fbpx

Hoće li preživjeti Bolivarska revolucija u Venezueli?

Venezuela - zastava

Završava 2018. godina, a Venezuela je još uvijek u krizi. Inflacija i dalje raste, nedostaje lijekova i robe široke potrošnje, financijske i političke sankcije Washingtona i dalje guše gospodarstvo, a razlike i podjele među Venezuelancima izgledaju nepremostive.

Nicolás Maduro će 10. siječnja 2019. položiti prisegu kao predsjednik za novi šestogodišnji mandat. Međutim, napetosti i nesuglasice između oporbe i vlade nisu riješene, a budućnost Narodne skupštine, koju kontrolira oslabljena oporba koja se protivi “chavizmu”, je u dilemi. Zapravo, čini se da oporba nema nikakvo ozbiljno i vjerodostojno vodstvo koje bi moglo dobiti značajniju razinu potpore kako bi se suprotstavila vladi.

Pad povjerenja u institucije, vidni nedostatak neovisnosti u državnim tijelima i nedostatak transparentnosti kod vlade doveli su do erozije demokracije u zemlji. Višestruki pokušaji antivladinih skupina da svrgnu i nasilno destabiliziraju vladu doveli su do još veće nestabilnosti i neizvjesnosti.

Uz sve to, Trumpova administracija ozbiljno razmatra uključivanje Venezuele na popis “terorističkih država”, što bi intenziviralo ekonomski i politički napad na zemlju bogatu naftom i otvorilo vrata vojnoj intervenciji s katastrofalnim posljedicama.

Zemlja koja je prije manje od jednog desetljeća bila model socijalne pravde s narodnom vladom kao da se pretvorila u kaotičnu, nestabilnu i retrogradnu državu. Živa participativna demokracija koja je inspirirala društvene pokrete i uzrokovala promjene diljem Latinske Amerike, Europe, Afrike, Bliskog istoka pa čak i Sjedinjenih Država, čini se kao relikt prošlosti. Korupcija, vidljiva u gotovo svim vladinim institucijama i privatnom sektoru, vratila se i urušila svakodnevno funkcioniranje društva i pružanje osnovnih usluga. Govoriti o napretku je uzaludno, jer jedino što se čini da napreduje je propadanje zemlje.

Krivicu za tu tužnu stvarnosti ne snosi samo vlada, iako je zbog lošeg upravljanja i lošeg vođenja gospodarstva i naftne industrije odgovorna za veliki dio katastrofe koju zemlja proživljava.

Moramo također uzeti u obzir ulogu oporbe i njenog vodstva, koje je godinama stvorilo jak lobi u Washingtonu i traži da se pooštre sankcije protiv Venezuele. Logika je jasna. Namjera je da upravljanje zemljom postane nemoguće i onda silom svrgnuti nesposobni “režim”. Njihovi postupci su izazvali financijsku imploziju i neopravdanu blokadu nabave osnovnih proizvoda i humanitarnih potrepština, kao što su lijekovi i oprema za hitne slučajeve.

Maduro i Chavez iza

FOTO: Maduro

U Venezueli, Španjolskoj i Sjedinjenim Državama se vodi nekoliko sudskih slučajeva koji oni uključuju visoke sadašnje i bivše dužnosnike vlade Nicolása Madura, kao i neke koji su bili na dužnosti tijekom Chavezovog mandata. Sudi se i nekim poduzetnicima koji su ukrali milijarde dolara od naroda. Među optuženima je i Alejandro Andrade, koji je zlorabio Chavezovo povjerenje samo kako bi se obogatio, a zatim je pobjegao u Miami, gdje se suočava s američkim pravosuđem za zločine poput pranja novca. Osobe poput njega snose najveći dio odgovornosti za gospodarski kolaps Venezuele i posljedično za patnje venezuelanskog naroda.

Odgovornost za situaciju u zemlji također snosi i narod, koji nije neovisno, kritički konstruktivno, stalno i iskreno nadzirao Madurovu vladu. Mnogi su upali u zamku “države koja će se brinuti za sve”, dajući apsolutno povjerenje onima koji su na vlasti i pretpostavljajući da će oni iskreno obnašati svoje funkcije. Nažalost, porok korupcije i bolest moći brzo su zarazni kada budnost, uz kritički pogled, kao sjena ne stoje nad državom.

Ljudi su dužni tražiti da vlada ispuni svoja obećanja i da preuzme odgovornost. Kako bi jamčili njezino funkcioniranje i ispunjavanje njenih dužnosti, ljudi moraju aktivno surađivati s državom. “Narodna vlast” nije samo glasovanje, a zatim svi na odmor do sljedećih izbora.

Vlast u rukama ljudi znači da najveća odgovornost za zemlju imaju ljudi. Izgradnja domovine je svakodnevni posao, uz davanje maksimuma i težnju koja će potaknuti razvoj održivog modela koji jamči dobrobit ljudima i prosperitet za sve. Čini se da je to san, ali to je bila Venezuela tijekom Bolivarske revolucije koju je vodio Chávez. To je Venezuela za koju sam izgarala i za koju sam dala više od desetljeća svog života.

Hugo Chávez 1998. nije pobijedio na predsjedničkim izborima zbog toga što je bio simpatičan. Njegova neočekivana pobjeda se temeljila na obećanju boljeg sutra za Venezuelu. Iskorjenjivanje siromaštva, uklanjanje sveprisutne i destruktivne korupcije, transformacija umirućeg socioekonomskog modela u državu socijalne pravde i izgradnja neovisne, suverene, osnažene i ujedinjene zemlje, to je bila platforma koju su izgradili on i njegova Bolivarska revolucija. To je bilo obećanje koje je cvjetalo za vrijeme njegove uprave, unatoč velikim preprekama i unutarnjim i vanjskim prijetnjama, od državnog udara do ekonomskih sabotaža, od unutarnje korupcije i neučinkovitosti do vanjskih agresija – diplomatskih, političkih i čak vojnih. Sve su te prepreke bile prevladane pod vodstvom Chaveza.

