fbpx

Kurdi se s Rusima dogovorili da ih od turskih snaga brani sirijska vojska

Kurdi u Siriji

Jučer su turska vojska i proturske islamističke skupine iz područja Al-Baba pokrenuli ofenzivu na kurdske snage u području Manbija.

Kako javlja kurdski portal Rudaw, takozvana “Slobodna sirijska vojska” i turske snage su napali nekoliko sela južno i zapadno od Manbija, koje drže kurdske snage u sastavu koalicije “Sirijskih demokratskih snaga”.

Kako javlja Rudaw, sukobi su još uvijek u tijeku, a na bojište su poslane dodatne kurdske YPG snage.

Proturske islamističke skupine su napale nekoliko sela 29 kilometara jugozapadno od Manbija, ali su naišle na odgovor YPG snaga i Vojnog vijeća Manbija.

Kurdska novinska agencija ANHA je sukobe opisala kao “intenzivne”.

Također se navodi da je ISIL pokrenuo napad na dva sela južno od Manbija, što je dovelo do borbi i u tom području.

Shervan Derwish, glasnogovornik Vojnog vijeća Manbija, tvrdi da su proturske snage i ISIL napad pokrenuli “koordinirano”, te da u borbama pomažu jedni drugima, što je rezultiralo “teškim sukobima”.

Karta

Ratna zona i raspored snaga

Kurdske snage su, uz pomoć nekoliko manjih arapskih skupina, oslobodile Manbij sredinom kolovoza i nakon višemjesečne kampanje protjerale ISIL iz grada.

YPG je priopćio da će provesti obuku lokalnih snaga i da će grad predati Vojnom vijeću Manbija. Međutim, turski predsjednik Erdogan traži da se sve naoružane frakcije povuku istočno od Eufrata, a da grad prepuste turskoj vojsci i proturskim islamističkim skupinama, što su Kurdi i Vojno vijeće Manbija odbilo učiniti.

Turska, koja smatra da je YPG ogranak turske Kurdistanske radničke partije (PKK) je u više navrata tražila da se kurdske snage povuku iz svih područja zapadno od Eufrata, te je izrazila zabrinutost zbog partnerstva Sjedinjenih Država s Kurdima, umjesto da Pentagon Ankari pomogne u borbi protiv ISIL-a.

Napad turskih snaga i islamisitičkih milicija na Manbij nije nikakva novost, jer je turski predsjednik Erdogan najavio da će to učiniti.

Međutim, sada dolazi do čudne situacije. Naime, na službenoj intenetskoj stranici Vojnog vijeća Manbija ManbijMC stoji sljedeće priopćenje Ureda za informacije Vojnog vijeća Manbija:

“Kako bi zaštitili civile i poštedjeli ih užasa rata i krvi i očuvali sigurnost Manbija i okolice, zauzeli smo ceste pred turskom okupacijom sirijskog teritorija. Učinit ćemo sve što je moguće za sigurnost naših ljudi u Manbiju.

Vojno vijeće Manbija se složilo s ruskom stranom da preda sela na liniji kontakta sa snagama “Štita Eufrata” i pograničnom području na zapadnoj fronti Manbija snagama sirijske države, koje će dijeliti područja koja nadzire Vojno vijeće Manbija i područja pod nadzorom turske vojska i Štita Eufrata zaštitu.”

Dakle, Kurdi iz Manbija su potvrdili da su postigli dogovor sa sirijskom i ruskom vojskom, čije će snage biti raspoređene na granici zapadno od grada, odakle nadiru turske snage.

Što će se sada dogoditi, osim što je Ankara dobila potvrdu da Moskva i Damask neće dozvoliti da na sjeveru Sirije turske snage čine što hoće i da su ruske i sirijske snage u kontaktu s Kurdima?

Odmah se oglasio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je izrazio spremnost Ankare da se protiv terorističke organizacije “Islamske države” u Siriji bori u suradnji s Moskvom ako to predlože ruske vlasti, prenosi televizijski kanal Haber7.

“Ako iz Ruske Federacije dođe zahtjev za nastavak zajedničke borbe protiv ISIL-a, takvu borbu možemo voditi. U ožujku ću posjetiti Rusiju i imat ćemo priliku raspravljati o ovim pitanjima”, rekao je Erdogan, koji u Moskvu putuje 9. ožujka.

Ovaj najnoviji potez Kurda, dogovoren sa Sirijom i Rusijom, posebno je znakovit, a neka je vrsta odgovora na pitanje u kojem će se smjeru kretati turske snage nakon zauzimanja Al-Baba. Samo dan poslije, nakon što se ISIL konačno povukao iz Qabassina, mjesta Bza’ai Al-Baba, sve je bilo spremno za daljnje napredovanje prema istoku. Međutim, zapovjednik sirijskih “Tigrova”, general Suheil Al-Hassan, brzim manevrom je promijenio operativni pravac djelovanja i krenuo prema sjeveru, gdje se nakon oslobođenih oko 8 kilometara dubine i 4 do 5 širine spojio s kurdskim YPG snagama Vojnog vijeća Manbija. Na početku je bilo napisa da je čak bilo sukoba između sirijskih snaga i Kurda, ali su se ona pokazala neistinitima.

Jučerašnje izdanje panarapskog portala sa sjedištem u Washingtonu, Al-Monitor, piše “kako se, dok američki predsjednik Donald Trump odlučuje hoće li se ili neće uključiti u operacije za oslobađanje Raqqe, svi akteri na sirijskoj pozornici bore da dobiju najpovoljniju poziciju”.

“U međuvremenu, kurdske YPG snage, koje su na čelu “Sirijskih demokratskih snaga”, uz osjetni porast američke vojne potpore napreduju prema sjeveru i sjeveroistoku grada Raqqe. Turske snage, uz potporu sirijskih Turkomana i islamskih milicija, 23. veljače su konačno ušle u Al-Bab, ali im je sirijska vojska istovremeno blokirala put prema Raqqi, zauzimajući prolaz između Manbija i područja pod kontrolom sirijske vojske sjeveroistočno od Aleppa. Uza sve to, zaplet je nastao oko koji bi mogao biti sljedeći potez Turske. Turski dužnosnici su dosljedno govorili da je nakon Al-Bab sljedeći cilj Manbij, nakon kojega će uslijediti Raqqa. No, nakon zauzimanja Al-Baba, turski službeni izvori su promijenili priču i za cilj naveli Raqqu, da bi na kraju jučer napali Kurde Vojnog vijeća Manbija”, piše Al-Monitor.

Sada se sve promijenilo u trenu i turske snage u ofenzivi moraju prvo proći tampon zonu koju su Kurdi dali sirijskoj vojsci. No, odluke koje se donose nevjerojatnom brzinom sugeriraju da postoje tajne linije komunikacije između više snaga na terenu, ne samo između Rusije i Ankare, kao što je bio slučaj u vrijeme turske kampanje u Al-Babu.

Kada su turski dužnosnici kao sljedeći cilj najavili Raqqu, sirijska vojska još nije bila prekinula cestovnu vezu između Al-Bab i Raqqe. No, zatvaranjem te rute su Turskoj ostala tri moguća pravca da dođu do takozvane prijestolnice samoproglašenog kalifata u Siriji, preko Manbija, Kobanija i Tal Abyada.

No, Kurdi i njihovi saveznici kontroliraju sve ove lokacije. Turska je insistirajući da ide na Raqqu, barem prema službenoj verziji cilja kampanje, krenula u borbu protiv Kurda i njihovih saveznika u Manbiju.

Erdogan je svega itekako svjestan, posebno uoči sastanka s Putinom u Moskvi za tjedan dana.

Od samog početka Ankara tvrdi da je cilj operacije “Štit Eufrata”, osim borbe protiv ISIL-a, također i spriječiti kopnenu vezu između kurdskih kantona Kobani i Afrin. Iako nimalo zadovoljan ulaskom turske vojske u Siriju, Basharu Al-Assadu također ne odgovara stvaranje kurdske kvazi-države na sjeveru Sirije, posebice ako se uzme u obzir da Kurdi čine samo 9% ukupne populacije zemlje, a zauzeli su široka prostranstva od granice s Irakom, pa sve do pokrajine Idlib na Zapadu.

U jednom od svojih govora turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan 28. veljače najavljuje da sljedeći cilj ipak neće biti Raqqa, nego Manbij. Tada je ponovio svoj zahtjev da se YPG snage povuku istočno od Eufrata. Već sljedeći dan glavni američki zapovjednik u Iraku izjavljuje da će neke kurdske snage definitivno biti uključene u oslobađanje Raqqe.

Što se tiče Manbija, okolni teren ima više zastrašujućih faktora. YPG i lokalno Vojno vijeće Manbija nisu jedini koji ne žele vidjeti turske snage na “svom teritoriju”.

Tamo postoji mnoštvo lokalnih milicija koje će se suprotstaviti Turskoj, ali nije moguće predvidjeti koliko bi one bile učinkovite, osim ako se Kurdi u borbama ne uključe na njihovoj strani.

“U njih ne postoji odlučnost da se odupru Tursku. Naravno, situacija se može promijeniti ako Turska bude koristila teško naoružanje. No, takav scenarij znači velike gubitke za obje strane”, za Al-Monitor je rekao kurdski izvor u Manbiju.

Viši dužnosnik YPG snaga je za Al-Monitor izjavio da su YPG snage i saveznici spremni za ofenzivu protiv turskih snaga u Manbiju.

Kurdi su tada procijenili situaciju a sljedeći način:

“Sirijska vojska je presjekla koridor prema Al-Babu i spriječila turske planove za napredovanje prema Raqqi. Na međunarodnom planu, to je legitimna borba turskih snaga protiv “Islamske države”. Ako se Turci više ne mogu sukobljavati s ISIL-om, onda više nema razloga da ostanu u Siriji, što za Ankaru predstavlja veliki problem.”

“Unatoč naporima turskih čelnika da YPG okvalificiraju kao terorističku organizaciju, međunarodni akteri to e žele učiniti. Ako Ankara sada snage usmjeri protiv Kurda, suočit će se s obiljem problema s međunarodnim snagama. Naravno, Turska neće otići samo ako međunarodni akteri od nje budu tražili da to učini”, nastavlja Fehim Taştekin za Al-Monitor.

Budući da čisto formalni pozivi i diplomacija ne mogu prisiliti Erdogana da se urazumi, na kraju je odlučeno da se taj teritorij da na upravu sirijskoj vojsci.

Prema izvoru YPG snaga, čini se da su u Manbiju dobro izračunali.

“Vjerujemo da su se Rusija i Turska složili da će Al-Bab biti predan turskim snagama u zamjenu za Aleppo, ali će Moskva sada Turcima reći da je njihov posao u Siriji gotov. Turska može pokušati ući Manbij, a ne sa svojim vlastitim snagama, nego uz korištenje drugih naoružanih skupina, a mi smo spremni za to”, za Al Monitor je izjavio izvor iz YPG snaga iz Manbija.

“Američki zapovjednici, koji su nam u Kobaniju davali jake signale da će zajedno sa “Sirijskim demokratskim snagama” ići na Raqqu, žele od nas da šutimo, dok Trump ne odluči što će učiniti. Američki obveze o čuvaju Manbija su još uvijek na snazi. Ne mislimo da će SAD turskim sagama dati zeleno svjetlo za napad na Manbij. Također, SAD žele postaviti bazu u Manbiju, gdje će obučavati snage za ofenzivu u Raqqi. Ako oni sada promijene svoj stav, to će biti kraj američko-kurdske suradnju. U ovom trenutku, Amerikanci ne mogu uzeti taj rizik”, rekao je dužnosnik YPG snaga za Al-Monitor.

Od početka operacije “Štit Eufrata” su turske snage i proturske islamističke milicije zauzele Jarablus i krenule prema Manbiju. Već tada je bilo sukoba između turskih snaga i Kurda, ali su intervenirale SAD i rijeku Sacur proglasili linijom razdvajanja između dvije strane. Kad je turska strana povremeno granatirala Tal Abyad, kurdske YPG snage bi na svoje položaje podizale američke zastave, a one su bile signal da SAD neće dopustiti operacije u područjima gdje posluju s Kurdima.

Poseban signal je iz Manbija došao 24. Veljače, kada su američki general Joseph Votel i zapovjednik američkih snaga u Iraku i Siriji poručnik general Stephen Townsend posjetili bazu YPG snaga u Kobaniju. YPG je priopćio da su SAD odlučila podići bazu u Manbiju u kojoj će biti 60 američkih instruktora.

Uz četiri američke baza u području na sjeveru Sirije kojeg nadziru Kurdi, CIA otvara kamp u Deriku.

No, već tada se otvorilo pitanje hoće li mogući američki zahtjevi da se Kurdi povuku iz Manbija i da se pridruže SDF snagama u napadu na Raqqu, Kurde potaknuti da na kraju surađuju sa sirijskom vojskom?

“U ovom trenutku radimo s Amerikancima. Ne može biti partnerstva sa sirijskom vojskom sve dok se situacija ne promijeni”, rekao je YPG dužnosnik.

Ali isto tako nije negirao da je sirijska vojska, sa svojim akcijama južno od Al-Baba, olakšala Kurdima zadatak.

“Turska provodi operaciju kako bi se spriječilo spajanje kurdskih kantona Kobani i Afrin, ali se zbog kampanje sirijske situacija promijenila. Koridor je sada moguć, ali sa sjevera, ne iz pravca Al-Baba. No, barem će se civili i trgovci moći kretati po njemu, a udaljenost između Kobanija i Afrina je oko dva sata putovanja”, dodao je.

Turska je nedavno tražila partnerstvo sa Sjedinjenim Državama, a prije toga je, tijekom razgovora u Astani u Kazahstanu, uskladila strategiju s Rusijom i Iranom. No, sada su sirijska vojska i Rusija blokirali planove Erdogana na terenu, što znači da moskovski sastanak turskog predsjednika s Putinom, koji je zakazan za 9. i 10. ožujak, mogao biti kritičan.

Turski predsjednik izjavljuje kako će sudjelovati s Rusima u borbi protiv “Islamske države”, ako to Rusija bude tražila, ali su turskim snagama blokirani svi pravci za borbu protiv ISIL-a. U narednim satima treba vidjeti s kojim će snagama sirijska vojska odgovoriti na sporazum s Vojnim vijećem Manbija da se rasporedi u dogovorenoj “tampon zoni” i zaštiti Manbij i civile od napada turskih snaga i proturskih islamističkih skupina.

Drugim riječima, smjer operacije Štit Eufrata od sada ovisi i o Trumpovom planu za Raqqu, ali prije svega o ishodu sastanka turskog i ruskog predsjednika u Moskvi, gdje bi Putin Erdogana mogao uvjeriti da je njegov posao u Siriji završio.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
jale
Gost
jale
3 godine prije

Babiću, ti o Kurdima, a oslobođena Palmira! 🙂

Frle
Gost
Frle
3 godine prije
Reply to  jale

Piše on o tome sigurno samo je oprezan zbog zadnjeg članka o Palmiri. 🙂

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije
Reply to  jale

Prošli put je Palmira bila oslobođena a da je sjever i jug ostao nezaštićen sad je paralelno oslobođena sjeverna strana i južna i nema šanse za nekakve upade. No dok ne krenu na Arak i prema Deir zoru polako. Slažem se da je ovo puno važnije i mogao bi pitati. Erdogana što još traži u Siriji

Sovoranola
Gost
Sovoranola
3 godine prije

Putinova simultanka.

Zare
Gost
Zare
3 godine prije

hahaha vidi ti to Putin igra šah 4D .. Polako polako bez jednog metka sve rumeno gore obojit ce se u crveno 😀

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Rusi su po drugi put oslobodili Palmiru ali ovaj put ce ovi decki ostati neko vrijeme za zlu ne trebalo.

https://www.youtube.com/watch?v=Zy0dKvggpbI

Jurica
Gost
Jurica
3 godine prije

Ovo danas su jako dobre vijesti. I Palmira i ovaj dogovor Rusije sa Kurdima za što smatram da ipak ima malo veću težinu. Ovim potezom Rusi su zapravo Turcima dali do znanja da su posao u Siriji završili. U suprotnom, opet se riskira pogoršanje odnosa, a pitanje je paše li to Erdoganu.
Alternativa tome je ponovno zbližavanje s Amerikancima, što nažalost uopće nije nemoguće, a sve kako bi se ostvarili njihovi vlastiti interesi. Primarni turski interes su po mom mišljenju ipak Kurdi i učinit će sve samo da spriječe bilo kakav oblik autonomije ili čak i države na području Sirije. Prevrtljivim i pokvarenim Amerikancima u tom slučaju uopće ne bi bio problem okrenuti leđa Kurdima jer su ionako samo topovsko meso za njihov glavni interes, a to je maksimalno smanjenje utjecaja Rusije na Bliskom istoku. Ne daj Bože da do takvog otvorenog saveza ponovno dođe jer se bojim da bi bolesni Erdogan opalio svim snagama po Kurdima, a vjerojatno i po SAA, naravno ohrabren podrškom Amerikanaca. Ali siguran sam da bi onda i Rusi morali odgovoriti žestoko, a ni Ameri ne bi stajali skrštenih ruku i eto nam belaja. Ovo je najcrnji mogući scenarij koji se može dogoditi u Siriji, ali se iskreno nadam da se neće nikad ostvariti.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Jurica

