Sve veći broj jakih lidera u Europi i okolici stvaraju velike glavobolje Europskoj uniji. Erdogan, Orban, Trump i Putin kombiniraju čvrste stavove u politici. Ova moderni autoritarni šefovi država govore jezikom demokracije, što ih čini posebno opasnima, rekao je za austrijsku televiziju ORF Jan-Werner Müller, politolog i profesor političkih znanosti sa Sveučilišta Princeton.
Vraćajući se na vanjsku politiku, naglašena su dva sastanka koji su jučer održani u Ankari i Budimpešti. U Turskoj se njemačka kancelarka Angela Merkel sastala s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom države, a u Mađarskoj je ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio Viktora Orbana.
“Orban i Erdogan, kao i američki predsjednik, Donald Trump, provode novi stil u politici. Oni tvrde kako samo oni znaju što on misle i što ljudi žele. Oni vladaju autoritarno i s istim uspjehom igraju na provokacije. To je ono što ujedinjuje ova tri lidera”, rekli su David Kriegleder i Margit Feigl.
“Oni nude jednostavne odgovore na složena pitanja, govore o volji naroda, te unose nove vrijednosti nacionalnog ponosa. Uspon jakih lidera u Europi i u okolici Europsku uniju dovodi u stanje borbene pripravnosti. Liberalna demokracija je, kao što znamo, potresena”, kaže politolog i teoretičar demokracije Jan-Werner Müller, koji trenutno provodi istraživanja na Institutu za humanističke znanosti.
Upečatljive primjere vidi među novim populistima, iako najveći dio krivnje snose sami europski političara koji i dalje negiraju bilo kakvu vlastitu odgovornost za neuspjeh njihovih silom nametnutih politika. EU za svoje neuspjehe optužuje sve i svakoga, ali nikada sama sebe.
Međutim, nesumnjivo priznati stručnjak Jan-Werner Müller, za Erdogana, Putina, Trumpa i Orbana kaže:
“Svi oni uvijek prave moralnu razliku između sebe, kao lidera koji shvaćaju istinsku volju naroda, i ostalih, koji su korumpirani, ne rade za narod i možda u korist Europske unije ili multinacionalnih korporacija. U tom smislu, svi oni se sasvim jasno kreću u autoritarnom smjeru. Stoga su opozicija, nezavisno pravosuđe i mediji njihovi neprijatelji, a podijele su njihov program. Prosvjede ili potisnu ili ih pametno iskoriste.”
“U principu, dobro je za njih da mogu reći: “Da, to je navodna manjina, koja prosvjeduju danas.” I dok god mogu na površini održati navodne kulturne borbe, dijelom sasvim namjerno, a ne biti poraženi, to im ide u prilog. Povijest je, na primjer u dvadesetom stoljeću, puna sličnih lidera, ali se nove snažne osobnosti uvelike razlikuju od njih, a to je ono što ih čini tako opasnima”, rekao je za ORF Jan-Werner Müller.
“To nam neće učiniti uslugu i službeno proglasiti kraj demokracije, te tako postati posve autoritarni. Oni govore jezikom demokracije, a neki čak tvrde da su pravi demokrati. Kad imaju toliko toga zajedničkog, postavlja se pitanje kako se jaki pojedinci međusobno odnose? Kada se Viktor Orban u Mađarskoj prijateljski susreće Vladimirom Putinom ili kada hvale Donalda Trumpa, nemoguće ne primijetiti međusobne simpatije. Da pojednostavimo – stalno se govori o tome da nacionalisti u pravilu ne mogu međusobno komunicirati. Ne, oni mogu učiti jedni od drugih i u određenoj mjeri čak i pomoći jedni drugima. Europa bi mogla iskoristiti ove promjene u svijetu, ali mora razmisliti o vlastitim vrijednostima. Međutim, ova fragmentacija će je sigurno raniti”, pesimističan je Müller, ali tvrdi “da se pobjednički marš novih populista ipak može izbjeći, jer njima trebaju pomagači”.
“Potrebno je uzeti u obzir da populisti nisu izolirani, nego pokušavaju slijediti opći trend. Prvo, treba obratiti pažnju na konzervativne aktere, koji mogu reći: “Ja ću im nekako im pomoći” ili “Ne, ja ću se od njih odmaknuti”. Na drugoj strani, ni na zapadu Europe, niti u Sjevernoj Americi populistička ljevica još uvijek nije dobila podršku većine. Imamo jake ličnosti protiv slabe Europe. Tko će im se suprotstaviti u budućnosti? Sada je to prvenstveno jedna jaka žena”, zaključio je Jan-Werner Müller, vjerojatno misleći na njemačku kancelarku Angelu Merkel.
Međutim, iz Njemačke dolazi iznenađenje, koje samo potvrđuje da su akademici i priznati politolozi često tisućama svjetlosnih godina udaljeni od stvarnosti i u trenutku promjena ostanu zatečeni s pitanjem: “Kako se sve to uopće moglo dogoditi?”
“Gledajući Njemačku, Putin može umirati od smijeha”
Danas u Njemačkoj postoje vrlo jaki proruski osjećaji, iako stanovnici zemlje ne shvaćaju koliko je to opasno, kaže novinar i publicist Boris Reitschuster.
U intervjuu za Apostrof Boris Reitschuster je rekao “kako neki misle da je Njemačka jedina prijetnja Putinu, a on bi mogao umrijeti od smijeha, gledajući ono što se događa u toj zemlji”.
Njemački novinar i publicist Boris Reitschuster, autor je nekoliko knjiga o Rusiji. Oko 16 godina je živio u Moskvi, ali se 2011. odlučio vratiti u Njemačku, objašnjavajući svoju odluku da se tijekom vladavine Vladimira Putina događaju negativne promjene u ruskom društvu.
U intervjuu za Apostrof je upozorio na nezrele odnose njemačke elite prema Rusiji i njenom predsjedniku, a Njemačku uspoređuje s “dječjim vrtićem”.
Reitschuster je rekao da “kod većine Nijemaca i među njemačkom elitom postoje vrlo jaki proruski osjećaji, a oni i dalje ne razumiju koliko je to opasno”. Novinar je rekao kako ima dojam da njemački narod živi u svom svijetu i “potiskuje” problem, te da se divi onima koji promoviraju Putina i pišu knjige o tome što je kod Putina dobro. Novinar je ovaj stav nazvao “degeneracijom”.
“Netko misli da Njemačka za Putina predstavlja veliku opasnost. On može umrijeti od smijeha, jer to vam je kao da postoje predatori vegetarijanci”, rekao je Boris Reitschuster.
Novinar je također rekao da, umjesto da se bavi ozbiljnim stvarima, Njemačka vodi “djetinjastu politiku”. Kao primjer je Reitschuster uzeo Berlin, gdje je nakon nedavnog terorističkog napada vladajuća koalicija vodila rasprave o postavljanju “neutralnih javnih WC-a za osobe koje nemaju spol”.
“Takva vam je, nažalost, danas cijela Njemačka. Kada Putin ovdje bude sve kupio, oni će i dalje raspravljati o tome kako izgraditi neutralne toalete. S takvim ponašanjem, kako možemo izdržati bilo kakav napad, bilo kakav sukob?”, zaključuje njemački novinar.
I kod Jana-Wernera Müllera i kod Borisa Reitschustera je primjetan strah od propasti liberalne demokracije i uspona “populizma”, uz razliku što njemački novinar vjeruje da Kremlj izdašno financira desne populističke stranke i propagandu koja je pogodila većinu Nijemca i dio njemačke elite. Međutim, Reitschuster je dijelom identificirao problem, ali on nije u Rusiji, nego u europskoj politici, a Berlin je konkretan primjer. Nakon terorističkog napada u Berlinu, vladajuća je koalicija vodila beskrajne rasprave o izgradnji “neutralnih toaleta za osobe bez spola”, umjesto da, ako treba danima, raspravlja o sigurnosnoj prijetnji i kako je učinkovito ukloniti.
Naravno da će građani Berlina, Kölna i drugih njemačkih i europskih gradova poželjeti na vlasti političare koji će im osigurati da se slobodno i bez straha kreću po gradu, u bilo koje doba dana i noći, a tek kada se riješe ti i drugi važni problemi, onda na gradskoj, pokrajinskoj i saveznoj razini neka se raspravlja o “neutralnim toaletima” unedogled. To je ono što birokracija u Bruxellesu i većina nacionalnih lidera ne razumiju i zašto Putin zaista može umrijeti od smijeha, gledajući popularnost koju uživa među Nijemcima.
29 komentara
Jos da se na balkanu pojavi novi JBT…
Na nasu zalost, on je bio jedan i jedini.
Pa imamo pernara hehehehhehe
Pernar je preškolovan.
Ma Pernar je jedan od onih klaunova koji sve rade kako bi bili tobožnji buntovnici koji prkose bogatim roditeljima – članovi Greenpeace i sl.
Lik završio srednju školu, u današnje doba to je kao 2 razreda pučke škole prije 50-60 godina. Pročitao par knjiga i misli da je uhvatio Boga za bradu.
Živom zidu samo ruši rejting svojim predstavama.
Kakvi su da su, stoji činjenica da je njihova verzija demokratije u odnosu na dosadašnju “minstream” verziju demokratije, sve više prijemčljivija širokim narodnim masama, što su u svojim zemljama potvrdili pobjedivši na izborima, s tendencijom širenja prijemčljivosti te verzije i na stanovnike ostalih zemalja. Da li je ta njihova verzija demokratije zaista dobra za narod ili ne, pokazat će vrijeme i događaji, ali ova dosadašnja se toliko isprofanisla, isprostituisala, olinjala i izlizala u očima tog istog naroda (i to s pravom), da ju je tako zdušno i kolektivno počeo odbacivati. I ove zvanične još uvijek aktuelne “mainstream” demokrate bi trebale, da ako su već prave demokrate u punom duhu onoga što bi demokratija trebala biti, puste narodu na volju da sam sebi izabere novi put i one koje će ih tim putem voditi. Ali pošto su oni demokrate isto onoliko koliko je bio i Atila “Bič božiji”, otuda i toliki njihov ogorčeni otpor i suprotstavljanje i ovim ličnostima i onome što one predstavljaju. Nema šta, nema veće demokratije od ove “mainstream” čiji zastupnici u liku Obame, Merkel, Tuska , Mogerini, Stoltenberga i ostalih poznatih i manje poznatih likova, kažu “narod je glup, mi znamo šta je dobro za njega”. To je baš onako DEMOKRATSKI.
X
Boli me briga šta lupeta tamo neki instant filozof. Liberalni mentalni sklop ne ide dalje od provociranja, ponižavanja i huškanja.
U pravu si. Reče tamo neki Reitschuster: “… tijekom vladavine Vladimira Putina događaju se negativne promjene u ruskom društvu.” Očito je da je živeo u Rusiji u vreme Jeljcina i da su mu tadašnje promene (odumiranje Rusije) delovale krajnje pozitivno. Meni kao rusofilu mnogo više znače pozitivne promene u ruskoj državi, nego što mi smetaju “negativne” (a ne reče koje to) promene u ruskom društvu.
Parlamentarna demokracija je samo privid da narod kroji svoju sudbinu te jako dabra zastita za prave vladare od naroda kad popizdi.. I tako se narod vrti u krug..
Sumnja u najbolje namjere EU političara se zove Eurofobija. Što je natužnije, sumnja je prečesto osnovana, al’ nema veze. Opet je to Eurofobija 🙂 Hrvatska wiki inačnica dodaje i novu riječ sa identičnim značenjem – EU-fobija. Umjereniji i manje kritični stav prema integriranju u EU naziva se euroskepticizam. Hijerarhijski lijepo izdefiniran sistem za odstrel.
Autora ovog teksta su već odavno tamo svrstali zbog bezobranog prekomjernog korištenja mozga. Ako EU nastavi ovim tempom i intenzitetom “ramišljanja”, ovakav tekst će za par godina biti u kategoriji izazivanja opće opasnosti. Prema istim, za sad je samo anarhistički. Zapadna kultura je razvila „Empatiju“ koja je jača od argumenta (sjetite se nedavnog govora „Majke Tereze“ u zgradi UN-a). Klovnovi iz parlamenta EU imaju još više takvih istupa, ali moradoh uzeti amerikanku za primjer, čisto iz respekta prema g-dinu Čurkinu.
Na ovaj tekst neće biti mnogo reakcija indexovih trollova koji autora redovno šalju u Rusiju, jer ne postoje argumenti kojima se daju pobiti činjenice o ovim EU devijacijama. Tu se koristi „Empatija“ (koja je zbog prekomjernog korištenja u EU-a, također izgubila svoj prvobitni smisao).
Svaka čast g-dine Babić!
Sve su rekli izjavom “da nemački narod živi u nekom svom svetu”. Mi u Srbiji smo imali sličan “primerak” – Vuk Drašković. Posle izgubljenih izbora izjavio je: “Meni taj i takav srpski narod ne treba”. Da bih bio do kraja pošten moram da dodam: Vuk je to izjavio jer je glup a ovaj novinar izgleda zaista tako misli.