Osobno mislim da je Hugo Chávez vjerojatno bio podcijenjen, ali i precijenjen predsjednik u povijesti.

Revolucija – ili transformacija države – ne može ovisiti o jednom čovjeku. Narod mora biti motor i upravljač. Chaveza su podcijenili gotovo svi koji nisu vjerovali u njega, kao i oni koji su ga htjeli prevariti ili upotrijebiti za vlastite svrhe, da bi na kraju izdali njegovo povjerenje. Opozicija i njeni saveznici u Washingtonu vidjeli su ga kao nekoga tko nema intelektualnu i stratešku sposobnost upravljanja vladom i da ide prema svome cilju, ali su ostali iznenađeni i frustrirani. Konačno, Strateški institut američke vojske ga je nazvao “mudrim konkurentom”, priznajući da su pogriješili. Chávez je bio sjajan vizionar, s majstorskim strateškim sposobnostima i snom o boljem svijetu kojeg je želio pretvoriti u stvarnost.

Venezuela

Međutim, oni koji su ga podržavali također su ga precjenjivali. Zato što Hugo Chávez nije bio Bog, nije bio car ni nadčovjek. Bio je čovjek s mnogo lijepih ideja i dobrim namjerama kako ih ostvariti.

Ali nije uspio ostvariti svoj san, iako je sigurno učinio više nego što je mislio da je moguće. Chavezova je pogreška bila koncentracija vlasti i nemogućnost da se vodstvo revolucije – ili država – preda u ruke ljudi. Pogreška je bila neprihvaćanje sustava provjera i ravnoteže, neovisnosti vlasti, transparentnosti i budnosti naroda, što je apsolutno nužno za postizanje države socijalne pravde i sustava participativne demokracije.

Sada, kada 2018. završava, a uskoro će biti i šest godina od Chavezove smrti, na početku nove Madurove vlade bilo bi važno za nas da se zapitamo je li Bolivarska revolucija uspjela preživjeti svog utemeljitelja? Kada Venezuelu pogledate izvana, vidjet ćete samo katastrofu i nered. Ali gledajući prema unutra – u zajednicama, u susjedstvu, na selu ili u gradskim središtima – očito je da strast, ljubav i predanost koja je podigla revolucionarnu zastavu i borbu za socijalnu pravdu nastavljaju rasti, i dalje vrije u onima koji je žele dovršiti.

S novim godinama postoje nove mogućnosti. Nadam se da Bolivarska revolucija, u svom čistom i poštenom obliku, ima još jednu priliku za procvat.

Eva Golinger, američka odvjetnica, spisateljica i novinarka porijeklom iz Venezuele, stručnjakinja za međunarodno pravo, Latinsku Ameriku i ljudska prava.

RT Aactualidad

 

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
50 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
mladen3x
Gost
mladen3x
1 godina prije

Puno jasnija slika o ovoj državi za razliku od neki dan kada sam pokušao povući poveznicu s Norveškom.Hvala autoru!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

U priči Eve Golinger, Venezuelanke i Amerikanke koja ‘je cijelo desetljeća i više izgarala za Venezuelu i revoluciju’ upada u oko jedan detalj: Alejandro Andrade je ukrao milijarde od naroda i pobjegao u SAD, ali tamo nije dočekan kao heroj koji je radio u američkom interesu, a na štetu naroda Venezuele, nego mu američko pravosuđe sudi zbog zločina pranja novca. Zanimljivo.
Nakon tih ‘više od desetljeća’ bolivarske revolucije, na kojoj god strani u nekakvom ideološkom, vrijednosnom smislu bio, ostaje žal zbog ovakvog epiloga u Venezueli. Kao civilizacija smo kroz venezuelanski primjer imali pred sobom drugačiji put, drugačiji način upravljanja državom, resursima, drugačiju raspodjelu bogatstva…mogli smo reći kako imamo alternativu liberalizmu, surovom kapitalizmu. Nažalost, priča je u Venezueli završila slično kao i naša sa samoupravljanjem. Unutarnji i vanjski neprijatelji se uvijek podrazumijevaju kad god neka država iskače iz okvira i sasvim sigurno nisu razlog propadanja. Prije će biti da nismo sposobni pojedinačno nadrasti sebičnost.
Današnjica u Venezueli nije sjajna. Morat će se presložiti. I dalje imaju najveće rezerve nafte na svijetu. Morat će kombinirati liberalizam s bolivarizmom kako bi se izvukli i ponovo postali bogato društvo, kakvo prirodno jesu. U suprotnom im prijeti opasnost da postanu kineska kolonija.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Tamo nikada nije ukinuto privatno poduzetništvo i nikome nije oduzeta imovina, ni farmerima, ni medijskim mogulima, ni privatnim bankama, ni vlasnicima tvornica. Svi su radili i dalje, i nitko nije preselio proizvodnju, čak su uživali poticaje države u vrijeme visokih cijena nafte. Tako da ako ekonomiju u Venezueli do ekonomskog rata vidiš kao onu u Sjevernoj Koreji, onda gadno griješiš.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

U pravu si. ova autorica iz majamija ni jednu rijec nije rekla o brojnim venecuelancima koji su pokupovali vile na Floridi i Madridu i iznijeli milijarde. I dalje su im firme u Venecueli, i dalje izvlace pare, a usput podrivaju vlast gdje god mogu. Bolivarci imaju samo jedan medij, a svi ostali mediji su u privatnim rukama i na strani su SAD.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Možda je to i bila greška, malo “eksproprijacije” nije bilo naodmet, ali ne na ho-ruk, nego prvo sve zamrznuti kako je, ali da je i dalje njihovo, čak i da rade, plaćaju porez i knjiže dobit, a onda istraga po istraga da dokažu da su radili i rade pošteno,

ori
Gost
ori
1 godina prije

Uključi se u diskusiju…ako imas dva auta jedno ti uzmu za potrebe gradskog prevoza.niko ti ne brani da radis zemlju al policija nece mrdnut kad ti lopovi sa oruzjem dodju uzet sto si radio.tako da si nemocan od lopova korupcije bilo sta.usput kretanje nocu nesmjes izac iz kuce.

Jole
Gost
Jole
1 godina prije

Američko pravosuđe će mu zapljeniti novac i neće ga vratiti Venezueli.U tome i je poanta da mu sude za pranje love. Kod nas je pravosuđe katastrofa,ali I tamo je strasno selektivno i korumpirano..Kako je,čini mi se prošle godine, jedan sudac osudio Iran za 9/11/2001 i naložio da mora isplatiti par milijardi odštete stradalima.Dokazi ? Zar to treba ? Iran je morao povući obrambeni mehanizam i žalili su se na presudu.Što god da bude,SAD ima zeleđenih iranskih zelembaća u velikim količinama i naplata,ako se dogodi punomoćna presuda,moći će se obaviti glatko i bez zadrške.Ne možeš ti sa drumskim piratima izaći na kraj.Ipak je to Kosher Nostra,za koju je Cosa Nostra mala beba.

DAWOR
Gost
DAWOR
1 godina prije

Son of Alerik ……pozlatile ti se riječi….daj Bože da postanu kineska (i ruska) kolonija…amerikurcima u inat !!!!

Galus 92
Gost
Galus 92
1 godina prije

Hm, revolucija!! Pod tim pojmom uvjek do sada zamišljao nešto pozitivno, korijenitu promjenu na bolje, ali vidim ta promjene te vrste u Venezueli nema! Narod živi sve slabije, ljudi masovno bježe iz države, ali tko zna? Jednima tamo se je životna situacija okrenula na bolje i oni su za sebe stvorili nekakav izolirani prostor, u kojem dobro žive i nimalo ne osjećaju patnje drugih. Putuju po svijetu, nemilice troše novac u elitnim svjetskim restoranima i kao da neće i ne mogu zamisliti, kako im živi velika većina naroda! Stoga to što se tamo naziva nekakvom revolucijom, ne bi se smjelo tako nazivati! Uvjek bi trebalo pisati da se je tamo dogodilo nešto kao “revolucija” tj pod navodnicima ili bi to događanje bilo bliže nazivu kontrarevolucija jer ima suprotne efekte od onoga št podrazumjevamo pod pojom revolucija! Još nešto! Tu se precjenjuje uloga Amerike i njenih sankcija. Naime, Venezuela posjeduje dokazano naj veće zalihe nafte i ako jedan režim to ne zna iskoristiti, nije vrijedan, da i najkraće moguće vrijeme ostane na vlasti u toj državi, jer to je do sada jedini svjetski presedan, da ne mogu unovčiti tako traženu sirovinu kao što je nafta, a poznato je, da i naj represivniji i naj mračniji režimi u svijetu sasvim solidno zarađuju, ako posjeduju to što ima Venezuela! Kina i Rusija čine neoprostivu grešku, da podupiru taj režim i odmah se vidi, da im do stanovništva te države nije ni najmanje stalo, nego gledaju samo vlastite interese, da prodaju režimu što veće količine naoružanja i slično, što narodu te zemlje ne donosi nikakvu korist! Teško je reći, koliko dugo će potrajati ta agonija, jer režim iza sebe ima brojnu vojsku i paravojne milicije, koji ipak nekako žive za razliku od većine ostalih stanovnika Venezuele i teško će biti natjerati ih sa pozicija koje drže-

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

Bolivarska revolucija je prošlo svršeno vrijeme ako se ne uvedu promjene ništa od bolivije neće biti osim tuge, čemera i jada. kao i kod nas.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

I sama priznje da se napredovalo dok je bio Cavez. Stepen siromastva tad je bio nepodnosljiv i u znatnoj mjeri ga je ublazio.Venecuela je tad imala jednog covjeka i napravio je promjene, ali ne moze ni on stici na sve strane. Sta da je imala 10 Caveza?

Galus 92
Gost
Galus 92
1 godina prije

Varaš se, Sam čavez je već trasirao put u pakao za tu zemlju, “kamiondžija” Maduro je samo nastavio tim putem! Već je mnogo puta dokazano, da “revolucija” te vrste, kako su je oni zacrtali nem možže uspjeti!!

Avatar
Gost
Avatar
1 godina prije

@Šok što kod nas pa mi nemamo socijalizam
Imamo hibrid neoliberalnog kapitalizma tj. Rodjački kapitalizam

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Mislim da je Eva Golinger prepoznala problem. Narod, koji je doslovno izvučen iz bijede za Chaveza. dobili su stambene blokove, gratis škole i opismenjavanje svih, zdravstvo s 5000 kubanskih stručnjaka i tko zna koliko medicinskih sestara, je navikao “Sve će to riješiti država i Chavez će se pobrinuti za sve” i tako su navikli živjeti, a da im nitko nije nametao odgovornost za trajnu nadgradnju

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

Da, ista ona odgovornost koja je svuda pokopala socijalizam. Ali greši kada kaže: “Chávez je bio sjajan vizionar, s majstorskim strateškim sposobnostima i snom o boljem svijetu kojeg je želio pretvoriti u stvarnost.”

