Usprkos turskim željama, protuteroristička kampanja u Idlibu se nastavlja

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu i njegov turski kolega Hulusi Akar su prije dva dana telefonom razgovarali o situaciji na sjeverozapadu Sirije. Kako je izvijestila turska državna tiskovna agencija, Sergej Šojgu i Hulusi Akar su razgovarali o mjerama za smanjenje napetosti u regiji Idlib i najnovijim događajima u Siriji. Došlo je do razmjene stavova o pitanju regionalne sigurnosti u svjetlu sporazuma iz Sočija o de-eskalacijskoj zoni u Idlibu.

Ranije je predsjednik Vladimir Putin održao telefonski razgovor s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom, izjavio je Fahrettin Altun, čelnik ureda za vezu uprave turskog predsjednika.

Prema informacijama, stranke su razgovarale o bilateralnim odnosima, kao i o najnovijim procesima u Idlibu. Predsjednik Erdogan je napomenuo da su tekuća “kršenja primirja u Idlibu od strane vojnika Bashara Al-Assada tijekom protekla dva tjedna poprimila zabrinjavajuću skalu”. Turski predsjednik je naglasio kako se napadi na civile, uništavanje škola i bolnica ne mogu pravdati borbom protiv terorizma.

Predsjednik Erdogan je istaknuo kako je cilj “režima” u Damasku sabotirati tursko-rusku suradnju u Idlibu i naštetiti duh procesa iz Astane. Prema riječima turskog vođe, jačanje tenzija u Idlibu stvara rizik od ometanja formiranja sirijskog Ustavitvornog odbora i provedbu političkog procesa u ovoj zemlji.

Tijekom razgovora, predsjednici Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan su čelnika potvrdili svoju predanost sporazumu iz Sočija. Turski predsjednik je istaknuo kako je do sada postignut značajan napredak u provedbi memoranduma iz Sočija i naglasio kako napadi koji se provode mogu štetiti zajedničkim ciljevima zemalja potpisnica, odnosno Rusije i Turske.

Ukratko, agencije su prenijele ono što se očekivalo od predsjednika i dva ministra obrane da kažu, dok situacija na terenu govori nešto sasvim suprotno. Vladine snage napreduju prema sjeveru u ravnici Al-Ghaab, nešto slabiji napredak se bilježi sjeverno i istočno od Kafr Nabude, jer su u tom području brojnu protunapadi terorističkih skupina, koje uspiju ući u oslobođeno područje, ali tijekom istog dana budu uništene, zajedno s jedinicama teške vojne opreme i povlače se uz velike gubitke.

Tako su u utorak islamistički militanti bacili velike snage u proboj istočno od grada Kurnaza u pokušaju da vrate kontrolu nad dva naselja, Hammayat i Al-Jabin, koja su ranije oslobodile vladine snage. Međutim, sirijski vojnici su odbili napade militanata i uništili devet oklopnih vozila. Neprijatelj je pretrpio gubitke i povukao se. Kasnije su na vladinim stranicama objavljene fotografije uništene vojne tehnike i tijela mrtvih terorista koji su ostali na bojnom polju.

Ekstremistička skupina Kataib Al-Izza se pokušala infiltrirati u susjedstvo kršćanskog grada Muharda, 17 kilometara od provincijskog središta Hame. Prema Al-Akharu, konvoj terorista je uočen u području El-Masasna i uništen je artiljerijskom vatrom. Sirijska vojska je u ponedjeljak tijekom operacije oslobodila naselja Sheikh Idriss i Toubi sjeverno od grada Kafr Nabuda i nastavljaju se borbe za uzvisinu Tell Saher i selo Al-Hobeit.

Usprkos službenim izjavama Ankare, kampanja sirijske vojske ne jenjava, a danas je potvrđeno da su vladine snage ušle u naselje Al-Huwayz, deset kilometara sjeverno od Qalaat Al-Muqida, a na sjeveroistoku pokrajine Latakija se vode teške borbe da se grad Kabani okruži s juga i unište teroristi Al-Nusra Fronta koji su se utvrdili u gradu okolnim planinama.

Posebno zanimljivo izvješće, koje službeno nitko ne želi potvrditi, je da se Erdogan zapravo odrekao svojih bivših saveznika u terorističkoj koaliciji Hayat Tahrir Al-Sham, koja prema sporazumu iz Sočija ionako nije obuhvaćena sporazumom o primirju, te da obavještajne podatke okretanju militanata prosljeđuje ruskoj strani.

