Legenda o velikom požaru u Varaždinu 1776.

Varaždin je od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske, a prema jednoj legendi priča se da je taj status izgubio zbog – krmače.

Neki gradski kmet iz Sračinca, Jakob Verček, određen je da na dan 25. travnja 1776. godine na gradskom imanju gasi vapno u ulici Dugi konec. Bolio ga je zub pa je pušenjem pokušavao ublažiti bol. Imanje je bilo prostrano, s gospodskim zgradama, sjenicama, stogovima slame, svinjcima.

„Poznati škaf“

Kmet Verček je tražio posudu kojom će donositi vodu za gašenje vapna. Našao je posudu u kojoj je inače donošena hrana za svinje. Kad je jedna krmača vidjela kmeta kako nosi njezin “škaf”, odmah je potrčala prema njemu. Verček se prepao i počeo bježati. Krmača ga je dostigla i odbacila u kup slame, a kako je Verček u ustima imao zapaljenu cigaretu, nije dugo trebalo da se slama zapali.

Zlo se nadvilo nad gradom

Vatra se ubrzo proširila na sve stogove slame i sijena, te na gospodarske drvene zgrade varoškog imanja.
Da bude zlo još veće, puhao je jak vjetar, koji je raspirivao i raznosio požar. Iz tog je predgrađa vatra prešla na unutarnji dio grada i tragedija je bila potpuna. Jedan grad ubrzo je postao velika lomača i golemo zgarište. U tako uništenom gradu nije mogla opstati hrvatska prijestolnica.

Kazna

Protiv kmeta Verčeka je proveden kazneni postupak, te je dobio 12 batina javno na gradskom trgu, te još 12 u svome selu.