Blentavi turcin je upao u misolovku starog kgbeovca , mlad je , ima vremena , nauciti ce 🙂

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Paznju mi je privukla ova slika kurdskih boraca , covjece bozji toliko iskrenih osmjeha na jednom mjestu nemozes naci niti u jednom megapolisu suvremenog svijeta , nesto je trulo u drzavi danskoj .

H\'ghar
Gost
H\'ghar
3 godine prije

Rat u Siriji, čini se, privodi se kraju. TR neće kontrolirati plin do EU,nego se prelazi na plutajuće LNG terminale i velike LNG tankere, sa ojačanim trupom da bi plovili Arktikom duž RF granice. TR (ako bude “dobra”) dobiti će i drugi plinovod preko Crnog mora do europskog dijela i dalje prema GR i Albaniji. Libija ide na LNG plutajuće terminale…. Palmira je “pala” jer nema više svrhe dijeliti Siriju zbog plinovoda, a amerima se “sviđa” da Iran mora ići na LNG terminale i brodove da bi plin dopremio do kupaca… ISIL proxy će se prestrojiti, ići u Afganistan, Pakistan, Iraq i “gurati ka Iranu i sjeveru preko “….stanova” do RF, kako bi presjekli Kineski “put svile”… RF če plin isporučivati LNG brodovima preko plutajućih LNG terminala…
RF jednim potezom, riješla “sirijsku” krizu. Ovo odgovara i Libanonu i Izraelu i Egiptu, umnjesto skuph plinovoda/pod i “nadmorskim” ide se naplutajuće LNG terminale i velike LNG brodove… Pa i za Tunis, Alžir, Maroko… Sa velikom flotom LNG brodova i ofshore pšlutajućim LNG terminalima otvara se kompeltan, ogroman svjhestski business saplinom. Počinje business kao sa naftom…. Isto važi i za Libiju, plin će iči sa plutajućih LNG terminala LNG brodovima…. Poćistit će se atmosfera, počinje ciklus investiranja u LNG terminale i brodove (utrka), sav silni novac zamrznut u bankama bit če u opticaju, i svi sretni….

Outsider
Gost
Outsider
3 godine prije

Najgora stvar koja se moze desiti je da nekakva ” Ruska” raketa pogodi erdogana na putu u Moskvu. Naam se da do toga nece doci

Ola-ro
Gost
Ola-ro
3 godine prije

U Americi je policija upala u prostorije velike americke kompanije “Caterpillar”…..kad ovako nesto ili slicno napravi policija u Rusiji onda anglosaksonske novine pisu da je iza toga Putin.
Toliko o lazljivim anglosaksonskim novinama.

Alen
Gost
Alen
3 godine prije
Reply to  Ola-ro

Nacionalizacija bagera ?

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
3 godine prije

Evo, rat u Siriji se bliži kraju. Jeste li vi svjesni s koliko naoružanih skupina mora legitimna i legalna sirijska vlada “navigavat” ili se boriti?!
Da je pala Sirija, sigurno bi je zadesio Libijski scenarij.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Da je pala Sirija , zlo bi i definitivno pobjedilo i nastavilo svoj krvavi pir , medjutim odlukom Putina da stane zlu na put , civilizacija je dobila jos jednu sansu da se dozove pameti tj da restarta suludu politiku unipolarnog svijeta na celu sa americkom imperijom zla .

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
3 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Pa zato i tvrdim da je g. Vladimir Putin najveći svjetski državnik.
To znamo mi ovdje, ali treba to reći i neinformiranima. 🙂

POVEZANE VIJESTI

Izbornik