@ shumadinac – jesi li slučajno gledao onaj domaći film (zaboravio sam mu naziv) u kojem komandir seoske milicije priprema cijelo selo za doček Maršala?
@ mars – kako da nisam, imali smo jedan tv kanal (na drugom loš prijem) a 90% domaći program – hteo ne hteo zakačio bi bar neku reprizu…
Pa i jeste to neki šok , da narod misli svijom glavom..
Meni je npr.EU parlament izgubio na možebitnoj ljepoti, borbi za istinu, kada je izjednačio Staljina i Hitlera za izbijanje rata u Evropi 1939. Iako svaki pučkoškolac s mozgom jako dobro zna da je isključivi krivac Hitler, i da nije postojao niti jedan način da ga se zaustavi. To je ona poznata rezolucija o osudi svih totalitarnih režima….Moš mislt, a nisu osudili nacionalizam, kolonijalizam. Kada se donosila ta neobavezna rezolucija, koliko pamtim, bilo je tek nešto iznad pola eu-parlamentaraca u dvorani, od tih je tek nešto više od pola bilo za. I eto, istine, da manjina donosi neke odluke.
Nekadašnji indijski premijer Atal Bihari Vađpai, je rekao: demokracija je igra brojki. Kada je izgubio izbore. To je vidljivo na sve strane u demokratskome procesu. Npr. na zadnje izbore u SAD-u izašlo je samo 55% biračkog tijela, posvuda po evropskim zemljama ljudi sve manje izlaze na izbore. U Hrvatskoj je na zadnje izbore izašlo samo 52,9% biračkog tijela, u u Rusiji samo 48%. Nekada je u Švedskoj znalo na izbore izaći i preko 90% i po 93%, zadnjih dekada čitam da je i tamo došlo do drastičnog pada izlaska. Zašto je tako? Jer ljudi sve manje vjeruju da njihov glas išta znači. Ja prvi ne vjerujem, pa ipak po inerciji izađem kao kokoš iz kokošinjca i dam glas onima za koje mislim da su bolja opcija. Ali najradije bi im dao nogu u guzicu, ali eto..
Demokracija jest bolja od nedemokracije, ali koliko ja vidim naša današnja civilizacija je u ozbiljnoj krizi. Ne vidim neko svjetlo na kraju tunela. tako je znao reći Mahatma Gandhi.
Cudno u 21 stoljecu,atomskom dobu da je covjek tako krhko stvorenje..
Sorry na Offtopicu:
Očito nisi bio u školi kada si propustio priču o podjeli Poljske između Hitlera i Staljina – Hitler napao Poljsku 3.9.’39., a Staljin čim je potpisao primirje sa Japanom ušao u dio Poljske kojeg mu je pajdo Adi čuvao, točno dva tjedna kasnije, 17.9.. Prije toga SSSR je okupirao baltičke zemlje, pa je probao u Zimskom ratu to napraviti i sa Finskom, samo što je tamo dobio po lampi, pa je Staljin objeručke prihvatio primirje.
Da su sile Osovine htjele slomiti cijeli SSSR, onda bi istovremeno sa agresijom sa Zapada to isto učinio i Japan sa Istoka. Ne, nego Japanci idu “napadati” Havaje (“niđe veze”) – još jedna u nizu “false flaga”. Da Hitler nije napao SSSR, ni na ovim prostorima se ne bi dogodio nikakav otpor okupatoru.
Hitler i Staljin su bili partneri u zločinu, dok prvi nije napao drugog. A to što su židovski banksteri i anglo-američki iluminati financirali obje strane, to je neka druga priča.
I Gazda je rekao za komunizam kako je skoro uništio Rusiju.
Jake vođe postale su jake jer imaju narodnu podršku – bez obzira kako su do te podrške došli. Ono što je alternativa je vlast bezličnih vođa na daljinsko upravljanje koji su slabi jer nemaju ničiju stvarnu podršku. Postavlja se pitanje ko onda drži upravljač u ovakvoj evropi? Ako iz perspektive hrvatske možemo bit sigurni da Kokošinda i onaj briselski lakaj Plenković hrvatsku mogu voditi samo istim smjerom kojim ju je vodio i onaj kanadski “građevinar” kratkog daha onda je jasno da u svemu ima sistema. U Francuskoj smo nakon Sarkozya dobili Hollandea – oba kepeci prema jednom de Gaulleu koji bi po ovim kriterijima nesumnjivo bio svrstan u “populiste”. Problem je očigledno drukčije prirode. Veliki kapital drži onaj daljinski upravljač i dosad mu je uspijevalo na nevidljivom koncu voditi sićušne lutke male političke težine a sad s strahom gleda kako se pojavljuju političke ličnosti koje su prevelike da ih se kontrolira i to ih ispunjava panikom jer gube apsolutnu kontrolu nad projektom koji im je tako dobro služio desetljećima…
@ Arkaj – pogotovo što su te velike ličnosti na čelu ključnih i moćnih država – Putin, Tramp, Xi Jinping. Kolika je moć skoncentrisana u rukama ove trojice kroz funkcije koje obavljaju u svojim državama, a koje su i prve tri sile svijeta u svakom pogledu, nije ni čudo što je ovolika panika i smrtni strah među krugovima koje si spomenuo.
ARKAJ, nisam neki stručnjak, ali ja stalno govorim: ne znam što je to točno demokracija, ali jedno znam. Nema demokracije bez ekonomske demokracije. Znači da narod ima vlast nad osnovnim polugama ekonmske moći, a ne veliki kapital, kako si odlično primijetio. Pamtim vrijeme socijalizma, neki su tada govorili: sve u privatne ruke, pa ćemo procvasti. Evo vidimo koliko cvatemo.. Također su u Hrvatskoj govorili: ne treba nam industrija, ništa nam ne treba, samo turizam. Hm, kao da smo neka mala otočna državica u Pacifiku, njima je dovoljno ribarstvo i turizam…nemaju ništa drugo. Ali mi nismo tako sićušni otočići, ipak. Da se oslanjamo samo na monokulturu turizma.
Kao i neki novi kafić kada se otvori, bude pun. Kada ga se zgubidani koji pijuckaju po tim katedralama gluposti zvane kafići, zasite, odu u neki novi kafić. Tako će biti i s našim turizmom. Neka budale pogledaju devastiranu obalu Španjolske, ja vidio taj betonsko-neboderski užas na Maljorki davne 1985.
Najveći mit je da demokracija ide u istu jednačbu s višestranačjem. Notorna glupost!
@ Zlatan – Ima mnogo zemalja sirom svijeta koje imaju “demokraciju” pa vlada nezaposlenost, glad i korupcija.
Na kraju dana mi demokracija ne znaci nista. Vise volim zivijeti u X bez prava glasa zato jer je tamo visoki zivotni standard nego biti bez posla ili raditi za malu placu u Hrvatskoj koja ima “demokraciju” ili u Argentini ili u Indiji….
NEW, uopće nisi u pravu. Uvijek je demokracija bolja, to i vrapci na krovu znaju. I u diktaturama je bilo gladi, a glad koju ljudi tako olako spominju, nema veze sa političkim sistemom. Sasvim drugi su razlozi u pitanju. Diktatura nikada nije dobra, uvijek dođe do urušavanja društva prije ili kasnije. U socijalizmu su to shvatili, pa je npr.već Staljin u različito vrijeme svoje vladavine imao različite oblike vladanja. Podsjećam, velike čistke iz 1936/1938, ne ulazim zašto su bile, ali nakon Staljin nikada nije tako nešto pokrenuo. Dapače, 1947, u SSSR-u su ukinuli smrtnu kaznu i nakon amnestije su prihvatili sve kolaboracioniste nacističkih okupatora. Osim ratnih zločinaca. Smrtnu kaznu su opet uveli 1950, isključivo za najteže krvne delikte i veleizdaju.
Kasnije nakon 20.kongresa KPSS taj SSSR definitivno nije više bio diktatura, možda neka autokracija, sve manje i manje rigidna. kako je vrijeme prolazilo i da Gorbačovljeve ere bili su zreli za promjene.
U diktaturama se društvo ne razvija, dokazano. To su prihvatili i kineski komunisti i dali su pod Deng Hsiao Pingovim reformamam nakon 1978 oduška u ekonomskoj slobodi, pa i političkoj.Napominjem, niti jedan vrhovnik u današnjoj Kini ne može biti na vlasti duže od 10 godina. Ostaje vidjeti hoće li se Kina još više demokratizirati, ali ona sada nije diktatura. Rekao bih da je to jedna prosvjećena autokracija sa prostorom za slobodu.
Zašto spominješ Argentinu i Indiju, šta znaš o tome? Ništa, baš ništa. Argentina je nekada bila motor razvoja cijele Južne Amerike, mislim na početak 20-tog stoljeća, imala je dvije trećine dohotka tadašnjih SAD. Ali, eto je upadala u diktature, vojska je bila često na vlasti i ta krvava nestabilnost kao i skoro cijeloj Lat.Americi dovela je do stagnacije. danas argentina ima mnogostruko niži dohodak per capita, od spomenutih SAD, a da su stalno bili demokracija, bili bi znatno bogatiji.
Moderna Indija koju spominješ jest demokracija. Od stjecanja nezavisnosti 1947 nikada demokratski pordak nije doveden u pitanje. Osim jedne prolazne epizode kada je Indira Gandhi 1976 do 1977 uvela izvanredno stanje. Ali razvijeno demokratsko društvo je imalo takav pritisak, da je izvanredno stanje potrajalo samo 18 mjeseci, opet su te 1977 imali izbore i Kongresna partija i Indira su izgubili te izbore.
Indijska Unija sastoji se od 29 država, u različitim državama na vlasti su različite stranke ili koalicije, i šta onda? Funkcionira kao jedan složen i stabilan sistem, a to se očitava i u ekonomiji. Indija je druga po stanovništvu, ali oko 8 ili 9 mjesta po ukupnom BDP. No, po ukupnom PKK su četvrta sila na Svijetu, poljopr.proizvodnja su treći ili drugi, kako u čemu, industrijska su sila novog vremena, nuklearna sila, informatička sila i svemirsak…ali svaka budala sve to može pronaći.
I da, one uspješnije indijske države su i demokratskije i stabilnije. Npr.južnoind.Dravidske države, su postale oaza društvenog i ekonmskog razvoja, ali i neke na sjeveru, kao Maharashtra, Gujarat, Panđab…
Vrlo uređena i socijalno najstabilnija, najpismenija iako ne i najbogatija, južnoind.država Kerala, gele vraga, Komunistička Partija Indije-Partija marksista manje više vlada već prko 55 godina.
Ali ako ti misliš da je diktatura bolja, pogledaj Sjevernu Koreju, pa onda Južnu, jbga.
Lakrdijas Trump ce vrlo brzo urusiti kapitalizam svojim protekcionizmom prema elitama. Ukazom je dokinuo Dodd-Frankov zakon koji ogranicava financijske malverzacije bankarskih institucija.
Koča Popović – Samo bih vam skrenuo pažnju na jednu izjavu Trumpovog glavnog stratega Steve Bannona, koji se iz meni nepoznatih razloga volio uspoređivati s Lenjinom: “Lenjin je htio uništiti državu, a i ja imam takav cilj. Želim sve to srušiti i uništiti čitav današnji establišment”. Ako nije evoluirao, ovo baš i nije razmišljanje nekoga tko bi vršio protekciju elita. Trump je inače predstavnik industrijskog kapitala, a ne financijskog.
Princeton je osnovalo jedno od najmoćnijih, neću reći tajnih društava već društava prepunih tajni, Red malteških vitezova, koji imaju u Rimu kompleks zgrada sa statusom eksteritorijalnosti.
Eto, tim autokratama smeta “neovisno” pravosuđe – koje bljuvotine od floskula.
Pametnomu dosta!
TRAVIS, to nisu vođe već političari koji su dobili mandat na legalnim i demokratskim izborima. Ok, dalo bi se raspravljati ima li boljeg sistema od demokracija, izgleda da nema. Između svakog od njih postoji razlika, jer su i okolnosti različite. Po mome sudu jedino je turski predsjednik zabrazdio i urušava turske državne institucije, a mađarski predsjednik koketira sa mađarskim nacionalizmom i rasizmom.
Putin i novoizabrani Trump, ipak su odgovorni lideri velikih država. Putin se dokazao kao državnik svjetskog kalibra, za Trumpa ćemo tek vidjeti.
Ali ako ćemo o tomee tko je poludiktator ili diktator, kao što si napisao, e pa onda je i Angela Merkel poludiktatorica. jer, je najmoćnija političarka u EU, i omogućava da Njemačka dominira nad EU kao populacijski, ekonomski politički div. Čije su brojne industrije diljem Evrope? Njemačke…pa naš HT je vlasništvo njemačkog DT, a vlasnik DT je njemačka savezna vlada. Pametnome dovoljno.
TRAVISE, ne možemo tako pojednostavljeno kao djeca gledati na svijet oko nas. Je r sve je daleko složenije od primitivne podjele na crno-bijelo.
Tinky-Winky , Dipsy , Laa-Laa, Po
Teletubbies