fbpx

Tjedan eskalacije pobuna i „revolucija“ – Svijet na rubu eksplozije

protesti demonstracije

Tjedan eskalacije pobuna. Ne postoji drugi termin koji bi definirao ono što se ovih dana događalo u svakom kutku svijeta, gdje se čini da su krize odlučile eksplodirati u svom maksimalnom nasilju, sve zajedno, kao u jednoj jedinoj i uznemirujućoj strategiji. Ni za jedno područje svijeta se ne može reći da nije imuno na ove potrese. Čini se da velike krize eskaliraju čak i na mjestima koja su se smatrala utvrđenim hramovima demokracije. Prosvjedi potresaju naizgled najstabilnije zemlje, te većinu autoritarnih režima ili vlada.

Iako svaka od ovih kriza ima svoje uzorke i karakteristike, kao da pratimo veliku međunarodnu krizu kojoj je zajednički nazivnik da se stanovništvo u buni, a vlade polako slabe.

Eksplozivna smjesa od koje nastaje nestabilnost sada izgleda prevladava.

Slike ovih dana govore same za sebe. Čile proživljava jednu od najdubljih političkih i društvenih kriza, dok se u prijestolnicu zemlje, Santiago, iznova vide tenkovi na ulicama, kojih nije bilo od kraja vladavine Augusta Pinocheta. Prošla su desetljeća od kada je vojska Čilea posljednji put tenkovima i pješadijom čuvala grad, ali se čini da to više nije samo daleka i mračna prošlost.

Iako se to navodi kao razlog pobune, sigurno je da samo povećanje cijene javnog prijevoza nije mogao osloboditi ovako veliki bijes cijelog naroda.

Isti gnjev koji je viđen u Ekvadoru nekoliko dana ranije, gdje su neredi prisilili vladu da zaustavi novo povećanje poreza. Južna Amerika vrije, a osim Čilea i Ekvadora moramo računati i na Argentinu, zemlju na ivici ekonomskog kolapsa, te Venezuelu koju za sada uspijeva spasiti samo savez Nicolasa Madura s nekim međunarodnim silama koje mu daju novac za subvencioniranje osnovnih potreba ugroženih slojeva stanovništva. Da nije bilo Rusije i Kine, Venezuela bi sada sigurno bila na udaru  građanskog rata.

Vjetrovi prosvjeda, plameni pobuna ili „obojenih revolucije“ preplivali su i Tihi ocean i mjesecima udaraju po Hong Kongu i predstavljaju najozbiljniji izazov za kinesku vladu od kada se Xi Jinping želio otvoriti svijetu. Prosvjed pobunjenih mladih se ne smiruje, iako su razlozi i korijeni pobune u Hong Kongu posve druge prirode od onih u Latinskoj Americi.

Ali vlada u Pekingu, koja nije navikla na bijele rukavice, zna da ovaj put mora povući ručnu kočnicu. Ovo nije jednostavan protest. On je ukorijenjen među mladima koji slave kolonijalnu silu za čije se vladavine nisu ni rodili. Oni su nasilni i također vrlo opasni. Središnja država zna da čistom silom ne može krenuti na prosvjednike, jer cijeli svijet ima svoje interese i imovinu u bivšoj britanskoj koloniji. U međuvremenu se grad pretvara u hram pobune protiv vlade Xi Jinpinga, bez obzira tko se bunio, a govorimo o mladim studentima iz dobrostojećih obitelji. Cilj je da kriza zapali Kinu i da pokrene domino efekt, što vlada i Pekingu ne želi ni interno ni na međunarodnoj razini. Toliko su oprezni da se, zasad, radije ne miješa u ono što najveću štetu donosi upravo Hong Kongu, što je možda glavni adut Pekinga.

U međuvremenu je Azija bure baruta. Nema zemlje, od Dalekog do Bliskog istoka, koja nije preplavljena nasilnim krizama i prijetnjama stabilnosti. To nije samo Središnja Azija, gdje rat u Afganistanu i dalje odnosi  desetke žrtava svaki dan i gdje su nedavno čak i zemlje poput Kirgistana proživjele tjedana nemira i napetosti, a posebno vruće ljeto se odvijalo u pozadini krize u Kašmiru koja nikada nije zamrla.

Krećući se prema zapadu, očito ne uspijevajući izbjeći ono što se dogodilo u Perzijskom zaljevu i ono što se svakodnevno događa u Siriji i Jemenu, ne možemo zaboraviti pobune koje su pogodile Irak, vrlo ozbiljnu i prikrivenu krizu koja potresa Jordan, sa sve većim siromaštvom i milijunima sirijskih izbjeglica koje čekaju povratak kući.

Baš kao što ne možemo zaboraviti ozbiljnu političku slabost u kojoj se našao Izrael, koji stenje pod pritiskom dva izbalansirana izbora i slabim vodstvom.

Ovih dana se prosvjedi događaju i u Libanonu, raskrižju međunarodnih interesa koji je opet otkriven i sposoban da eksplodira. Zemlju također potresaju prosvjedi i političke slabosti. I ovdje je, kao i u Čileu, beskorisno je vjerovati da je malo poskupljenje bilo to koje je izvelo tisuće ljudi na ulice i oklopna vozila da čuvaju ulice Bejruta i Tripolija. Postoji nešto dublje, široko rasprostranjeno stanje poput političke krize s tamnim obrisima u kojoj se presijecaju nacionalni i međunarodni, etnički i konfesionalni interesi. Sve navedeno govori da nitko nije imun na krize.

Nitko u Aziji, ali ni nitko u Europi, jer ono što se događa na našem kontinentu zasigurno nije za podcijeniti niti smatrati „normalnim“.

Naime, posljednjih nekoliko godina i mjeseci Europa je pretrpjela kolaps svojih političkih struktura, njihove vjerodostojnosti i kapaciteta vlasti da se suoče s problemima i pokušaju spriječiti suzbiti nasilje. Puzajući prevrat ključa u svakom kutku Starog kontinenta. Eksplodirao je s nasiljem u Kataloniji, gdje su najradikalnije neovisne skupine zapalile Barcelonu, devastirajući središte grada i vraćajući Španjolsku u vrijeme ne samo u dane secesionističkog referenduma, već u vrijeme nasilja koje je endemično za Španjolsku, nesposobnu da izađe iz bilo koje krize, od nacionalne politike do one u separatističkoj regiji.

A ovaj vjetar nestabilnosti i nesposobnosti je isti onaj koji ključa u Ujedinjenom Kraljevstvu, nikada toliko slabom kao u ovim mjesecima pregovora o Brexitu i koje se pokazalo ranjeno i slomljeno kao nikad prije u svojoj povijesti. Brexit s jedne strane, a separatistički pokreti s druge pokušavaju ostvariti svoje zahtjeve, dok vlada očajnički traži da smiri ulicu, prije nego ulica nametne političku agendu vladi.

To je ista ulica koji smo vidjeli u Francuskoj u protestima Žutih prsluka i koja je spremna za pomicanje čak i prema Balkanu i prema Istočnoj Europi.

Teško je, ako ne i nemoguće, razmišljati o jednom zapletu iz jednog centra, ali sigurno postoji crvena nit koja povezuje ove nemire. Globalizacija olakšava stvaranje jedinstvenih modela za svijet i prosvjede koji nisu slični ni u pogledu simbolike ni temeljnih ideja. Naravno, to  je očito, kao što je očito da pobuna u Ekvadoru ne dolazi iz iste kuhinje kao ona u Hong Kongu ili u Kataloniji.

Ali ono što ih ujedinjuje je puno dublje. U svim je zemljama rasprostranjen osjećaj netolerancije, baš kao što postoji osjećaj frustracije zbog gubitka izvjesnosti čitavog međunarodnog sustava u kojem, kako se čini, lakše vlada kaos nego stabilnost. Ovo je prijelomni trenutak zbog kojeg moramo razmišljati o onome što svijet može čekati u novom desetljeću. Hoće li to biti svijet koji slabi i u kojem vlada samo jedna sigurnost: nered?

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
8 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Ana
Gost
Ana
1 godina prije

Zaboravili ste spomenuti da je prosvjed zutih prsluka za sada ugusen kombinacijom staljinistickih metoda i prljanjem reputacije pokreta od strane milicija kolaboratora ranijih i aktuelne démokrature, te opérationnel kandzi ekstremne ljevice. Zdravstveni djelatnici sirom zemlje mjesecima strajkaju, policija je izasla na ulice. Najnovije- pompiers i poljoprivrednici. 5 prosinca pocinje blokada zemlje do daljnjega.

Decko sa ulice
Gost
Decko sa ulice
1 godina prije

Da ovaj put budem pesimista.
Sva desavanja u svijetu, smrdi na RAT.
Strah me je djece koja su odgojena na teletubisima i ratnim video igrama, a peru im mozak i strase klimatskim promjenama, dok prave probleme drze u mraku, a sa druge strane postavljaju rakete (koje MOGU nosit NUKLEARNE glave!) u Poljsku i oko ruske granice.
Teorija “globalno zagrijavanje” je hoax,
dok globalna nuklearna katastrofa, rat, nije.

nekoime
Gost
nekoime
1 godina prije

Nuklearnom zimom protiv globalnog zatopljenja!

Čoban
Gost
Čoban
1 godina prije

Demokratska kretanja,su doprinijela napretku svijesti običnih ljudi ,radnika ,domaćica.Političke strukture pak ,hoće zadržati osjećaj nadmoći ,kako bi zadovoljili svoje psihopatske porive.Raskorak je vidljiv svuda ,vlast je gluha ne čuje narod koji ih je izabrao.Jednom dođe do kritične točke i tada bure baruta ne može izdržati pritisak i uz eksplozije dođe do promjene stanja.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
1 godina prije

Off topic tema:

-Sitne hijene

Psihopate bi mogli klasifikovati u više grupa, a najnižu i najbrojniju grupaciju možemo nazvati ‘sitne hijene’. Sam naziv je nastao po njihovoj osobini da se tiho i podmuklo smiju ‘hihihi’ kad naprave pakost.
Za razliku od predstave o psihopatama koju nam serviraju filmovi u realnosti su oni prilično drugačiji. U filmovima se oni prikazuju kao misteriozni i neustrašivi.
U realnosti su oni gadni ljudi sa ograničenom hrabrošću.
A šta razlikuje ‘sitne hijene’ od krupnijih hijena i drugih vidova psihopata? Oni imaju najniži nivo inteligencije i njihov strah je najveći.
U bolesnom društvu u kojem ljudska vrsta živi dugo vremena sitne hijene su jedna od bitnih poluga održavanja bolesnog sistema.
Sitne hijene imaju nekoliko osobina koje ih “krase”. To su bolesna ljubomora, kompleksi, zlopamćenje za najsitniju uvredu, poniznost prema jačem, surovost prema slabijem i davanje lažne slike o sebi. Sklonost ka laganju nije generalna osobina, i ako su većina lažovi.
S obzirom da su najbrojnija grupa i da su pogodni za kontrolu oni su masovno selektovani na nižim a i bitnim funkcijama u državi. Njihova svrha osim ispunjavanja tekućih prljavih zadataka je da čvrsto održavaju iluzije na kojima počiva sistem. Jedna od najvažnijih iluzija sistema je to što ljudi teško prihvataju bilo kakve istine. Uglavnom su tu neka opravdanja tipa ‘ljudska priroda’, ‘kongnitivna disonanca’, ‘tradicionalne ili moderne vrijednosti’ , ‘stav većine’ itd …
Na žalost a i na svu sreću u pitanju je vještački problem. Ljudi bi prirodno bili spremni da prihvataju nova saznanja i istine koje se kose sa njihovim stavovima, da nema vještačkog pojačavanja odbrambenih mehanizama ega.
Tu sitne hijene igraju gadnu ulogu. Oni kao grupacija nisu u stanju da prihvate kakvu istinu koju se kosi sa njihovom iluzijom o sopstvenoj važnosti a koje su im iskreirane. Njima svaka istina ruši lažni svijet, pokreće komplekse i pravi bol. Da bi po svaku cijenu sačuvali sopstvenu lažnu sliku oni truju ostale ljude na sledeće načine. Uzmimo primjer gdje razgovaraju dvije normalne osobe o temi gdje im se mišljenja razlikuju. I jedna osoba dokaže logički drugoj da griješi. U normalnim okolnostima druga osoba bi lagano i bez problema prihvatila da griješi. Ali tu se pojavljuje treća osoba, ‘hijena’. Ona će drugoj osobi puniti glavu s pričama tipa : “Ispao si kukavica”, “pobjedio te je”, “kako je on pametan” … slično. Mediji naravno podržavaju ovaj ‘sistem’ na razne načine gdje se banalne stvari klasifikuju kao pitanje pobjednika ili poraženog.
Sitne hijene kao i većina psihopata se odlično uklapaju u društvene okvire i oni su jedna od poluga uvođenja dobrih i pametnih ljudi u takve okvire. Društveni okviri su spisak pravila ponašanja koja ljudima koji ih poštuju daju “nagradu”, a kršenje proizvodi bol.
(Tema društvenih okvira je kompleksna i nije tema ovog teksta.)
Psihopate uvijek trebaju nešto iza čega će da se kriju. Društveni okviri su im najpraktičniji i najčešće korišćeni jer tu imaju “tradicionalnu” sigurnost. U zavisnosti od klase, psihopate su u stanju da kreiraju mjesta skrivanja na razne načine. Temelj većine njihovih skrovišta je laž.
Sitne hijene nisu u stanju da kreiraju takve stvari zbog niskog nivoa inteligencije a takvi pokašaji često ispadaju smiješni.

Protiv njih se kao i svih sličnih bori istinom.
Treba shvatati kako stvari funkcionišu, skidati im lijepe maske i pokazivati ružno lice.
Ne davati im mjesta za skrivanje. Razobličavati ih u svakom trenutku. Neka nemaju iluziju da su oni ‘društveno važni djelatnici’.

iosergrwfguwnefnqewfnuewfwe
Gost
iosergrwfguwnefnqewfnuewfwe
1 godina prije

Spontani razvoj događaja nema veze sa onima koji ne postoje…………..pred rat uvijek treba totalni kaos……….

Po piksi 2x
Gost
Po piksi 2x
1 godina prije

Točnije 3 svijet vrije…

Lurker
Gost
Lurker
1 godina prije

Evo, da te utjesim, u HR sigurno nece doci do prosvjeda, nama je lijepo (sto nije istina) i bole nas guze (sto je istina). Ne znam kako je u ostalim (bivsim) republikama.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
8
0
()
x