Prema izvorima bliskim zapovjedništvu ruskim snagama u Siriji, turska strana ruskim kolegama redovito prenosi podatke o skupinama militanata u Idlibu, prenosi ruski internetski kanal WarGonzo. Spominju se najmanje dva takva slučaja. Nedavno je kolona terorista An-Nusra Fronta krenula u protunapad s ciljem da vrati kontrolu nad Kafr Nabudom, kojeg su početkom kampanje oslobodile vladine snage. Skupina je “izdana” od strane Turaka i na kraju potpuno uništena raketnom artiljerijom generala Suheila Al-Hassana, koja operacije provodi zajedno s ruskom vojnim savjetnicima i pripadnicima specijalnih snaga.

Malo kasnije je Assadova vojska oslobodila grad Qalaat Al-Muqid bez borbe. Teroristi su jednostavno napustili svoje položaje, a to su učinili pod pritiskom turske vojske. Ako se takvi trendovi nastave, to znači da se Erdogan konačno složio s činjenicom da sirijska Al-Qaeda ne može biti dio sporazuma iz Sočija, niti igrati bilo kakvu ulogu u poslijeratnoj Siriji, iako su ove snage godinama bile odane Ankari.

Kao što smo ranije izvijestili Al-Nusra Front i skupine koje je okupio u koaliciji Hayat Tahrir Al-Sham su odbile promijeniti ime i integrirati se u novi proturski “Nacionalni oslobodilački front”. Ubrzo nakon prvih uspjeha u jesen prošle godine su vratili teško oružje na liniju razdvajanja i počeli provoditi napade na vladine snage i civilna područja. Erdogan im više nije mogao pružiti nikakvu zaštitu, kao što je ranije bio slučaj sa skupinom Noureddin Al-Zenki, koja je uništena u borbama s Al-Nusra Frontom, a preživjeli militanti su prešli u redove sirijske Al-Qaede.

Kampanju su u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda pokušale zaustaviti zapadne zemlje, koje su vidjele opasnost od tjedan dana svakodnevnih oslobađanja sela u ravnici Al-Ghaab, južno od Jisr Al-Shugura. Kampanju vodi sirijska vojska predvođenja jedinicama tigrova i uz potporu sirijskog i ruskog zrakoplovstva. Međutim, ni ostatak pokrajine Idlib nije tih. Sada već možemo govoriti o pravom ratu, iako ovisi kojeg intenziteta, nikako o primirju.

Prema mnogima je Moskva odlučila dati zeleno svjetlo za kampanju, ali i sudjelovati u njoj, nakon što su teroristi odlučili da ih treba “shvatiti ozbiljno” i umjesto bespomoćnih bespilotnih letjelica rusku bazu Hmeymim napali s višecijevnim raketnim sustavima velikog kalibra. Maksimalni domet sustava s kojima raspolaže Al-Nusra Front lako dosegne Hmeymim, udaljen oko 40 kilometara od njihovih položaja.

Tko posjeduje tehnologiju za proizvodnju projektila za teroriste?

Za Rusiju je bilo ključno i tko posjeduje tehnologije za izradu projektila za većinu postojećih višecijevnih raketnih sustavima kalibra 122 mm? Za početak, utvrđeno je da su to nove rakete dizajnirane izrađene u Rusiji, koje imaju i izvoznu verziju. Postoje dvije tko je dao ove projektile sirijskoj Al-Qaedi. Prema prvom, netko u Africi, primjerice Sudan,  “riskirao je” i na zahtjev Saudijske Arabije u Idlib isporučio projektile proizvedene u Kini. Ali bi ovo bilo nepotrebno zavaravanje. Zašto gledati daleko? Proizvođač tih projektila je i Turska. Pogledajte internetsku stranicu turske tvrtke Roketsan i proizvod TRB-122 i vidjet ćete nekoliko vrsta projektila od kojih dva imaju domet 36 km, a dva 40 km. Ima ih još, ali za manje udaljenosti.

Sada se postavlja pitanje kome, kada, tko i zašto su ti projektili isporučeni? Mohammad Al-Golani jeste moćni, barem za sada, zapovjednik sirijske Al-Qaede, sli nije “čarobnjak”. Projektili lansirani na Hmeymim, čak i ako su pogođeni, nisu potpuno uništeni, posebno zato što su neutralizirani protuzračnim projektilima.

Nakon što je na projektilima pročitan natpis proizvođača, Erdogan je odjednom zašutio kao riba, dok Sirijci “lome” teroriste. I što je najvažnije, uopće ne reagira. Najviše što je učinio je izjava od dvije rečenice kako se s ruskom kolegom složio da je najbolje rješenje ono političko i da sirijska vojska ne bi trebala napadati civile i civilnu infrastrukturu. Iskreno, ova izjava ne znači ništa i takve, ali i puno gore stvari, izgovorene su  bezbroj puta.

Turci su se u Idlibu čak maknuli s najmanje dva promatračka mjesta, kako ih se ne bi pomiješalo s onima koji su na udaru artiljerije i zrakoplovstva. Nisu se bunili ni kada su prvoj fazi kampanje imali četvoricu ranjenih u slučajnom artiljerijskom udaru blizu njihovog promatračkog mjesta. Novinske agencije su se za tu “nečovječnost” rugale turskoj vladi, a ne sirijskoj, stoga je Erdogan bio prisiljen da usput zamoli Putina da zaustavi ofenzivu. No, to se nije dogodilo.

Međutim, vraćajući se na raketne napade s višecijevnim raketnim bacačima na Hmeymim, oni su započeli u travnju, kada je baza napadnuta 12 puta. U osam napada su korištene bespilotne letjelice i sve koje su se približile bazi su oborene. S raketnim sustavima se nitko nije usudio s punim lanserima s 40 raketa preoptereti sustave protuzračne obrane i pokušati barem s jednim projektilom dosegnuti cilj.

U jednom napadu je bilo najviše 27 projektila. S druge strane, sustavi Pancir i Tor su vrijedni i pokazali su neprocjenjivu vrijednost, pogotovo jer u napadima nije bilo ni ljudskih ni materijalnih gubitaka. Onda se dogodio napad 2. svibnja. Islamisti su se pohvalili da su lansirali 35 projektila, ali ruska vojska to nije potvrdila

Prema nekim informacijama, 6. svibnja je iz zone de-eskalacije Idlib-a iz dva sustava lansirano ukupno 36 projektila. Istoga dana je potvrđeno slanje velikih pojačanja i prebacivanje vladinih trupa u pokrajinu Hama.

Od 30. travnja su već vođeni masovni udari ruskog i sirijskog ratnog zrakoplovstva na Idlib i zapad Aleppa. Prema informacijama medija, 6. svibnja je baza u Hmeymimu odbila napad 27  projektila. I istog dana su na područje istočno od doline Al-Ghaab i na grad Kafr Nabudu i okolicu počeli su napadi “Tigrova”.

Do danas je oslobođeno oko 14 gradova i sela, a sirijske i ruske snage su uspjele provesti kontinuirano praćenje terena, a na front dolaze sve vrste pojačanja i kopnenim snagama se pruža zrakoplovna podrška. Uz pokušaje kontranapada, teroristi se očajnički brane i napredovanje možda nije tako brzo kako bi željeli promatrači i “stručnjaci” koji su tisućama kilometara udaljeni od fronta.

No, čak je i Julian Röpcke 13. svibnja na Twitteru objasnio je “novu taktiku” sirijskih “boraca za slobodu”.  Prema njegovim riječima, čak i ako u nekom od kontranapada uspiju povratiti kontrolu nad jednim izgubljenim selom u Hami ili Idlibu, istovremeno “Assadovim i Putinovim snagama” predaju jedno do tri sela dnevno i povlače se. Prije nekoliko mjeseci je isti novinar govorio o nepobjedivoj “tvrđave slobode” u Idlibu, čiji su glavni problem, prema njegovim izjavama, naravno, “bolnice koje uništavaju ruski i sirijski zrakoplovi”. No, sve bolnice, škole, pekare, tržnice i skloništa za životinje koje je sirijski režim uspio izgraditi u proteklih 30 ili 40 godina su već srušene u istočnom Aleppu i ranijim operacijama sirijske vojske.

Sudeći prema uredno vođenim statistikama u Damasku, jedino objašnjenjeda  su islamistički militanti proteklih osam godina izgradili na stotine takvih objekata, i još uvijek ih grade, valjda kako bi “Assadovi i Putinovi piloti” imali što rušiti?! No, to je manje važno. Kao što smo ranije naveli, sirijsku vojsku nitko ne može spriječiti da oslobodi Idlib, samo geopolitika, a Moskva ovaj put nije zainteresirana da neprestano motri kada će teroristi iz Idliba pokrenut napad na njihovu zrakoplovnu bazu u Latakiji i lako su našli zajednički jezik s Assadom kako riješiti ovaj problem.

Operacija na sjeveroistoku Hame je primjer napretka u razini borbene sposobnosti sirijske vojske. Sirijska vojska, koju su ruski savjetnici reorganizirali i obučili u bitkama za Aleppo, Homs, Palmiru, Deir Ez-Zor i Istočnu Gutu, definitivno je iz poraza u prvoj fazi rata postala pobjednička sila sposobna slomiti preostale snage neprijatelja.

Odbijeni protunapad terorista u sjevernoj Hami (18+): Anna News