Referendumi, Katalonija i počinje li fragmentacija EU?

Referendumi se u pravilu održavaju u fazi realizacije političkih odluka organizatora i trajna su referenca da je sve legitimno.

U slučaju nedavno održanog referenduma u Kataloniji govorimo o očiglednom pokušaju odvajanja pokrajine i potkopavanja jedinstva Španjolske. Ako se jedan dio zemlje odvoji, zašto to ne bi učinio i drugi, ako drži da je tako isplativije i bolje? Katalonski primjer su mogli slijediti Baskija, a zatim i druga područja.

No, nije uvijek onako kako se prikazuje. Koliko su Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Crna Gora i Makedonija politički jači od savezne Jugoslavije? Zapravo, ljude se zbog daljnje eksploatacije jednostavno podijelilo na teritorijalne i kulturne enklave.

Koliko su Ukrajina, Rusija i Bjelorusija politički jači od kada nisu dijelovi jedne cjeline, nego su neovisne države, od kojih je jedna doslovno postala ovisne o zapadnoj milostinji, a druga bi bez ruskih povlaštenih cijena brzo bila u istoj situaciji.

Očito je da se u slučaju uspjeha separatizma u Španjolskoj, gdje još uvijek nije izrečena posljednja riječ, očekuje slabljenje i ostalih područja Europe.

Možda su Katalonci, a da to nisu ni razumjeli, previše dobro živjeli u Španjolskoj, pa sada “dobrovoljno” uzrokuju trajnu krizu? Zapravo, pod lažnom zastavom neovisnosti bi imovina i prihodi srednje klase dijelom bili ograničeni, a dijelom opljačkani.

Naravno, kada splasnu emocije, stvari se u pravilu sagledaju racionalno, ali uvijek prekasno.

Pokušaj uništavanja nacionalnih država nije projekt jačanja, nego slabljenja određenih naroda, uvijek prema dvostrukim standardima. Neovisna Katalonija ili neovisno Kosovo? A neovisna Narodna Republika Novorusija je “nezakonita i nemoguća”.

Jasno je da od projekta podijele Španjolske netko ima koristi, ali to nisu Katalonci.

Globalizacija, točnije svjetska financijska oligarhija, pretvara stare europske države u slabe državne entitete. Potrošačko društvo i Europska unija kao njegov glasnogovornik već su učinili puno toga.

Katalonija i Španjolska su očigledan “pilot projekt”. Ova zemlja je pogodna jer je multietnička, ali je u Europskoj uniji. I Jugoslavija je bila višenacionalna, ali nije mogla biti testni uzorak, jer se nije moglo procijeniti kako bi se stvari odrazile na razini institucija EU.

U Kataloniji na predstojećim izborima mogu pobijediti pristaše neovisnosti i lavina će se opet zakotrljati. Ako se uspije tamo, zašto se model ne bi promicao do stvaranja srednjovjekovnih feuda?

Prethodni sličan pokušaj je bio Škotska i političari koji su zagovarali odcjepljenje nastavljaju s radom.

Zanimljiv bi primjer bio proces fragmentacije Njemačke. Naime, Španjolska je barem ujedinjena pod Katoličkom crkvom. Njemačka, osim različitih naroda ima i dvije velike kršćanske zajednice – protestantsku i katoličku. Koliko zajedničkog u kulturi, jeziku, religiji, mentalitetu, običajima imaju Prusi, Bavarci ili neki drugi od naroda koji čine Saveznu Republiku Njemačku? Možda manje nego bivši “Jugoslaveni”, Belgiju da ne spominjemo.

Tvrdnje da Rusija potiče proces fragmentacije starih europskih država su obične gluposti, jer bi za Moskvu to bio veliki gubitak i sama bi se mogla naći u sličnoj situaciji.

Dakle, još jedan udarac kontinentalnoj Europi je zadan u Španjolskoj. Nažalost, Europljani mazohistički djeluju ne kao subjekti, nego objekti. U međuvremenu, europskim zemljama treba konsolidacija, a ne podjele. Naravno, ta konsolidacija treba krenuti odozdo, od nacionalnih država, a onda se tek manji dio nacionalnih suvereniteta može prenijeti na Europsku uniju, nefunkcionalni mastodont čiju većinu institucija treba ukinuti. I, kako se kaže, manje riječi, a više posla.