuči na tanak led. Da nisu napravili tu glupost SSSR bi vjerovatno još postojao. Za Varšavski pakt ne znam.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik