Povaljska listina, nastariji pisani dokument na teritoriji Hrvatske pronađena je u mjestu Povlja, na otoku Braču i to sasvim slučajno, kada je svojevrsni promatrač primijetio neobične znakove na predmetu koji je domaćica koristila za – potpirivanje vatre na ognjištu!
Pisana na pergamentu, zapravo je dokument o vlasništvu, “posjedovna isprava” iz kartulara benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, koju je 1. decembra 1250. godine, bosančicom, posebnom varijantom ćiriličnog pisma, sastavio i ovjerio Ivan, kanonik splitske prvostolne crkve i hvarski notar, na traženje povaljskog opata Ivana, a po nalogu hvarskoga biskupa Nikole.
Predložak za prvi dio listine bio je dokument kneza Brečka iz 1184. godine, kojim su bili regulisani odnosi zemljišnog posjeda između samostana, otočkoga kneza i župana. Taj dokument je gotovo u cjelini uključen u listinu. Iza šturih popisa samostanskih posjeda otkrivaju se starohrvatski plemensko-rodovski običajno-pravni postupci, a u pravnim se formulacijama može prepoznati živa riječ, usmeno-književni izraz, kakav se više ne nalazi u kasnijim pravnim tekstovima.
Povaljska listina je jedan od najstarijih pisanih spomenika hrvatskog jezika i zaštićeni spomenik kulture, koji svojim opsegom i sadržajem, posredno, pruža niz zanimljivih uvida u razne životne aspekte prostora i vremena gdje je nastala. Danas se čuva u Župnom uredu u Pučišćima na Braču, gdje je dospjela s arhivom povaljskoga samostana, a donijeli su je posljednji povaljski redovnici u 19. stoljeću.