fbpx

Otvara se nova plinska fronta: Izrael preko Egipta počinje izvoziti plin u EU

naftna platforma P-51_(Brazil)

Američka kompanija Noble Energy i izraelski Delek Drilling započeli su bušenje i proizvodnju plina na divovskom polju Levijatan u izraelskom dijelu Sredozemnog mora. Gorivo se već transportira u Egipat, odakle će se za nekoliko mjeseci kao LNG početi isporučivati ​​u Europu. Da, dobro ste primijetili, SAD vode bespoštedni rat za europsko plinsko tržište protiv Rusije, ali kada je u pitanju Izrael velikodušno uskaču u igru i Noble Energy osigurava tehnologiju i proizvodnju, a zbog nedostatka plinovoda, kojeg planiraju graditi Izrael, Grčka i Cipar, na raspolaganje se stavljaju kao posrednik u Egiptu i obavljaju operativni dio ukapljivanja i transporta do europskih LNG terminala, koji su, prema zamisli Washingtona izgrađeni da primaju američki LNG.

Depozit s rezervama od 535 milijardi kubnih metara, udaljen 130 kilometara od Haife, otkrila je 2010. godine američka kompanija Noble Energy. Nakon toga su njeni partneri postale dvije izraelske tvrtke, a trebalo im je tri godine da razviju polje vrijedno 3,6 milijardi dolara. Proizvodnja je započela posljednjih dana 2019., a od 1. siječnja plin je počeo stizati u Egipat.

“Prvi put u svojoj povijesti Izrael je postao veliki izvoznik plina”, navele su tri tvrtke u izjavi.

S egipatskim konzorcijem Delphinus potpisali su ugovor vrijedan 15 milijardi dolara, prema kojem se procjenjuje da će Izraelu Egiptu isporučivati ​​6,4 milijarde kubnih metara plina u sljedećih 10 godina. Plin će se isporučivati u postrojenja za ukapljivanje plina, jer je Egipat iz skupine zemalja uvoznika postao izvoznik plina, što je bilo moguće zahvaljujući vlastitom divovskom polju Zohr u istočnom Sredozemlju.

„Izraelski plin mogao bi već za nekoliko mjeseci stići u Europu kroz postrojenje za LNG u mjestu Idku na sjeveru Egipta“, izjavio je izraelski ministar energetike Yuval Steinitz, prenosi Reuters.

Izraelski ministar energetike rekao je to za Reuters tijekom plinskog foruma u Egiptu.

“Ne danas, ali vjerujem da će krenuti za nekoliko mjeseci”, rekao je Yuval Steinitz.

Prema njegovim riječima, LNG dobiven iz polja Levijatan se može izvoziti čak i u Aziju.

Naknadno se plin iz Levijatana i manjeg susjednog polja Tamar, od oko 238 milijardi kubnih metara, planira izravno isporučivati u Europu kroz plinovod „EastMed“, kojeg Izrael, Cipar i Grčka planiraju graditi kroz Sredozemno more. Ovaj zahtjevni projekt gorljivo podržavaju Sjedinjene Države i Europska unija, ali je po trenutnim cijenama plina izgradnja plinovoda na velikim dubinama u tom dijelu Sredozemnog mora neisplativa iviše se koristi kao propagandna kampanja usmjerena protiv teritorijalnih apetita Turske na Mediteranu, koja je s fantomskom libijskom vladom Fayeza Al-Sarraja dogovorila granice turskog i libijskog epikontinentalnog pojasa. Te se granice dodiruju jer je Turska na nedavnom sastanku Sarraja i Erdogana u Ankari u obzir uzela „neovisnost“ takozvanog Sjevernog Cipra.

Sada, osim u Egipat, plin iz polja Levijatan se isporučuje u Jordan i sam Izrael. U zajedničkoj izjavi kompanija Noble Energy, Delek Drilling i Ratio stoji da će početak proizvodnje u Levijatanu odmah dovesti do nižih cijena električne energije u Izraelu. Međutim, kako napominje Haaretz, glavni plinski tokovi u Izrael idu iz polja Tamar, a cijene su mu veće od onih za plin koji se iz Levijatana prodaje Egiptu.

Plinska polja Levijatan i Tamar i linije razgraničenja u istočnom Sredozemlju

FOTO: Plinska polja Levijatan i Tamar i linije razgraničenja u istočnom Sredozemlju

Plinski projekt Levijatan

Kao što smo rekli, polje je 2010. otkrila američka kompanija Noble Energy, kojoj je s izraelskim pertnerima trebalo tri godine da razviju polje vrijedno 3,6 milijardi dolara, da bi proizvodnja konalno započela posljednjih dana prošle godine, a od 1. siječnja plin je počeo stizati u Egipat.

U vrijeme kada su 2013. Noble Energy i izraelske kompanije Delek Drilling i Ratio razvile polje, Izrael je u geopolitičkom smislu, zbog prekida dobrih odnosa s Turskom i tadašnjem preispitivanja odnosa s Obaminom administracijom, izgubio jedan dio utjecaja u svijetu, jer mu je ranija situacija jamčila apsolutnu nedodirljivost. Prije dolaska Trumpa na vlast, vidno umanjeni utjecaj Tel Aviva, stalni prijepori s Iranom, te sukobi s Hezbollahom i Palestincima, nije se osjetio u sigurnosnom smislu, ali je ta situacija zadavala velike brige vladi Benjamina Netanyahua.

Međutim, 2013. godine sada je došlo do preokreta. Tek sada, sa „situacijskim plinskim saveznicima“ kao što su Jordan i Egipat, ali i Grčka i Cipar, možemo reći da na status Izraela nije utjecalo neko novo konvencionalno ili nekonvencionalno oružje, koje bi mu jamčilo sigurnost, nego otkriće ogromnog ležišta plina na istočnom Mediteranu.

Naravno, Izrael je to, ne obazirući se previše na međunarodno pravo, pokušavao i još uvijek pokušava iskoristiti na najbolji mogući način. Ime koje su dali tom ogromnom podmorskom blagu upućuje na značaj koji mu Tel Aviv pridaje. Jedno ležište, ali i cijeli projekt, nazvano je po Levijatanu, biblijskom morskom čudovištu. To nije slučajno, jer bi, ako realizira sve planove, Izrael mogao postao energetski div, neovisan za duži period.

Nakon godina istraživanja je američka kompanija Noble Energy, koja je surađivala s izraelskim partnerima iz Avner Oil & Gas Ltd, Drilling LP, Delek Energy i Ratio Oil Exploration, otkrila ležišta plina, ali i nafte, na dnu istočnog Mediterana.

Na 130 kilometara udaljenosti od izraelske obale su tada proradile platforme za eksploataciju plina, Dalit, Tamar i Afrodita, ali i Levijatan. Procjena je da se na dnu tog dijela Mediterana krije 3 400 milijardi kubnih metara plina i 2 milijarde barela sirove nafte. Ta količina plina je dovoljna da zadovolji svjetske potrebe za godinu dana i dvostruko je veća od one koju u Sjevernom ledenom moru posjeduje Velika Britanija.

Međutim, da bi Izrael u potpunosti uspostavio stratešku ravnotežu u energetskom sektoru, morao je prijeći jednu prepreku. Veći dio ležišta se nalazi u zoni na koju ekskluzivno pravo polaže Cipar. Pronađeno ležište se, dakle, nalazi u dijelu Mediterana na kojem se vodi više međunarodnih sporova.

Osim toga, sukobu Grčke i Turske na Cipru dodajmo i loše odnose Ankare i Tel Aviva, te one između Libanona i Izraela. Dovoljno je reći da se sve strane pozivaju na pravo eksploatacije u spornom području, te zahtijevaju da se točno iscrtaju linije razgraničenja za buduće postavljanje „off shore“ platformi.

Naravno, pronaći dogovor koji bi sve zadovoljio bio je težak posao. Sporne zone, bez kompromisa, prijete da postanu pravno i političko pitanje koje će dodatno zakomplicirati odnose u regiji za koju sada mnogi tvrde da je na rubu rata.

Izrael kao Izrael, uvijek s pozicije sile

Umjesto pokušaja pregovora, barem preko posrednika, Izrael tada na Cipar šalje 20 000 vojnika, kojima je dana zadaća da se brinu za sigurnost postrojenja.

Međunarodno pravo u ovom slučaju nije bilo ni od kakve pomoći. Propisi koje predviđa Konvencija UNCLOS, koju nisu ratificirale Turska i Izrael, predviđaju bilateralne sporazume u ovakvim situacijama. Međutim, kako dvije zemlje nisu n namjeravale spor riješiti u okviru međunarodnog prava, neslužbeno je određeno kako „svaka zemlja ima pravo korištenja pomorskih resursa do udaljenosti 200 nautičkih milja od svoje obale“. Uz to, limit se proširio za dodatnih 12 milja koje otpadaju na teritorijalne vode.

Ovaj međunarodni ugovor, čak i da su ga Izrael i Cipar potpisali, bio bi nevažeći, budući da su te dvije zemlje jedna od druge udaljene 260 milja.

Obostrana potreba da se zadovolje ekonomski interesi, ali i stalna i neugodna prisutnost Turske, dovela je do zbližavanja Tel Aviva i Nikozije. Izrael i Cipar su prije sedam godina potpisali bilateralne ugovore koji olakšavaju istraživanje, bušenje i eksploataciju, ali i zaštitu zajedničke infrastrukture.

Ugovor predviđa raspoređivanje 20 000 izraelskih vojnika na Cipru koji će se brinuti o sigurnosti postrojenja, te 10 000 radnika, ali i članova njihovih obitelji. Tada turski premijer Erdogan je bio vidno isprovociran izjavama Benjamina Netanyahua „kako je, ako bude trebalo braniti postrojenja, spreman i na upotrebu sile“.

Izraelski snovi o izvozu energenata u Europsku uniju su ujedno strategija smanjenja utjecaja Moskve i islamskih zemalja na europskom plinskom tržištu.

Mogućnost da vodi vanjsku politiku neovisnu o odnosima sa zemljama izvoznicama nafte i plina potaknula je Tel Aviv da se u potpunosti posveti projektu Levijatan.

Ovo što je sada uspio učiniti Izrael, a govorimo o 6,4 milijardi kubnih metara u sljedećih 10 godina, nije količina koja će uzrokovati veće poremećaje na tržištu, ali uspjeh u realizaciji svih planova bi mu jamčio potpunu neovisnost i autonomiju na međunarodnom planu, a obzirom na enormne količine energenata, moglo bi se dogoditi da Izrael postane i zemlja izvoznica, što bi mu dalo dodatni vjetar u leđa u  ostvarenju svojih snova o Velikom Izraelu.

Upravo taj aspekt je u centru strateškog saveza između Nikozije i Tel Aviva. Izrael je isporukom plina na europsko tržište računao smanjio utjecaj Moskve, koja je još uvijek neprikosnovena sila u plinskom biznisu. No, Tel Aviv još veću nadu polaže u smanjenje utjecaja islamskih zemalja koje su važan geopolitički čimbenik upravo zahvaljujući nafti i plinu, Iraku i Iranu u prvom redu.

Zemlje vodeći izvoznici nafte i prirodnog plina s pozornošću prate razvoj situacije. Svakako da im ne bi odgovaralo da se moraju konfrontirati s Izraelom na tržištu energenata. No, ako izuzmemo njih, zemlja koju najviše pogađa cijela ova situacija je Turska, budući da preko nje prolaze brojni naftovodi i plinovodi koji vode ka Europi, a od prije nekoliko dana i Turski tok.

Turska ne želi izgubiti status zemlje bez koje opskrba energentima iz Azije i s Bliskog istoka ne bi bila moguća. Osim toga, Ankara je posebno zabrinuta i zbog važnosti koju bi dobio Cipar u regiji, te konačno Grčka. Velikom dijelom i zbog toga je potpisan sporazum sa Fayezom Al-Sarrajom. Iako sporazum zbog generala Haftara i njegove Libijske nacionalne armije ne vrijedi ništa, zamišljen je da Izrael, Cipar i Grčku „blokira“ u istočnom Sredozemlju i kao opciju im ostavi izvoz LNG tankerima.

Pomorska zona Libije i Turske kako su je zamislili i potpisali Erdogan i Fayez Al-Sarraj.

FOTO: Pomorska zona Libije i Turske kako su je zamislili i potpisali Erdogan i Fayez Al-Sarraj.

Ugovori između Nikozije i Tel Aviva očekivano isključuju ciparske Turke iz suvlasništva nad ležištima, što je Ankaru posebno razljutilo.

Nesuglasice između Turske i Izraela su dobile još jedno poglavlje nakon spora zbog izraelskog masakra na brodu „Mavi Marmara“ u svibnju 2010., kada su izraelski komandosi izvršili napad na brod u međunarodnim vodama i hladnokrvno ubili 9 turskih aktivista koji su prevozili humanitarnu pomoć u Pojas Gaze.

Ako se sagleda cjelokupna slika novonastale situacije, može se pretpostaviti da će na međunarodnom planu doći do preslagivanja odnosa. Diplomatski sporovi, ali i strateški savezi, sada se mogu kretati u sasvim drugim pravcima od onih na koje smo do sada navikli, osim onog koji je neupitan, a to je savez Washingtona i cionističkog entiteta.

Napomenimo i da je procjena eksperata 2013. bila „kako će proći najmanje deset godina prije no što ležišta na istoku Mediterana postanu središte za izvoz nafte i prirodnog plina“. Svi su se nadali da je to dovoljno vremena za postizanje dogovora između zainteresiranih strana, ali treba biti realan i prihvatiti činjenicu da se Cipar i Izrael neće odreći ovih resursa, kao što ni Turska neće dozvoliti da postane nevažan međunarodni subjekt na tržištu energenata.

Kako se stvari odvijale brže od prognoziranog roka, iako još uvijek govorimo o relativno malim količinama plina, Izrael je ipak postao izvoznik tri godine ranije od predviđenog roka.

Turska je još prvih dana odmah obila ponudu Izraela o izgradnji zajedničkog plinovoda preko turskog teritorija, kojim bi se plin s Levijatana isporučivao europskim potrošačima. Izgovor je bio  „kako Erdogan nije pročitao uvjete ugovora“, ali se kasnije pokazalo da ga uopće nije uzeo u obzir.

Erdogan je mogao tražiti uključivanje ciparskih Turaka u cijeli projekt, budući da oni ionako žive od pomoći koju im dostavlja turska vlada, ali se turski vođa nije zadovoljio s tim i cilja na mnogo veću ulogu Turske na europskom tržištu energenata. Tu će mu trebati pomoć Rusije, neovisno o Turskom toku, dok je Moskvi u cilju da Izrael, Cipar i Grčka ne budu gospodari tržišta jugoistočne Europe. Sve u svemu, imamo još jedan prilično oštar sukob s više aktera, među kojima se već sad može odrediti koji pripada kojem taboru.

Na razvoj polja i izvoz ovog plina u Europu sada utječe i ishod rata u Libiji, ruska sposobnost manevriranja među zamkama koje joj postavlja američka uprava, iako vrijeme radi u korist Gazprooma i Novateka. Kako god bilo, pripremimo se za još jedan plinski rat i nevjerojatne koalicije i saveze, ovaj put u istočnom Mediteranu.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
66 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
8 mjeseci prije

Pa kako sad to. Zar ameri neće braniti svoje interese u EU i opaliti koji sankciju Izraelu ili nekakvo raketiranje postrojenja.

Gott mit uns!
Gost
Gott mit uns!
8 mjeseci prije

Hahah kakvi Ameri, oni ne postoje. Amerika je sve ove godine upravljanja od strane židovski obitelji, prosječan stanovnik Amerike i njegovi interesi su nevažni.

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
8 mjeseci prije

Malo cinizma i sarkazma uvijek dobro dođe. Zna se tko su bili gazde, tko su gazde i …. to ćemo vidjeti. Jednom i to mora stati

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Zašto nešto što je dobro smišljeno treba uopšte stati? Vidiš kako oni to lako rade, recept je savršen tako da samo možemo očekivati istog takvog koji će po receptu nastaviti. Tvoj potomak će isto pisati kao što ti sad pišeš

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
8 mjeseci prije

Već se ponavljam ali napisat ću ponovo. Izjava jednog CIA-inog analitičara, koja je brzo uklonjena s interneta i za njega se isto ne čuje glasila je da će do 2025 država Izrael prestati postojati. Na što je mislio, nadam se da ćemo vidjeti.

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Bome bude ti Dopizdilo čekajući na to Hihihihihih!

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Pa šta i ako nestane? Nećeš ni primetiti razliku, “zasedne” neko drugi i po već oprobanom receptu nastavi dalje

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
8 mjeseci prije

Niste me shvatili. Ako tako razmišljaju njihovi “donatori i branitelji” kako onda tek razmišljaju muslići.

kefir
Gost
kefir
8 mjeseci prije

Super za nas male, sad imamo više dobavljača i nižu cijenu naravno.

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

…a Hrvati se plašili bez veze, bojazan odakle će dobijati plin!

Siniša
Member
Siniša
8 mjeseci prije

Ono znaće kao Poljaci što znaju da kupuju plin od “Amerikanaca” 🤣

FATIH
Gost
FATIH
8 mjeseci prije

HAZARI I PLIN………..POZNATA KOMBINACIJA.

Pero
Gost
Pero
8 mjeseci prije

Turska stoka zapasala pola mediterana.
😂😂😂😂😂😂

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Jadran Mediteran, jel da?

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Što se geologije i geografije tiče – sastavni dio i najsjeverniji krak istog od kad ga je prije 11,5 tisuća godina do današnje razine napunilo zadnje izraženije ‘globalno zatopljenje’ …

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Po geologiji, geolozima dakle granica Afrike i Evrope su Alpi

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Tektonski točno, ali samo u jednom dijelu. Ako baš želiš o tektonici Jadran je ‘mikroploča’, po sastavu čak većim dijelom kontinentalna. No, bio u Europi ili Africi, geografski je dio Mediterana … iako mi se čini da si se originalno u odgovoru želio baviti etnologijom, a ne geologijom 😀

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Pa ne znam turcima valda prirodno da zaposedaju “svoju ploču”….možda im to neko i daje, ne osporava

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Gledam kartu i ne vjerujem, Rod, Kreta … kao da ne postoje. Našli libijskog izdajicu pod opsadom da im da malo opravdanja u zamjenu za plaćeničke usluge, jebeno ludilo.

FATIH
Gost
FATIH
8 mjeseci prije

PERO
ZBOG CEGA TAKAV VOKABULAR?

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Ovaj put je pero u pravu! Turska ima nerealna očekivanja i opasne namjere!

Živa istina
Gost
Živa istina
8 mjeseci prije

Možda zato što je turska voska napravila etničko čišćenje na sjeveru cipra Grka, jer ni jedan Grk ne živi na sjeveru i turci ne misle da se vrate i da im vrate imovinu!

Mr.No
Gost
Mr.No
8 mjeseci prije

@Pero: Pero jesu li i tebe da prostiš ili ne,pa i plačeš i smiješ se od usplahirenosti,sreće i meraka.Ako je tako: alal ti vera,delijo!!

Živa istina
Gost
Živa istina
8 mjeseci prije

Nije Pero sa sjevernog cipra potjerao sve grke i oteo im kuće i zemljište nego turska vojska koja još broji 50 000 vojnika stalno stacioniranih u Cipru a turaka 350 000, nisu bili junaci pa potjerali britance sa otoka nego su napravili etiničko čišćenje Grka!

Mr.No
Gost
Mr.No
8 mjeseci prije

Pa,pogledaj kad sim ocenas ocitali.

Zvrk
Gost
Zvrk
8 mjeseci prije

A inače su Grci nosili cvijeće pozivajući na ujedinjenje s maticom. Nisu Turci došli tek tako i okupirali dvi petine otoka.

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Zvrk
Jes. 😊 sve balkanski anđelčići.

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Ova mapa s nacrtanim turskim namjerama je školski primjer “računa bez krčmara” i vidi se da turske namjere zadiru u legitimna pomorska prava mnogih država, koje neće šutjeti na ovo tursko posezanje u njihove legitimne interese!

TerraMarique
Gost
TerraMarique
8 mjeseci prije

Primecujemo da se Amerika ne buni ovoga puta. Pitamo se zasto 🙂 Ocigledno u politici nedostaju osnovni moralni i eticki principi a taj zakon se preko globalizma i neoliberalizma prenosi na ciljane zemlje i stanovnistvo u njima

Malomorgen
Gost
Malomorgen
8 mjeseci prije

Kaj god urade, ruski ce plin biti najceniji…. 😂

Zadranin
Gost
Zadranin
8 mjeseci prije

izraelski plin? 🤔

Meni se više čini da je to Palestinski plin.

P***!

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Ono što nazivamo geopolitikom najčešće je samo puko sredstvo ostvarivanja ciljeva u ekonomiji.
Kao vježbicu za mozak, predlažem razmišljanje: je li Turska u podljednjih 10 godina mogla povući drugačije poteze?
– u Siriji, umjesto da sa Isilom potkrada sirijsku naftu?
– pregovorima sa Ciprom i Grčkom?
– pregovorima s Izraelom?
– vidimo da je Izrael iskoristio 20 000 svojih vojnika. Je li Turska mogla bolje iskoristiti svoju vojsku i ranije, ne kao ovo sad u Siriji i Libiji (?)
Dobro su napravili ovo s Turskim tokom, jer je to – sigurna opskrba.

Mr.No
Gost
Mr.No
8 mjeseci prije

@Lucija: kako god,ne treba zaboraviti-turci desetljecima imaju svoje gazde,(Nato,Israel,Eu itd.Ipak-vidi Putin i zadržavanje preko 4 mil izbjeglica na svom teritoriju ,znači,sa njima je dogovor sigurno moguć.Ali i da je sve tako i pokušano kako ti navede,misliš da im nisu i ne bi negdje mišolovku u gaće stavili?

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Vidjet ćemo, kako će se odvijati stvari, ako Erdogan izgubi na slijedećim izborima. Moglo bi se sve okrenuti na glavu u odnosu na ovo danas!!

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Ekonomija i rat su politika drugim sredstvima. Iako su u toj definiciji stvari dosta interchangeable.
Teško je reći što bi bilo kad bi bilo … ali:
– Sirija – tamo se krade nafta, pravila ne vrijede
– Cipar/Grčka i Izrael – po dobroj staroj (geo)političkoj – jedna ruka na srcu, druga s figom u džepu
– korištenje vojske – pitati Kurde

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

” Izrael je u geopolitičkom smislu, zbog prekida dobrih odnosa s Turskom i tadašnjem preispitivanja odnosa s Obaminom administracijom, izgubio jedan dio utjecaja u svijetu…”
😊 meni se ne čini…

Piretis
Member
Piretis
8 mjeseci prije

@Lucija- O da, da. Zabrinutost Izraela u odnosu na Siriju ili Iran je luk i voda prema onoj kakva će biti kad Turska postane nuklearna zemlja. A hoće i to sigurno i uskoro. Nisu Turci bez vraga kupili S-400. To im ni SAD ni Izrael ne može isključiti po potrebi. A i kupili su ga prvenstveno da ih ne može nitko, a posebno ne Izrael, bombardirati kad se sjeti.

roki
Gost
roki
8 mjeseci prije

Da li si ti ikad igde video da su S-400 koristili u realnim uslovima ?Ti si toliko siguran u tu gvožđuriju kao da si u najmanju ruku ti ispaljivao te rakete !

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Koji su to “realni uslovi'”? Daj primer jednog konflikta od 45.-te na ovamo za koje možemo reći da su “realni uslovi”

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Kako sam već ovddje jednom napisao, S 400 če biti “efikasan PZO sistem do njegove prve upotrebe i promašaja cilja na koji bude ispaljen, a poslije toga će splasnuti interesi za taj sistem i čak će na crnom trgu oružja zemlje koje ga već imaju jeftino nuditi te rakete!

Mlata
Gost
Mlata
8 mjeseci prije

Možda al tek kada ih na tuce prodaju i razviju nešto novo potom!

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Svaki dan je nova prilika da ga se testira … pa nitko od junaka nikako da proba. Možda i to nešto govori.

Piretis
Member
Piretis
8 mjeseci prije

@roki- Nisam vidi ni S-400 niti bilo koji drugi S, nisam vidio ni Sidney pa svejedno ne sumnjam u njegovo postojanje. Moja se opaska odnosi na vjerojatni razlog turskog nabavljanja tog sistema. Sumnjam da bi se zamjerali Amerikancima da nemaju jako dobar razlog.
A sa PZO sredstvima imam ratnih iskustava. Prvo: Bilo koje oružje u rukama šeprtlje je “gvožđurija”. Drugo: Čak i slabije oružje u dobrim rukama i u pravom trenutku može biti efikasno. I Treće i najvažnije: Ništa oružje i znanje ne pomaže ako nemaš veliku (ratnu) sreću. Ima još jedna sitnica: Pripadnici PZO, uz tenkiste, najkreće žive poslije greške ili promašaja.

Max
Member
Max
8 mjeseci prije

Kolega Piretis u pravu ste nije Turska tek tako promijenila dobavljača

ad astra
Gost
ad astra
8 mjeseci prije

roki, nemoj molim te govoriti ništa protiv S-400. To je savršen sustav i neka tako i ostane. Nemoj uništavati ljudima snove. O čemu bi pisali da nema S-400. To je sustav koji ruši neprijateljske letjelice još u hangarima. Čim pomisliš na neku “nepodopštinu” S-400 ti doleti u hangar da ti pokaže gdje ti je mjesto. Domet tog sustava je zastrašujući. Čitam na jednom kineskom portalu, onom što je pisao o Tu-160 kako je pretekao F 35, kako su Marsovci u panici jer se boje da bi koji S-400 mogao zalitati do njih.

tedi
Gost
tedi
8 mjeseci prije

Americka CIA najbolje zna sta je S-400,koliko vidim ne staju Rusima na put.Sanjali mi ovo ili ono o S-400,Kina,Indija ,Turska debelo se grebu.Valjda njihovi strucnjaci za odbranu svojih drzava vise znaju u sta trose pare od nas mrava.

ad astra
Gost
ad astra
8 mjeseci prije

Piretis, ajmo malo o famoznom S-400. Koliko košta jedna raketa za taj sustav? Kažu oko 1M$. Dobro. Idemo dalje. Netko ti pošalje nešto nalik bespilotnoj letjelici koja košta 20 000$. I tako nekoliko puta. Tko je koga u toj situaciji izrokao. Stalno glorificirate jedan sustav kao da će on činiti čuda. Obrana je kopleksan posao i s njom se bave stručnaci, a ne diletnti. Obranu ne čini jedan sustav niti je on dovoljan. Najbolja obrana je politika. Kad dođe do otvorenog sukoba onda je u pitanju sustav, a ne pojedino oružje. Ali neka, veličanje pojedinih segmenata obrane povečavaju samopouzdanje i jačaju stranku odnosno predsjednika na vlasti. U tom smislu. Da, S-400 će spasiti svijet.

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

“Koliko košta jedna raketa za taj sustav? Kažu oko 1M$. Dobro. Idemo dalje. Netko ti pošalje nešto nalik bespilotnoj letjelici koja košta 20 000$. I tako nekoliko puta. Tko je koga u toj situaciji izrokao.”

Da tko je koga izrokao … svašta. Ali ajde, ako utireš taj put što ne kažeš što ta letjelica nosi pod krilom i koliko košta njena potencijalna meta? Sad ćeš ti nama bacit brojke. Evo, koliko košta hellfire? A koliko ‘afganistanska svadba’? Hoćeš teži zadatak? Aj, kad uzmogneš, računaj – koliko ‘košta’ jedan NATO vojnik? A koliko jedan stari kalašnjikov?
I još kažu neki, mora da su ljevičari koji ne kuže ekonomiju, da život nema cijenu. Pffff …

ad astra
Gost
ad astra
8 mjeseci prije

subversus, ponekad treba shvatiti poruku teksta. Poruka ti je slijedeća. Bogate zemlje i vojno jače zemlje mogu lako neutralizirati bilo koji borbeni sustav na način da ga “istroše”. Protiv bogatih i vojno močnih ne možeš se boriti na konvencionalan način: S njima se “boriš” politikom: Slabiji ili tebi ravni te neće napasti, a ako te i napadnu, izgubit će. Čemu ulagati velike novce u jačanje obrambenog sustava samo da bi pokazao kako si superioran da li u regiji da li šire. Ili možda želiš biti agresor? Problem nastaje kad jedan čovjek postane sininm za državu i misli da treba braniti, ne državu već svoju čast. Njemu lijepo. Kako je ostalim?

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

@ ad astra
Auuu, mea culpa, promaših ceo fudbal …
Kažeš s jačima se ‘boriš politikom’? Znači zato se politika zove kurva … ima smisla.
Trošenje obrambenih sustava košta. Odatle ti ranije pitanje o ‘cijeni’ vojnika … koje možda nisi shvatio. Ali ok, neke stvari se ne mogu izraziti u dolarima pa ti je oprošteno.
Pokazivanje superiornosti si pobrkao s odvraćanjem. S-400 se danas smatra jednim od najsofistiranijih PZO sustava u svijetu i zašto bi se spočitavalo ikome izbor ako za to ima para? Ili se baš u izboru krije neka poruka … koju se ne može preračunati u dolare.
A znaš što je očito problem? Što neki uporno ne žele shvatiti da ničija nije gorjela do zore kao i da sve imperije padaju. Kužiš poruku?

roki
Gost
roki
8 mjeseci prije

Koliko koštaju VAGNEROVI PLAĆENICI (čitaj Putinovi) ?!

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

10% od svakog prodanog S-400 … i ti kupuješ? 😀

Pavel
Gost
Pavel
8 mjeseci prije

Jako su jeftini. Rade za komplet drvenih babuški. Indoktrinacija je razlog njihovoj potrazi za zlatnim teletom.

Piretis
Member
Piretis
8 mjeseci prije

@ad astra- Ne znam o S-400 ništa više nego što se može naći na internetu, dakle malo. I ne glorificiram ga, općeniti niti jedno oružje mi nije drago. Moja je generacija imala nesreću da ga nosi, koristi i vidi koji užas ostaje poslije svega. Slažem se da je politika prva, a najbolje je da ostane i posljednja. Rat uopće nije opcija pa kad se čini i neizbježnim uvijek postoji prilika za pregovore i mir.
Ipak prema PZO sustavima imam pozitivniju sliku nego prema ostalom oružju. Defanzivno je, pravilnom upotrebom ne nanosi štetu nevinim, manje je zlo od zla koje može učiniti avion, a sam Bog zna što rade avionske bombe i rakete (posebno civilima).

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Samo jedan čovjek kvari dobre odnose između Turske i Izraela a to je pogodićete, Erdogan! Njegovim nestankom s političke scene, na ovaj ili onaj način, opet bi moglo jako utjecati na te odnose između te dvije, nekada prijateljske države!

puf
Gost
puf
8 mjeseci prije

Evropi treba diversifikacija plinskih ruta. Ruski plin, a preko njega i kazahstanski plin, koji kupuje je ok. Ali, da bi smanjila turbulencije koje proizilaze iz zavisnosti o jednom lancu snadbijevanja, Evropa, ukoliko ne zeli takve scenarije, mora u opticaj staviti i druge rute.

Tu u opticaj dolazi i nedavni TANAP-TAP plinovod koji plin iz Azerbejdzana preko Gruzije i Turske transportuje u Evropu. Tu svakako dobro dodje i Nord Stream plinovod.Tu dobro dodje i americki plin preko LNG terminala, kao i ovaj potencionalni izraelski, egipatski, kiparski itd.

Svakako da svako gleda svoj dio kolaca, to je prirodni proces u ekonomskom takmicenju.

Alex
Gost
Alex
8 mjeseci prije

Samo neka cijena bude što niža,ali će RH mafija već naći načina da opljačka domicilno pučanstvo.

eu kolonija
Gost
eu kolonija
8 mjeseci prije

da ih nema, mislim na ta plinska polja, valjalo bi ih izmisliti. sve saveznici a ne zna se tko je protiv koga. trebali bi im rusi poslati malo plina kao humanitarnu pomoć:)

imalijosnade
Gost
imalijosnade
8 mjeseci prije

jesu face majko mila-stvarno žare i pale tećom dimenzijom…. kazu hico ih tio … asad josi i plin prodaju?! sad su zakupili pola afrike pa ce nam glavne i sve exoticne namirnice prodavat, bez konkurencije.stvarno su goje nisko pale…

Max
Member
Max
8 mjeseci prije

Kao i obično geostrateške igre bez granica ali Izrael nkkad nije posezao ovoliko daleko

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
66
0
()
x