Jeste li znali da je tekuća voda je nekada pokrivala veći dio površine Marsa? Nedavna studija pokazala je da tekuća voda duguje svoje postojanje utjecajima asteroida koji su zagrijali planet tijekom njegovih ranih godina.
Svemirske sonde i Martian landers, vozila koja su poslana sa Zemlje i došli su na Marsa kako bi analizirali površinu tog planeta, pronašli su mnogo dokaza o prisutnosti potoka, rijeka i jezera na drevnom Marsu. Podaci su čak ukazivali na postojanje mora i oceana u prošlosti.
Dok na Zemlji tekuća voda podržava život, istraživači mogu samo nagađati da je voda na Marsu također mogla ugostiti žive organizme u prošlosti. Nije isključeno da još uvijek može biti dom nekom obliku života.
Kako je voda završila na Marsu?
Nitko točno ne zna kako je sva ta voda uopće završila na Marsu. Sunce je davalo manje topline i svjetla u tim ranim godinama. Klimatske studije također sugeriraju kako Mars nije imao dovoljno atmosferskih plinova za hvatanje i zadržavanje dovoljne količine topline za proizvodnju velikih količina oborina.
Umjesto toga, istraživači sa Sveučilišta Sorbonne teoretiziraju da je Mars dobio potrebnu toplinu od utjecaja izvana, odnosno udara masivnih asteroida. Asteroid je mogao proizvesti velike količine super zagrijanih stijena i pare.
Istraživački tim Sorbonne proveo je računalne simulacije Marsove klime i geologije. Dodali su učinke asteroida i procijenili učinke na okoliš.
“Koristeći sofisticirane trodimenzionalne simulacije globalnog klimatskog modela slične onima koje se koriste, na primjer, za simulaciju globalnog zagrijavanja na Zemlji, prvi put smo u tri dimenzije mogli simulirati klimatske promjene uzrokovane udarima velikih asteroida koji su pogodili Mars prije otprilike 4 milijarde godina, “objasnio je istraživač Sorbone Martin Turbet.
Ovi događaji stvorili bi kratere promjera 600 km, iste veličine kao i veliki bazeni na Marsu.
Njihovi proračuni pokazali su da je jedan od tih događaja učinio atmosferu pretopom za tekuću vodu na pola marsovske godine (0,94 zemaljskih godina). Ali kako su se temperature spuštale i isparena voda hladila, iz neba su padale kontinuirane oborine i to 12 marsovskih godina. Za to vrijeme prosječna dubina vode koja je pokrivala površinu Marsa iznosila je 2,6 metara.
Kad su kiše prestale padati, Mars se nastavio hladiti. Tekuća voda na površini se zamrznula. Tijekom sljedećih 10.000 do milijun godina sunčevo zračenje polako zagrijava površinski led. Nastala vodena para prešla je u druge hladnije dijelove Marsa.
Je li utjecaj asteroida također ostavio vruću točku na Marsu?
Nadalje, istraživači Sorbone teoretiziraju da bi dovoljno masivan asteroid mogao proizvesti mjesnu vruću točku na Marsu. Grijano područje može trajati više milijuna godina.
Vruća točka ne bi mogla proizvesti dovoljno topline da bi otopila led na površini planeta. Međutim, mogla bi zadržati podzemne vode u svom tekućem obliku.
Da bi se stvorila vruća točka, asteroid je trebao biti najmanje 300 kilometara širok. Takav asteroid bi ostavilo krater širine 1.500 km.
U ovoj studiji, istraživači nisu uspjeli objasniti ogromne mreže u dolinama koje se nalaze južno od ekvatora Marsa. No druge su studije pokazale da su se doline mogle formirati u različitim vremenima, nego bazeni.
Međutim, oluje izazvane udarcem asteroida mogle su doseći svoj vrh na ekvatorijalnoj liniji. Turbet je također iznio mogućnost kako su kiša i poplave narušile vidljive kratere na Marsu. Naposljetku, talozi su možda formirali slojeve gline na planeti.
Ovaj “susjed” će nam dugo vremena biti nepoznanica. No, svaka provedena studija, baca novo svjetlo na ovaj planet.
Voda sigurno nije dosla sa asteroidima.,obzirom na kolicinu. To je moralo biti vece svemirsko tijelo poput manjeg planeta koje se sudarilo sa Marsom. Sto je bilo prije 100 i vise milijuna godina, mozemo samo nagadjati.
“Za to vrijeme prosječna dubina vode koja je pokrivala površinu Marsa iznosila je 2,6 metara.”
“Martian polar caps are made of enough water ice that if you melted it all and spread it evenly around the planet, the global ocean would be at least 22 meters”
To je znanost o Marsu.
Ne znaju kako su sagradjene piramide a znaju da je nekada bila voda na marsu.
U te vase price moze vjerovati degenerik.
😂😂😂😂😂
Hipoteze i teorije, bez ijednog dokaza. I “naučnici” moraju od nečega živjeti. A kada je to pala zadnja kiša na Marsu? Jučer, prije 10.000 ili 10 miljuna godina, 100 miljuna ? U kojem je agregatnom stanju ta voda , gdje se nalazi…. ?
Isparila u međuplanetarni prostor?
Ajde, ne laprdajte više
Sve te simulacije kojim raspolazu, se drze kao tocne, dok jednog dana ne naprave druge, tocnije. Tada priznaju, da su ove stare bile, pogresne. Vidjeno vec mnogo puta.
Na Zemlji su vodotokovi građeni milionima godina a na Marsu sve gotovo za par godina – da li ti “stručnjaci” pročitaju ono što napišu? Već je izvesno da je voda na Marsu imala značajan uticaj na reljef što je siguran znak da je tamo bilo tečne vode milionima godina. A za to je neophodna masivna atmosfera koju je Mars gotovo sigurno u tom periodu imao. Pravo je pitanje kako (zašto) ju je izgubio. Jedna od pretpostavki je da je u tom periodu Mars imao jako magnetno polje (koje danas nema) koje je čuvalo njegovu atmosferu od “oduvavanja” (sunčevo zračenje je u stanju da molekule gasova iz viših slojeva atmosfere bukvalono oduva). Iako je Mars znatno dalje nego Zemlja od Sunca i prima mnogo manje zračenja uz atmosferu bogatu CO2 a posebno vodenom parom bilo bi moguće da ta planeta bude temperaturno sasvim prijatna – po našim merilima. Ima tu još… Čitaj više »