Tajna

Drugima je lako. Njima je onaj ostavio ono, drugi ono, imali su sreće. Nekim ljudima sve polazi za rukom, a mene neće pa neće.

Dalo bi se naslagati još isprika koje neki vole izgovarati u svakoj prigodi ne bi li prikazali sebe kao žrtvu. Žrtvu bilo čega – sustava, društva, sudbine, okolnosti, nije bitno čega, samo da se zna – nije do njega. Do drugoga je i drugih.

Sve su to laži kojima volimo lijepiti sebe, sve oko sebe u trenucima kad nam ne ide. Kad se umijemo ujutro, operemo krmeljave oči, vid nam se razbistri.

Ima li kakve vode, makar bunarske kojom bismo mogli razbistriti misli, oprati laži sa sebe? Možda negdje ima recept za sreću, zadovoljstvo, osjećaj radosti zbog života samog? Hm, ako i ima, nas neće dopasti, neće nam ga reći!?

Idemo ispočetka. Valja se umiti. Da bismo vidjeli čisto svoj odraz u ogledalu. Što bi moglo biti ogledalo naše nutrine, onog tko smo i što smo?

To ogledalo su ljudi oko nas, ono kako nas oni vide, to je život kakvog smo stvorili, odnosi koje smo uspostavili s drugima – to smo mi.

Uspješni, lijepi, glupi, neuspješni, dosadni, zabavni – takvima nas doživljavaju drugi. Hoćemo li taj tuđi doživljaj mijenjati odlazeći od jednog do drugoga i govoriti kako su u krivu, kako smo bolji, pametniji, samo oni krivo misle? Možemo. Tko nam brani. Tako se ta slika koju želimo promijeniti samo učvršćuje i biva gorom od one koja je bila.

Kad se makne vanjski svijet, kad maknemo sva opravdanja o samima sebi, kad ostanemo sami sa sobom, odlučni prepoznati i ignorirati svaku laž o sebi koja se pojavi, tad možemo vidjeti i sami sebe, onakvima kakvi smo stvarno.

Nije bitno što smo to i kakvog sebe otkrili. Bitno je da je ta slika istinita. Kad znamo koja nam je početna pozicija, tko smo, što smo i kakvi smo, tek tad smo u poziciji iz koje možemo početi graditi sebe onakvima kakvim želimo biti. Skinuli smo lažno odijelo, ostali goli i sad možemo birati odjeću, stil, samo što je ta odjeća skrojena od naših znanja, želja, potreba, stremljenja.

Od tog trenutka više nema krivaca. Nema ni krivnje. Znaš da si sam odgovoran. Definiraj želju, plan, potrebe, učvrsti to kao misao vodilju u sebi.

Odjednom će se stvari početi slagati same od sebe. Definiranjem sebe u budućnosti, sadašnjost će k sebi privlačiti tu definiciju, bit će u stalnoj težnji spajanja te slike iz budućnosti i stvarnosti u sadašnjosti.

Sad je vrijeme. Kraj je godine i početak nove. Zbrajamo, oduzimamo, obračunavamo. Ovo je prilika za sagledavanje samog sebe i svojih rezultata. Možemo reći – ovo nam se ne sviđa, ovo ne želimo, ovo je dobro, s ovim ćemo nastaviti. Ovo želim i ovo ću napraviti.

Tajna je u iskrenosti. Dok god budemo ustrajavali u vlastitim lažima o sebi, bačene laži će nam se vraćati poput bumeranga drito u čelo. Zašto ne bismo iz sebe isijavali istinu o sebi i iskrene namjere o tome kakvi želimo biti? Jedina nam opasnost prijeti od vraćanja bumeranga istine i namjere u čelo.

Pa nek’ se vrati 🙂