SAD mogu maštati i planirati, ali sve govori da nikada ne mogu pobijediti Iran

Parada iranske vojske

Ne od 3. siječnja i likvidacije generala Sulejmanija i naknadnog osvetničkog raketiranja američkih baza u Iraku od strane Iranske revolucionarne garde, već od 1979. Bijela kuća i Pentagon imaju plan napada na Islamsku Republiku koji se redovito ažurira. Međutim, danas su oblaci rata nad Iranom tmurni,  više nego ikad od talačke krize u američkom veleposlanstvu u Teheranu koja je počela  4. studenog 1979. i trajala 444 dana, što zaslužuje odgovor na pitanje je li se Iran spreman suočiti sa zračnim napadom i može li iranska protuzračna obrana u slučaju napada dovesti do neprihvatljivih gubitaka za Sjedinjene Države?

Zašto, govoreći o trenutnoj situaciji oko Irana, razgovaramo prije svega ili isključivo o hipotetskom napadu iz zraka, a ne o invaziji s mora ili o velikoj operaciji kopnenih snaga?

Objašnjenje je prilično jasno, čak i za laike. Prvo, američka Peta flota, koja kontrolira Perzijski i Omanski zaljev i susjedne tjesnace, baze u UAE, Kataru i Kuvajtu do danas nije povećala svoj kvalitativni sastav s udarnim skupinama nosača zrakoplova i ograničava se na konvencionalne rotacijske resurse i raketne sustave raspoređene u Bahreinu.

Mediteranska Šesta flota također nije dobila pojačanje. Iako ima nekih novih raspoređivanja snaga, na područje potencijalnih neprijateljstava se ne prebacuju značajne zračne snage, a pacifička Sedma flota također ne žuri na područje Bandar Abbasa i Hormuški tjesnac. To može značiti samo jedno, da Pentagon u skoroj budućnosti ne planira eskalaciju.

Iran nije Irak

Za invaziju na Iran od strane američke koalicije bile bi potrebne snage barem dvostruko veće od onih kojima su SAD i sateliti 2003. godine napali Irak. Tada je u intervenciju bilo uključeno više od 160 000 vojnika. To znači da saveznici neće moći brzo izgraditi grupu, što za hipotetski napad eliminira faktor iznenađenja.

Iran prije svega može očekivati  zračne napade na njegove nuklearne objekte, vojne baze i infrastrukturu vojno-industrijskog kompleksa.

Može li se Iran suprotstaviti tom razvoju situacije? Ima li Iran sredstva da se  zaštiti od masovnog zračnog napada? Jesu li iranska strateška postrojenja pouzdano pokrivena sustavima protuzračne obrane, uključujući luku u Bandar Abbasu, otok Farsi u Perzijskom zaljevu, gdje se nalazi vojna baza Iranske revolucionarne garde, potom nuklearna postrojenja i druge obrambene infrastrukture? Je li kišobran proturaketne obrane nad Teheranom pouzdan, obzirom da je u području glavnog grada koncentrirano 45 posto iranske industrije?

Iran desetljećima ne koristi samo protuzračne raketne sustave S-200. Ima modernija oružja, od kojih sredstva četiri divizije sustava S-300PMU2. Ove sustave prati 29 jedinica sustava „Tor-M1“ koje je Iran od Rusije kupio 2000. godine, istovremeno kada je nabavio i sustave „Buk“. No, Iran je razvio „kopiju“ ruskog „Buka“ iz svog sustava protuzračne obrane „Raad“.

Nemojmo zanemariti ni sustave kupljene u Kini, kao ni one iranske, poput „Talaasha“ i „Mersada“, od kojih je potonji modifikacija sovjetskih sustava protuzračne obrane. Među ovim oružjima je i vrlo kvalitetan iranski “Bavar-373“, iranska verzija ruskog sustava S-300.

I tako su, svladavajući tehnički zaostatak zbog sankcija i embarga, iranski stručnjaci zrakoplovnih snaga IRGC osmislili kako učinkovito koristiti zastarjele sustave protuzračne obrane i protuavionsku artiljeriju.

Nadzorne radarske stanice, čiji su moduli na cijelom području zemlje, omogućuju ciljanje ne samo raketnih bacača, već i topništva. Iranski radarski sustavi omogućuju jedinstveno upravljanje svim sustavima protuzračne obrane putem radio releja i optičkih vlakana s visokom otpornošću na buku, čiji je kvar nemoguć. Zapravo, bilo bi ih moguće onesposobiti samo pomoću neprijateljskih jedinica za sabotažu i izviđanja ili da to učine izdajnici, ali bi to morali biti visoko osposobljeni komandosi.

Ovdje počinje zabava

Tijekom zračnog napada bi Iran mogao odbiti snažan zračni napad i raketnu vatru, nanoseći značajne gubitke neprijatelju i ovdje započinje zabava.

Što ako Trump zbog napada izgubi izbore? Hoće li „objesiti“ sve stratege i generale u slučaju neuspjeha u pokušaju obuzdavanja Iranaca? Naravno da ne.

Ovdje imamo povijesnu analogiju s predizbornom utrkom bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana, koji je 1980. ostvario uvjerljivu pobjedu nad Jimmyem Carterom, najviše zbog činjenice što se Carterov pokušaj spašavanja talaca iz američke ambasade u Teheranu pokazao ne samo kao fijasko operacije “Kandže orla”, već je u smrt odveo osam američkih vojnika. Od tada “neprihvatljivi gubici” muče sve američke predsjednike.

Razmjena raketnih udara – Preciznost i posljedice

Koliko god to cinično zvučalo, činjenica je da je Trump imao sreće što su se nakon obaranja civilnog Boeinga greškom iranske protuzračne obrane mediji više fokusirali na objašnjivu reakciju na tragediju, a ne na zahtjev za vojnim odgovorom Washingtona na „iransku drskost“.

Trump je uzdahnuo s olakšanjem kada je Pentagon u prvom izvješću prijavio da je u iranskom raketnom napadu na bazu Ain Al-Asad u Iraku bili samo 34 vojnika koji su imali „traume mozga“ od jačine detonacija iranskih balističkih projektila.

Ali bez obzira na manjak žrtava u smislu ljudskih života, sa sigurnošću se može reći da je iranski osvetnički napad postigao svoj cilj. I to ne samo vojni, nego i politički.

Iran je pokazao odlučnost i, što je još važnije, sposobnost uništavanja vojne infrastrukture u drugoj državi, bez obzira na njenu reakciju. Najnevjerojatnija stvar je reakcija Iraka, koji je 8. siječnja podvrgnut raketnoj vatri, gdje su parlament i ljudi koji su izašli na ulice zahtijevali da se američka vojska izbaci iz zemlje, vjerujući da su suverenitet zemlje pogazili Amerikanci kada su likvidirali iranskog generala Qassema Sulejmanija i njegovog saveznika i prijatelja iz iračke šiitske milicije Abu Mahdija Al-Muhandisa, kada su proveli ciljani raketni napad na Bagdad. U smjeru Irana gotovo da nije bilo pritužbi, osim formalnih izjava premijera Adela Abdula Mahdija, koji je usput spomenuo da Iran ne može tek tako provoditi napade na iračkom teritoriju.

Na takvu reakciju u Pentagonu nisu računali, gdje su vjerovali da će se iranski napad kod Iračana razviti u antiiranski demarš, a ne obrnuto.

Tako smo došli do zaključka da bi invazija na Iran  neminovno dovela do teških gubitaka, što znači samo jedno, da invazije neće biti.

Zračni udari?

Ali to ne znači da pentagon ne razmišlja o svojoj omiljenoj napadačkoj strategiji , napadima izdaleka. To podrazumijeva mogućnost velike vojne zračne operacije s bombardiranjima i korištenjem  krstarećih projektila „Tomahawk“ protiv iranskih objekata.

Ako bi Amerikanci koristili „Tomahawk“ s dometom do 2500 kilometara, Iran bi trebao koristiti svoje projektile. Što se tiče iranskog raketnog odgovora u znak osvete za likvidaciju svog nacionalnog heroja, unatoč izjavama dužnosnika Pentagona, on je bio vrlo precizan. Infrastruktura dviju američkih baza bila je potpuno oštećena, a vojno osoblje, uključujući vojnike danskog NATO kontingenta, bili su šokirani kada su nakon napuštanja svojih bunkera ugledali razorena betonska skloništa i kratere u kojima su mogli zakopati kamion s prikolicom. I sve to unatoč činjenici da su u raketnom napadu na američke baze u Iraku korištene balističke rakete „Qiam“ i „Zulfiqar“, čiji domet ne prelazi 700 kilometara, a „korisni teret“ ne prelazi jednu tonu. Početne tvrdnje su bile da je Iran čak koristio i slabije rakete, „Fateh-110“, što znači da su Amerikanci u svakom slučaju dobro prošli.

Domet balističkih projektila “Shahab” i “Khorramshahr” doseže 2000 kilometara. Te iranske rakete lako mogu doprijeti ne samo do američkih mornaričkih baza, već i do Europske unije. Ako bude potrebno, Iran će se morati braniti i s njima, a to je scenarij kojeg nitko neće izazivati, posebno ne u EU.

Iranski balisticki arsenal

FOTO: Iranski balistički arsenal

Najvjerojatniji scenarij je „posrednički rat“

O ovom smo scenariju govorili neposredno nakon likvidacije generala Sulejmanija i da Iran neće izazivati otvoreni sukob, ali će zagorčati život Amerikancima i njihovim saveznicima svugdje gdje bude mogao, a raspon meta je ogroman, ne samo na širem Bliskom istoku, već i na drugim kontinentima. Ali za isti scenarij bi se mogli odlučiti i Amerikanci, ali kako?

Prije svega treba reći da u slučaju da SAD odluče napasti Iran, zemlje NATO pakta neće podržati stvaranje koalicije, niti će slati ljude da sudjeluju u vrućoj fazi sukoba ili invaziji na Iran, kao što je to bio slučaj s Irakom 2003. godine.

Ne isključuje se vjerojatnost pomoći u zračnim udarima, ali je i to upitno, obzirom da je Iran pokazao da je spreman prihvatiti bitku.

Sjedinjene Države će učiniti sve da i one pokušaju oslabiti Iran s „posredničkim ratom“, gurajući, kao i uvijek, neka plemena u sukobe protiv drugih i potičući međuvjerske napetosti i ratove. Međutim, jačanje šiitskih milicija diljem Bliskog istoka i i šiitski ustanak u Bahreinu mogli bi okončati sve pokušaje da se ove strasti rasplamsaju uz pomoć država odanih Sjedinjenim Državama.

Saudijska Arabija prije svega želi prodavati naftu i bogatiti se, a ne ugroziti dinastiju Al-Saud, a vehabijsko kraljevstvo ima ogromnu šiitsku manjinu upravo u istočnoj provinciji Qatif, gdje su najveća ležišta nafte. Njihov ustanak bi blokirao proizvodnju kompanije „Saudi Aramco“ i Rijad bi se ubrzo suočio s financijskom  krizom. Što to znači u zemlji gdje dvije trećine stanovništva čine mladi, ne treba posebno pojašnjavati.

Osim toga, Iran ima utjecaj ne samo na jemenske Huti borce, nego i na šiitske milicije u Iraku, koje, prema posljednjim podacima, broje oko 100 000 vojnika i nisu podređene iračkom predsjedniku koji, prema zakonu, mora biti etnički Kurd, već njima formalno upravlja premijer.

Upravo iz tog razloga, ali i zbog visokih troškova rata, koji bi nastali zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i neizbježnim uništavanjem nafte flote Saudijske Arabije raketama, zrakoplovima, podmornicama i napadima brzih brodova iranske flote, a iranske snage ih imaju najmanje 1500, danas možemo govoriti o eskalaciji situacije, ali ne i o izravnom oružanom sukobu u regiji.

Kad bi veliki rat s Iranom mogao postati stvarnost?

Kao što se sjećate, razlog intervencije NATO pakta u Iraku je bila laž o prisutnosti oružja za masovno uništenje. Za Iran bi izgovor mogao biti samo prisutnost nuklearnog arsenala, jer bi to Washingtonu dalo povod za pokretanje stvarnog rata.

Kao svemirska sila koja je uspješno lansirala četiri satelita blizu Zemlje s vlastitog kozmodroma “Semnan” na sjeveru zemlje, Iran posjeduje ne samo izvrsno dokazano lansirno vozilo, već i učinkovito raketno oružje sposobno za nošenje nuklearnih bojevih glava. No, ima li Iran atomsku bombu? Ovo pitanje nije bespredmetno, jer datum napada ovisi o odgovoru na njega, ma koliko to cinično zvučalo.

Prije čak i hipotetskog odgovora na pitanje ima li Iran bombu, vrijedno je spomenuti da je nakon likvidacije generala Qassema Sulejmanija Iran najavio povlačenje iz takozvanog “nuklearnog sporazuma”, koji predviđa da će Iran prekinuti obogaćivati uran u svojim centrifugama, kako ne bi stvorio atomsku bombu, a međunarodna zajednica se obvezala ukinuti sankcije Islamskoj Republici.

Ova odluka, koja je trebala biti donesena i bez eskalacije u odnosima sa Sjedinjenim Državama, jer SAD i europske zemlje nisu ispunile nijednu obvezu preuzetu iz sporazuma, može ukazivati na početak intenzivnog rada na stvaranju nuklearnog oružja. Ako bude tako, Iran bi u roku od 5 do 10 godina bio sposoban stvoriti bombu i zaštititi se od bilo kakvog napada na njegov suverenitet ulaskom u klub nuklearnih zemalja.

Postrojenja za nuklearnu infrastrukturu, lansirne rakete i tvornice vojno-industrijskog kompleksa su tajna, kamuflirana i smještena su u rudnike i planinske tunele.

S obzirom na tajnost iranskog društva, nedostatak informacija, oštru praksu represije prema izdajnicima i dezinformiranju međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Iranci će to vrlo lako uspjeti.

Svjetski poznato “raspršivanje” iranskih nuklearnih postrojenja ostat će samo vidljivi dio ledenog brijega i lažne ometajuće mete na monitorima radara. Tajni će se radovi izvoditi u utrobama iranskih planinskih vrhova. Iran, koji proživljava 40 godina neviđenog pritiska, zna čuvati tajne i nikada neće izdati svoje partnere. I još jedna stvar, praksa tajne nabave oružja funkcionira u cijelom svijetu.

U uvjetima sankcija mnoge zemlje i dalje trguju iranskom naftom. Prisjetimo se, na primjer, Ukrajine i prodaje sovjetskih raketa X-55, čija je studija omogućila Iranu masovnu proizvodnju krstarećih raketa „Sumar“ s dometom od 700 kilometara. Osim toga, Pakistan je jedna od zemalja koja najviše podržava Iran i gdje 75% stanovništva podržava Irance u njihovoj borbi protiv „američke Sotone“. A govorimo o Pakistanu koji graniči s Iranom, zemlji koja surađuje s iranskom vladom u borbi protiv afganistanskih talibana i separatista Baluchistana i na kraju o Pakistanu s nuklearnim oružjem.

Zemlja s velikom poviješću je umorna od pritiska

Ima li Iran pravo razvijanja nuklearnog oružja ako se suočava sa stalnim ponižavanjem, nevjerojatnim pritiskom na njegovo gospodarstvo i podsmijehom nad njegovim narodima, uključujući američke pokušaje financiranja terorističkih organizacija koje međunarodna zajednica priznaje kao takve, ali im se sve velikodušno oprašta samo zbog suprotstavljanja službenom vlastima u Teheranu?

Pitanje je retoričko, ali je odgovor užasan. Strašan je samo zato što SAD zemlju s velikom poviješću guraju da stvori monstruozno oružje, jer su Amerikanci ti koji žele ukrasti nadu Irancima i oni će im se suprotstaviti na bilo koji način.

Iran je preživio i kada su, pod „predivnim“ izgovorima, teroristi ljevičarske-matrijarhalne sekte Maryam Rajavi provodili terorističke napade, kada su separatisti iz Sistana i Baluchistana napali iransku vojsku i kad je Al-Qaeda ubijala iranske vojnike, a svi zajedno su poticali mržnju između šiita i sunita.

Kad teroristi počnu raditi za SAD, zaboravljaju se da je Massoud Rajavi surađivao sa Sadamom Husseinom i da je Hillary Clinton skupinu skinula s popisa terorističkih organizacija tek 2012. godine. Sada opskurnu skupinu Mojahedin-e Khalq, čije su baze odnedavno u Albaniji, zovu „antifundamentalisti“.

Reljef kao prirodni saveznik Irana

I za kraj, recimo ono što stratezi u Pentagonu vjerojatno vrlo dobro znaju, osim ako nisu izgubili kontakt sa stvarnošću. U pogledu broja stanovnika Iran dva i pol puta nadmašuje Irak, koji je poražen od koalicije. Osim toga, više od 60 posto od osamdeset milijuna ljudi u Islamskoj Republici su mladi ispod 30 godina.

Potencijalni intervencionisti vrlo su zabrinuti zbog financijske komponente i sposobnosti vojno-industrijskog kompleksa Islamske republike. Ali Iran, koji je na drugom mjestu u svijetu po zalihama plina i treći po zalihama nafte, čak i uz ogroman gospodarski pritisak od 1979. do danas, uspijeva izgraditi ne samo svoj industrijski potencijal, već i dobiti maržu od prodaje nafte u iznosu manje od 25 milijardi dolara godišnje.

Trgovina s Kinom, najvećim kupcem iranske nafte, raste, a trgovina sa susjednim Pakistanom približava se pet milijardi dolara godišnje. S Rusijom je prešla tri milijarde godišnje, a nedavno je dogovoreno da se mora podići na pet milijardi.

Na trgovinski suficit utječu i novootvorena tržišta za prodaju iranske robe. Iran, koji je imao prilično zategnute odnose s Irakom, nakon Zaljevskog rata pod vodstvom američke koalicije, postaje glavni korisnik od svrgavanja Sadama Husseina i sada je glavni izvoznik u ovu zemlju.

Ali najveći prirodni saveznik Irana je njegov okoliš. Rusi znaju reći „kako imaju samo dva saveznika – vojsku i mornaricu“, a Iran može reći da najvećeg saveznika ima u svojim planinama.

Na teritoriju Irana, tri puta većeg od ravnog Iraka, ima dovoljno planinskih područja i šuma, što iranskim snagama pruža šansu da zadrže obranu na teško pristupačnim područjima u dobro prikrivenom krajoliku. Zbog toga su snage iranske protuzračne obrane, smještene u planinama, praktički neranjive, a planine s velikim brojem vrhova višim od 2000 metara čine do 50 posto teritorija države. U najcrnjem scenariju će se gerila sakriti u planinama i nijedan okupatorski vojnik i kolaboracionist neće sigurno hodati po Iranu.

I za kraj, ono što američki stratezi zanemaruju, slijepi zbog promatranja Irana sa svoje točke gledišta, je činjenica da je narod koji brani domovinu uvijek u prednosti, a Iranci su vjernici i sljedbenici šiitske struje u islamu. Šiiti štuju povijesnu baštinu Bitke kod Karbale u kojoj se Imam Hussein sa samo 75 ljudi, uz koje su bile njihove žene i djeca, 10. listopada 680. suprotstavio vojsci omejidskog “kalifa” Jezida I, koga je Hussein odbio priznati za vladara islamskog svijeta.

Dakle, na jednoj strani je bila malobrojna grupa pristaša i sljedbenika unuka poslanika Muhameda, Imama Husseina ibn Alija, a na drugoj velika vojska Jezida I, koji je imao najmanje 5000, a prema nekim izvorima 30 000 vojnika, možda čak i više. U očito neravnopravnoj borbi su ubijeni Hussein i sve njegove pristaše, uključujući šestomjesečnog sina, a žene i djeca su uzeti u zarobljeništvo. Poginuli u Bitci od Karbale se među šiitskim muslimana i danas smatraju mučenicima, ali i uzor u borbi protiv tiranije i nepravde, čak i kada su neprijateljske snage višestruko superiornije u vojnom smislu. U Pentagonu bi učinili dobro da se konzultiraju s islamskim učenjacima i teolozima, da im pojasne ovaj za zapadnjake „nerazumljiv način razmišljanja“, jer je iz navedenog jasno da invazija ili napad na Iran, čak i da djelomično uspije, nikada neće biti konačna pobjeda i SAD bi se suočile s „novim Vijetnamom“, ali puno gorim od onog u prašumama Indokine.

48
Ostavite komentar

avatar
10000
 
20 Grupirani komentari
28 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
48 Komentatori
zreo sam za ludaruxxxblekdkofvijewfivnewifviefivcefcedcedcedceŽiva istina Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
American_dream
Gost
American_dream

Tekst je ogledni primjer sto je u stanju mitomanija napraviti od covjeka,tuzno je to citati.

Ivo
Gost
Ivo

suspregni suze, đeki. Proći će.

Šule
Gost
Šule

Šta se ti javljaš IVO HOMO dezerteru sunčaš guzicu za vrijeme rata a tu se razumiješ u geopolitičke teme-uvati se ti svojih tableta za psihu i luduj do besvjesti..mani se politike jer si dezerter kako kaže tvoj prijatelj xy..

Ivo
Gost
Ivo

k nozi, šulenberg. Uskoro dolaze po tebe i dečka, vrijeme je za južnu ameriku. Na B.I. ste završili, to vidiš. Šamaraju vas i Houthi i Hezbollah i IRGC, dok vi perete avione u lokvama. Kraj je blizu, šulenberg.

Šule
Gost
Šule

Deterteru Ivo kako kaže tvoj prijatelj xy moram se smijat na tvoje glupave komentare da će arapi tj tvoja omiljena vojska jer i ti si dezerter kao i oni nekoga ugroziti kao što je Izrael -moj dezerteru da je tako bilo bi to davno jer ga okružuju milioni Arapa a nitko nesmije ni 60mm projektil ispalit možda ako padne 50 km od naselja..zato pij lijekove i puno spavaj IVO HOMO DEZERTERU

Ivo
Gost
Ivo

hahah…siroti psić homić. Jake su te pomije kojima se hraniš, cuko siroti. Drži se.

Istina
Gost
Istina

Lako je izraelcima nad nenaoružanim civilima – praviti zlocine- pa to sto rade oni to je državni terorizam. Gđe su te takozvane demokratske drzave sto se bore za ljudska prava. Sto ne pusti Izrael neku raketu na Iran?

Ivo
Gost
Ivo

dobro pitanje, na koje šulenberg zna odgovor, zato i drži jezik za zubima kad netko to spomene.
Možda im oni F-35 i nisu tako nevidljivi, a možda im ni iron dome ni nuklerno oružje ne bi puno pomoglo kad bi ih iranci i hezbollah zasuli raketama i jurnuli preko granice sa kalašima i ATGM-ovima.
Vjerovatno bi moćni idf zapazio da postoji izvjesna razlika između ubijanja djece s praćkama i borbe sa specijalnim postrojbama naoružanim do zuba.

GostPovremeni
Gost
GostPovremeni

Ti si.na svoju žalost…jadan kao osoba!

Riddick
Gost
Riddick

Od 1979 SAD prete Iranu uništenjem, to je dovoljno da se stavi tačka na priče o osvajanju Irana.
A u tekstu je dodatno sve lepo objašnjeno.

Podravec
Gost
Podravec

nije tekst ,nego ti, ogledni primjer što je u stanju mitomanija napraviti od…..

Savonarola
Gost
Savonarola

A.Dream,tuzno je bilo gledati americke marince kako su ronuli gorke suze kad ih je zarobila iranska mornarica.Vjerojatno su još i gace napunili.I oni bi kao ratovali sa Iranom!

nije bitno tko
Gost
nije bitno tko

Nema gore prevare od mita zvanog američki snovi. A ti si na taj mit globoko nasjeo.

FATIH
Gost
FATIH

SPAVAJ.
NE BUDI SE!!

Medo
Gost
Medo

Dovuces flotu u perzijski zaljev, prakticki u kadu. Pricas o napadu na drzavu za koju ti sam priznajes da nemas pojma koliko protubrotskih i krstarecih projektila ima, plus 1500 mali jurisnih brodova koji isto mogu neku stetu napravit poneku podmornicu i nesto mina. E jebiga mozes ti bit amerikanac kolko hoces al nesto od te flote ide na dno. Zahvalan si ak to nije nosac. Znaci samo zakon velikih brojeva. Plus na puskomet su im skoro sve baze iz kojih zelis napast, tvoji nazovi saveznici itd itd.

Debeli đuro
Gost
Debeli đuro

Naravno problem i rješenje je u Hormuškom tjesnacu gdje možeš običnim topom manjeg kalibra kontrolirati prolaz,a o raketama da ne govorimo!Nadalje dečki nemojte zaboraviti da ima dosta vremena otkad su Iranci meko prizemljili američke dronove,uzimali kriltirane podatke iz dronova u letu,a samo jednom raketom vlastite proizvodnje skinuli naj oderniji američki drob za vrijeme zadnje gužve,tako da nije baš sve to skupa baš sjajno za Amerikance!Osim toga imaju loša iskustva iz Afganistana gdje se povlače nakon 18 godina ratovanja bez rezultata i utrošenih tisuća milijardi dolara bačenih u vjetar!Vjerojatno primjećujete da Trump želi više ulagati u ekonomiju SAD-a i vojnu tehnologiju od samog beskonačnog ratovanja koja iziskuju ljudske žrtve i neograničene troškove s neizvjesnim rezultatom!No nije baš sve crno- bijelo,u Iran dolaze masovno Kinezi koji bi iz Irana s jedne i Sirije s druge strane mogli ekonomski se pozicionirati ,”okupirati”bliski istok zajedno s Rusijom Kaja je već tamo ali ima manji potencijal od Kineza!

Mister x
Gost
Mister x

Neće ga ni pokušati pobijediti,samo će ga kljucati,malo po malo….

Mikojan
Gost
Mikojan

A kljucati malo po malo možeš dok ti ne opale pravu šamarčinu pa ćeš prestati.

Miro
Gost
Miro

To su bile price i za Iracku republikansku gardu i vojsku, pa smo vidjeli kako su prosli.

pobijediti Iran
Gost
pobijediti Iran

moze jedino ” specijalaci KGB “

roki
Gost
roki

Izvinite ali izgleda nisam u toku , odakle vam ideja da SAD hoće da napadnu Iran osim vas novinara niko to nije ni spomenuo ajde vi malo pišite o suholjevima pa malo o Putinu a možete da nam prenesete o čemu piše sputnjik nemojte ni slučajno da pišete o standardu na balkanu kako narod se masovno iseljava u EU, Kanadu , SAD gle čuda neće u Rusiju i Kinu ……itd.

gigi pinna
Gost
gigi pinna

SAD želi “samo” uništiti Iran sankcijama. Koje masovno iseljavanje u Kanadu i MAeriku? Pola ih se vrati u roku 6 mjeseci odande, kaže demograf Anđelko Akrap. Za Rusiju i Kinu trebau vize.
Prvi dio posta kenjkaš, sa drugim se mogu složiti…

Ivo
Gost
Ivo

smiri se džeki. Ako si ti glup i ne razumiješ ništa osim tema iz svog kvarta, ne znači da ih svi trebaju čitati. U školu, džeki.

mladen3x
Gost
mladen3x

Iran ne predstavlja opasnost za nikoga ako im se omoguči otvoreni pristup svijetskom tržištu nafte i plina.Pošto je to od strane SAD-a i EU blokirano,jasno je da se Iran mora izboriti za svoje pozicije na svijetskom tržištu.Tu je najvažnija diplomacija i vojna snaga.Diplomacija im je,koliko vidim,malo tvrdoglava što se tiče zapadnih tržišta,više vole regiju i Kinu.Vojna snaga im tehnološki zaostaje za Zapadom ali to nadoknađuju brojem i reljefom,tipično obrambeni.Sve u svemu,dobar su regionalni igrač jer su u poziciji da se moraju boriti s više ubačenih skupina u svom susjedstvu,skupina koje financiraju drugi i zato im je teško.No,na dobrom su putu da preokrenu situaciju u svoju korist ali zato treba vremena.Nije jednostavno imati u susjedstvu skupine i gerile koje financiraju SAD,EU,Izrael i još par njih,to je velika borba.No nije ni put lagan a ni kratak,stvorili su Hezbollah,stvorili su milicije u Iraku,stvorili su Huti borce,stvorili su snage iz raznih frakcija koje su im odane i uz sve to što su stvorili to su i platili i još uvijek masno plačaju i na tome im svaka čast.Ponekad mnogo gube na nebitne stvari ali i to ima svoju svrhu i cilj.Moje mišljenje u svemu tome je samo jedno a to je ono što im i želim a želim im da uspiju u svojoj politici i da ostvare svoje ciljeve,želim im da se oslobode vanjskog zla u regiji i da postanu zemlja s prosperitetom i mirnom budućnosti a da bi to postali zapravo im želim da postanu nova nuklearna sila koju bude cijeli svijet poštivao jer su to i zaslužili.Ja ih poštujem zbog toga što jesu i kako se bore za svoju suverenost i mir.Jedna zemlja ljudi koji poštuju svoje i nedaju na sebe.Respect Iran.

Ora
Gost
Ora

Iran će se urušiti sam od sebe zbog unutrašnjih napetosti, treba biti samo strpljiv, a što se tiče vojnog poraza irana, dovoljan je samo jedan avion.

Živa istina
Gost
Živa istina

Šta pričaš gluposti!!! Glavna zadaća IR Iran je uništenje države Izrael i židovskog naroda to su svi imami i generali sebi za cilj stavili i do dan danas to im je glavna mantra!

blek
Gost
blek

ima ih i sjeverna koreja -pa usra ide i dalje na misice

Ante
Gost
Ante

Iran će za 2-3 godine imati atomsku pa onda ide pakiranje saveznika.

FATIH
Gost
FATIH

ANTE
HOCE AKO BOG DA.
AMIN JARABI!!
POZ! ANTE IZ BOSNE I HERCEGOVINE PONOSNE!!

math
Gost
math

Prvo link na engleskom jeziku gdje je jako dobro opisana slična tematika:
http://thesaker.is/the-anglozionist-empire-vs-iran-a-discussion-of-the-recent-events/

Pitanje iz teksta – u slučaju sukoba što bi predstavljalo “neprihvatljive gubitke” (unacceptable damage) za svakog sudionika sukoba (USA, Izrael, Iran, Saudijsku Arabiju…)?
Odnosni koliko lako može svaka strana nanijetu neprijatelju te “neoprihvatljive gubitke”.

USA+Israel su puno snažniji od Irana, ali je Iran puno spremniji podnijeti rat i pripadne gubitke npr. ljudske gubitke i uništenje infrastrukture. I tu je prednost Irana. S druge strane Iran ima koliko hoće meta na izbor za vlastite rakete i gdje bi se žrtve USA/Izrael mjerile u stotinama ako ne i tisućama. Također može zatvoriti i perzijski zaljev i utjecati na cijene nafte a koje uslijed špekulativnog karaktera mogu višestruko utjecati na svjetsko gospodarstvo.

Nema
Gost
Nema

i zaboravili ste napomenuti pakistan kao sunitkom zemljom

Istina
Gost
Istina

Sto znaci. Sunitkom

Miki
Gost
Miki

SAD nikada nije ni planirala vojno napasti sam Iran. Njima je važno da dođe do promjene režima. A to je svima u interesu da iz kalifata Iran postane opet sekularna država.

Rio
Gost
Rio

Haha,ne seri,amerima je vazno samo da njihove firme buse naftu i prodaju u dolarima je drugacije amerika nestaje…

Miki
Gost
Miki

Pa zato i žele promenu režima! 🙂

FATIH
Gost
FATIH

MIKI
A STA JE LOSE U POSTOJECOJ ORGANIZCIJI IRANSKOG DRUSTVA.
TO JE ZELJA IRANSKOG NARODA.
SELAM IRANSKOM NARODU I VELIKOM AJATOLAHU!
EL FATIHA NA CISTU DUSU GENERALA KASEMA!!

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

Millenium Challenge 2002. sa 235 milijuna $ dolara, 13.500 učesnika, bila je najrealnija vojna igra tog vremena.
Simulacija rata sa Iranom. Gotovo odmah nakon invazije na Afganistan i prije napada na Irak 2003.
Vježba je bila test Pentagona za novu viziju ratovanja protiv bliskoistočnih protivnika.
Rezultat? Pa recimo da SAD nisu pobjedile…..

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

Iranci su raketama vrlo precizno pogodili neke objekte u američkoj bazi u Iraku.
Te rakete imaju satelitsku navigaciju. Tko ne vjeruje, neka nađe i pogleda satelitske snimke.
Da li su Iranci koristili;
a/ europski Galileo
b/ američki GPS
c/ kineski BeiDou
d/ ruski GLONASS
P.S.
Čini se da na točan odgovor sluti……. d.
Iako…….. da je nekim slučajem b? To bi već bila čista perverzija……
P.P.S.
Za vrijeme iranskih manevara ”Veliki prorok 9” održanih početkom 2015. g. Korpus iranske islamske revolucionarne garde je lansirao dvije krstareće i dvije balističke rakete na veliku maketu, koja je predstavljala američki nosač aviona.

Red Dog
Gost
Red Dog

Bila simulacija napada na Iran 2002.
Desant sa mora sa 30 000 vojnika. Iranci im potopili brodove pre nego sto su se iskrcali.
Steta da propada vezba, pa hajdemo se praviti da ih nisu potopili. I Iran ne sme sakriti svoj PVO i gas, i ne sme oboriti nase padobrance…
Pod tim uslovima vezanih ruku Irana su se probili do Teherana za dva meseca.
Onda je poceo gerilski rat.

Max
Gost
Max

Bilo kakav uspješan Napad na Iran je nemoguć jer Iran za razliku od Iraka ili Libije Ima modernu vojsku dmoljubno i vjerski orijentirano stanovništvo zahtjevan teren koji pogoduje obrani a ne napadaču i ono čime se njihovi rivali najviše ponose i i čime prijete Iranu ubojite balističke i krstareće rakete ništa lošije od Američkih. Da nije tako Iran bi već bio napadnut i uništen.

Red Dog
Gost
Red Dog

I jos, imaju perimetar daleko od granica Irana.
Quds ima oko 200 000 ne-iranskih pripadnika raznih milicija koji mrze Muriku pod sobom, od Avganistana, preko Jemena do Libana. Regionalna sila su, kao ameri, ali regionalno – kao Rusija. Ko napada tamo, gubi. To kaze zdrav razum.
U simulaciji od 2002 nisu imali rakete koje imaju danas. Pokazali su da ne oklevaju da ih koriste. Ameri se nece moci ni grupirati za napad u perimetru.
Los savet Trumpu da „uradi nesto sto ce ga pokazati kao jakog“. Zapravo su ga naterali na to time sto su vrteli snimke napada na ambasadu na televiziji po cele dane, cime je delovao slab. Posle iranskog uzvrata, niko ni da pisne vise. Uprpili se. Ali sada snose posledice da su legitimne mete u parametru dok su tamo.

Ivi.tz
Gost
Ivi.tz

Zivio IRAN.

Jednooki Dzek Coravi
Gost
Jednooki Dzek Coravi

Nema potrebe za rat. Ajtolski Iran je vec pobijedjen. Taj zli rezim je gori od staljinistickog, nacistickog, fasistickog i titoistickog zajedno.

Suni se b.
Gost
Suni se b.

Iranski rezim je u smrtnom ropcu. Koprcanje je sve slabije.

Krševan
Gost
Krševan

Ne zanima njih rat…. Nego promjena režima…., a to će očito uspjeti….. Kakvi će biti novi, budemo vidjeli…?

dkofvijewfivnewifviefivcefcedcedcedce
Gost
dkofvijewfivnewifviefivcefcedcedcedce

Prozor, ruski i kineski, ne smije pasti zbog zdravlja ovih pomenutih.

xxx
Gost
xxx

ahahahaaaa, ovaj logicno mogu slobodno nazvati “klub loosera raspadnute jugoslavije”.

zreo sam za ludaru
Gost
zreo sam za ludaru

“Infrastruktura dviju američkih baza bila je potpuno oštećena”…..
ahahaaaa koji ste vi bolesnici u logicnom, da baza potpuno oštećena. u toj vasoj psihopatskoj mrznji amerike I zapada ne znate sto pisete jer baza moze samo biti (malo, djelomicno) oštećena ili potpuno uništena

POVEZANE VIJESTI

Izbornik