fbpx

“Komunisti” i globalisti i neke “nelogičnosti” u definiciji obitelji i multikulturalizma

Brak u komunizmu

U središtu političkog diskursa današnje zapadne “ljevice”, ako se takvom uopće može zvati, iako stranke tog tabora često imaju “socijalistički” prefiks, su ljudska prava, okoliš, multikulturalizam i druge ideje koje dolaze iz liberalnog tabora koji je asimilirao bivšu revolucionarnu ljevicu i uvjerene komuniste koje se danas može pronaći još samo u staračkim domovima ili zapuštenim imanjima po provincijama.

Dio te borbe su i prava sve agresivnije LGBT manjine, koja je u manjoj ili većoj mjeri dobila pripadajuće pravo da slobodno iskazuje svoju seksualnu orijentaciju, ali je nakon prvih pobjeda krenula u mijenjanje zakonodavstava na nacionalnoj razini i svim europskim zemljma koje žele biti dio uljuđenog i demokratskog zapada. Donose zakone koji često nemaju veze sa zdravim razumom, da ne govorimo da se kose s civilizacijskim i kulturološkom nasljeđem svakog od naroda koji se moraju i trebaju mijenjati. Ovdje govorimo o tradicijama i kulturološkom nasljeđu o kojima govore konzervativni krugovi i vjerske zajednice, koje imaju isti stav o “netradicionalnim oblicima seksualnog ponašanja”, da parafraziramo ruskog predsjednika Putina, a ne ljevici. Dakle, moglo bi se reći da je to svjetonazor konzervativaca i desnice, ali to nije istina i današnja desnica, iako ne sva, pravi kardinalnu grešku kada ljevicu, istinsku marksističko-lenjinističku revolucionarnu ljevicu kakva je bila početkom XX stoljeća povezuje s nečim što nikada nije bilo dio klasne ili borbe za radnička i ljudska prava općenito.

Podsjetimo na jednu od temeljih pretpostavki Karla Marxa, koji je cijeli život posvetio proučavanju i evoluciji raznih društava, zajednica i obitelji, o čemu svjedoče brojni radovi na tu temu. Marx tvrdi da je čovjek društveno biće i da je temeljna ćelija društva zajednica između muškarca i žene, odnosno obitelj. O buržoaskom braku kao instituciji u kojoj je žena podređena muškarcu i postaje njegova svojina je imao izrazito negativno mišljenje.

No vratimo se današnjoj ljevici i njezinoj odbojnosti prema tradicionalnoj obitelji i borbi za sve vrste obitelji, odnosno zajednici svih “rodova”, a današnja “znanost” kaže da ih ima desetine, ako ne i stotine. Naime, rodna teorija ne priznaje dva biološka spola i mnoštvo  rodnih identiteta i svi od njih bi prema novim zakonima i ustavima trebali moći sklapati brakove, tu mrsku buržoasku instituciju u kojoj se potpisom pred državnim službenikom stječu određena prava.

Kakav je stav kršćanskih crkvi i islamskih zajednica o tom pitanju to znamo, kao i udruga koje gravitiraju oko bilo koje crkve ili mešihata. Ali što kažu komunisti? Pri tome ne mislim na lijevo-liberalne krugove i stranke, iako bih volio da mi priznati politolog objasni kako se istovremeno može biti ljevičar i liberal, pod pretpostavkom da taj ljevičar u temeljima svog političkog promišljanja ima djela Marxa i Engelsa, Lenjina, Györgya Lukácsa, Gramscia i drugih mislioca s početka XX stoljeća.

U sljedećem nabrajanju, da nema uvoda, mnogi bi čitatelji rekli da je riječ o prijedlozima crkve ili mešihata za odredbe ustava europskih zemalja kada govorimo o obitelji, ali nije tako i mnogi će se iznenaditi u kojim je zemljama obitelj kao zajednica muškarca i žene bila zaštićena temeljni aktom.

Naime, ovdje nudimo antologiju obiteljskih koncepata izraženih u najvažnijim socijalističkim političkim iskustvima XX i XXI stoljeća, kroz njihove ustavne dokumente. Kao što se može vidjeti, gotovo svatko priznaje da je obitelj temeljni dio društva, stoga treba zaštitu od strane države, te da je brak, usmjeren na rađanje i obrazovanje djece, a često je eksplicitno priznat kao zajednica muškarca i žene, čak i tamo gdje su prihvaćene građanske zajednice. Osim kulturnih razlika, primjetan je kontrast s onim što propagira današnja progresivna ljevica individualističke i liberalne matrice, koja propovijeda raspadanje obitelji na subjektivističkoj osnovi.

Napomenimo da su mnogi od ovih ustava, navedenih kronološki, tijekom godina revidirani i modificirani, ali je naznačeni datum onaj u kojem se citirani članak pojavljuje prvi put.

  • Ustav Demokratske Republike Njemačke (DDR), 1949. Čl. 30. 1. Brak i obitelj čine temelj života u zajednici. Oni uživaju zaštitu države.
  • Ustav Narodne Republike Poljske, 1952. Čl. 67: 1. Brak i obitelj su pod nadzorom i zaštitom Poljske Narodne Republike. Obitelji s mnogo djece uživaju posebnu brigu od strane države.
  • Ustav Socijalističke Republike Rumunjske, 1965. Čl. 23. U Socijalističkoj Republici Rumunjskoj žene imaju ista prava kao i muškarci. Država štiti brak i obitelj i brani interese majke i djeteta.
  • Ustav Demokratske Narodne Republike Koreje, 1972. Čl. 78. Brak i obitelj štiti država. Država posebnu važnost pridaje učvršćivanju obitelji koja je temeljna jedinica društvenog života.
  • Ustav Socijalističke Republike Jugoslavije, 1974. Čl. 190. Obitelj uživa zaštitu društva. Brak, pravni odnosi u braku i obitelji, regulirani su zakonom […].
  • Ustav Republike Kube, 1976. Čl. 35. Država štiti obitelj, majčinstvo i brak. Država priznaje obitelji kao temeljnu ćeliju društva i pripisuje joj bitne odgovornosti i funkcije u obrazovanju i obuci novih generacija. Članak 36. Brak je slobodno odlučeno zajedništvo muškarca i žene s pravnom sposobnošću da ga sklapaju, kako bi proveli zajednički život […].
  • Ustav Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, 1977. Čl. 53. Obitelj je pod obranom države. Brak se temelji na dobrovoljnom pristanku žena i muškaraca; supružnici imaju potpuno jednaka prava u obiteljskim odnosima.
  • Ustav Narodne Republike Kine, 1982. Čl. 49. Brak, obitelj, majke i djecu štiti država […].
  • Ustav Socijalističke Republike Vijetnam, 1992. Čl. 64. Obitelj je srž društva. Država štiti brak i obitelj. Muški i ženski građani imaju pravo sklopiti brak u skladu s načelima slobodnog pristanka, progresivne orijentacije, monogamije i jednakosti između muškarca i žene […]. Članak 65. Država, društvo i obitelj odgovorni su za zaštitu, skrb i odgoj djece.
  • Ustav Republike Ekvador, 2008. Čl. 67. Obitelj je priznata u svojim različitim vrstama. Država će je štititi kao temeljnu jezgru društva i jamčiti uvjete koji u cijelosti pogoduju ostvarenju njegovih ciljeva […]. Brak je zajedništvo muškarca i žene i temeljit će se na slobodnom pristanku ugovornih osoba i na jednakosti njihovih prava, dužnosti i poslovne sposobnosti. Članak. 68 također priznaje građanske unije, ali navodi da je usvajanje rezervirano za heteroseksualne parove.
  • Ustav Bolivarske Republike Venecuele, 2009. Čl. 75. Država štiti obitelj kao prirodno tkivo društva i kao temeljni prostor za cjeloviti razvoj ljudi […]. Članak 76. Država jamči punu pomoć i zaštitu majčinstva, općenito od trenutka začeća, tijekom trudnoće, porođaja i postporođajnog razdoblja, te osigurava sveobuhvatne usluge planiranja obitelji koje se temelje na etičkim i znanstvenim vrijednostima […]. Član 77. Brak između muškarca i žene zaštićen je na temelju slobodnog pristanka i apsolutne jednakosti prava i dužnosti supružnika […]
  • Ustav Republike Angole, 1975. Čl. 35. 1. Obitelj je temeljna jezgra organizacije društva i predmet je posebne zaštite države koja je utemeljena u braku ili u de facto zajednici / Ustavu iz 2010. godine u ovom članku ima dodatak: “između muškarca i žene.”

Dakle, stara garda komunista je u ustave svojih “režima” ubacila obitelj kao osnovnu ćeliju društva, a obitelj se u najvećem broju slučajeva smatrala zajednica muškaraca i žena, koja s potomstvom zaslužuje i jamči joj se posebna zaštita države. Što se u međuvremenu primijenilo, mislim da sam dovoljno vremena posvetio manjim ili širim člancima u kojima se pojašnjavao proces metamorfoze revolucionarne ljevice u nešto što se danas zovu “lijevi liberali”, koji se bave kozmetičkim promjenama neoliberalnog kapitalizma, ako uspiju i to, dok u temelje sustava protiv kojeg bi se trebali boriti i ne misle dirati. Moderna mainstream ljevica je mali kotačić mašinerije kojoj je cilj uspostava unipolarne globalizacije, poznatije kao svijet bez granica s jednim centrom, jednom vladom, jednom valutom i jednom političkom misli koja se reducira na slijepu poslušnost proglašenim dogmama.

Komunista više nema, ili ih barem nema u takozvanom “zapadnom svijetu” i više se ne čitaju Kapital ili Gramscieve “Zatvorske bilježnice”, a smjernice “lijeve političke misli” određuju kolumne na portalu Soroseve udruge Project Syndicate.

Ideološko oružje globalizma je “multikulturalizam”

Sada kada ste se upoznali s ustavima komunističkih režima i što su za njih bile ili su još uvijek obitelji, vrijedi obratiti pozornost na multikulturalizam. O ljudskim pravima kao oružju za uspostavu globalne dominacije smo pisali ranije i možete osvježiti memoriju otvarajući linku u dnu teksta.

Možda ste primijetili da vam Facebook nudi reklamu da provjerite vaš DNK, “jer ćete se iznenaditi”. To nije ništa novo. Prije nekoliko godina je globalno popularan bio video koji pokazuje mlade ljude različitih rasa i nacionalnosti koji gaje određene predrasude, pa čak i prikrivenu mržnju prema određenoj naciji. Nakon što su dali svoj uzorak DNK, otkrilo je da djevojka koja pripada kurdskoj zajednici ima među precima Turke, Britanac je dijelom Nijemac, crnci imaju europskih gena, Latinoamerikanci tko zna već kojih, i tako dalje. Uglavnom ne postoji “čista nacija” i ne postoji “čista rasa”, što je točno, kao što su dokazala istraživanja koja je prije nekoliko godina proveo tim u kojem je sudjelovao naš političar i prof. Dragan Primorac.

Naime, prema uzrocima DNK se otkrilo da jedan dio onih koji se smatraju Hrvatima ima slavenski haplotip, dio ih ima keltski, potom ilirski, i tako dalje. Isto su pokazala ispitivanja koja su provedena među drugim nacijama. To da priroda ne poznaje “nacije” i nije neka novost. Kompletna paradigma genetike je u potpunoj suprotnosti s paradigmom “nacija”. Svi ljudi su kombinacija različitih grupa gena i ne može se govoriti o čistoj naciji, dok se o rasama, u određenom smislu, ipak može govoriti, barem kako je znanost do sada tvrdila, ako se u međuvremenu nije što promijenilo.

No, ovdje se vraćamo na ključnu stvar i globalizaciju koja se promiče pod krinkom “prirodnog internacionalizma“, koji ne poznaje nacije, uskoro vjerojatno ni rase.

Po prvi put se o kozmopolitizmu govorilo prije oko 2400 godina. Kant je vidio čovječanstvo ujedinjeno kroz povijest, Lenjin je govorio o ujedinjenju svijeta kroz dokidanje podjela među narodima, Karl Marx je izmislio umjetni nadnacionalni entitet – proletarijat, koji će osloboditi porobljene mase, a Voltaire sanjao ujedinjenu Europu. Svi navedeni mislioci i revolucionari, svako na svoj način, netko doslovno, kao na primjer Lenjin, sanjali su bolji svijet, sigurno ne ovakav kakvog nam nameće globalistička elita.

Ljudi općenito vole sanjati o idealnom svijetu, ali sanjari ponekad ne razmišljaju o posljedicama. Svaka ideologija gradi model svijeta ne obazirući se na stvarnost, koja često zna biti neugodna. U provedbi svojih planova, globalistička elita danas postaje sve agresivnija i sve je više slijepa na posljedice.

Usporedo s procesom globalizacije su krenula znanstvena istraživanja u području genetike i, kao što je bilo očekivano, otkriveno je da čiste nacije ne postoje, što je argument za promicanje multikulturalizma, jednog od ključnih instrumenata ideologije globalista, koji služi za miješanje i ujedinjenje naroda i ukidanje granica.

Naizgled vrlo human cilj, ako uzmemo u obzir da su nacije i granice ionako izmišljene od ljudi za ljude i povijesna su kategorija koja danas jeste, a sutra već ne mora biti, jednako kao i nacionalne države.

No, nije baš sve tako bezazleno i humano u ovom planu. Naime, govorimo o demontaži nacionalnih identiteta, koja se jednim dijelom provodi i kroz miješanje naroda, kulturnim relativizmom, ukidanjem društvenih standarda i osudom bilo kakvog protivljenja ovom procesu. Sve koji se usude tvrditi suprotno se proglašava “radikalnim desničarima” i “fašistima”, posebno u Europi i Sjedinjenim Državama, čak i ako kritike dolaze od strane komunista ili ostatka ostataka komunističkih zanesenjaka koje su pregazili “politički korektni lijevo-liberalni socijaldemokrati”.

No može li, na primjer, njemačku putovnicu posjedovati svaki građanin svijeta? Naravno da ne može. 2010. je njemački socijaldemokrat, što je čudno, Thilo Sarrazin objavio knjigu “Njemačka – Samouništenje“. Naravno, ovo djelo ga je stajalo mjesta u upravi Bundesbanke, ali je barem označio početak široke javne rasprave o multikulturalnosti.

Knjiga je tiskana u malom tiražu, a govori o razočaravajućim rezultatima imigracijske politike u Njemačkoj. Ali su onda Merkel, Sarkozy i Cameron progovorili o neuspjehu multikulturalizma u Europi, “ali da će se klatno ipak vratiti”.

Međutim, analogija s klatnom je vrlo opasna. Ona daje lažni dojam da svjedočimo procesu u kojem će se, ako nešto pođe po zlu, sustav moći prilagoditi. Sada je jasno da je to bio pokušaj smirivanja javnog mnijenja. U međuvremenu se klatno tako snažno zanjihalo da se sada postavlja pitanje ima li povratka natrag ili idemo u nekontrolirani kaos?

Shvativši ekstremnu nevoljkost u većine ljudi da se promijene i odreknu tradicije, ili svoje “konzervativnosti”, globalistička elita je počela ideološki kamuflirati sve svoje korake kroz navodnu “ekonomsku korist” i počeli su govoriti o udobnijem životu i više novca.

“Multikulturalnost” nam daje jeftinu radnu snagu i puni upražnjena mjesta koja se nude u, blago rečeno, “manje atraktivnim zanimanjima” kao što je posao s otpadom, teškim poslovima u izgradnji cesta, građevinarstvu i slično.

Međutim, ovo je objašnjenje osmišljeno za laike, dok je za “sekularne humaniste” to bio važan korak prema svijetu bez granica. Bilo kako bilo, presudan čimbenik je postala kratkoročna ekonomska korist. Uz nesporne pozitivne stvari, kao što je upoznavanje i zbližavanje pripadnika različitih naroda i rasa, iako se to zbog getoizacije doseljenika rijetko događa, poslodavci su sebi ostvarili dodatni profit, a potrošači su dobili proizvode po pristupačnijim cijenama.

S druge strane je došlo do dodatnog opterećenja javne infrastrukture, škola, bolnica i drugih ustanova, što se pokriva iz proračuna. Stvorene su i razne interesne skupine, razne komisije i odbori na upravljanje migracijom, organizacije za zaštitu prava migranata, itd. Međutim, kako se ispostavilo, osim financijske komponente, koja podrazumijeva priljev jeftine radne snage, došlo je do transformacije kultura. Zemlje su se počele transformirati i mijenjati društvenu atmosferu, ali ne uvijek u smjeru koji bi odgovarao autohtonom stanovništvu.

Stoga je sljedeći korak bio objasniti kako je masovna imigracija potrebna i zbog starenja stanovništva, jer nastaju teškoće s isplatama mirovina. Ovaj je argument vrlo kontroverzan, jer je postotak kvalificirane radne snage među imigrantima iz zemalja Trećeg svijeta vrlo nizak. Mnogi od njih su nepismeni i govore samo na materinjem jeziku. Osim toga, oni također stare i dolaze u dob za odlazak u mirovine. I na kraju, podaci o drugoj ili trećoj generaciji doseljenika u Europi govore kako ni njihova djeca i unuci nemaju razinu obrazovanja i stručne kvalifikacije kao lokalno stanovništvo. Međutim, njihove su ambicije puno veća od onih njihovih roditelja, koji su bili sretni da dobiju bilo kakav posao s kojim će moći prehraniti obitelj. Na kraju, vrlo mali broj imigranata je ostvario svoje snove u Europi.

Potom imamo drugi proces, a to je unutarnja migracija i odljev mozgova iz siromašnih zemalja EU i one bogatije, čime se kompenzira manjak stručne radne snage, ali se zemlje poput Bugarske, Hrvatske i Rumunjske ostavljaju bez kvalificirane radne snage.

Onda su se u određenom trenutku javili zagovornici imigracije iz Sjedinjenih Država. Uostalom, Amerika je zemlja imigranata i vidjeli smo kako se razvijala. Dakle, Amerika se pokazala kao primjer da imigracija općenito ima pozitivan rezultat. To je istina, ali samo djelomično, jer treba razumjeti prirodu američke imigracije. U prošlosti, doseljenici u Americi nisu imali nikakvih socijalnih primanja i morali se osloniti na vlastite snage. Oko trećine ih se vratilo u domovinu. Osim toga, svi su bili prisiljeni postati dio i asimilirati se u “jedinstvenu američku kulturu”. Na kraju, većina tih doseljenika je bila iz europskih zemalja, pa su u kulturi Sjedinjenih Država ujedno bili blizu svojim vrijednostima.

Danas govorimo o posve različitoj imigraciji. Uglavnom iz Afrike i Bliskog istoka, odakle dolazi veliki broj ljudi s vrlo niskim stupnjem obrazovanja koji se ne mogu samostalno integrirati u društvo, niti obavljati gospodarske djelatnosti. Nemali broj ide isključivo za primanjima, besplatnim stanovanjem i liječenjem. Međutim, oni se neće asimilirati, a mnogi od njih otvoreno priznaju da su donijeli svoje vrijednosti u novu zemlju u kojoj su primljeni i da će ih zadržati.

U pravilu, što je greška svih zapadnih vlada proteklih desetljeća, oni žive u svojim getima u koja ne zalazi čak ni policija. Za održavanje javne infrastrukture i isplate socijalnih naknada, lokalno stanovništvo je prisiljeno plaćati sve veće i veće poreze, a mnogi, s razlogom ili ne, sve više strahuju za vlastitu sigurnost.

Fenomen kojeg globalistička elita ne voli spominjati je i stopa nataliteta među strancima, koja je puno veća nego među Europljanima. London i Pariz proživljavaju pravo “baby boom” razdoblje, ali većina ove djece će biti Englezi i Francuzi samo u dokumentima.

Također se često brkaju pojmovi “multinacionalnog” i “multikulturalnog“. Društvo može biti i multinacionalno i uspješno, ali je to moguće dok god se ljudi pridržavaju zajedničkih pravila ponašanja, ako govore isti jezik i imaju zajednički identitet, jednostavno rečeno, ako žive unutar dominantne kulture. No, može doći do toga da se dvije ili više kultura na istom teritoriju često suprotstavljaju jedna drugoj ili čak isključuju jedna drugu.

Uz takav pristup, život postaje mnogo složeniji. Ljudi više nisu sigurni kako se ponašati i kako procijeniti djelovanje i ponašanje drugih ljudi, a sve veća opća društvena anksioznost se pretvara u netoleranciju. Smanjuje se broj društvenih kontakata i ljudi sve manje sudjeluju u društvenom životu. Pada razina povjerenja, uključujući i među predstavnicima iste kulture i nacionalnosti. Instinktivno, okolina se počinje uzimati kao neprijateljska i opasna, što su pokazala brojna istraživanja na tu temu.

No, čak i ako uzmemo sam pojam “tolerancije”, kao što je rekao sirijski predsjednik Bashar Al-Assad, on je pogrešan. Naime, tolerancija je kada nešto prihvaćamo protiv svoje volje i potrebno je težiti suživotu u kojem se zajednice integriraju jedna s drugom, a da se pri tom ne odriču svojih tradicionalnih vrijednosti, kultura i običaja. Europa nikada nije vodila računa o tome i integracija je rijedak slučaj. Zapada Europa je stvorila, sustav segregacije, odnosno getoizacije i na drugoj strani – asimilacije, tako da su “integrirani” pojedinci zapravo “asimilirani”.

Imigracija uvelike transformira i politički diskurs. Nacionalne manjine ne glasaju za određenu političku platformu. One glasaju za svoje etničke interese. Na primjer, u Americi Latinoamerikanci i Afroamerikanci su gotovo monolitni u podršci Demokratskoj stranci, jer im demokrate obećavaju više pogodnosti i povlastica i lakšu dodjelu državljanstva. Situacija je slična i u Europi i imigranti najvećim dijelom podržavaju “lijevo-liberalnu opciju”.

No, to je taktički savez, jer kada manjine ojačaju, one vrlo brzo mogu promijeniti političku agendu u drugom smjeru. Na primjer, vraćanje Kalifornije, Teksasa, Arizone, Novog Meksika i Nevade Meksiku je cilj utjecajne organizacije “La Raza”.

U Europi imamo primjer zahtjeva za uspostavom šerijatskog zakona, kao na primjer u Belgiji, gdje su u nekim gradovima proglašene šerijatske zone, a u Bruxellesu su dva muslimanska političara osvojila lokalne izbore obećavajući da će provoditi šerijatski zakon. Lhoucine Aït Jeddig i Redouane Ahrouch su osvojili zastupnička mjesta u dvije većinski muslimanske općine u Bruxellesu, Molenbeek-Saint-Jean i Anderlecht i rekli su da će nastaviti političku borbu za islamizaciju Belgije.

Ono što globalistička elita ne vidi, ili ne želi vidjeti, jest da nezadovoljstvo stanovništva i dalje raste. Kada se došlo do kritične točke, Europljanima se počela plasirati priča kako treba pomoći izbjeglicama, prije svega onima iz Sirije, koje bježe od strašnog rata i “Assadovog režima”. U isto vrijeme i za propagandnu svrhu je poslužila fotografija malog dječaka koji se utopio u pokušaju da iz Turske dođe do Grčke, što je izazvalo val empatije u Europi. No, nitko nije htio napisati da je obitelj dječaka tri godine živjela u Turskoj i da nisu bježali od rata. Zanimljiva je činjenica da je među izbjeglicama samo četvrtina Sirijaca, a među izbjeglicama je najviše ekonomskih migranata.

Tehnički i pravno, oni nisu izbjeglice, jer nisu zatražili azil u prvoj zemlji u koju su ušli. Oni idu po cijeloj Europi samo kako bi došli do Njemačke ili Švedske.

Na kraju je odgovor na sve bio Brexit, iako sa sumnjivim ishodom, te pobjeda Donalda Trumpa u Americi. U europskim zemljama je primjetan uspon suverenističkih i “populističkih” stranaka. One nisu iste, jer da bi zaista bila “suverenistička”, stranka mora imati program i rješenja, a populist može biti bilo tko. Dovoljno je udariti u trbuh birača i govoriti o onome što ih boli i zbog čega pate, bez razumnih rješenja da se situacija promjeni nabolje.

Razlog za uspon jednih i drugih, ali i dijela desnice je strah stanovništva zbog suludih politika europskih lidera koji su u ovoj situaciji potpuno izgubili kompas. Zapravo, danas se desnica poseže za nekim marksističkim rješenjima, kao što je pitanje obitelji, državnim nadzorom u ekonomiji i slično, dok je “ljevica” hibrid unilateralnog globalizma s neliberalnom ideologijom.

No, sat otkucava, a svake godine je situacija sve ozbiljnija, a ništa se ne čini da se riješe strukturni problemi oko prihvata određenog broja ljudi, kontrole njihovog ulaska, ali prije svega rješavanja problema u njihovim vlastitim domovinama, tako da nemaju razloga razmišljati o odlasku u Europu.

Ako se ovako nastavi, bit će sve više imigranata, a sve manje autohtonog europskog stanovništva. Brojne studije govore da nešto više od milijun ljudi, koliko ih je došlo samo 2015. godine, ne može ugroziti pola milijarde Europljana. To bi bilo točno kada bi zaista bilo “pola milijuna Europljana”, ali autohtonog stanovništva nema toliko. Osim toga, veliki dio pod utjecajem neoliberalnih propagandista nimalo ne drži do tradicije i spremni su ne samo na zamjenu stanovništva, nego i na zamjenu kulture.

Globalistička elita u ovom procesu se koristi starom taktikom “podijeli pa vladaj“, koja se pokazala vrlo učinkovitom kada su europski kolonizatori manjinu koristili da kontroliraju populaciju na osvojenim teritorijima. Njihovi interesi se podudaraju sa samozvanim “sekularnim humanistima”.

U tom procesu se želi nametnuti mišljenje da se svi ratovi u svijetu vode zbog kulturnih i etničkih razlika, stoga je recept za mir u svijetu neprepoznatljiva mješavina kultura i etničkih skupina, što otvara put stvaranju jedne globalne “nacije” i “kulture”, posljedično i globalne vladajuće strukture. Ne zaboravimo “remek djelo” napisano u tu svrhu – “Sukob civilizacija” Samuela Huntingtona.

Zapadni čovjek je na dobrom putu da pronađe neku bezvremensku kulturu, stoga živi u iluziji da će svi imigranti jednom postati Europljani. No, zapadna kultura uopće ne prati što se događalo i događa u ostatku svijeta od prije 40 do 50 godina do danas i da to uzme kao mjerilo.

Proteklih desetljeća je trajalo “pozapadnjačenje svijeta“, a kroz modu, filmove i glazbu se osvojio čak i islamski svijet. Ali danas islamski svijet ide u suprotnom smjeru, a azijske zemlje također ne žure da prihvate “zapadne vrijednosti”. Istina, te su zemlje izabrale ekonomsku slobodu, tehnološki napredak, zapadni način uređenja gradova i infrastrukture, ali ne žele odustati od borbe za jednakost i socijalnu pravdu, posebice ne žele odbaciti vlastite kulture i identitete, ukinuti društvene standarde i prioritet dati “individualnim slobodama”, apstraktnom pojmu i “svete krave” Zapada.

Dakle, prvo su nam rekli da nam dolazi jeftina radna snaga, korisna za sve. Zatim su nas lagali o starenju populacije, kao da doseljenici ne stare zajedno s nama. Zatim se prepričavaju bajke o otvorenom svijetu bez granica i na kraju se apelira na pomoć koju smo dužni pružiti izbjeglicama. Sve to je punilo stranice medija i bilo je sadržaj programa vodećih medijskih kuća, bez da se ikada spomenuo glavni cilj, a to je demontaža nacionalnih identiteta i država, pretvaranje zasebnih etničkih skupina i kultura u homogenu svjetsku populaciju, krdo individualnih potrošača bez korijena, kulture, povijesti i tradicije.

Ljudska prava kao oružje za uspostavu globalne hegemonije Zapada

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
134 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Ana
Gost
Ana
2 godine prije

Cesto kazem da levatori misle kao i mi, samo to jos nisu shvatili. Najnoviji primjer je napad na transrodnu osobu u Parizu, koja se nasla u sred demonstracija alziraca ( kojih zna biti i do 10 000 na gomili). Nakon verbalnih uvreda, drpanja, pokazivanja spolovila i “daj me usreci”, krenuli… Pročitaj više »

Brave new world
Gost
Brave new world
2 godine prije

U RH je ustavnu zastitu definicije braka kao zajednice muškarca i žene organizirala kroz referendum udruga “U ime obitelji” sa gospođom Željkom Markić na čelu. Ta hrvatska junakinja i danas je predmet najgrubljih napada i omalovažavanja od tzv ljevice koja se poziva na antifašizam i pod tom krinkom zastupa najdestruktivnija… Pročitaj više »

Šok
Gost
Šok
2 godine prije

u usa 40% djece ne živi kod i sa svojim biološkim roditeljima
valjda hoće da tako bude i kod nas

Ana
Gost
Ana
2 godine prije

Ma pravo je uzivanje citati tekstove gdina Babica. Svrbe me prsti da se ukljucim i prodiskutiram o skoro svakom paragrafu, ali to bi vec bila uzurpacija prostora i 🙂 . Svakako, kao i uvijek- argumenti, zakljucci…. Ma sve!!! Naklon!

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Jbte, pa Željka Markić bi sad prepisala ustav DDR/Kina/SSSR itd itd itd.. u dijelu definicije i zaštite obitelji

Alanis
Gost
Alanis
2 godine prije

U svemu tome je toliko nelogičnosti i kontradiktornisti, da zaista ne znam kako pobornicima cijelog tog “progresivnog” pokreta glava ne eksplodira.

Trubadur
Gost
Trubadur
2 godine prije

Ostavite se ljevice, desnice, demokratije i svih ostalih izma, koji su ništa drugo nego iluzije… Nema toga več davno u postmodernom društvu…. Danas imamo samo suverenističku i globalističku stranu ….Politički pedigre je tu nevažan….Jest, da je globalizacija nužda ali zato GLOBALIZAM nije…..Ali problem uopšte dašnice je, da velikoj večini ne… Pročitaj više »

Slavonac
Gost
Slavonac
2 godine prije

Gopodinu novinaru.Ja bi volijo dase pozabavis malo sa crvenim menedzerima i njihovom djecom.Svi tajkuni su ostavstina CKJ.Mi presedamo VE a ne postivamo RVE 1481 koja kaze treba lustracija i zabraniti onima koji su bili u totalitarnom komunizmu.Nas premier nemoze svoje roditelje prosvjetliti.Dok se to ne napravi i svi arhive ne… Pročitaj više »

oddball
Gost
oddball
2 godine prije

Žalosno i mizerno,…. čitam i ne vjerujem, kao prvo tradicionalna seksulana ponašanja itekako uključuju i homoseksualce, nedvosmisleno možemo pratiti homoseksualnost od najranijih ljudskih zajednica, ne želim držati predavanje iz povijesti i antropologije tko je pismen neka se posluži podacima, dakle neka društva prije više tisuća godina su znala uključiti i… Pročitaj više »

Moreno
Gost
Moreno
2 godine prije

Muški I ženske biološki nisu isti, to je priroda odredila i nikakvi društveni inženjering to nemore prominit bez obzira šta kažu i znanost i religije i ideologije.

Messimontana
Gost
Messimontana
2 godine prije

Prvo pitanje…zašto određena skupina ljudi (Gay, bi, hindusi, muslimani, vegetarijanci..skroz nebitno) ne bi imala ista prava kao i većina dok ne krše zakone i pravila države u kojoj žive…I ako drugome me rade zlo????…zato jer to piše u knjizi napisanoj prije 3000 godina u kojoj se govori o divovima, ljudi… Pročitaj više »

Messimontana
Gost
Messimontana
2 godine prije

Pitanje br.2….tko brani bogatom, npr Njemcu, Norvežaninu, Šveđaninu itd da ima 5-6 djece???…ako ih neka sirotinja iz Iraka koja radi slabo plaćene poslove može imati toliko zašto ih onda nemaju ovi gore???…pitanje br.3….tko bi čistio ulice, radio na farmama, njegovao starije da nema tih istih ljudi????….Evo u RH više ne… Pročitaj više »

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
2 godine prije

Jedna od idiotskijih tvrdnji koju možete svako malo čuti iz konzervativnih, tradicionalnih i desnih krugova je kako tzv. liberalna ljevica ne zagovara “istinski” liberalizam (što god to bilo), nego kulturalni marksizam!!! Te panjine su duboko uvjerene da je Staljin svojedobno slao svoje agente da se infiltriraju na američka sveučilišta i… Pročitaj više »

dane
Gost
dane
2 godine prije

u srbiji su svi komunisti obukli liberalno odelo.za druge bivse reublike ne znam

farree
Member
farree
2 godine prije

Znate šta je najzanimljivije u ovoj cijeloj priči. Najliberalnija zemlja svijeta nisu ni Švedska niti Njemačka nego oni Arapski Emirati + Katar i Oman. Tamo se za Božić na skoro svim javnim mjestima (Malls i Hotels…) pjevuše božićne pjesmice i dijele paketići i nikoga nije briga kako si obučen. Čak… Pročitaj više »

Kihot
Gost
Kihot
2 godine prije

Tko o ćemu, Babić o Marxu. No svakako odličan članak. “Moderna mainstream ljevica je mali kotačić mašinerije kojoj je cilj uspostava unipolarne globalizacije, poznatije kao svijet bez granica s jednim centrom, jednom vladom, jednom valutom i jednom političkom misli koja se reducira na slijepu poslušnost proglašenim dogmama” Suština.

Red Dog
Gost
Red Dog
2 godine prije

Sta biste rekli…
Kad bih vam rekao da je seme belih muzjaka, i kvantitativno i kvalitativno, spalo na trecinu onoga iz 1970-tih? I nastavlja opasti.
https://www.theguardian.com/science/2017/jul/29/infertility-crisis-sperm-counts-halved

puf
Gost
puf
2 godine prije

Stvarno mi nije jasno cemu tolika buka oko LGBT osoba. Svi mi imamo svoje izbore i nesto sto cini nasu licnost. Neko preferira isti spol, ok tvoja stvar. Neko preferira drugi spol, ok tvoja stvar. Neko preferira oba spola, opet ok tvoja stvar. Brak je jako dugo bio pod dominacijom… Pročitaj više »

pera lozac
Gost
pera lozac
2 godine prije

Ja znam samo jedno, desice se kao i pre 500 godina u Spaniji ili pre 100 i neku na Balkanu, tj. totalno proterivanje Arapa iz Spanije i Turaka sa Balkana, i isto kao i onda prolice se reke krvi. Ako nastavi ovako u roku 100-150 godina, belci ce postat apsolutna… Pročitaj više »

pera lozac
Gost
pera lozac
2 godine prije

Pitanje za Administratora:
Pre mesec dana sam slucajno “natrcao” na vas portal, i odonda svi komentari duzi od dva reda su OBAVEZNO CENZURISANI, cak i kada sam postavio link jedne pesme ni pod razno nacionalisticke.
CIME SAM TO ZASLUZIO??????

Mirko
Gost
Mirko
2 godine prije

LGBT = Liquer Guns Bacon Tits, pa če svi pametni muškarci uči u LGBT.

Red Dog
Gost
Red Dog
2 godine prije

Klasicna porodica vec jeste mrtva. Mrzi me da razvijam kako i zasto, ali to nije zbog nekog zlog plana neke zle elite, vec zato sto je to sta razmazeni plebs hoce kad moze. Ekonomska baza odreduje nadgradnju. Ranije je porodica bila ekonomska neophodnost. Sad nije vise. A LGBT paradiranje je… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

paradkos je samo za one koji nisu upućeni, da se u bivšoj komunističkoj istočnoj Europi bolje održao i nacionalni identitet, i konzervativne vrijednosti i kršćanstvo…nego u navodnoj “kršćanskoj” zapadnoj Europi. Komunistički sustavi u istočnoj Europi, bili su strogo sekularni, antikršćanski i antireligijski, ali su u svojim temeljnim načelima, bili konzervativni… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

To je jedna strana medalje, dakle, ispravno, je to što je Babić ovdje napisao u analizi, da su bivše komunističke države poticale obitelj i da su u principu bile konzervativne. Svi koji se sjećaju Jugoslavije znaju to, da se tada u Jugoslaviji njegovalo sve ono što je bilo narodno i… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

Hrvatski ljevičari se ponašaju po onom geslu: neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Dakle, ako je lihvar Soros neprijatelj svih konzervativaca i desničara, onda je Soros prijatelj ljevice, nema veze, što je taj Soros velezločinac i jedno 1000 puta gori od svih desničara. Dakle, samo ako Markićka nešto zastupa– ona… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

Većina danšnjih ljevičara su baš onakvi kakvim ih je opisao David Icke, (koji nije ni desničar, ni vjernik, naprotiv on je protivnik organiziranih religija: „Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

Ljevica je u konačnici samo korisni idiot globalističke korporativne elite, protiv koje se navodno bori. Jer je ljevica uporno i po svaku cijenu protiv nacionalizma i za internacionalizam, A svaki internacionalizam, pa i onaj dobronamjerni, u konačnici samo ide na ruku toj zloj globalističkoj, korporativnoj eliti- onih 1% koji žele… Pročitaj više »

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

“No može li, na primjer, njemačku putovnicu posjedovati svaki građanin svijeta? Naravno da ne može. 2010. je njemački socijaldemokrat, što je čudno, Thilo Sarrazin objavio knjigu “Njemačka – Samouništenje“. Naravno, ovo djelo ga je stajalo mjesta u upravi Bundesbanke, ali je barem označio početak široke javne rasprave o multikulturalnosti. Knjiga… Pročitaj više »

Visarionovič
Gost
Visarionovič
2 godine prije

Bravo, bravo, bravo! Fantastičan članak! Bojao sam se da samo ja tako mislim, ali sve mi se više čini da tako misli većina, no začepili su nam usta.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik