fbpx

Na današnji dan rođen je Fjodor Mihailovič Dostojevski

Fjodor Dostojevski
0
970

Na današnji dan, 11. novembra 1821. godine, u Moskvi je rođen je Fjodor Mihailovič Dostojevski, veliki ruski književnik, romanopisac i novelist.

Sin liječnika Mihaila kojega su navodno ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnog ponašanja i mučenja, te Marije Fjodorovne koja je preminula od sušice kada je imao 16 godina, Dostojevski je pripadao nižem plemstvu i završio je vojno-inženjerski studij u Petrogradu, ali rano odlučuje da će se posvetiti spisateljskomu pozivu.

Njegova porodica,  koja je vodila porijeklo od stare ugledne litvanske plemičke loze, poštovala je stare običaje i pridržavala se svetih obreda, te je zbog toga Dostojevski imao mogućnosti da upozna izvanredne spomenike ruske arhitekture i narodnog slikarstva. Veliki uticaj na Dostojevskog ostavila je knjiga po kojoj ga je majka učila da čita i piše – zbornik priča iz „Starog” i „Novog zavjeta”. On je u njima vidio izuzetne tvorevine pune dramatike i lirike.

Mladi Dostojevski pokazivao je sklonosti prema antičkoj kulturi koju je na nabolji mogući način upoznao preko: Schillera, Getea i nezaobilaznog Puškina. Naročito je značajno njegovo interesovanje za Puškina koji je maestralno objašnjavao ruski duh, ali je Dostojevski rano zavolio i ljude od moralnog podviga, nosioce čistog srca i visokog ideala.

Godine 1846. pojavio se njegov prvi roman u formi epistolarne proze, „Bijedni ljudi“, koji je dobio odlične kritike, a  kritičar Visarion Belinski, je dao čuvenu karakterizaciju: „Rođen je novi Gogolj!“.

Dostojevski je uhapšen i zatvoren 23. aprila 1849. pod optužbom da je učestvovao u revolucionarnim aktivnostima protiv Cara Nikolaja I. Na dan 16. novembra iste godine je osuđen na smrt zbog djelovanja protiv vlasti u okviru grupe intelektualaca, tzv. Kruga Petraševskog.

Presuda je glasila: „Inžinjerski poručnik F. M. Dostojevski, star 28 godina, zbog učešća u zločinačkim planovima i pokušaja širenja brošura i proklamacija štampanih u tajnoj štampariji – osuđuje se na smrt strijeljanjem“.

Poslije sadističke farse  lažnog strijeljanja gdje su mu vezane oči i kada je ostavljen na hladnom vremenu da čeka na hitac odreda za strijeljanje, Dostojevski je pomilovan i upućen na prisilni rad u radnom kampu „Katorga“ u Omsku, u Sibiru, osuđen je na osam godina robije.

Godine 1854. pušten je  iz zatvora da bi služio u Sibirskom regimentu, gdje je proveo narednih pet godina  kao poručnik u današnjem Kazahstanu.

Taj period se smatra za prekretnicu u njegovom životu. Napustio je ranije političke stavove i vratio se tradicionalnim ruskim vrijednostima. Postao je ubijeđeni hrišćanin i veliki protivnik filozofije nihilizma. U to vrijeme je upoznao i Marju Dmitrijevnu Isajevu, udovicu prijatelja iz Sibira, kojom se potom oženio.

Godine 1860. vratio se u Sankt Peterburg, gdje započinje nekoliko neuspješnih književnih časopisa sa svojim bratom Mihailom. Dostojevski biva izuzetno potresen smrću supruge, 1864. godine, i odmah zatim i smrću svoga brata. Taj period u životu Dostojevskog, obilježen je depresijom, financijskim problemima i oskudicom uslovljenom kockarskim dugovima.

Nedugo zatim Dostojevski ulazi u stvaralački najproduktivniji period. Između 1864. i 1881  napisao je svoja najveća antologijska djela.

Godine 1866. objavljuje roman „Zločin i kazna”, njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubojstvu sa središnjim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheova nadčovjeka. U romanu Dostojevski uvodi novi postupak pripovijedanja u književnosti, tzv. unutarnji monolog, dijalogizam, kojim na sasvim novi način prikazuje psihološku problematiku romana. Djelo „Zločin i kazna“ napisano je u rekordno kratkom roku i brzo objavljeno da bi uspio da isplati kockarske dugove, a pošto ih je otplatio ponovo je ostao gotovo bez novca. Roman mu je donio slavu, ali ga nije spasao bijede.

Među njegovim najznačajnim književnim ostvarenjima su i romani: Idiot (1868), Zli Dusi ( 1872), Mladić  Žutokljunac (1875), i njegovo najopsežnije posljednje veliko djelo Braća Karamazovi (1881), roman u kojem je sublimirao sve svoje opsesivne teme.

Dostojevski je 1877. održao počasni govor na sahrani pjesnika Nekrasova, koji je tada pobudio mnoge kontroverze, a godine 1880. održao je poznati Puškinov govor na otvaranju spomenika Puškinu u Moskvi.

Preminuo je u Sankt Peterburgu 1881. godine od posljedica krvarenja izazvanog epileptičnim napadom. Sahranjen je na groblju Tihvin pri manastiru Aleksandar Nevski.

Koliko je Dostojevski bio važan za svoj narod  i za svoju zemlju, pokazuje podatak da je na njegovoj sahrani bilo više od 40 000 ljudi, pretežno omladina i studenti.

Na grobu Fjodora Dostojevskog i danas stoji epigraf iz romana „Braća Karamazovi”:

Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenično padnuvši na zemlju, ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, mnogo roda rodi.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik