Ekskluzivni intervju s čelnikom političke uprave sirijske vojske, generalom Hassanom Hassanom

intervju general

Eva Bartlett je na portalu Mint Press objavila ekskluzivni intervju s načelnikom političke uprave sirijske vojske generalom Hassanom Hassanom. Godinama su u međunarodnim medijima o Siriji govorili da su sirijska vlada i vojska i njihovi saveznici krivi za različita zvjerstva. No s vremenom su se mnoge optužbe protiv vlade i saveznika pokazale lažnim, namještanim ili su ih zapravo počinile bezbrojne terorističke skupine koje djeluju u zemlji, kao što je bio slučaj s terorističkim napadom u Istočnoj Gouti.

Sa svoje strane, sirijsko vodstvo od početka tvrdi da demonstracije u zemlji od 2011. godine nadalje nisu bile mirne. Zapadni i mediji zaljevskih monarhija su klevetali vodstvo Sirije, objavljujući priče o nasilju vlade i ignorirajući zločine oružanih skupina koje su se širile po Siriji. Već 2011. godine su oružane skupine bacale civile s krovova, vršile otmice i masakre i odrubljivale glave vojnicima i civilima. Samo u 2011. godini je bilo brojnih slučajeva zločina nad civilima i policajcima, a mediji su militante i dalje nazivali “nenaoružanim prosvjednicima”, a kasnije “Slobodnom sirijskom vojskom”.

Iste godine mnogi su mediji tvrdili da se u Siriji događa “mirna revolucija”. Od tog vremena, takve oružane skupine, kao i brojne frakcije koje su generirale, ubijale su izgladnjivanjem, mučile, zatvarale, ubijale, sakatile i na sve načine ubijale sirijske civile, sirijske i savezničke vojnike, te novinare i uništavali infrastrukturu zemlje.

Kako bi dali glas drugoj strani koju su zapadni i zaljevski mediji ignorirali, a riječ je o Sirijcima koji još uvijek brane svoju zemlju, Eva Bartlett je intervjuirala načelnika političke uprave Sirijske arapske vojske, generala Hassana Hassana. Police generala Hassana i veliki drveni stol bili su prekriveni gomilama knjiga, obiteljskim fotografijama i raznim simbolima države kojoj služi. General ima znanstveni doktorat iz geopolitičkih studija. Slijedi transkript razgovora Eve Bartlett s generalom Hassanom o 74. obljetnici osnutka Sirijske arapske vojske.

Eva Bartlett: Željele bih započeti pitanjem o vašem mišljenju o tome koliko su pošteni izvještaji zapadnih i zaljevskih medija o Siriji, posebno izbor terminologije, na primjer o sirijskoj vojsci, sirijskoj vladi, onima koje su nazivali pobunjenicima i događajima u Siriji općenito.

General Hassan Hassan: Mediji su bili jedno od oružja za masovno uništenje korišteno u ovom ratu protiv Sirije. Laži medija su, uz fetve takfirista i selafija, bili oružje koje je najviše pridonijelo uništavanju ljudskih bića, civilizacije i svega u Siriji. Predsjednik Bashar Al-Assad više je puta primijetio potrebu suprotstavljanja ovoj retorici.

Mogu objašnjavati izraze koji se koriste više sati. Međutim, ograničit ću se na nekoliko primjera. Slobodna sirijska vojska je među često korištenim terminima. O kojoj “vojsci” i kakvoj “slobodi” govore? Svaka vojska je poznata po disciplini, hijerarhiji, obrambenim i ofenzivnim strategijama i ciljevima za koje se bori. Takozvana Slobodna sirijska vojska nije imala ništa od toga, osim mogućnosti ubijanja.

Mediji su koristili i termin „Assadove brigade“ ili „Assadove snage“. Naša vojska je Sirijska arapska vojska, koja u svim formacijama uključuje vojnike svih sirijskih pokrajina, bez iznimke. Dat ću vam primjer. Prije tri mjeseca teroristi su uz podršku Turske gađali položaje sirijske vojske sjeverno od Latakije. Kao rezultat toga, dvanaest vojnika je poginulo. Svaki je vojnik bio iz različite regije. Ovo je Sirijska arapska vojska.

Koristili su izraz “masovnog dezerterstva”. U Sirijskoj arapskoj vojsci toga nije bilo, ali je bilo slučajeva vojnika koji su pobjegli. Izraz “masovnog dezerterstva” se koristi kada brigada ili cijela borbena skupina napusti određenu vojsku. Do sada Sirijska arapska vojska to nije vidjela ni u najmanjim postrojbama.

Za širenje ove ideje se pribjegavalo sirovoj laži. 2012. godine su rekli da je general Muhamad Al-Rif’i, zapovjednik 5. odjela, napustio vladu. Tako su mediji prenijeli. Međutim, sirijska televizija je intervjuirala generala umirovljenog još 2001. godine, dakle 11 godina ranije.

Bande su zaustavljale civilna ili vojna vozila na autocestama, otimale su vojnike, koje bi snimali i pod oružjem ih prisiljavali da izjave da su napustili redove vojske. Navest ću primjer laži dostupan na internetu o izrazu Slobodna sirijska vojska. Svatko može putem Googlea provjeriti ovaj termin.

Upišimo Abu Saqr Al-Asadi, ovdje sam upisao Abu Saqr Al-Suri… Sada nalazimo rezultat: “Licem u lice s borcem Abu Saqrom Al-Asadijem koji je jeo srce vojnika”. Bilo je to 2013. godine, kada je snimljen kako reže prsa vojnika i jede njegovo srce. Ovo se nalazi na Googleu s arapskoj internetskoj stranici kuće BBC. Ovo nije sirijski medij, već zapadni. Nije ugodno vidjeti ga kako grize srce vojnika. Abu Saqr Al-Asadi bio je borac u brigadi Al-Faruq koju je formirala Slobodna sirijska vojska. Kada je poginuo bio je pripadnik Al-Nusra Fronta. Dakle, pripadnik Slobodne sirijske vojske, brigade Faruq, a zatim se pridružio Al-Nusra Frontu.

Mogao bih satima razgovarati o problemu leksike. Na primjer, govorili su o onome što nazivaju „oružanom oporbom“. Kako se oporba može naoružati?! Opozicija je politički pojam. Oporba su političke stranke ili stranka koja nije pobijedila na izborima. Ova stranka ulogu oporbe igra u parlamentu. Te oružane skupine žele upravljati zemljom, narodom i svim ostalim s oružjem. Je li to normalno? Nikada nije bilo “naoružane opozicije”, osim ako ne govorimo o takvim terorističkim bandama.

Eva Bartlett: Dakle, u članku kojeg ste mi upravo pokazali u engleskoj verziji, BBC nije naglasio nikakav masakr. Oni su humanizirali Abu Sakra i pitali ga što ga je potaknulo na takav očajnički čin?

General Hassan Hassan: Ovo je medijski rat. Ili kažu da je bio nasilan ili kažu da je anđeo, ali nisu li pokazali kako je izvadio organ i pojeo komadić? Kada je BBC opisao Abu Saqra koji je jeo srce mrtvog vojnika kao miroljubivog čovjeka, kako bi ga mogao opisati kao životinju?

Eva Bartlett: O događajima u Siriji 2011. godine zapadni i zaljevski mediji govorili su o mirnoj pobuni koja je bila bez oružja više mjeseci, čak i godinu dana. Imate li primjere napada onih koje je Zapad 2011. nazvao nenaoružanim prosvjednicima protiv sirijske vojske, policije ili sigurnosnih snaga?

General Hassan Hassan: U 2011. godini su rekli da je razlog prve iskre bio taj što je vojska, ili drugo sigurnosno tijelo, čupala nokte djeci u Dara’ai. U posljednjih osam godina se vidjelo da su sve naoružane skupine opremljene video kamerama i uređajima za prenošenje uživo. Može li bilo tko od njih pružiti video zapis djeteta kojem su počupani nokti? Gdje su? Zašto ih mediji koji su objavili takve laži ne mogu snimiti?

Vratimo se „mirnom ustanku“. 10. travnja 2011. godine, manje od mjesec dana od početka takozvanog ustanka, na autoputu Tartus-Baniyas je zaustavljen vojni konvoj koji je prevozio vojnike kući. Mučeno je devet ljudi, dva časnika, pet podoficira i dva civila. Pucali su i u vozila hitne pomoći koja su pokušavala doći do ranjenika.

Drugi primjeri su masakr u Nawi, u gradu Dara’ai, masakr u Jisr Al-Shuqiuru i masakr na rijeci Asi, gdje su snimali bacanje leševa u rijeku. Ovi masakri počinjeni su prije kraja lipnja 2011. Ovo je „mirno“ Arapsko proljeće o kojem su govorili zapadni i zaljevski mediji.

Jesu li ovi primjeri dovoljni ili trebam spomenuti i druge? Za mene je važno da zapadni čitatelji znaju koliko je bilo laži i obmana, posebno iz medija. Dat ću vam još jedan manji primjer. Obično su BBC, Al-Jazeera i France 24 prenosili vijesti o eksplozijama u određenom području. Međutim, eksplozija nije bilo, ali su se događale 15 do 30 minuta od objave vijesti i to upravo u području spomenutom u prilogu. Bio je to kôd za oružane skupine koje su izvršile napad. Dat ću vam potpuniji primjer. Kada su područje Maraba, predgrađe Damaske, gađali izraelski neprijatelji, kamere na njega su bile fokusirane prije nego se napad dogodio.

Eva Bartlett: Dakle, bili su spremni?

General Hassan Hassan: Kamere su bile usmjerene na područje koje su rakete morale pogoditi. Kada su projektili pogodili područje, pripadnici oružanih skupina počeli su uzvikivati “Allahu Akbar … Allahu Akbar”. To su dokumentirale njihove kamere, sigurno ne sirijske.

U isto vrijeme, oružane skupine u Istočnoj Gouti napale su Damask na sedam frontova. Kao obična osoba, ne kao vojnik, mogao bi reći da su igrali ulogu utroje. Prvo, onaj koji je napao, a to je bio cionistički entitet. Drugo, mediji određeni za prijenos agresije prije nego što se ona dogodila. I treće, oružane skupine koje su napale Damask.

Dakle, izraelski neprijatelj je regrutirao snimatelje i teroriste. Ne mogu ih nazvati drugačije nego regrutima Izraela i Sjedinjenih Država. Prema priznanjima izraelskih i američkih dužnosnika, uključujući bivšu državnu tajnicu Hillary Clinton, ISIL su stvorile SAD. Kasnije je ISIL klasificiran kao teroristička organizacija. Stoga su teroristi, koje su stvorile Sjedinjene Države, zapravo pobunjenici „mirnog“ Arapskog proljeća o kojem su govorili strani mediji.

Eva Bartlett: Prema izraelskim medijima, Izrael se bori protiv terorizma i muslimanskih ekstremista. No, postoje izraelski izvještaji da su u izraelskim bolnicama liječili teroriste. Možete li nam, molim vas, reći ulogu Izraela u ratu u Siriji?

General Hassan Hassan: Sve što se dogodilo u Siriji i eksplozije u regiji, pod onim što su lažno nazvali Arapsko proljeće, služi interesima Izraela. To nisu moji zaključci, jer o tome govore i izraelski mediji. Izraelski premijer pojavio se na televiziji kada je posjetio ranjene teroriste, ranjene tijekom borbe sa sirijskom vojskom, dok su oni liječeni u izraelskim bolnicama. Ovo je prvo.

Drugi je problem što Izrael svaki put kada napreduje sirijska vojska izvrši zračni napad. Kad Izrael ne može postići svoj cilj, traži pomoć SAD-a, baš kao što je to učinio kad je američko zrakoplovstvo ciljalo planinu Thardu u Deir Ez-Zoru, dok je sirijska vojska napredovala u oslobađanju grada od terorista.

Nadam se da ćete naglasiti sljedeću tvrdnju: oni koji sponzoriraju terorizam, ne bore se protiv njega. Izrael je entitet koji se temelji na ubojstvima i na neistinama. Kada je Palestina bila naseljena, tvrdili su da je to zemlja bez ljudi i htjeli su je dati ljudima bez zemlje. Stoga je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour dao onima koji to nisu zaslužili ono što Velika Britanija nije posjedovala.

Trump je 2019. godine učinio isto i poklonio Golan Izraelu, kao da ga je naslijedio od oca. Tko je Trumpu dao pravo da drugima daje tuđu imovinu? Ovdje je problem što međunarodno pravo treba silu da bi se zaštitilo. Nažalost, Sjedinjene Države su i dalje supersila i financijski i ekonomski despot svijeta. Američki dužnosnici su ravnodušni su na humanost, zakone ili ljudska prava. To im ništa ne znači.

Želio bih podsjetiti strane čitatelje da je Irak uništen pod izgovorom da ima oružje za masovno uništenje. Svijet još pamti Colina Powella kad je predstavio ono što je nazvao satelitskim snimcima kao dokaz da je Irak posjedovao oružje za masovno uništenje. Kad je Powell napustio dužnost, američkim je medijima priznao da je taj trenutak bio najmračniji u njegovom životu. Pitanje je kada je to priznao? Koliko je zbog toga ubijeno nevinih žrtava? Zašto je suverena država bila okupirana bez međunarodnog legitimiteta? Američke dužnosnike to nije briga. Gdje god su se SAD miješale, rezultat je bio više ubojstava, razaranja i patnji, a američke se administracije natječu da služe Izraelu.

Eva Bartlett: Sirija je optužena da je koristila kemijsko oružje protiv civila. Je li sirijska vojska koristila to oružje?

General Hassan Hassan: U Siriju je stigla službena misija i zatražila da sirijska vlada provede službenu istragu. Misija je kasnila godinama i predstavila je lažnu prijavu. Sirija je potpisala sporazum i Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) posjetila je Siriju provjerivši kako su sva mjesta i postojeće zalihe kemijskog oružja uništene na američkom brodu.

Kao rezultat toga, OPCW je objavio da je Sirija lišena kemijskog oružja, a sirijska vlada bila je optužena za višestruko korištenje istog, u Istočnoj Guti i drugim područjima. Pod tim izgovorom su Sjedinjene Države i saveznici napali Siriju. Sirija je mnogo puta izjavljivala, prije i nakon potpisivanja sporazuma, da koji ni na koji način nije namjeravala koristiti kemijsko oružje.

Nakon što je OPCW izjavio da je Sirija bez kemijskog oružja, kako je mogla koristiti ono što nije imala? Nakon toga, unatoč dokazima da su kemijske tvari i oružje ulazili u područja koja su kontrolirale terorističke skupine u Siriji s turskih granica, istrage nisu nastavljene.

Postoji serija videozapisa koji prikazuju kako oružane skupine koriste kemijsko oružje. Kad god bi se Sirija optužila da ih koristi, sirijska je vojska trebala završiti neku od vojnih operacija. Je li logično da smo upotrijebili kemijsko oružje kako bi spriječili proglašenje vlastite pobjede?

Što se tiče upotrebe kemikalija u Gouti, područja su bila međusobno povezana. Oni koji koriste kemijsko oružje ne mogu se zaštititi. Kad su ga teroristi koristili, pogođeni su civili i vojnici, kao u slučaju Qan Al-Asala i drugdje. To je Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda pokazao dr. Bashar Al-Jafari. Sirija nema kemijsko oružje. Sirija nikada nije koristila kemijsko oružje. Sirija ne može upotrijebiti kemijsko oružje iz jednog ili dva razloga. Etički, Sirija ne vjeruje u prikladnost uporabe kemijskog oružja. Ovo je prvo. Drugo, Sirija nema kemijsko oružje.

Eva Bartlett: Kamp Rukban smješten je u blizini američke baze Al-Tanf. Jedno se pitanje odnosi na američke odnose s takozvanom Islamskom državom na tom području i jesu li se SAD tamo borile? Štoviše, prema zapadnim medijima, izbjeglice koje su iz Rukbana evakuirane u centre u Homsu, deportirane su i bačene u zatvor. Na primjer, kanadski Globe & Mail, pozivajući se na organizaciju iz Katara, izjavio je da se od 2017. do 2019. godine oko 2000 Sirijaca vratilo u područja pod nadzorom vlade, općenito, ne samo iz Rukbana, a uhićeno ih je 784 i još uvijek su u zatvoru. Kako reagirate na navode da su oni koji se vrate kući uhićeni ili prisiljeni služiti u sirijskoj vojsci?

General Hassan Hassan: što se tiče ISIL-a i Sjedinjenih Država, mogu reći da majka ne jede vlastito dijete. Prema američkim priznanjima, ISIL je američki proizvod. Međutim, SAD ponekad postanu zvijer koja pojedu neku od svoje štenadi, kad im postanu teret.

SAD koriste ISIL, bore se zajedno, a ne protiv ISIL-a. Kad god uloga nekih boraca Islamske države završi, Sjedinjene Države ih napuštaju ili oslobađaju. SAD ne brinu jesu li ubijeni ili ne. Međutim, kad SAD-u zatrebaju, oni šalju helikoptere da ih evakuiraju, baš kao što se dogodilo i kada je oslobođen Deir Ez-Zor. Američki helikopteri su sletjeli i evakuirali čelnika ISIL-a, zajedno s njihovim obiteljima i odveli ih negdje drugdje.

Kamp Rukban Amerikanci čuvaju iz baze Al-Tanf. Američki nadzor može uočiti njihovo kretanje. Kako pripadnici ISIL-a mogu prijeći granicu Al-Tanfa bez da ih američka vojska ne vidi? Kako Sjedinjene Države mogu uvjeriti svijet da se bore protiv ISIL-a kad njegovi članovi slobodno prolaze tim područjem?

Prije četiri mjeseca radio sam sa šefom ruskog centra za pomirenje, generalom Viktorom Kopčešinom. Rekao mi je da je ruska vlada dobila službeni odgovor Amerikanaca da neće dozvoliti nijednom Sirijcu ili Rusu da priđe 55 kilometara kampu Rukban, kako bi iz logora evakuirali ljude. Prije manje od četiri mjeseca počeli smo evakuirati nekoliko stotina ljudi iz Rukbana. Sada je broj ljudi vraćenih iz logora premašio 15 000. Dana 31. srpnja ih je prema ruskom Ministarstvu obrane bilo 17 458. Može li mi netko dati ime jedne osobe koja je napustila Rukan i bila uhapšena? Takve izjave su obične laži.

Eva Bartlett: Pitala sam dužnosnike UN-a o ponašanju vlade prema bivšim stanovnicima Rukbana. Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova u Ammanu, Jordan. Tko napusti Rukban, ide u privremena skloništa u Homs na 24 sata, gdje primaju osnovnu pomoć. Potom idu u željena područja, uglavnom južni i istočni Homs, a mali broj odlazi u Damask ili Deir Ez-Zor. Ujedinjeni narodi su u tri navrata imali pristup skloništima i vidjeli zadovoljavajuću situaciju. Ujedinjene nacije i dalje podržavaju i zahtijevaju sigurnu, trajnu i nesmetanu humanitarnu pomoć i pristup Rukbanu i svima u Siriji. Hedinn Halldorsson, glasnogovornik i službenik za javno informiranje Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u Damasku, rekao mi je: “To smo pogledali kada su krajem travnja počele glasine i zaključili smo da su neosnovane i prenijeli smo ih novinarima u Ženevi i New Yorku. Uvjeti u skloništima u Homsu također su odgovarajući i u skladu s pravilima. Što kažete na informacije o prisilnim mobilizacijama?

General Hassan Hassan: Želio bih istaknuti točku koja se odnosi na služenje vojnog roka u vojsci. Izdani su brojni predsjednički ukazi. Svaki sirijski državljanin u inozemstvu koji želi regulirati svoj status i vratiti se u Siriju može imati koristi od tih ukaza kojima se poništava bilo koja presuda donesena protiv tog sirijskog državljanina. Ovim uredbama ne ukidaju se ni prava sirijskih građana niti njihove dužnosti.

Građani Sirije koji se vraćaju u Siriju još uvijek su državljani i zato još uvijek imaju svoje dužnosti. Dekretom im je dodijeljen šestomjesečni poček za reguliranje pravnog statusa. Na primjer, osoba koja je izgubila službenu iskaznicu, vojni registar ili drugo, može za to vrijeme urediti svoj pravni status. Uobičajena je službena procedura za pozivanje subjekata koji prolaze obveznu ili rezervnu vojnu službu.

Ovaj se postupak primjenjuje na sve sirijske građane u svim pokrajinama, ne samo na one koji se vraćaju. Ne mogu se samo uživati prava, a zanemariti dužnosti. Svi su pred zakonom jednaki. Moraju se pokoravati onome što nalaže sirijski zakon i većina njih je odana i svoje dužnosti izvršavaju s oduševljenjem. Ali oni koji su stekli svoj status nemaju pravo počiniti zločin. Zakon je zakon i mora se poštovati.

Eva Bartlett: Zapadni mediji tvrde da je prisutnost Irana i Rusije u Siriji pokušaj okupacije Sirije i uspostava kontrole nad zemljom. Koje su uloge Irana i Rusije u Siriji?

General Hassan Hassan: Prije nego što odgovorim na vaše pitanje, odlučimo koju logiku slijedimo. Slijedimo li logiku međunarodnog prava ili zakon džungle? Tko ima pravo govoriti u ime sirijskog naroda? Jedino sirijska država ima pravo govoriti u ime sirijskog naroda. Nitko drugi. Svakako, oni koji govore u ime sirijskog naroda to ne znaju.

Zaista je čudno da se vlade onih koji ubijaju sirijski narod ponašaju kao da su njegove pristaše. Prema međunarodnom pravu, pravo je bilo koje države da se brani kada se suoči s opasnostima po vlastito postojanje. Ova država ima pravo braniti postojanje i suverenitet svim mogućim sredstvima. U vezi s tim, ova država ima pravo osloniti se i na odnose s prijateljima i saveznicima, bez obzira jesu li Rusi, Iranci ili drugi. Ni Sjedinjene Države, ni Izrael, ni zaljevske države nemaju ništa s tim. To je pitanje sirijske suverenosti.

Druga stvar ima veze s vojnom prisutnošću bilo koje zemlje na teritoriju druge države. Ova nazočnost može biti zakonita u sljedeća dva slučaja: na poziv dotične države ili rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a. Inače je ta prisutnost zločin. Stoga nema razloga zašto bi se sirijska država sramila zbog Irana ili Rusije u Siriji. Sirijska država jasno i izričito izjavljuje svoja stajališta: prisutnost Irana, Rusije i Hezbollaha temelji se na službenom pozivu sirijske vlade. Stoga je njihova međunarodna prisutnost zakonita. Može li netko na Zapadu ili u medijima koji tvrde da su neutralni uvjeriti bilo kojeg sirijskog državljanina da je američka ili turska prisutnost zakonita?

Sirijska država kaže da su oni okupacijske snage. Ne postoji rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koja bi opravdala njihovu nazočnost njegovo u Siriji. Pa, koji je smisao njihove prisutnosti? Koriste zakon sile, a ne silu zakona. Stoga se i oslanjaju na zakon džungle, a ne na snagu međunarodnog prava.

Ti okupatori podržavaju terorizam, stvorili su ga i prema priznanju bivšeg premijera Katara još uvijek ga financiraju, prema kojem je njegova država potrošila 37 milijardi dolara za naoružavanje i financiranje oružanih skupina u Siriji. Katarski premijer priznao je da su se njegova zemlja i oružane skupine složile da unište Siriju. Međutim, kada je stvar propala, sve je opovrgao.

Eva Bartlett: Sirija je prihvatila palestinske izbjeglice i podržala palestinski otpor. To bi moglo objasniti ulogu Palestinaca u događajima u Siriji posljednjih godina, bilo onih koji se bore protiv terorizma ili ga podržavaju.

General Hassan Hassan: Sirijska država se ne bavi pojedincima i ne zauzima stav na temelju njihovih reakcija. Sirijska država ima svoje konstante i načela i nastavlja ih se pridržavati u devetoj godini rata. Sirija i dalje vjeruje da je pitanje Palestine središnje pitanje arapskog svijeta. Dakle, kada se određene palestinske skupine odluče pridružiti Muslimanskom bratstvu i ne biti odane palestinskom pitanju i Siriji, Sirija će se još više zalagati za svoja načela.

Naročito danas, kada svijet dobro zna da je Muslimansko bratstvo ishodište zla, otkad se okrenulo terorizmu. Palestinsko pitanje je i dalje središnje za nas. Siriju će uvijek zanimati palestinska stvar, iako su neki Palestinci u ratu željeli biti protiv sirijske države. Čak i ako je oružje koje je trebalo upotrijebiti za borbu protiv Izraela korišteno u ratu protiv sirijskih građana.

Sirijska država se oporavlja i povijest će te Palestince pamtiti kao izdajnike. Povijest će pokazati da je Sirija bila i ostala odana Palestini. U kamp Yarmuq se vratio sirijski suverenitet. Kamp je oslobođen od onih koji su koristili oružje protiv sirijskih građana, pripadnika bilo koje terorističke frakcije i bez obzira na njihovu nacionalnost, bili Palestinci ili drugo. Sada su svi otišli, zahvaljujući žrtvama sirijskog naroda, junaštvu sirijske vojske i mudrosti našeg predsjednika Bashara Al-Assada.

Eva Bartlett: Neki Palestinci su ostali odani Siriji, uključujući u borbi protiv terorizma, poput brigade Quds…

General Hassan Hassan: Da, naravno. Tu su i odani ljudi iz okupirane Palestine. Nisu svi nezahvalni prema onima koji im pomažu. Nisu svi ugrizli ispruženu ruku koja im pomaže. Samo izdajnici grizu tu ruku.

Eva Bartlett: Kada su oslobođeni istočni Aleppo i Istočna Gouta, zapadni i međunarodni mediji tvrdili su da je sirijska vojska masakrirala i mučila civile, te da su sirijska i ruska vojska bombardirale bolnice. Sada kažu da je na meti 29 bolnica u Idlibu. Što kažete na te optužbe?

General Hassan Hassan: Oslobodili smo Istočnu Goutu. Također smo oslobodili istočni Aleppo. Na obje lokacije su neke terenske bolnice prikazane na televiziji s hrpama lijekova. To znači da te bolnice nisu bombardirane. Druga poanta je da kad se izabere zgrada kao zapovjedni centar za oružane skupine pod izgovorom da je bolnica, znači li to da bismo ih trebali pustiti, kao one u Istočnoj Gouti, da svakodnevno bombardiraju Damask?

Zar svijet nije gledao te anđele milosrđa kada su ulazili u industrijski grad Adru, kada su palili žive ljude u pećima i bacali civile s četvrtog i petog kata? Ovdje govorimo o ratu, vojskama terorista opremljenim lakim, srednjim i teškim naoružanjem i medijskim carstvima iz cijelog svijeta, kao i regionalnim i svjetskim silama koje su ih podržavale. Dužnost je sirijske države, prije nego što je to njeno pravo, osigurati sirijskom narodu zaštitu od terorizma.

Problem sa sirijskim nacionalnim medijima je taj što oni ne dopiru do Zapada. Postojali su koridori za civile prije nego što su pokrenute ikakve vojne operacija u naseljenom području. Ti su koridori bili opremljeni ambulantnim vozilima, medicinskim službama i svim ostalim potrepštinama. Tko je granatirao i pucao na medicinske sestre, liječnike i civile koji su bježali i kada su građani bili evakuirani iz Istočne Goute? Je li itko vidio poznatu fotografiju sirijskog vojnika kako nosi staricu na leđima i dijete u naručju? Taj je vojnik znao da može poginuti s takvim teškim teretom.

Mnogi su vojnici poginuli pomažući civilima da pobjegnu. Taj broj, 29 bolnica, to je laž sama po sebi. To je veći broj od dostupnih nacionalnih bolnica širom Sirije. Imaju li oni po jednu bolnicu na svakih dvadeset ili trideset ljudi? Nelogično je. Također postoji nešto neobično u svim terenskim bolnicama koje smo otkrili. Tamo su pronađeni saudijski, izraelski i američki lijekovi. Kako su došli do terorista? Ispod zemlje? Kako su oni koji su bombardirali Damask i Aleppo odjednom prikazani kao anđeli milosrđa, pristaše mira i slobode koji se pozivaju na demokraciju?

Valja napomenuti zapadnjacima da je dokazano da samo ograničen broj militanata oružanih skupina dolazi iz zapadne Europe i Amerike, dok deseci tisuća dolaze iz drugih zemalja. Turski predsjednik izjavio je da su ovi teroristi slobodni napustiti sirijski teritorij kad god se naljute i krenuti na Europu ili Sjedinjene Države. Nakon toga su EU i Sjedinjene Države bile prestravljene mogućnošću da se ti teroristi vrate. EU i SAD ne žele da se bilo koji od njih vrati. Zašto ih ne žele natrag? Zar nisu njihovi građani? Kažu da će ti teroristi širiti terorizam.

Dakle, tamo će širiti terorizam, a ovdje sada sade ruže? Je li u redu da teroristi ovdje šire teror i da im se zabranjuje povratak u njihove zemlje? Ukratko, to su laži koje je Zapad prenio. Tražim od građana zapadnih zemalja, jer sam apsolutno siguran da tamo ima poštenih ljudi, da ne vjeruju zapadnim medijima. Želim da budu sigurni u činjenicu da su njihove vlade sudjelovale u ubijanju sirijskog naroda i sirijske djece. Njihove vlade su sudjelovale u ubijanju sirijskih žena i staraca i uvjeravale ih da promiču slobodu.

Eva Bartlett: Nedavno su novinari CBS-a i Sky Newsa bili u Idlibu. Vjerujem da je jedna od dvije skupine, Sky News, tvrdila da je bila na meti sirijske vojske. Mogu li oni slobodno prići Al-Qaidi ili nekoj drugoj terorističkoj grupi u Idlibu? Je li to izvedivo i realno?

General Hassan Hassan: Smiješno je pitanje. Vi ste novinarka. Sigurno da ovo nije prvi put da dolazite u Siriju. Jeste li nailazili na prepreke prilikom ulaska ovdje? Prihvaćaju li određene zapadne ili europske zemlje ilegalni ulazak stranih novinara? Ekipe Sky Newsa, BBC-a i Al-Jazeere vode emisije uživo ubačene u terorističke oružane skupine. Volio bih da snaga sirijskih vojnika bude toliko napredna da mogu naređivati mecima da izbjegavaju strane dopisnike koji se izmiješali s teroristima.

Vojska reagira na napade terorista. Vojnici i časnici sirijske vojske ne mogu zapovjediti projektilima koji eksplodiraju da izbjegnu pogoditi ovo ili ono. Najvažnije je pitanje što oni tamo uopće rade? Kako su ušli? Tko kontrolira Idlib? Nije li to Al-Nusra Front? Kako su ti novinari stigli tamo? Pod zaštitom su Al-Nusra Fronta, međunarodno priznate terorističke organizacije. Prije nego što pitaju zašto ih vojska gađa, njihove zemlje bi ih trebale smatrati odgovornima za komunikaciju s terorističkim skupinama.

Eva Bartlett: Kako se Idlib može osloboditi kada turske snage okupiraju sjever Sirije, a u Idlibu ima i civila, osim 70 000 al-Qaede i drugih terorista?

General Hassan Hassan: U Homsu je bilo civila i oružanih skupina. U Gouti je bilo civila i oružanih skupina. U Dara’i su bili civili i naoružane grupe. Svi ti krajevi su oslobođeni. Većina građana je ostala, dok su teroristi poraženi. Idlib nije iznimka. Ni istočni dijelovi Eufrata nisu iznimka. Svaki kvadratni centimetar sirijske zemlje sastavni je dio Sirije.

Dužnost i pravo sirijske države je da iskorijeni terorizam. Osim onih na poziv sirijske vlade, bilo koja strana vojna prisutnost na sirijskom teritoriju je okupacijska sila. Sirijska država ima pravo da se bavi s ovom okupacijom na sve moguće načine. Sirijska država je otvorila vrata pomirenju i vjeruje u mudrost svojih ruskih i iranskih prijatelja i oslanja se na njihove odnose s Turskom.

Sigurno da svaki sirijski građanin, civil ili vojnik, želi da se više ne prolije ni kap krvi. To ni na koji način ne znači popuštanje. Idlib će biti oslobođen s pomirenjima ili političkim dogovorom. Inače će sirijska država pronaći sredstva za oslobađanje Idliba, jer je oslobodila i sve ostale regije. Apsolutno sam siguran, ne kao časnik, već kao građanin i znam što sirijski građani misle. Oni vjeruju da će Idlib biti oslobođen, kao i svaki centimetar sirijskog teritorija.

Prisutnost američkih, turskih ili drugih okupacijskih snaga ne znači da je to sudbina koja se ne može riješiti. Sirijska država ulaže napore, bilo vojne, političke, gospodarske ili diplomatske, da voljom Božjom pobijedimo u ovom ratu protiv terorizma, a nadam se da to neće biti s vojnim akcijama. Ali ako stvari dođu u slijepu ulicu, Idlib sigurno neće ostati pod okupacijom.

Eva Bartlett: Možete li razgovarati o važnosti oslobađanja Idliba, ne samo za teritorijalni integritet Sirije, već i za sela na sjeveru Hame koje su teroristi iz Idliba gađali? Mediji ne govore o Muhardi, Suqaylqabiyi i drugim mjestima koja napadaju teroristi.

General Hassan Hassan: Kad su gađani Muharda i Suqaylqabiya, kao i sirijski građani ne vidim da su ova dva grada manje važna od Damaska. Isto tako, kada su gađane četvrti Homsa. Sva područja u kojima žive sirijski građani pod kontrolom sirijske države bila su meta terorističkih skupina, naoružanih i podržanih od strane Zapada, koji tvrdi da brani ljudska prava i brine o interesima sirijskog naroda.

Za sirijske građane oslobađanje svakog pedlja, točnije svakog zrna pijeska, jednako je važno kao i oslobađanje Idliba. Naravno, postojanje naoružanih grupa u Idlibu dovodi do anomalnih okolnosti koje stvaraju poteškoće u svakodnevnom životu građana. Zbog toga je važno osloboditi Idlib, kako bi se osigurao povratak normalnom životu u Muhardi, Suqaylqabiyi i drugim područjima.

Istodobno je važno okončati okupaciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Nadam se da će se svaki građanin Europe ili Amerike upitati zašto se sirijski građani vraćaju u oslobođena područja? Zašto građani pozdravljaju vojsku? Zašto građani, osim onih koji su taoci terorista, bježe iz područja pod kontrolom terorističkih skupina? Civili koji borave u područjima koja drže teroristi nemoćni su taoci.

Prije godinu dana su sve četvrti u Istočnoj Gouti bile naseljene teroristima. Ako je sirijska vojska u prošlosti bombardirala civile, zašto to ne bi učinila i sada? Zašto ljudi sada žive u miru? Ovo su pitanja koja postavljam zapadnjacima i nadam se da su dovoljno humani da se sami to zapitaju.

Eva Bartlett: Govorimo o dezinformacijama međunarodnih medija o sirijskoj vojsci, koju se prikazuje kao ubojice i silovatelje. Možete li govoriti o žrtvama sirijske vojske u ovih osam godina rata?

General Hassan Hassan: Odgovorit ću na vaše pitanje. Sirija je područje od 185 000 četvornih kilometara. Prema dokumentima UN-a, 360 000 naoružanih terorista upalo je u sirijski teritorij. Želio bih dati drugačiji primjer od Sirije. Navest ću kao primjer SAD, svjetsku supersilu. Pretpostavimo da se 36 000, umjesto 360 000, terorista infiltrira u bilo koju američku državu. Dakle, samo 10 posto terorista koji su došli u Siriju. Pretpostavimo i da te teroriste podrže svjetske sile. Što bi se dogodilo sa Sjedinjenim Državama?

Rezultati sirijske vojske nisu uobičajeni. Oni su čudesni. Dvije najveće vojske u modernoj povijesti nisu uspjele postići ono što je postigla sirijska vojska. U Afganistanu manje od 10 posto terorista koliko ih je u Siriji porazilo je dvije vojske: sovjetsku i američku. A sirijska vojska je porazila ovaj terorizam.

Prema vojnoj teoriji, svaka borba između vojske i terorističkih milicija završila bi pobjedom naoružanih bandi. To je kroz vojnu povijest bilo očito. Po prvi put u ljudskoj povijesti, tradicionalna vojska porazila je terorističke vojske. Sirijska vojska vodila je bitke koje se vojnom znanošću mogu klasificirati kao nove. Sirijska vojska vodila je kopnene i podzemne bitke, kao i bitke u medijskim, obavještajnim, informacijskim, ekonomskim i urbanim ratovima.

Ipak, sirijska vojska je pobijedila. Možemo li, dakle, zamisliti opseg žrtvovanja sirijske vojske? U prvim mjesecima ovog rata sirijsko vodstvo je shvatilo da teroristi žele da se Sirijci naviknu da svugdje vide krv. Stoga je vojnicima bilo zabranjeno nositi oružje, čak i kada su išli na takozvana demonstracijska područja kako bi spriječili demonstrante da uništavaju infrastrukturu.

Mjesecima su se vojnici suočavali s teroristima znajući da bi mogli biti ubijeni. Međutim, disciplina sirijske vojske je navela vojnike da izvršavaju misije bez nošenja oružja. Može li bilo koji zapadni građanin zamisliti da se vojnik bez oružja suoči s naoružanim teroristima kako bi ih spriječio da uništavaju infrastrukturu i napadaju civile. To je učinila sirijska vojska.

Eva Bartlett: Hvala vam puno na vašem vremenu i intervjuu.

General Hassan Hassan: Želio bih vam zahvaliti na svemu dosad učinjenom i na svim postavljenim pitanjima. Ljubazno vas molim da moje odgovore podijelite sa stranim čitateljima. Osobno mislim da vaša uloga objektivnog novinara nadilazi tradicionalnu ulogu novinarstva. Odraz je etičke odgovornosti pri kazivanju istine o onome što ste vidjeli. Ako netko želi pomoći sirijskom narodu, najveća pomoć koju može pružiti je da kaže istinu koju je vidio svojim očima, a ne samo ono što se govori na internetu.

Još jednom, svatko može potražiti Abu Saqra Al-Surija i vidjeti kako je jeo srce mrtvog vojnika. Bio je pripadnik takozvane mirne skupine Slobodne sirijske vojske, a kada je ubijen, bio je s Al-Nusra Frontom. To bi moglo biti dovoljno za prenošenje važne poruke.

Eva Bartlett je kanadska novinarka i neovisna aktivistkinja. Godine je provela pokrivajući sukobe na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Palestini, gdje je živjela četiri godine. Dobila je više međunarodnih nagrada za novinarstvo, a 2017. je bila nagrađena za međunarodno izvještavanje koju dodjeljuje Press Club Mexican Journalists, osnovan 1951. godine.

Mint Press

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
igi
Gost
igi

Nažalost, Sjedinjene Države su i dalje supersila i financijski i ekonomski despot svijeta. Američki dužnosnici su ravnodušni su na humanost, zakone ili ljudska prava. To im ništa ne znači.

…..čitava današnja geopolitička stvarnost stala je u ovih par rečenica.

Stjepan Vujec
Gost
Stjepan Vujec

Vrlo prepoznatljiv rukopis ! Libija, Irak i još puno drugih zemalja u svijetu imala je slićnu sudbinu.

Riddick
Gost
Riddick

Ni jedna suvisna rec, vema sadrzajan intervju, zapanjili su me podatci da je u Siriji bilo 360 000 terorista i da je Katar potrosio 37 milijardi dolara na neke od njih.
Srecom gradjani Sirije imaju ovako mudre ljude na odgovornim polozajima.
Hvala na prevodu gospodine Babicu.

Željko
Gost
Željko

@Riddick Joj kada se sjetim onih silnih “intervjua” na HRT sa nekom balavicom iz Zagreba koja je dragovoljno otišla da se “bori”za “slobodnu sirijsku vojsku”, otac joj bio sirijski student u ZG u doba ex YU, i kojoj su davane udarne minute u dnevniku povraća mi se! Gadi mi se poltronstvo i sluganstvo Hrvatske, čak Bosna i Hercegovina ima neovisniju vanjsku politiku od Hrvatske!!!!

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Čitao sam izjavu dopredsjednika parlamenta Sirije. Idlib, neće se žuriti jer tri milijuna civila živi pod terorom skupine fanatika, ali je vojna opcija spremna i bilo kad u bilo koji trenutak, ako se vidi da nema drugih mogućnosti, bit će aktivirana. Mislim da idu na alžirski ili čečenski scenarij, da što više frakcija odvoje od Hayat Tahrir Shama, a oni koji ostanu, bit će sprženi kao girice na gradelama. U ovom trenutku bi bio prioritet likvidirati Abu Muhameda Al-Golanija, onda bi , kao kad je u Gouti ubijen Zahran Alloush, došlo do rasula i borbi za prevlast. Ali je smeće mudro i dobro se krije. Lokaciju gdje je mogu pribaviti samo Turci.

Zvrk
Gost
Zvrk

Rusi su ga vise puta ranili…mislim da i oni mogu ga locirati. Nije to bas malo podrucje.

Osobno bi vise htio da se ulovi onaj saudijski propovjednik koji je i bez oruzja u svojoj ruci prouzročio veloko zlo.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Muhayasini, ma daaaj nemoj, 🙂 čemu bi se smijali da nije njegovih propovijedi objavljenih na netu…. Šalim se, naravno da mrcinu treba likvidirati.

Lucija
Gost
Lucija

” …Po prvi put u ljudskoj povijesti, tradicionalna vojska porazila je terorističke vojske. Sirijska vojska vodila je bitke koje se vojnom znanošću mogu klasificirati kao nove.

Sirijska vojska vodila je kopnene i podzemne bitke, kao i bitke u medijskim, obavještajnim, informacijskim, ekonomskim i urbanim ratovima.”

Lucija
Gost
Lucija

“… svijet dobro zna da je Muslimansko bratstvo ishodište zla, otkad se okrenulo terorizmu. Palestinsko pitanje je i dalje središnje za nas…”

Zvrk
Gost
Zvrk

Sto mu je prezime? 😀

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Pitaj učiteljicu: اللواء حسن حسن 😛 Šala… malo. No, ovaj je, uz generala Mamlouka, težak igrač.

Borac2
Gost
Borac2

Bravo Eva!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik