Nakon referenduma i proglašenja neovisnosti Katalonije neki zaista misle da će se u Europi pojaviti nova država. Sve je moguće, ali je ekonomija jača od propagande i ima više razloga zašto Katalonija vjerojatno neće napustiti Španjolsku i na kraju će Carles Puigdemont morati popustiti i tražiti formulu za ”častan izlaz” iz ove situacije, baš kao Massoud Barzani u Iraku.
Osim toga, sam referendum je bio vrlo upitan u smislu demokratskog legitimiteta, obilježen nasiljem i nije se moglo slobodno glasovati. S druge strane, na glasanju u katalonskom parlamentu je 70 zastupnika glasalo za neovisnost, 10 ih je bilo protiv, 2 suzdržana, a 51 zastupnik je bojkotirao glasanje. Dakle, nema ni konsenzusa, ni neupitnog jedinstva oko želje za odvajanjem od Madrida.
Argumenti za neovisnost
Što govore vlasti u Barceloni i Carles Puigdemont? Jednostavno, Katalonija je bogata zemlja. Njezin bruto domaći proizvod je petina španjolskog BDP-a. Prema tome, BDP po stanovniku Katalonije je gotovo 20% veći od prosjeka Španjolske. Izvoz iz Katalonije čini 25% ukupnog španjolskog izvoza i prošle godine je premašio 65 milijardi eura. 2150 velikih tvrtki je koncentrirano u Kataloniji, više nego u bilo kojoj drugoj španjolskoj pokrajini. U Kataloniji je registrirano više od pola milijuna poduzetnika, što je 19% od ukupnog broja svih španjolskih biznismena.
Istovremeno, stanovnici Katalonije kažu da sami zarađuju novac ne samo za kruh, nego i za maslac. Samo svaki sedmi Katalonac dobiva plaću od središnje države, dok u siromašnim pokrajinama, po španjolskim standardima, svaki treći uposlenik je državni službenik. Osim toga, španjolske vlasti tog zaposlenika plaćaju ionako s katalonskim porezima, objašnjavaju zagovornici neovisnosti.
Doista, u skladu s poreznim propisima u Španjolskoj pokrajina šalje prihode od poreza u državni proračun, što je ekvivalent 5 do 8% njihovog BDP-a, jer konačna brojka varira ovisno o načinu izračuna. Svake godine Katalonija u španjolski proračun uplati iznos od oko 62 milijarde eura. Povrat uplaćenog novca od Španjolske u Kataloniju ne prelazi 45 milijardi eura. Prema španjolskom Ministarstvu financija, samo Madrid i Baleari po glavi stanovnika izdvajaju više u državni proračun od Katalonije.
Dugovi – vlastiti i tuđi
Španjolska spada u skupinu PIGS, visoko zaduženih zemalja i Katalonci se pitaju zašto bi oni plaćali inozemne dužnosnike i dugove drugih, zbog čega su zagovornici neovisnosti ogorčeni.
”Odvojimo se i nećemo umrijeti bez njih”, uobičajeni su slogani koji su se mogli čuti prije referenduma i tijekom ovog kaosa. No, zapravo katalonski BDP premašuje BDP svih zemalja istočne Europe, s izuzetkom Poljske. Katalonija je kao ekonomija slabija od Portugala i s većim dugovima i skandalima nego Grčka.
Osim toga, Katalonija ima i vlastite državne dugove, ne velike, ali ni tako male. Sama pokrajina, bez dugova središnje države, duguje 70 milijardi dolara, oko 10 000 dolara po stanovniku. Istovremeno, katalonska vlada ne može privući inozemne kredite zbog niskih kreditnih rejtinga.
Sada dolazimo do zanimljivog podatka. Zbog niskih rejtinga i vrlo teškog zaduživanja na inozemnom tržištu kapitala je od 2012. godine najveći vjerovnik Katalonije središnja vlada Španjolske.
Dakle, izlaskom iz Španjolske će se Katalonija suočiti s bankrotom, ali su to organizatori referenduma o neovisnosti vješto prešutjeli. Kakvi dugovi? Koga to zanima kada je u pitanju državna neovisnost?
S ukupnim stanovništvom od sedam milijuna ljudi Katalonija se smatra tradicionalno nacionalističkim biračkim tijelom, ali radikalnih zagovornika neovisnosti ima oko dva milijuna. U svim anketama ti ljudi tradicionalno govore u ”neovisnosti” već dugi niz godina i oni su izašli na referendum o neovisnosti. Međutim, Katalonija ima 5 313 564 birača, što znači da je na referendum izašlo 43,03%, od kojih je 92,01% glasalo za neovisnost, a 7,99% ih je bilo protiv. Treba uzeti u obzir da zbog policijske represije negdje nije bilo moguće glasati, ali se godinama govori o oko 2 milijuna Katalonaca koji se žele odvojiti od Madrida i čak i ovakav referendum je to i pokazao.
Međutim, nakon referenduma su se u Kataloniji dogodile važne promjene. Po prvi put u povijesti moderne demokracije u Barceloni je došlo do prosvjeda “pasivne većine”, koja prethodno nije bila sklona odvajanju.
Prema različitim procjenama, od pola milijuna do 950 tisuća ljudi je sudjelovalo u tim prosvjednim akcijama. U prijašnjim sličnim akcijama je najveći broj zagovornika odvajanja od Španjolske bio dvadeset puta manji.
Sociolozi su otkrili da separatističke težnje među radnicima, glavnim biračkim tijelom katalonskih socijalista, ne prelaze više od 28%. Ovo je bilo potpuno iznenađenje za katalonsku vladu.
I dok političari u Barceloni i Madridu razmjenjuju optužbe, protivnici neovisnosti su uspjeli na ulice izvesti milijun ljudi sa sloganima za jedinstvo Španjolske. No, jedni i drugi su bili mirni prosvjedi, koji su trajali nekoliko sati, a onda svatko svojim kućama i uobičajenim aktivnostima.
No, tada dolaze problemi. U samo nekoliko dana je većina korporacija povukla svoja sjedišta iz Barcelone, što se dogodilo gotovo istodobno, kao po dogovoru.
Glavni inicijator je bio Isidro Fain, čelnik Caixa Banke, lider i vodeći lobist poslovanja u Kataloniji.
Tko je otišao?
Na početku je otišla katalonska plinska korporacija Gas Natural Fenosa, čiji se kapital procjenjuje na više od 35 milijardi eura. Plinski biznismeni su preselili ured u Madrid, zajedno s kapitalom i gdje će plaćati poreze. Preselili su se i lideri građevinskog tržišta u Španjolskoj, korporacije Colonial i Albertis, svaka s ukupnim kapitalom od 6 milijardi eura.
Treća najveća banka Španjolske, Caixa Banka, preselila se u Valenciju. Caixa Banka ima imovinu od 350 milijardi eura, Caixa Grupa je najmoćnija holding tvrtka u Španjolskoj i najveći je dioničar u šest od 24 najveće kompanije u zemlji. Među imovinom Caixa Grupe su bivši telefonski monopolist Telefonica SA, naftna tvrtka Repsol SA, distributer plina Natural SDG SA, prijevoznik Abertis Infraestructuras SA i telekomunikacijski operater Cellnex Telekom ad. Samo Cellnex ima kapital od 1,7 milijardi eura i sjedište je iz Barcelone preselio u Madrid.
Sabadell Banka, četvrta u španjolskom bankarskom rejtingu, otišla je u Alicante. Sabadellova imovina iznosi 212 milijarde eura.
Barcelonu su napustili osiguravajuće društvo Catalana Occidente s kapitalom 1,2 milijarde eura i tržišni lider u kurirskoj dostavi MRW s godišnjim prometom od više od 136 milijuna eura. Čak je i poznata izdavačka kuća Editorial Planeta, utemeljena 1949. godine i jedan od simbola kulturnog života Barcelone, prebacila svoje poslovanje u Madrid.
Internetski div Amazon je obustavio izgradnju najvećeg logističkog centra u Europi u blizini zračne luke Barcelona ”El Prat”. Usput, 51 posto glavne zračne luke Katalonije pripada španjolskoj vladi. ”El Prat” je druga najveća putnička zračna luka u Španjolskoj, kroz koju prolaze glavne turistički tokovi u pokrajinu.
I velike inozemne korporacije, prvenstveno njemačke, a Njemačka je ključni partner Katalonije za izvozm, i prije referenduma je prebacila svoje predstavništvo u glavni grad Španjolske.
Zašto su kapitalisti napustili Kataloniju?
Kapitalisti se vode svojom logikom, koja nema nikakve veze s toliko navikanim katalonskim ”komunizmom” ili ”anarhizmom”. Oni su u Kataloniji bili dok su mogli poslovati u miru, bez obzira na politički sentiment većine Katalonaca. Svi se njihovi izračuni temelje na činjenici da u modernoj mirnoj Europi nitko ne želi da ih središnje vlasti čuvaju vojnim sredstvima i ne žele da bilo tko napada zemlju u kojoj posluju. Štoviše, iako Katalonija ne želi izaći iz EU, poduzetnike to ne zanima.
Za njih je važno da ne riskiraju tržište od pola milijarde stanovnika Europske unije, koje im je važnije od sedam milijuna Katalonaca. Svoja su sjedišta vjerojatno u Madrid prebacili i poduzetnici milijarderi koji su intimno katalonski nacionalisti, ali to nema veze s poslom.
Vlada Katalonije je tolerantna i čak prihvatljiva na regionalnoj razini, ali samo s gledišta uređenih plaža za turiste, parkova za osobe s posebnim potrebama i biciklističke staze za turiste. Ali je za čelnike i upravne odbore velikih tvrtki neprihvatljivo da politički vrh nije u stanju pronaći kompromis.
Pokazalo se da se cijela “ekonomska sila” Katalonije zapravo temelji na jednom stupu – Barceloni. Lučki grad, jedan od najvećih u Europi, gdje ima 1700 obrta, grad u kojem se koncentriralo nekoliko milijuna obrazovanih građana, što je faktor koji je posao u Kataloniji činio relativno atraktivnim.
Lokalna vlada je mogla promicati svoj rast i može ga potpuno uništiti. Stoga su 10. listopada, umjesto da proglase neovisnost, separatistički zastupnici tiho potpisali memorandum o neovisnosti i istodobno dokument o njegovoj suspenziji. Ova u pravnom smislu smiješna odluka je spasila španjolske vlasti od potrebe korištenja sile i da na televiziji vidimo strašne prizore koji jednu polovicu Europe uznemiruju, a drugu čine sretnima. Sve do danas.
Povijesno pravo i presedani
Analizirajući povijesna iskustva različitih pokreta “za samostalnost”, može se otkriti pravilnost koja je potvrđena kroz stoljeća. Separatističke pokrete, ali stvarne, ne one koji su zamaskirani iza separatističkih vlada, mogu osvojiti vlast demokratskim sredstvima samo ako su uvjeti poslovanja i živote bolji nego u metropoli i ako se kapital preseli u ”provinciju, što u Kataloniji, kao što je navedeno, nije slučaj. Tako je, na primjer, neovisnost stekla Amerika.
Moguće se odcijepiti i ako se na lokalnoj razini stvore posebno povoljni uvjeti za poslove koji nisu imali šansu za razvoj unutar metropole, što je bio slučaj sukoba Nizozemske i Svetog Carstva u 16. stoljeću. Moguće je ostvariti neovisnost i nudeći atraktivne uvjete za međunarodno poslovanje, što je primjer Singapura, iako Singapur nije htio napustiti Maleziju, nego je iz nje isključen.
Ako vlasti nove države ne mogu osigurati gospodarski rast, a istovremeno i dalje žele zadržati političku moć, neće se smjeti oslanjati na izbore, nego na bajunete. Ali katalonske vlasti nemaju silu koja bi ih čuvala. To je moguće samo u ratovima i prevratničkim vremenima, kada vlada bezakonje.
No, Katalonija nema velikih lokalnih tvrtki. Na primjer, okosnicu moderne ekonomije, telekomunikacije, u Kataloniji drže četiri operatora, dva španjolska, Telefonica SA i MasMovil Ibercom SA, te dva inozemna, francuski Orange SA i britanski Vodafone Group PLC. Ovu industriju regulira središnja vlada iz Madrida.
Veliki španjolski poduzetnici u Kataloniji rade samo zato što je tamo na malom području koncentrirana populacija u blizini francuske granice i zbog odlične luke, ali u novim okolnostima, pri odabiru između Katalonije i Španjolske, sve velike kompanije su odabrale Španjolsku.
Stoga će Katalonija vjerojatno ostati dio Španjolske, jer nema ničega što bi upućivalo na činjenicu da Carles Puigdemont ima skriveni adut u rukavu.
Naravno, pojavu novih europskih država mogu odrediti i drugi faktori, ali to je posebna priča.
Nema naroda koji je izgubio bitku kada nešto srcem jednodušno želi, pa makar bio i nenaoružan. Hrvatska se izborila za svoju samostalnost makar je u početku, kada je bila napadnuta izvana i iznutra, bez podrške izvana, bila nenaoružana. Kada se nešto srcem želi, nema sile koja pobjeđuje odlučan narod.
mogao jr naslov biti da li spanjolska riskira sudbinu kao jugoslavija sto je mnogo bliza usporedba nego s kurdistanoom i misljenja sam da je ta situacija itekako usporediva sa hrvatskom i suprotnog sam misljenja od g babica do neovisnosti katalonije ce doci ili kroz oruzani sukob ili na izborima jer svi znamo da se radi na raspadu nacionalnih drzava te da je projektiran tat u evropi samo se pravimo blesavi kao da se sve dogadja slucajno a u stvari znamo da su svi ti procesi itekako organizirani te nam je svima skupa najbolji scenario povratak na stari sistem nacionalnih drzava koje ce iznova regulirati odnose ravnopravnim dogovorima te na taj nacin demontirati ovaj globalisticki lazni sistem tzv slobodnog trzista dogovorne ekonomije velikih ugraca
Nije bas tacno “kad narod srcem zeli”,vaznije je ko tom narodu stoji iza ledja.Ni kosovo ni krim ne bi imali nikakve sanse bez pomoci amerike i rusije.Prema tom sablonu katalonska republika nece opstati,jer ce spanija kao demokratska zemlja i clanica jos demokratskije EU sigurno poslati vojsku i poubijati sopstveni narod.
Ima u Europi prostora koji nemaju nikakve veze i ne dozvoljavaju nista drzavama u kojima su ( zar to nije neovisnost,?), osim da ih drzava masti socijalnim pomocima i ulaganjima u strukturu, te ponovnim izgradjivanjem svaki put kad se podignu na straznje noge i podivljaju. Svugdje gdje poilicija ne ulazi i ne moze uci, tamo gdje joj je naredjeno da ne ulazi, svugdje gdje medicinski djelatnici dodju pa budu napadnuti molotovljevim koktelima i nikom nista, svugdje gdje se predstavnike vlasti napada, pali, prebija bez ikakve reakcije vlasti, svugdje gdje se gradjanin drzave siluje, prebija, pa se urla o ljudskim pravima zlocinaca.
Gospodine Babic, clanak je vrijedan jer ima dosta podataka o gospodarstvu. Svi znamo da gospodarima Europe nije u interesu podjela Spanjolske i da zbog toga nece doci do samostalnosti Katalonije. Interesantan je podatak da Katalonija u centralni proracun daje 62 milijarde, a vrati joj se 45 milijardi. U hrvatskom slucaju Istre je puno gora situacija po tu pokrajinu. Istra u drzavni proracun uplati godisnje preko 800 milijuna kuna, a vrati joj se manje od 10%!!!!
jos je rano govoriti da je kurdistan propali projekat iza koga stoji cjeli zapad oko raspada drzava na manje drzave govorio je david icke prije nekoliko godina i to se ostvaruje ista sudbina ceka bosnu hrvatsku srbiju koje ce se raspasti samo ovde u kataloniji sve drze spanci i fasisticke strane korporacije tako da katalonci drze trafike granape male pansione za prenocista dok hotele drze kapitalisti i dio katalonski izdajnika . i bolje da budu nezavisni nego sluge madrida i korporacija koje ce tesko dopustiti jer njihove metode tajne policije i inkvizicije dobro su poznate cjelom svijetu
pricekaj hezbollah bice sve u redu docekacemo dubrovacku republiku beogradski pasaluk sarajevo u karantinu poput gaze i ostalo
Možda je ova planeta pakao neke druge planete. Milić od Mačve
Ako je plan da drzava Katalonija bude u EU i NATO,bilo bi im bolje da su bili tamo di su bili.Od EU i USrA nemaju sanse za opstanak.Ako budu ekonomski nezavisni i mudri pa udu u Evro Azisku uniju,imaju sanse za napredak i opstanak.Ziv bili pa vidili.u svakom slucaju sritno Katalonci
Eto dočekasmo da su gospodin Babić, car Putin, ispičutura Juncker i razvratni kralj konačno na istoj strani licemjerja. Na drugoj strane našao se valjda usamljeni Soroš. U biti iza svih ljudskih tvorevina stoje ljudi i njihovi prizemni interesi, a kada argumenti počinju padati u vodu, onda se najčešće uvodi bog, a kada to postane smiješno, čujemo argumente tipa ustav, zakoni i slično. Istina je da je u srednjem vijeku bilo uobičajeno odvajanje i osamostaljivanje pojedinih dominiona ovisno o snazi nosilaca suverenosti (kraljeva, kneževa i sl.), dok je za najniži oblik ljudskog udruživanja- brak vrijedila sintagma: što bog združi, to čovjek ne ne razduži. Tako su se pokrajine osamostaljivale i prelazile iz ruke u ruku, gotovo svakodnevno, a brak je praktički bio nerazduživ, pa makar se radilo i o Henriku VIII. Međutim, negdje od reformacije, navedenog Henrika i kasnijeg Vesfalskog mira, počela se rađati nova dogma o navodnoj suverenosti država i… Čitaj više »
Republika Katalonija je činjenica! Može se ju omesti ali nemože se ju ukinuti! Katalonci će morati pronači neku banku verovatno u tuđini gde će se sljevati domači porez i tako gospodarsku i slabu Španjolsku još dodatno oslabiti. Jednostavno Katalonci nesmeju dopustiti da novac dobije Španjolska.
Ne može se Kurdistan uspoređivati sa Katalonijom. Kurdistan je okružen totalirističkim sistemima svuda oko sebe uključujući i Tursku.Drugo Irak je napao Kurde oružjem.Kataloniju Španjolska može dobiti samo na silu kao i Irak,a mirnim putem ako Rahoy krene osuđen je na propast.Naravno ni ratni put mu nije siguran,ali ako hoće da mu neko plaća poreze mora biti batina.A onda dolazimo do toga da ako Europa bude to mirno gledala nije ništa bolja od Amerike.
Dete koje nije zadovoljno sa roditeljima,odvaja se,odlazi i bira sopstveni zivotni put.Sad je da se vidi koliko su roditelji razumni .
Ja bih se usudio koristiti reci duhovnog vaspitaca Hari1: oni su i onako svi katolici,bog ce da im bude u pomoci.Ocito ne svima.
Od tih 7 milijuna stanovnika Katalonije, negdje oko 20%-23% su stanovnici koji nisu Katalonci, dakle Španjolci, doseljeni iz drugih krajeva Španjolske, Koliko je od onih tih koji su Katalonci, doista za nezavinsot, to nitko ne zna. Ali ja i daljem mislim, da je najbolji pokazatelj za to, da bi većina Katalonaca, dakle najmanje 51% doista mogla biti za nezavisnost, taj što je španjolska vlada zabranila referndum i činila sve da ga omete i spriječi. Jer, je očito, da je postojao strah, da bi referndum mogao uspjeti. Ajmo malo realno. Ako je od onih 42%, koji su izišli na referendum, 90% glasalo za nezavisnost, onda bi se među onih 58% koji nisu izišli na referndum, vjerojatno našlo još desetak posto koji bi također glasali za nezavisnost da su izišli na glasanje. Kaže se, ovaj referendum gdje je izišlo 42% je nelegalan, ali ako ga usporedimo sa svim hrvatskim referendumima i izborima… Čitaj više »
evo tko su također španjolski “patrioti”, koji su protiv nezavisnoti katalonije:
https://propagandaschau.wordpress.com/2017/10/12/gewalt-und-faschisten-in-barcelona-das-zdf-hat-mal-wieder-nichts-zu-berichten/
Istina je da je globalistička elita imala svoje prste i u događajima u Jugoslaviji prije 25 godina, ali ta elita defintivno nije razbila Jugoslaviju i nikada je nije ni htjela razbuti, To o razbijanju Jugoslavije od strane Zapada je mit koji ne odgovara istini. Jer, tako se zanemaruje Miloševićeva agresivna politika, koja je započela 1987. i koja je ustvari najviše dovela do otpora Slovenca i Hrvata. Ustvari je ta agresivna politika ponajviše bila odgovorna za slom Jugoslavije, jer je Milošević htio ukinuti onu federaciju koju je uspostavio Tito. Svi koji se sjećaju kasnih 80-ih, sjetit će se da su 1988. baš u Srbiji u medijima, najprije počeli napadati Tita, nazivali ga “najvećim Srbožderom” u povijesti, koji je Srbiju “podelio na 3 dela” i koji je “izmislio veštačku naciju muslimana” i “veštačku zemlju Bosnu”,. koja je “istorijska srpska teritorija”. Osim toga, zaboravlja se da su slične višenacionalne komunističke države, SSSR i… Čitaj više »