Jedna od njegovih najvećih grešaka je pogrešno ulaganje sretstava – tu mu je strategija bila nula. Osnovno je bilo izgraditi proizvodne kapacitete što pričam od početka krize a što se danas savršeno jasno vidi. Stanovi jesu potrebni ali su mrtav kapital dok fabrike em proizvode em taj proizvod predstavlja smanjenje zavisnosti od uvoza. Fabrike će izgradii stanove ali stanovi neće fabrike.

Čavez jeste bio vizionar i rodoljub ali nije imao oštrinu koju mora imati onaj koji se bori protiv neuporedivo jačeg protivnika – Maduro će opstati jedino ako ga Rusi i Kinezi izvuku (ne samo ekonomski već i organizaciono).

Galus 92
Gost
Galus 92
1 godina prije

Madura i njegov režim ne može spasiti ni sam BOG, a najmanje to mogu, Kinezi ili Rusi!

i tata bi sine
Gost
i tata bi sine
1 godina prije

RIP KOmadante, šta su ti uradili od države, tata

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije

Mda.
El comandante Hugo.
Jedan od rijetkih, na prste jedne ruke nabrojivih, nepatvorenih vodja naroda svijesti razvijenije negoli isti taj narod uopce moze shvatiti ( zvuci poznato?).
Nazalost…

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Sta je ono odgovorio Zbignjev kad su ga pitali “a sta ce mo sa jugoslavijom?|
– Nista dok ne umre Tito, ne vrijedi ni pokusavati.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Ali to i je greška kada se jedna država, zemlja , narod i narodi, personificira u jednom čovjeku.Tako u Washigntonu čekaju, OK neće ni Putin živjeti 150 godina. Ali mislim da on puno više ulaže u kadar koji će ga nasljediti. Na primjer, Sergej Ivanov, Putinov školski prijetalj, takoreći, maknut je jer je “star” i sada u Kremlju , tiho tiho, karijeru uz Putina gradi Anton Eduardovič Vaino, “porijeklom” Estonac. Ali baš Estonac, rođen u Tallinu kao unuk prvog predsjednika CK KP Estonije. Ne znam gdje ćemo biti za sljedeće izbore, iako se govori da bi Putin mogao , po želji naroda, Dume i Vijeća Federacije, a nakon narodnog referenduma, biti kandidat još jednom, dakle, predsjednik do 2030. da, gdje bili da bili, taj sad ima 45 godina i nemojte se iznenaditi ako Vaino bude kandidat Ujedinjene Rusije s punom podrškom Putina. lavrov, Šojgu i drugi , svi će 2025. imati 70. i više

Galus 92
Gost
Galus 92
1 godina prije

To su samo tvoji mokri snovi, a sam svevišnji zna, kako će se stvari okrenuti! Kad bi to s nasljednicima Putina nešto vrijedilo, ne bi već sada na vrat na nos tražili mogućnost, da Putin dobije još jedan mandat, nego bi čovjek otiš”o u penziju i malo uživao u milijardama, koje je “zaradio”!

njonjo
Gost
njonjo
1 godina prije

Čini mi se da Venezuelu čeka isti scenarij ala Argentina. Pogledajte Argentinu danas, ono objektivo, a uz to dodajte da je Brazil odlučio premjestiti ambasadu iz Tel Aviva u Zapadni Jeruzalem i sve će vam biti jasno.

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije

Ja se ponadao da odvjetnica Eva živi u Venecueli kad sipa takve hvalospjeve, kad ona samo porijeklom iz Venecuele?
Kad dotična Eva bude bar pola godine živila u Veneculi sa revolucionarima onda ću je bar ja smatrati za relevantnu osobu da piše o državi koju vodi vozač autobusa sa položenom E kategorijom!

Jole
Gost
Jole
1 godina prije

Ima tu puno istine i argumenata koji se ne mogu poreći,ali što bi bilo da državu vodi šef oporbe,Židov Henrique Capriles i njegov tim..Bilo bi kao u Ukrajini kad su namjestili Jatsenjuka,koji je nakon dva dana po mrklom mraku u neobilježenom transportnom avionu prebacio nešto preko 50 tona ukrajinskih zlatnih rezervi u “nepoznatom smjeru ” !!! I sad je Ukrajina bankrotirala i nitko joj ne može pomoći.Nije niti Venezuela imala ništa od nafte dok su je vadile američke multikorporacije.Bijeda i očaj na svakom koraku. Sjetimo se kako je uopće Chavez nacionalizirao naftu.Unatoč niskim naknadama za koncesije i ekspoataciju,korporativni lešinari su drsko tražili da se i takve niske naknade dodatno smanje,što je potpuno razjarilo Chaveza i nakon toga je nacionalizirao naftu.Položaj Venezuele treba gledati kroz američke sankcije koje su uvijek kršenje međunarodnog prava.Venezuela nije Moskva da se može tome oduprijeti i to sve imam ogroman utjecaj na gospodarski položaj Venezuele.Tako da Maduro i njegova formalna naobrazba nema presudan utjecaj na sadašnje događanje.Na kraju krajeva sigurno ima u njegovom timu ekonomista koji su školovani i ne vodi on ekonomiju na svoju ruku.Problem Venezuele je taj da bilo koja promjena vodi u dijametralnom suprotnom smjeru,Prvo privatizacija naftnih resursa i ostalo,a sirotinja će i dalje ostati sirotinja.

ShaCkaL
Gost
ShaCkaL
1 godina prije

:))))) Bolivari tamo je sve moguće.. Zemlja Bolivara zvuči bajkovito..

ShaCkaL
Gost
ShaCkaL
1 godina prije

Venezuela nema budućnosti narednih 30 godina minimalno bez obzira tko vladao i na koji način. To je bolesno tijelo koje mora umrijeti da bi se rodilo novo spremno. Nije isključen i raspad države odnosno vrlo je moguć.. Nažalost to je mravinjak gdje nema pravila.

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

Opozicija nema snage ni ideje, vlast nema poverenje – jedini izlaz je neki treći igrač. Pitanje je koja će se strana toga prva setiti.

Da li se sećate one istorijske inflacije u Jugoslaviji? Ako ste tada primili platu pre podne morali ste je nekome dati da se kupe devize ili roba jer već popodne te pare nisu vredele ništa – takav je bio njen vrh. A onda se pojavio “genijalni spasitelj” Avramović i pobedio tu aždaju. Šta je uradio? Zaustavio štampariju – genijalno zar ne 🙂
Kada je došlo vreme za zaustavljanje inflacije Milošević to nije mogao učiniti sam jer bi ga svi pitali “ŠTA SI ČEKO DO SADA?”. Ovako, Avramović je bio izgovor.

Isto bi tako Maduro morao naći nekog “Avramovića”, “neku čvorugu” koja će reći “dosta je bilo javašluka, od danas RAD, RED I DISCIPLINA i imaćemo svega”. To mora da bude neko u koga narod ima poverenje a može da se iskoristi drugačija priča, recimo “došli genijalci iz Rusije” ili nešto slično (treba poznavati mentalitet da bi se znalo kako će narod da reaguje). Narod može da bude patriotski raspoložen ali kada su mu deca gladna onda se samo na to misli.

njonjo
Gost
njonjo
1 godina prije

E, moj Jole, ne sikiriki, sve se zna, al niko ne želi pučanstvu kazat istinu. Tu je trabl, moj JOLE.

njonjo
Gost
njonjo
1 godina prije

Probošt ću te na kraju balade, W. špeksir. N E Ć E.

njonjo
Gost
njonjo
1 godina prije

NERMIN N, postavljate isprazno pitanje. Pa mnogima puno toga jasno, pa i meni blesanu. Ugledajte se na LR, on je za Vas Papa štrumf. SRETNO VAM NOVO LETO 2019.

Bozon
Gost
Bozon
1 godina prije

Sto se mene tice, ta revolucija je umrla sa Hugo Chavezom. Ovi pateticni isp;ljuvci koji su ga okruzivali nisu za vodjenje kokosinjca, a kamoli drzve sa tolikim stanovnistvom i prirodnim bogatstvima. Ono sto me je zaprepastilo, sem njihove bezidejnosti, korumpiranosti i zalosnim odnosom prema doslovce gladnom narodu, je sto doticni gospodin u sred apsolutne krize u drzavi kad su mnogi gladni, nasao da je zabavno placati nekog jadnog sarlatana *onaj turcin sto soli meso preko lakta i takve performanse naplacuje masno zabludeloj eliti) tisuce dolara za posrani odrezak mesa.

Takvi predstavnici socijalizma ne trebaju univerzumu, i ako bi postojala istinska mocna socijalisticka drzava koja drzi do ugleda socijalizma, trebala bi je momentalno zbrisati za lica zemlje uzm komentar “nije to socijalizam”.

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije

Traži se iskusni bolivarioc sa najmanje deset godina radnog iskustva.Ne vezano uz oglas,želim svu sreću i izlazak iz problema tom narodu.

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije

Pitanje i odgovor.Koja je razlika između Venecije i Venecuele?Nema razlike,tonu i jedna i druga.

Lurker
Gost
Lurker
1 godina prije

Venecuela ce zavrsiti kako su i ostali koji su tim putem isli zavrsili. Cak i da SAD podje tim putem bi zavrsilo isto. Nazalost, ali tako je. Da bi takav sistem nadvladao ljudsku narav treba diktaturu a diktatura uvijek, i bez iznimke, zavrsi u teskoj korupciji koja istruli sustav iznutra.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Brojevi te demnatuju kad pricas o korupciji.
Koliko je ostalo para iza Markosa? Koliko iza Reze Pahlavija? Koliko iza Pinocea? Ili bilo kojeg slavnog diktatora sa naslovnih strana?
A koliko je Hilari prikupila para u porodicni fond dok je bila ministar?

Gdje je vise korupcije?

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

I jos nesto o korupciji:
U BiH u pravosudju uvijek je bilo korupcije. A onda su stranci sproveli reformu i samo su podigli prag mita. Sad je broj slucajeva manji, ali korupcije je vise. Sirotinja nema sansi da se upusti u tu igru namjestenu za bogate.
Ko ne vjeruje neka pogleda vozni park i stambene prostore sudija i tuzioca, pa uporedi sa onim sto su imali prije reforme.

ShaCkaL
Gost
ShaCkaL
1 godina prije

Iza Tita je ostalo 30 milijardi duga…

V.Vlahović
Gost
V.Vlahović
1 godina prije

Prve pobune robova su propale ali je robovlasništvo ipak izumrlo. Prve pobune kmetova su također propale ali je feudalizam ipak izumro. Tako će biti i sa ovim jadnim i neljudskim kapitalizmom iako su mnoge prve socijalističke revolucije propale. Naravno Chavez je učinio veliku grešaku što nije konfiscirao i nacionalizirao sve proizvodne snage koje drži veliki kapital u Venecueli. Bez toga u stvari i nema socijalizma jer vlada kapitalizma a socijalizam nema svoje vlastite proizvodne snage. Chavez je mogao nacionalizirati barem 51% svih veneculanskih velikih firmi kao sto se to radi u Kini. Pa neka se onda i dalje razvijaju ali socijalizam onda ima barem 51% materijalne baze za razvoj a ne da veliki biznis samo izvalči profite u inostranstvo a narod gladuje, kao što je sada slučaj u Venecueli.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@V.Vlahović- A sad da u tvoju priču ubacimo ljudsku “snalažljivost”? Dobili bi ono što smo imali u Jugi 70 i 80-ih godina. Na posao se išlo zbog plaćenih doprinosa, gledalo da se ne naradi da bi se poslije moglo na “fuš”. Ko je radio u drvnoj industriji svu si je stolariju za kuću “nabavio” na poslu. U prehrambenoj se podrazumijevalo da se “ponese” za sebe i rodbinu. I tako dobijemo da svi kao rade a firma loše stoji.
Kad je nešto svačije ljudi to razumiju kao da je ničije. Poslije se kao čude, nije im jasno kako je to moglo propasti. Pa moglo je jer je moralo. Ono što je moje neću dopustiti da propadne, ako je naše fućka mi se.
Takvi su sustavi, koliko god primamljivo zvučali, jednostavno s greškom. Prije ili poslije moraju propasti. To je promaklo čak i Marx-u.
U Kini stvar funkcionira samo zato jer proizvodnja nema nikakve veze sa društvenim vlasništvom. A u slučaju lopovluka stvar rješavaju surovo ali efikasno.

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

@Piretis
Ne znam da li namerno previđaš da je socijalizam kod nas imao više faza. Od starijih od mene među kojima su neki vrlo realni i u velikoj meri nepristrasni (koji baš kao ti kritikuju završnu fazu socijalizma) sam slušao da se 60tih i početkom 70tih veoma odgovorno radilo, da je disciplina bila na visokom nivou a da su se lopovi hvatali i kažnjavali.

Znači da socijalizam može uspešno da funkcioniše, jedino je neophodno da se disciplina konstantno održava. Bez toga ni jedan sistem, ni jedna oblast života ne može normalno da funkcioniše – ne može ni kapitalizam. Sistem nije kriv nego njegovo “sprovođenje u delo”.

Zato ne možemo reći da socijalizam ne može da uspe, u nekom periodu je bio vrlo uspešan a sada vidimo da je i kapitalizam u krizi – iz istog razloga.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

@shumadinac- Možda socijalizam stvarno može biti uspješan ali do sada to nigdje nije uspio. Nemam ja ništa protiv utopije, golica maštu i ostavlja mjesta za: “što bi bilo kad bi bilo”.
Ima istine da je kod nas bilo bolje u početku. Točno je i da je tada represija prema zabušantima i lopovima bila veća. Tog se perioda ne sjećam ali se sjećam priča starijih. U njima se jasno osjetio optimizam tog vremena i skromnost. Moja je generacija htjela više ali nije htjela biti skromna. Nažalost ni danas nas ta osobina (čast izuzetcima) na krasi.
Primjer ex Yu sam naveo samo da pokažem da će sustav biti zloupotrijebljen ako za to postoji ikakva šansa. Iskreno mi je žao što nismo uspjeli promijeniti politički sustav i usput ostati svi na okupu. Garant bi nam danas bilo lakše. Ali to je već puno puta prežvakana priča na koju mi, mali, obični ljudi nismo imali nikakvog utjecaja.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Sudbina ovih naroda na Dunavu i na Balkanu na kocki je od pamtivijeka. Ni jedno pokoljenje tu nije uzoralo svoje brazde, a da je nijesu pregazili točkovi tu­đinskih topova između jedne i druge žetve. Propast ili uspon u takvim prilikama, gdje brutalna sila vjekovima gazi svaku pak i najneviniju manifestaciju subjektivne narodne volje, imperativi su toliko kobni te im se čov­jek pojedinac predaje u nemoćnoj rezignaciji, nesposo­ban da upotrijebi bilo kakvu šansu u vlastitu korist.

Titovim dolaskom na čelo KPJ i vraćanjem Central­nog komiteta iz emigracije u zemlju otvara se najznačaj­niji period u historiji revolucionarnog radničkog pokre­ta u Jugoslaviji.
Strategiju i taktiku Partije, zasnovanu na marksističkoj analizi unutrašnje i međunarod­ne situacije, Tito je formulirao na Petoj zemaljskoj kon­ferenciji 1940. i u skladu s njima postavio pred komu­niste historijske zadatke uoči sudbonosnih događaja od 1941. godine.

Centralni ko­mitet KPJ, na čelu sa Titom bio je onaj organizirani štab koji je poveo narodne mase, izdane i napuštene, u borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika, u borbu za nacionalno i socijalno oslobođenje.
Kao organizator narodnog ustanka 1941, Tito je od samog početka i vrhovni komandant njegovih oružanih snaga koje, u toku ustanka i narodnooslobodilačkog ra­ta, iz partizanskih odreda, vezanih za određeni teren, prerašćuju u mobilne jedinice, u Narodnooslobodilač-ku vojsku s bataljonima, brigadama i divizijama, a pot­kraj 1944. u regularnu Jugoslavensku narodnu armiju.

Tito je već 1941. inicijator stvaranja organa narodne vlasti, narodnooslobodilačkih odbora, koji će zamijeniti razbijenu državnu mašineriju buržoaske Jugoslavije i njen aparat nasilja. On je inicijator stvaranja Antifašis­tičkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (1942), kao centralnog organa narodne vlasti, i njegova pretva­ranja, na Drugom zasjedanju 29. XI. 1943. u Jajcu, u vrhovni zakonodavni i izvršni organ, s Nacionalnim ko­mitetom oslobođenja Jugoslavije kao privremenom vla­dom.

Poslije oslobođenja Tito rukovodi obnovom zemlje i stvaranjem temelja socijalizma. Nacionalizacijom in­dustrije, banaka, trgovine, agrarnom reformom i dru­gim značajnim ekonomskim mjerama postavljene su osnove brzog razvitka jugoslavenske privrede. Pod njego­vim neposrednim rukovodstvom donesen je 1947. Peto­godišnji plan industrijalizacije i elektrifikacije zemlje, sa ciljem da se ona od zaostale agrarne zemlje pretvori u što kraćem roku u razvijenu industrijsko-agrarnu zemlju.

Tito je poka­zao put u rješavanju problema koji već dugo muče soci­jalističke pokrete u svijetu i temeljito pobio nemarksistička shvaćanja u pitanju odnosa medu socijalističkim zemljama; u pitanju uloge države u prelaznom periodu i u pitanju njenog odumiranja; u pitanju uloge partije i njenog odnosa prema državi; u pitanju niže faze komu­nizma ili socijalizma; u pitanju državne i socijalističke svojine.

Provođenjem parole “tvornice radnicima” i razvija­njem novih oblika društvenog upravljanja, Tito je ocije­nio historijsko značenje društvenih promjena, nastalih u našoj zemlji uvođenjem radničkog upravljanja, kao “akt države koji u sebi sadrži elemente njenog odumira­nja, tj. odumiranja u privredi, i u isto vrijeme uspostav­ljanja prave socijalističke demokracije u proizvodnji, a time i u samom društvu”. U daljnjem proširivanju soci­jalističke demokracije, u uvjetima široke samouprave radnih ljudi, Tito vidi jedini uslov da se može razvijati socijalizam i da se socijalistička revolucija ne će iz­vrgnuti u vladavinu birokracije.

U oblasti vanjske politike Tito je istakao princip ob­rane suvereniteta, radi zaštite nezavisnosti zemlje, iz­gradnje socijalizma i očuvanja mira. Još u toku rata jas­no je formulirao stav nove Jugoslavije u pogledu onih dijelova nacionalnog teritorija koji su poslije Prvoga svjetskog rata ostali pod stranom vlašću: “Tuđe neće­mo, svoje ne damo!” On je u toku rata i po njegovu završetku odlučno ustao protiv podjele Jugoslavije na ma čije interesne sfere, protiv pokušaja da ona bude mone­ta za potkusurivanje ma čijih računa, anticipirajući onu vanjsku politiku koja je omogućila da naša zemlja saču­va svoju nezavisnost, da se odupre svakom diktatu izva­na i da postane jedan od nosilaca načela nemiješanja u poslove drugih država, poštovanja ravnopravnosti me­đu narodima i mirne koegzistencije medu državama s različitim političkim i društvenim sistemom.

U historiji jugoslavenskih naroda Tito se javlja kao dominantna pojava političara, partijskog funkcionara, inicijatora i vođe ustanka i vojskovođe u drugome svjet­skom ratu, ideologa i državnika.

Samo proleterska politička svijest naših naroda mogla je da prevlada tu malograđansku, zaostalu, reak­cionarnu stihiju interesa i klasnih preživjelosti.

Nepokolebljiva vjera u moralnu čvrstoću klasne svi­jesti, sazdana na uvjerenju da eksploatacija proletarija­ta po kapitalu i naroda po narodu ulazi u onu društvenopreživjelu fazu razvitka, koja svojom sebeljubivom okrutnošću ometa sve životne uslove dostojne za život čovjeka i naroda, to je osnovna smjernica političkih borbi našega proletarijata za posljednjih pedeset godi­na. U okviru subjektivne uloge jugoslavenskog proleta­rijata Tito se javlja kao pobjedonosna formula koja je uspjela prevladati kaos i rasulo zaslijepljenih partikularističkih interesa i idejne dezorijentacije.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Čovječanstvo je hiljadama vjekova živjelo u stravi pred prekogrobnim sjenkama i hiljadama godina kleča­lo u intelektualnoj proskinezi pred konvencijama raz­novrsnih društvenih uređenja u okviru kojih su bičevi i batine, vješala, krvnici i topovi bili jedinim dokazom istine. Danas kad nam ponovo prijete, u ime boljševičke i staljinističke negacije tih prethistorijskih fantoma, sred­stvima isto tako prethistorijskim i cezaromanskim kao što je bila Kaligulina carska dvorska korota koju je na­redio čitavome rimskom carstvu od žalosti nad smrću svoje ljubimice Štuke, danas kada nam evidentnim Iažima hoće da opravdaju obično podlo političko umorstvo jedne socijalističke zemlje i njenih slobodnih naroda, danas je dužnost svakoga od nas da se tome opre u ok­viru svojih mogućnosti.

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

Bravo Žukov, sada si me podsetio na jedan od glavnih razloga što je socijalizam propao: ako sam ja na pola teksta zaspao možeš zamisliti kako je orgomnoj većini koju politika uopšte ne zanima. Sreća da nismo u Severnoj Koreji 😉

Ali ozbiljno, znam kako mi je bilo na marksizmu u školi – mučenje brate kao u logoru a profesor “komesarka” koja nije propuštala časove ni u 8. mesecu trudnoće. Da bi nešto narodu objasnio moraš to učiniti na način koji mu je lako razumljiv. Ogromna masa ljudi je prošla kroz socijalizam a da se nije uključila – jer ga nije shvatila.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Druze shumadinac ti si posljednji od kojega sam ocekivao da ce zaspati na gornji traktat 🙂

U svakom slucaju zelim ti sve najbolje u 2019 g 😉

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

@ Piretis: medalja ima i drugu stranu:
U BL postojala je firma Jelsingrad. Imali su toliko narudzbina za zapad da ni 3 smjene nisu bile dovoljne. Radnici bi ostajali po 12-13 sati na poslu kako bi firma ispostovala rokove iz ugovora. Ali zato za jednu platu + prekovremene mogao si uplatiti novoga golfa u TAS-u.

Nadji mi sad jednu privatizovanu firmu da da radnik moze za mjesec zaraditi golfa. Ne mora novog moze i polovan.

Kapitalizam, socjalizam, monarhija, demokratija, sve su to samo rijeci. Dovoljan je jedan covjek da povede naprijed ljude, a kad uvide da se stvari krecu naprijed onda svi svojski povuku.
O cemu pisem najbolje ces vidjeti iduci kroz sela. Jedno ima asfalt, vodovod, ambulantu, postu, skolu, sa sve sto mu treba. Par kilometara dalje naletis na selo koje nema nista i gdje samo kukaju i cekaju da im padne s neba. Pocni pricati sa ljudima i otkrices da iz svega stoji jedan covjek koji je uspio pokrenuti cijelo selo.

Amater
Gost
Amater
1 godina prije

SAD je sve manje u stanju nametati svoju volju svijetu pa tako i Latinskoj americi… To daje šanse Venecueli da postane normalna država …

Ivo
Gost
Ivo
1 godina prije

Glavni faktor za opstanak Venezuele je srećom ispunjen- moderna i dobro opremljena vojska koja drži liberalne demonkrate iz susjedne usa na odstojanju. Unutarnji razvoj je vrlo težak pod uslovima specijalnog rata kojem je Venezuela izložena uslijed svog socijalnog sustava, koji je crvena krpa za liberalo-lihvare.

Realno, vodstvo države radi skoro najbolje što može u takvim uvjetima. Najveća zamjerka koja im se može uputiti je apsolutno premekana politika prema domaćim izdajničkim elementima. Nacionalizacija Goodyeara je rijedak dobar primjer, za nadati se da je to samo početak – svim ekonomskim saboterima potrebno je momentalno eksproprirati imovinu, a njih suditi za izdaju i podrivanje ekonomskog sustava zemlje. Kazne bi trebale biti adekvatne planiranom zločinu – za glavne naredbodavce streljački stroj, za ostale dugogodišnja robija.

Sa nacionaliziranom industrijom i medijims, imaju realne šanse da se odupru subverzivnim aktivnostima liberalnih pasa i njihovih handlera iz washingtona, za otvorenu agresiju tu je uvježbana vojska i ruska tehnička podrška.

Galus 92
Gost
Galus 92
1 godina prije

E baš si pogodio, koji to faktor spašava Venezuelu!! Jaka i brojna vojska, hahahaha!! Vojska je upravo onaj faktor, koji je zabetonirao postojeće stanje i ne dopušta nikakve promjene na bolje!! Oni dobivaju mrvice sa stola Madurove kleptokracije i naj gore je to, da su zadovoljni tim mrvicama i to stanje stoga može potrajati onaj “bosanski ohohooooo” i još malo duže! A to što tim satrapima zamjeraš, da su premekani prema političkim protivnicima, mnogo govori o tebi.
Pa reci svom pajdi Putinu, da im uz moderne avione i tenkove doda i kakvu atomsku bombicu hirošimskog tipa. pa da Maduro poroka sve što mu stoji na putu i elegantno riješi problem viška gladnih i nezadovoljnih u Venezueli!!

Tomica
Gost
Tomica
1 godina prije

Zalosno je kako je lako manipulirati ljudima. Desetljeca istrazivanja su dala rezultate i danas mozemo lako procitati komentare i misljenja koja veze nemaju sa cinjenicama i logikom. Zar treba jos objasnjavati kako se ponasaju SAD i Zapad opcenito? Zar nismo vidjeli kako se lako usutkaju mnogo jace drzave od Venecuele a sa puno manje pritisaka? Onemogucena svim mogucim mehanizmima, i spolja i iznutra, ne vidim kakvu sansu Venecuela ima. U svakom slucaju, smjena vlasti i povinovanje nece promijeniti situaciju na bolje (za narod), naprotiv. Ono sto ce se promijeniti je samo imidz. Stvarno stanje, ko hoce da vidi, ima primjera dosta. Na vlast dolaze pravi, ili negdje, jos veci kriminalci. Njima je super a sav profit ide vani te sredstva za socijalna davanja pride. Naravno neki ce reci da socijalizam ne valja jer njima i takvima treba kandzija. Samo tako su motivirani da “izgaraju” na poslu, 10, 12 sati nema veze, ponijet ce se kuci ako se posao ne zavrsi. Lakse nego predano raditi 7,5 sati. Takvi su spremni braniti kapitalizam i liberalizam do zadnje kapi krvi, spremniji i od onih koji ih iskoristavaju.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik