Drugima je lako. Njima je onaj ostavio ono, drugi ono, imali su sreće. Nekim ljudima sve polazi za rukom, a mene neće pa neće.
Dalo bi se naslagati još isprika koje neki vole izgovarati u svakoj prigodi ne bi li prikazali sebe kao žrtvu. Žrtvu bilo čega – sustava, društva, sudbine, okolnosti, nije bitno čega, samo da se zna – nije do njega. Do drugoga je i drugih.
Sve su to laži kojima volimo lijepiti sebe, sve oko sebe u trenucima kad nam ne ide. Kad se umijemo ujutro, operemo krmeljave oči, vid nam se razbistri.
Ima li kakve vode, makar bunarske kojom bismo mogli razbistriti misli, oprati laži sa sebe? Možda negdje ima recept za sreću, zadovoljstvo, osjećaj radosti zbog života samog? Hm, ako i ima, nas neće dopasti, neće nam ga reći!?
Idemo ispočetka. Valja se umiti. Da bismo vidjeli čisto svoj odraz u ogledalu. Što bi moglo biti ogledalo naše nutrine, onog tko smo i što smo?
To ogledalo su ljudi oko nas, ono kako nas oni vide, to je život kakvog smo stvorili, odnosi koje smo uspostavili s drugima – to smo mi.
Uspješni, lijepi, glupi, neuspješni, dosadni, zabavni – takvima nas doživljavaju drugi. Hoćemo li taj tuđi doživljaj mijenjati odlazeći od jednog do drugoga i govoriti kako su u krivu, kako smo bolji, pametniji, samo oni krivo misle? Možemo. Tko nam brani. Tako se ta slika koju želimo promijeniti samo učvršćuje i biva gorom od one koja je bila.
Kad se makne vanjski svijet, kad maknemo sva opravdanja o samima sebi, kad ostanemo sami sa sobom, odlučni prepoznati i ignorirati svaku laž o sebi koja se pojavi, tad možemo vidjeti i sami sebe, onakvima kakvi smo stvarno.
Nije bitno što smo to i kakvog sebe otkrili. Bitno je da je ta slika istinita. Kad znamo koja nam je početna pozicija, tko smo, što smo i kakvi smo, tek tad smo u poziciji iz koje možemo početi graditi sebe onakvima kakvim želimo biti. Skinuli smo lažno odijelo, ostali goli i sad možemo birati odjeću, stil, samo što je ta odjeća skrojena od naših znanja, želja, potreba, stremljenja.
Od tog trenutka više nema krivaca. Nema ni krivnje. Znaš da si sam odgovoran. Definiraj želju, plan, potrebe, učvrsti to kao misao vodilju u sebi.
Odjednom će se stvari početi slagati same od sebe. Definiranjem sebe u budućnosti, sadašnjost će k sebi privlačiti tu definiciju, bit će u stalnoj težnji spajanja te slike iz budućnosti i stvarnosti u sadašnjosti.
Sad je vrijeme. Kraj je godine i početak nove. Zbrajamo, oduzimamo, obračunavamo. Ovo je prilika za sagledavanje samog sebe i svojih rezultata. Možemo reći – ovo nam se ne sviđa, ovo ne želimo, ovo je dobro, s ovim ćemo nastaviti. Ovo želim i ovo ću napraviti.
Tajna je u iskrenosti. Dok god budemo ustrajavali u vlastitim lažima o sebi, bačene laži će nam se vraćati poput bumeranga drito u čelo. Zašto ne bismo iz sebe isijavali istinu o sebi i iskrene namjere o tome kakvi želimo biti? Jedina nam opasnost prijeti od vraćanja bumeranga istine i namjere u čelo.
Pa nek’ se vrati 🙂
Tesko je isijavati istinu o sebi kada je nismo uopce spoznali.a vjerojatno nikada ni necemo.presitni smo za spoznaju necega takvog..a mozda je strasna i ne bismo je ni podnijeli.treba raditi na sebi cijeli život i cijeniti dobre ljude i voljeti bliznje,to bi bio dobar pocetak.
ja sam spoznao da me hebe svemirac.. nešto kao anđeo čuvar, samo kontra, ne da mi da mislim ni da djelujem kako treba. prije sam mislio da je neko zagušenje u živcima mozga i leđne moždine, ali nije, svemirac je mamicumu
Taj svemirac koji te hebe ti je vlastiti ego.
Odite na planinu jedno mjesec dana, pa ce vam svi ovi problemi i price iz kafica biti totalno besmisleni i nebitni.A kad bi zemlja bila lopta ,onda bu wasser vaga izgledala kao bumerang.he he
Hehehe, znamo da nije lopta, nego je “pearshapped” – kruškolika, kako veli genije De(bil) Grasse Tyson.
Onog trenutka kada prestanemo željeti ono što nam nije potrebno bit ćemo zadovoljni sami sobom. Teško je to postići kada te na svakom uglu bombardiraju reklame, iskaču iz “pastete”, no polako, vježbom (kontrolom svojih misli) do savršenstva…
Ne razumijem se u ovo pa necu komentirati…
E jbg,pa i ovo je komentar💪
Kako živimo u materijalnom svijetu tako nam je potrebno pretvaranje koje za nas odrađuje ego koji je barijera između duha i uma. Vrlo mala djeca su iskrena i iskreni su redikuli ili kako se to u Gradu kaže oriđinali. Oni žive na minimumu tajni. Ego je taj koji korumpira um i tu nena ikakvih tajni. Kad ugledam zgodnu ženu ja neću biti do kraja iskren, a ako bi želio komunicirati s njom trebao bi ne samo biti neiskren nego i lagati ako ne želim odmah biti odbijen. Tako je to priroda napravila i znsjući to ja ne gubim vrijeme na tajne, ali pokušavam da mi odgovori kako i zašto sami od nekud dođu i pri tome nisam nestrpljiv jer svemir ne poznaje vrijeme koje se mjeri u satima i danima. Poznajem ljude i žene kojima život po nekom mainstream materijalnom i mentalnom obrascu izgleda na prvi pogled loš, ali oni se ne žale i nitko im nije kriv. Također poznajem ljude koji nemaju nikakve “ambicije” i žele živjeti i doprinositi zajednici bez da im svaki žIvotni korak nije u eurima ili kunama određen. Neznam zašto je ovaj sastav pisan u množini. Postoji veliki spektar od onoga koji nikad nije pomislio… Pročitaj više »
@Alerik
Zaboravio si urok kao jedan od glavnih razloga našeg neuspeha 😉
Urok ne postoji, jer je po zakonima Podsvijesti nemoguć!
Čuj ne postoji – da nema uroka ja bih danas bio fudbalski selektor. Ili bar predsednik Srbije!
slika gore :
zadovoljan sam gdje su mi postavili i kako lijepo napraviše kip
hvala
Sto iz tebe ”zraci”, to i privlaci.
Želja =patnja
Ovo je neka new age filozofija. Ono što riječ Božja kaže, ogledalo našeg stanja nije nikakva iskrenost, odnosi i slične gluposti. Ogledalo pred Bogom je zakon!
Zakon pokazuje gdje se nalazimo. Pred Bogom su svi zgrješili i zavrijedili su smrt jer je to plaća za grijeh.
Nakon što shvatimo da smo grešni i izgubljeni logično se nameće pitanje kako mogu izbjeći vječnu smrt i odvojenost od Boga(pakao). Odgovor je dao Bog: predao je svog Sina za nas da on plati cijenu grijeha. Svaki onaj koji se pozove na dovršeno Kristovo djelo, na poklon od Boga dibija dar: Bog mu pripisuje Božju pravednost i oprašta sve grijehe.
Isus Krist je put, istina i život!
Hahahaha 😁
problem s istinom, zamisli da jedna kap vode u tvom dlanu je cijelokupna istina, a ispred tebe je more laži, trenutak slabosti ili nepažnje ,ispadne ti ta kap u more, dali postoji naćin da je ponovo pronađeš.
ako slažeš makar jednom( sebe) ode u dubinu i nikad više nećeš izroniti.
Nema covjeka koji nije nijednom slagao samoga sebe.radi slabosti ili nade.i nema covjeka koji nije nijednom slagao nekoga.koliko god dobar bio.to se posebno odnosi na odnos roditelj-dijete i obrnuto.laz je sastavni dio ljudskog života,bio zivot dan od Boga ili bio dio nekog experimenta koji ne možemo pojmiti.hvala.
je, ali problem i dalje ostaje.
Naravno da ostaje.samo kazem da je nama,kao vrsti,on nerijesiv.nemas matematičke jednadžbe za ovo rijesiti.najblize Sha smo uspjevali kroz povijest nije bilo kako se riješiti lazi,vec kako uvesti univerzalnu,jednu istinu.svjedocimo Sha to znaci kroz povijest,a posebno sada.zlo.najbolje Sha mozemo napraviti je truditi se drzati je pod kontrolom,a ne da nam kompletno obuzme bice.
Laz prozima citavu ljudsku povijest,najgori ljudi zabiljezeni ko nekakvi velikani a ne znas ko je bio gori od koga
Laž nije prirodna, lagati se uči odrastanjem s laži u okolini.
Gledao sam dokumentarac o nekom plemenu u zabiti Afrike koji ne znaju lagati i ne razumiju zašto bi neko uopće i lagao
“Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe;
mali ih čovjek postavlja drugima.
I junaci i kukavice osjećaju strah
Samo, junaci postupaju drukčije.
Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka
čak i kada se uhvate za glavu.
Postoje ljudi koji vam izvade srce
i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
S vremena na vrijeme ljudi zaista shvate
da ne moraju živjeti onako kako im je rečeno.
Ljude ne možemo ničemu poučiti;
možemo im samo pomoći da to otkriju u sebi.
Znanje o svijetu pomaže nam uspjeti.
Znanje o sebi pomaže nam razvijati se.
Nitko ne zna toliko lošega o nama kao mi sami,
i nitko usprkos tome
ne misli tako dobro o nama kao mi sami.
Jednostavan je odgovor na pitanje
je li tvoja misija na Zemlji dovršena.
Ako si još živ, nije.”
Tebe ja bumerang dobro opičio 😉
Da si ovo napisao samo prije 10 mjeseci i 15 dana još bi se i složio sa tobom i povjerovao da sam za sve probleme i nedaće sam kriv…
Ja već pola stoljeća optimistično i samopožrtvovno gradim “kule u pijesku” pa mi malo, malo, neko ljudsko smeće (koje bi po tebi trebalo biti moje ogledalo !?) zgazi i razbuca i “kule” i volju… pa ja opet kao kao Sizif kotrljam kamen uz brdo i tako već treći put… i daj molim te makni mi to mutno, prljavo “ogledalo” ispred očiju ne želim se u tom “ogledalu” više gledati, ovaj put neka se netko drugi ogleda u mene!
“To ogledalo su ljudi oko nas, ono kako nas oni vide, to je život kakvog smo stvorili, odnosi koje smo uspostavili s drugima – to smo mi.”
Ne to nisam ja!
Kada pogledam oko sebe vidim samo konformizam i uniformizam proizašli upravo iz astenične filozofije koju si ti ovdje ponudio.
Je li hoćeš (na mala vrata) reći da stavim masku, da se cijepim, da budem poslušan i pokoran, kako bi mi život bio vredniji o očiima onih koji me gledaju a sa time i meni samom ??
“Pakao-to su drugi”. Ako mi i nisu bili, zadnjih deset mjeseci-postali jesu.
Preporucio bih 2 filma u ove hladne dane.Man of Aran iz 1934 , i hrvatski film Titan s Mljeta-sve sa voljom. Ima na yt.lp
..uvazeni SoA.., u zadjjem pasusu receno je sve..!!! ..+..!!! .. zdravi, veseli i iskreni mi bili..
ha, ha, ha, ha…. “najveća fora” svih vremena koju sam vidio je ona, kada “Bog” u filmu – Dogma, kojega je utjelovila pjevačica Allanis Morissette, stavi prst na nos nekom čovjeku i kaže; pipp………… 😂.. Smisao svega što postoji – piip…….. Cijeli Svemir, onaj poznati dio i sve što postoji u njemu i što se događa, može se svesti na – piipp!….. 😂.. 0.50sec…. Sada te ima, sada te nema – pipp……….