Bagdad američki napad na Hashd milicije proglasio agresijom: SAD moraju otići iz zemlje

General Qassem Suleimani i zapovjednik iračke šiitske armije Abu Mahdi Al-Muhandis
82 komentara

Jučer smo izvijestili čitatelje da su prosvjednici u Bagdadu provalili u američko veleposlanstvo, zapalili predvorje, a veleposlanik je „žurno evakuiran“, što bi se moglo prevesti da je uz pratnju profesionalaca obučenih za krizne situacije pobjegao glavom bez obzira. Bijes prosvjednika je eskalirao nakon bombardiranja položaja šiitskih milicija, a u „Zelenoj zoni“ je viđen Abu Mahdi Al-Muhandis, iračka „verzija“ Qassema Sulejmanija, iranskog generala koji se kao sjenka kreće od Afganistana i Pakistana, do Iraka, Sirije i Libanona. Uvijek prisutan na mjestima gdje se određuje sudbina Bliskog istoka, vječno neuhvatljiv za američke i izraelske tajne službe. Smatrati Muahndisa za „podređenog“ zapovjedniku iranskih Quds snaga je pogrešno, ali je točno da djeluju koordinirano i da su im ciljevi usklađeni.

Nakon što je Abu Mahdi Al-Muhandis kratko komentirao američke napade u kojima je ubijeno najmanje 25 njegovih boraca, prema drugim izborima 45, uključujući 4 zapovjednika, te rekao „kako zločin neće proći nekažnjeno“,  novi val protesta je potresao Irak. Međutim, antivladine demonstracije koje su mjesecima potresale ulice zemlje su se pretvorile u krik “Smrt Americi”.Stotine demonstranata je nasrnulo na američku ambasadu u Bagdadu u ekstremnoj gesti prosvjeda protiv “američkog uplitanja u unutarnje poslove Iraka“.

Ako bolje analiziramo situaciju, SAD su napravile kardinalnu grešku sa zračnim udarima na šiitske milicije i proiranskoj frakciji dali prednost koju nisu ni očekivale. Već prisutne prosvjednike na ulicama Bagdada su lako mobilizirali da umjesto „borbe protiv korupcije, liših usluga i neučinkovite vlade“ bijes usmjere protiv američkog prisustva u zemlji. Taktički potez bi se mogao pretvoriti u strateški odgovor koji bi rezultirao s protjerivanjem američkih trupa s iračkog teritorija. Čak iako se to ne dogodi ovaj put, vrata tom scenariju su uvelike otvorena, a podršku ima i od šiitskog i sunitskog bloka. Jedini saveznik Washingtona bi mogli ostati Kurdi, ali je pitanje hoće li samouprava u Erbilu toliko riskirati, obzirom na negativna iskustva s izostankom podrške američke uprave nakon održanog referenduma o odcjepljenju.

SAD su de facto napale Irak

Kao što smo ranije naveli, razlog eskalacije bijesa su nedavni američki udari provedbi na iračkom teritoriju,, bez ikakvog upozorenja ili davanja suglasnosti vlade premijera u ostavci Adela Abdula Mahdija. U nedjelju 29. prosinca su američki F-15 napali tri baze, jednu u Iraku i dvije u Siriji, koje pripadaju Kataib Hezbollahu, iračkoj šiitskoj paravojnoj skupini koju podržava Iran, a obučio ju je libanonski Hezbollah. Prema službenom  priopćenju je ubijeno 25 boraca, a ranjeno još 55.

Casus belli, koji je izazvao intervenciju, bilo je granatiranje iračke baze K-1 u Kirkuku, prilikom čega je ubijen jedan američki civil prisutan u iračkoj vojnoj bazi, dom snaga međunarodne koalicije koja se tamo navodno bori protiv ISIL-a.

U nesreći izazvanoj lansiranjem najmanje 30 raketa je ranjeno još šest osoba, četiri američka dužnosnika i dva iračka vojnika.

Prema Pentagonu, rakete koje su lansirane su bile u arsenalu skladišta oružja i kontrolnih punktova smještenih na području Al Qaima, grada na sjeverozapadu zemlje, na granici sa Sirijom. Kako su Amerikanci zaključili da su stare rekete za sustave „Kaćuša“ baš iz tog skladišta, ostaje nepoznanica. Tako su se ta skladišta našla na meti američkih zrakoplova. Intervencija SAD-a, rekao je glasnogovornik Pentagona Jonathan Hoffman, za cilj je imala “smanjiti sposobnost milicija Kataib Hezbollah da izvode buduće napade na koalicijske snage”. Apsolutno besmislena tvrdnja, obzirom da ova i druge milicije imaju topništvo, višecijevne bacače, haubice i tenkova, ali i projektila u izobilju iranske proizvodnje, da uništenje tog skladišta nikako ne može oslabiti vatrenu moć iračkog Hezbollaha, a Hashd Al-Shaabi armije u cjelini da ne govorimo.

Međutim, ako ostavimo po strani besmislene izgovore američke uprave i Pentagona, koje su u ovakvim slučajevima pravilo, a ne iznimka, „greška“ koja ide u prilog proiranskoj frakciji i Iraku, a posljedica je arogancije i osjećaja svemoći Washingtona, je ta da ovaj napad svi u Iraku smatraju činom agresije na njihovu domovinu. Čak i oni koji bi voljeli da se službeni Bagdad ne veže toliko za Teheran.

Odgovor Bagdada

Irački ministar vanjskih poslova Mohammed Al-Hakim je dan poslije napada izrazio spremnost da pozove američkog veleposlanika u Bagdadu Matthewa Tuellera, ali se čini da je on preko noći napustio zemlju. Čak je i irački premijer Adil Abdul Mahdi američku akciju nazivao “neprihvatljivim napadom, koji će imati opasne posljedice”.

„Budući da je zaštita Iraka, njegovih vojnih baza i svih postrojbi smještenih na teritoriju isključiva nadležnost iračkih snaga sigurnosti, američki udari su narušili irački nacionalni suverenitet, a američke su snage djelovale samo u svjetlu svojih političkih prioriteta i odluka”, reklo je iračko Vijeće za nacionalnu sigurnost.

Bagdad je rekao kako ovo smatra vrlo ozbiljnim činom i da je u novonastalim okolnostima “prisiljen preispitati bilateralne odnose s Washingtonom i suradnju s međunarodnom koalicijom protiv ISIL-a koju vode SAD”.

Irak u središtu eskalacije

Irak je važan regionalni saveznik i Irana i Sjedinjenih Država, stoga je središtu je napetosti između dviju strana koje su nakon jednostranog povlačenja Sjedinjenih Država iz nuklearnog sporazuma i naknadnih američkih provokacija u Perzijskom zaljevu, po mnogima, dosegle točku otvorenog sukoba.

Bojeći se da bi njegov teritorij mogao postati poprište tog sukoba, Bagdad je pokušavao održati podjednako dobre odnose s obje strane.

S jedne strane je udomio američke snage, najmanje 5200 vojnika, kojima će se sada pridružiti još 750 pripadnika specijalnih snaga, a s druge je štitio duboke ekonomske, trgovinske i vojne veze uspostavljene s Iranom.

Do listopada se na mnogim uličnim demonstracijama mogao vidjeti i dio prosvjednika koji se suprotstavlja Iranu, zahtijevajući da se zaustavi utjecaj Teherana u zemlji. Međutim, nedavni napad Washingtona na irački teritorij mogao bi okrenuti stvari naglavce, i to doslovno, katalizirajući pažnju javnosti na neprihvatljivu američku vojnu prisutnost u Iraku.

Danas zastave iračkih šiitskih milicija, podržanih od Irana, vijore među masom prosvjednika, dok američke prijetnje upućene Teheranu, kojeg Washington optužuju za orkestriranje ustankom, među političarima u Bagdadu ne izazivaju nikakvu reakciju.

Paradoks je da bi američki napad uskoro mogao vratiti ravnotežu u korist saveza s Iranom, uvijek spremnog da ispuni eventualni vakuum kojeg ostavi Washington.

Trump prijeti napadom na Iran

I što na kraju čini Washington? Umjesto da na trenutak zaboravi na Teheran i pokuša reducirati štetu u odnosima s Bagdadom, nastavlja slijediti isti kurs, potpuno lišen političkog pragmatizma.

Predsjednik Donald Trump je rekao da su američke i iračke trupe osigurale američku ambasadu u Bagdadu i zaprijetio da će Iran snositi “punu odgovornost za bilo kakvu štetu ili gubitak života u bilo kojem američkom objektu“.

“Ovo nije upozorenje, nego prijetnja”, objavio je Trump na svom Twitteru u utorak popodne, dodajući da će Iran “platiti vrlo veliku cijenu za opsadu veleposlanstva ranije tokom dana“.

Točno je da je operativna grupa američkih marinaca upala u utorak u veleposlanstvo u Bagdadu, nakon što su prosvjednici i borci šiitske milicije Kataib Hezbollah provalili prvi opsadni zid, uzvikujući “Smrt Americi”.

Napadački helikopteri su kružili nad objektom, bacajući zaglušujuće rakete u pokušaju da rastjeraju prosvjednike, koji su već bili probili prednju kapiju.

Iako snimke pokazuju da su iračke sigurnosne snage u početku puštale militante, Trumpov je na Twitteru rekao da je vlada u Bagdadu brzo odgovorila na njegov zahtjev za pomoć.

Opsada veleposlanstva je sao dijelom odgovor milicije Kataib Hezbollah na niz američkih zračnih napada tijekom vikenda na njihove položaje u Iraku i Siriji. No, ova će se situacija pokušati iskoristiti za primarni cilj većine frakcija u zemlji, a to je protjerivanje američkih trupa iz Iraka. U tom kontekstu bi Abu Mahdi Al-Muhandis i politički vođa ove ogromne frakcije, Hadi Al-Ameri, ovu zadaću, kao jedan od prioriteta nacionalne sigurnosti, trebali proslijediti premijeru, predsjedniku i parlamentu, ne eksponirajući se kao glavni zagovornici ovog scenarija.

Iračka vlada je osudila zračne napade kao kršenje suvereniteta zemlje i ima dobre šanse za „revidiranje odnosa s Amerikom“.

Kada je premijer Adil Abd Mahdi od čelnika Pentagona Marka Espera tražio da pruži dokaze zbog kojih se pentagon odlučio na bombardiranje iračkih snaga sigurnosti, nije dobio nikakav odgovor. Mahdi je rekao da SAD djeluju po “zakonu džungle”, a tako bi se mogle početi ponašati i legitimne iračke Hashd Al-Shaabi snage sigurnosti protiv američkih snaga u zemlji.

Jedno je jasno. Bez obzira u kojem smjeru se situacija razvijala, američke trupe više nisu sigurne u Iraku. Ovo je novo doba sukoba Iraka i Sjedinjenih Država i novi zaokret odnosa u kojem je za SAD bolje da odu, prije nego što bude prekasno. Napad nije bila samo loša odluka, već i pravi zločin. Nakon generala Dempseya, pa čak i Mattisa, nevjerojatno je da su na čelna mjesta u Pentagonu došli ljudi koji su odlučili bombardirati skladišta i položaje milicije Kataib Hezbollah stotinu kilometara udaljenu od napada na zajedničku iračko-američku vojnu bazu u Kirkuku. Iračani nisu glupi i svjesni su da je napad unaprijed planirana odluka Sjedinjenih Država, samo je nedostajao izgovor.

SAD se sada suočavaju s izborom sa samovoljno ostanu u Iraku i žive u trajnoj nesigurnosti ili da odu i priznaju da je njihova politika na Bliskom istoku, puna ovakvih i većih grešaka, jednostavno propala.

ISILsiitska milicija
Pretplatiti se
Obavijesti o
82 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Alen
4 godine prije

Kazem vam , brzo će koncenzus !

Ante
4 godine prije

Ameri tajno organiziraju prosvjede protiv Iranskog utjecaja u Iraku sve završava sa bombardiranjem iračke vojake i još većom mržnjom prema amerima. Što još slijedi??? Pa ako gledamo poučak iz Sirije i kako su ameri pobjegli iz jednog dijela Sirije može se zaključiti da će ameri bježati i iz iraka.

Moreno
4 godine prije

SAD su helikopterima poslale stotinjak marinaca u svoje veleposlanstvo u Baghdadu kako bi se od agresije obranila sloboda i demokracija ☺

shumadinac
4 godine prije

“SAD se sada suočavaju s izborom sa samovoljno ostanu u Iraku i žive u trajnoj nesigurnosti ili da odu i priznaju da je njihova politika na Bliskom istoku, puna ovakvih i većih grešaka, jednostavno propala.” SAD su okupirale Irak, na čelo dovele svoje ljude, formirale im vojsku (čik pogodite koji je bio osnovni kriterijum prijema u te snage), instalirale svoje ljude (domaće izdajnike) u sve pore društva… A onda su dopustili da na vlast dođu ljudi za koje se znalo (a sada se i otvoreno pokazuje) da su anti-američko nastrojeni. Glupost? Nesposobnost? Da vidimo… Iako SAD nisu vojno okupirale Srbiju, okupirale su je u svakom drugom obliku. Dovele su na vlast svoje ljude (uklonili Miloševića i Đinđića koji su im smetali) a onda, iako su imali punu kontrolu, dozvolili da na vlast dođe čovek koji je prethodno važio za jednog od njihovih najvećih protivnika. Glupost? Nesposobnost? Jeste Vučić promenio retoriku… Čitaj više »

Buco
4 godine prije

Zaglušujuče bombe ne postoje, bacali su toplinske mamce da ih netko nebi skenjao sa navođenom raketom.
Inače riječ agresija zvuči smješno s obzirom da je ta zemlja okupirana od strane SAD-a još od “Pustinjske oluje”.

Davor drugi
4 godine prije

Super, evo prigode da im Iran opali i sedmi šamar za redom.

Mlata
4 godine prije

Naivno od tebe

burt
4 godine prije

opet se najavljuje ovaj put odlazak SAD-a iz Iraka kao što se nedavno najavljivalo odlazak SAD-a iz Sirije ali ne samo što SAD ne odlaze iz Iraka nego dolaze vojna pojačanja tako da čak ni twitteraš Trump koji je pisao idiotske i dvosmislene twittove od odlasku od Sirije pa su mu savjetnici objasnili da je to nemoguće sada ni ne najavljuje odlazak iz Iraka jer bi to bio katastrofalan potez za SAD u situaciji kad je IRGC u ekspanziji na bliskom istoku, prema tome SAD se neće povući ni iz Iraka ni iz Sirije, kad je Khomeini bio živ Iran je vodio rat s Irakom ali danas se zna IRGC-om plan s Irakom, izbaciti SAD iz Iraka i cijelog bliskog istoka a od iračkih milicija se stvara najbrojnija proiranska organizacija van Irana i dostavlja im se oružje za napad na ciljeve u Izraelu, SA i SAD baze u Iraku a… Čitaj više »

Patetika
4 godine prije

Tueller demantira “bjezaniju”, kao sto je vec prethodno cinilo osoblje State Departmenta, isticuci da je vec tjedan dana prije bio na prethodno zakazanom odsustvu. No, posto Babic i bratija uporno gude o bjezaniji, sigurno ce naci i dokaze za to – ili su se mozda, da posudim frazu od L.R.-a, svima prisutnima na mobitelima ispraznile baterije kad je po njega dosao helikopter?

Bilo kako bilo, sad se vraca u ambasadu. Ovi bedasti Ameri bjeze u krivom smjeru!

A sto se Muhandisa tice… pa taj i sam bez dlake na jeziku priznaje da je potcinjen Sulejmaniju. 🙂 No, iranskim podguznim muhama nije za vjerovati, pa mozda to i nije tako.

Savovic Danilo
4 godine prije

Ovo ce samo vise zbliziti sunite sa siitima da se donese odluka da Americke snage odu,budimo realni sve siitske milicije u Iraku su manje-vise povezane sa Iranom,to znamo svi,Ameri ce morati naci ovoga puta vrlo tesko opravdanje da ostanu a sigurnost im je sada bas ugrozena

Sarmat
4 godine prije

Neka anglocionistički imperij ostavi jadni Irak već jednom na miru. Učinio je već dovoljno zla ondje. Neka se povuče kući i popravi stanje u svojoj zemlji punoj beskućnika i slabe infrastrukture. Toliko troši na oružje i podjarmljivanje svijeta, a bolje bi mu bilo da se pobrine o smanjenju golemi socijalnih razlika u samoj Usaniji. Jer, i običan usanski građanin je također žrtva terorističkog režima na vlasti. Onda će svijet promijeniti mišljenje o toj, sada militarističkoj državi. Sada je svi ljudi svijeta mrze, s izuzetkom njenih dupelizaca-politikanata i vlasnika medija koji objavljuju namještene ankete i lažima pune mozgove neinformiranih i/ili neukih ljudi.

sdfvsnfvnesjfnvifrnwerigneiurgferfe
4 godine prije

To je hvala ovima koji su se borili protiv jenkiciođihadworiorsa i oslobodili Irak od tih kreatura ciokaubojskih. Ako se zna tko je stvoritelj ovih bradonja onda to dođe da tata brani svoju djecu. Iračani još nisu skužili da su im bradonje i ciokaubojski soldati jedno te isto samo drugačije izgledaju.

samo tako
4 godine prije

Baš Irak ima veliki izbor. Biti vazal Washingtonu ili Teheranu !
Washingtonu & Londonu su več platili cijenu krvlju, smrču i naftom na razini kolonije.
Vrijeme je za razmišljanje o suverenitetu. Kad bi postojao ijedan državnik u Bagdadu, sposoban imati tu viziju. Takvoga nema ni u najluđim snovima, dok su sve strukture korumpirane političke vlasti ili u rukama islamskih klerika, /nebitno bili šiiti ili suniti/ ili u rukama CIA-e.
Nauštrb narodu

Max
4 godine prije

U Redu ako netko nije smio upasti u Američko veleposlanstvo to razumijem. ali smiju li oni bombardirati tuđu vojsku i civile?1

QuaiGonJin
4 godine prije

Ja da sam Irak odmah bi sklopio još danas novi sporazum o sigurnosti sa Rusijom, Kinom i Iranom da se parkiraju okolo ovih 6.000 vojnika okruže sa 300.000 svojih vojnika na sljedećih 5 godina samo dok ovi ne skapaju tamo. Naravno još jučer bi proglasio ZONU ZABRANE PLOVIDBE I ŠETANJA OKOLO LETA ZA SEREMIKANCE

Lucija
4 godine prije

“Irak je važan regionalni saveznik i Irana i Sjedinjenih Država,…”
😃 Irak je – okupirana zemlja. Usa svugdje postavlja svoje na vlast u takvim zemljama…pod “svoje” ne mislim nužno amerofile…nego tipove koji gledaju svoje interese.
Pa i bili su prosvjedi ” protiv korupcije, liših usluga i neučinkovite vlade“
Po tome se pozna. A i puno je JEFTNIJE . Ovako drže samo nekih 5000 vojnika.
I to – nije sve. Iz koje zemlje ameri planiraju jedan dan ući u Iran? I još k tome uz pomoć – iračkih snaga?
Btw, ovo s korupcijom ITD. podsjeća vas na nešto? 😊

Ivan
4 godine prije

Pristrani komentar ,Kao da ga je pisao Sergey Shougy.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI