U jeku Drugog svjetskog rata, prvi u nizu zajedničkih sastanaka na kojima su se pripremali planovi za pobjedu Saveznika protiv Sila Osovine i podjela svijeta na interesne zone, dogodio se na današnji dan, 28. novembra 1943. godine u Teheranu.
Na konferenciji u Teheranu, između ostalih visokih dužnosnika prisustvovali su: sovjetski lider Josif V. Staljin, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Franklin D. Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill. Trojicu državnika u Teheranu je primio tadašnji iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi, koji je tada imao samo 24 godine.
U trodnevnoj konferenciji koja je trajala od 28. novembra do 1. decembra, razmatrala su se vojno-strateška pitanja; operacije na istočnom frontu, otvaranje drugog fronta u Evropi, pripremala se operacija Overload i historijsko iskrcavanje u Normandiji, ali i rješavala ključna pitanja odnosa svjetskih sila – tzv. poljsko pitanje i pitanje istočnonjemačkih granica, te poslijeratno uređenje Evrope i pitanje Jugoslavije. Dogovoreno je da se Jugoslavija obnovi “u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti, s tim što će pitanje njenih zapadnih granica biti riješeno poslije rata .
Nakon konferencije, odnosi među savezničkim silama su znatno poboljšani. Postignuti su značajni dogovori na političkom i vojnom planu, kao i napredak u rješavanju aktuelnih problema.
Sovjetski savez je postigao najveći uspjeh na Teheranskoj konferenciji, prije svega zahvaljujući Staljinovom realističkom i racionalnom, kao i dobro sračunatom istupanju i ponašanju. Međutim ništa manji uspjeh, nisu zabilježile ni zapadne sile, sa svojim prijedlozima, kao što su osnivanje Ujedinjenih naroda, budućnost Italije, kao i sovjetsko učestvovanje u ratu protiv Japana.